Informazione

[ The original text - in english:
We bombed the wrong side? (by Lewis MacKenzie)

http://www.canada.com/national/nationalpost/news/comment/
story.html?id=46d92
5b4-8d36-470a-accd-34642b09c5bf ]


Objavljeno u dnevnim novinama Nasenal Post (The National Post), Kanada
- 6. aprila, 2004. godine

BOMBARDOVALI SMO POGRESNU STRANU ?
Luis Mekenzi

Nasim televizijskim ekranima su tokom proteklih pet godina dominirale
slike albanskih izbeglica sa Kosova koji su bezali u sklonista preko
granice u Makedoniju i Albaniju. Izvestaji su govorili da su
bezbednosne snage Slobodana Milosevica sprovodile genocid i da je
najmanje 100.000 Albanaca sa Kosova poubijano i pokopano u masovnim
grobnicama po Srbiji. NATO se odlucio za akciju mada nijedna clanica
NATO alijanse nije bila u opasnosti. Odluceno je da se bombarduje ne
samo Kosovo vec i infrstruktura i narod Srbije - i to bez rezolucije
Ujedinjenih Nacija, suprotno od onog na cemu kanadske vodje, prosle i
sadasnje, uvek insistiraju.

Mi koji smo opominjali da se Zapad stavlja na stranu eksrtremista,
nezavisnog militantnog pokreta Albanaca sa Kosova, smo bili odgurnuti
na stranu kao pristrasni. Ignorisano je da je Oslobodilacka vojska
Kosova (OVK) koja se predstavljala da se bori za nezavisnost Kosova,
oznacena kao teroristicka organizacija za koju se znalo da je dobijala
pomoc od Al Kaide Osama bin Ladena.

Nedostatak vesti u medijima Severne Amerike o povecanom nasilju na
Kosovu, u poredjenju sa obimnim javljanjima evropskih medijskih kuca
jasno pokazuje da mi, Kanadjani ne volimo da priznamo da nismo u pravu.
Uprkos tome, vodeca medija na ovoj strani Atlantika nastavljaju sa
predstavljanjem slike o "uzasnim" Srbima i njihovim nedelima.
U zizi interesovanja je bio slucaj koji se peretvorio u krizu koja je
eksplodirala 15. marta. Medije su javljale da su dva Srbina uz pomoc
psa (cija etnicka pripadnost nije navedena) nagnala cetiri albanaska
decaka u reku Ibar kod Mitrovice. Trojica decaka su se udavila a jedan
je uspeo da prebegne na drugu stranu. U tren oka hiljade Albanaca je
krenulo prema centru podeljenog grada. Poceli su napadi na Srbe u celoj
pokrajini.
Rezultat tih napada se procenjuje na 30 ubijenih i 600 povredjenih.
Trideset srpskih pravoslavnih crkava i manastira je unisteno, vise od
300 kuca popaljeno i sest srpskih sela ocisceno od svojih stanovnika.
Sto pedeset medjunarodnih mirovnjaka je povredjeno. Severna Amerika je
ignorisala vesti
iz nezavisnih izvora da se nije desio incident izmedju Srba, psa i
albanskih decaka.

Derek Cepel, port-parol NATO policije je izjavio 16.marta da "nije
istina" da su Srbi naterali decu u reku. Cepel je izjavio da je
preziveli decak rekao svojim roditeljima da su usli sami u reku i da je
vodena struja odnela njegova tri druga. Admiral Gregori Dzonson,
komandant NATO snaga na Kosovu, je izjavio da su sukobi koji su
usledili predstavljali "unapred organizovanu akciju etnickog ciscenja"
od strane Albanaca sa Kosova. Od pocetka "humanitarne akcije" NATO-a
1999. godine [Albanci su] sa Kosova sa proterali vise od 200.000 Srba
. "Isterni" su postali vrlo efikasni "isterivaci".

Iste nedelje nekoliko osoba, pozirajuci kao Srbi, su sacekali u zamki i
ubili jednog pripadnika UN i njegovog lokalnog policijskog kolegu. U
toku borbe jedan od napadaca je bio ranjen zbog cega su odmah presli sa
srpskog na albanski - pogodjeni je na albanskom viknuo : "Pogodjen
sam!". Traganje za napadacima je dovelo UN do jedne albanske farme gde
su pronasli oruzije i ranjenog Albanca, koji je umro od zadobijenih
rana. Cetiri Albanca je uhapseno.

Ovoga puta Amerika je obavestavala o napadu ali ne i o detaljima, sto
jos jednom ukazuje na organizovanu provokaciju od strane albanskih
terorista.

Ujedinjene Nacije vladaju Kosovom. Ista ona organizacija za koju mnogi
Kanadjani milse da bi bila najadekvatnija da vlada Irakom umesto
Sjedinjenih Americkih Drzava. Cinjenica da UN ne mogu da narede svojim
zaposlenima da bilo kuda idu ili ostanu -- oni sami moraju da
volontiraju -- kombinovano sa
nedavnim napustanjem Iraka posle samo prvog brutalnog napada na njihov
centar u Bagdadu i realnosti na terenu u Kosovu, pod rukovodstvom
administracije ove organizacije , diskvalifikuje je za takvu ulogu.

Posle intervencije NATO/UN 1999. godine Kosovo je postalo centar
kriminala u Evropi. Cveta trgovina belim robljem. Pokrajina je postala
centar za kriumcarenje droge na putu ka [Zapadnoj] Evropi i Severnoj
Americi. Ironija je da najvece kolicine droge dolaze iz druge zemlje
koju je Zapad "oslobodio", Avganistana. Clanovi demobilisane, ali ne i
eliminisane OVK su u vladi a i licno su umasani u organizovani
kriminal. Policija UN uhapsi mali procenat onih koji su umesani u
kriminalne aktivnosti i preda ih sudskim organima, koji su podmitljivi
i skloni prinudi.

Cilj Albanaca je da iz Kosova isteraju sve ne Albance, zajedno sa
predstavnicima medjunarodne zajednice. Da Kosovo povezu sa majkom
Albanijom i time ostavre cilj - "Veliku Albaniju". Kampanja je pocela
sa napadima na srpske bezbednosne snage ranih 90-tih godina.
Milosevicev ostar odgovor na te napade Albanci su uspeli da iskoriste
da pridobiju simpatije sveta za svoje ciljeve. Suprotno tvrdnji Zapada,
genocid se nije desio - od navodno 100.000 sahranjenih u masovne
grobnice pronadjeno je oko 2.000, pripadnika svih etnickih grupa
ukljucujuci i one koji su poginuli u ratu.

Albanci sa Kosova su se poigravali sa nama kao maestro sa violinom. Mi
smo pomogli i indirektno podrzavali njihovu nasilnicku kampanju za
etnicki cisto i nezavisno Kosovo. Nikada ih nismo okrivili za nasilje
iz devedestih godina. I dalje ih predstavljamo kao zrtve iako cinjenice
govore suprotno.

Zamislite kakva ce to biti poruka ohrabrenja drugim teroristickim
pokretima u svetu koji traze nezavisnost, ako [Albanci] postignu
nezavisnost [Kosova] uz pomoc nasih poreskih dolara i onih od Bin
Ladenove Al-Kaide.

Prosto je smesno kako sami sebi kopamo rupu ispod nogu!


General-major Luis Mekenzi, u penziji. Komandant UN trupa za vreme
gradjanskog rata u Bosni 1992. godine.

Prevela: Boba Borojevic

ANSIOSI DI ANDARE A FARSI MASSACRARE
PER SERVIRE IL PADRONE OCCIDENTALE


IRAQ: SARA' TRIPLICATO IL CONTINGENTE ALBANESE
(AGI) - Tirana, 6 apr. - L'Albania ha accettato di aumentare il suo
contingente in Iraq. La notizia, anticipata dall'Ufficio di
collegamento delle Forze Armate albanesi presso la Nato, e' stata
confermata dal Capo di Stato Maggiore, generale Pellumb Qazimi.
Il numero dei soldati albanesi, schierati a Mosul, nel nord, passera'
da 73 a 200. L'Albania e' stato il primo paese a mettere a disposizione
le sue truppe in risposta alla richiesta americana, durante il
conflitto. (AGI) Cle/Sec 061318 APR 04 .
061407 APR 04
COPYRIGHTS 2002-2003 AGI S.p.A.


http://www.seeurope.net/en/Story.php?StoryID=49672&LangID=1
Seeurope.net - April 7, 2004

Albania To Expand Military Presence in Iraq

Albania is contemplating the idea of increasing its
military presence in Iraq, Chief of General
Headquarters of Army Pellumb Qazimi told daily Gazeta
Shqiptare on Tuesday.
"We are examining the possibilities of expanding the
presence of Albanian commandos in Iraq," he said.
Qazimi did not mention any figure but confirmed that
the 73 commandos who are actually serving in Iraq
mission would be returned to Albania early next week
to be replaced by others.

Da: ICDSM Italia
Data: Gio 8 Apr 2004 01:40:02 Europe/Rome
A: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
Oggetto: [icdsm-italia] ALLORA MILOSEVIC AVEVA RAGIONE!


ALLORA MILOSEVIC AVEVA RAGIONE!

(elaborazione di Curzio Bettio di Soccorso Popolare di Padova)

Dopo l�occupazione del 1999, le truppe NATO in Kosovo hanno consentito
ai reazionari della KLA (UCK) di cacciare dal Kosovo alcune centinaia
di migliaia di Serbi, Ebrei, Rom (Zingari) e di altre nazionalit�,
praticando gli incendi dolosi, l�assassinio e le azioni intimidatorie.
Molte di queste persone hanno trovato rifugio in Serbia. I reazionari
della KLA hanno anche perseguitato gli Albanesi di idee progressiste.

�In Kosovo non sono rimaste pi� minoranze etniche di qualche
importanza.Dal 1999 sono fuggite 220.000 persone,� questo ha dichiarato
di recente il portavoce dell�UNHCR (Alto Commissariato delle Nazioni
Unite per i Rifugiati) in una conferenza stampa a Ginevra. Dall�inizio
dello scatenarsi della violenza di questo mese, pi� di 4.000 Serbi
hanno abbandonato le loro case.(Reuters,19 marzo)

Il 16 marzo, quattro ragazzini Albanesi sono stati travolti dall�impeto
del fiume Ibar, nel Kosovo. Solo uno di loro � sopravvissuto.
La prima storia che emergeva da questo fatto accidentale asseriva che i
bambini erano stati inseguiti e cacciati nel fiume da alcuni giovani
Serbi con i loro cani. Ma il 18 marzo, a Pristina, Derek Chappell, un
portavoce delle autorit� di occupazione delle Nazioni Unite (UNMIK),
dichiarava ai media che questo in via definitiva non corrispondeva al
vero, che il sopravvissuto all�annegamento aveva riferito ai suoi
genitori che lui e i suoi amici da soli erano entrati nel fiume e
subito erano stati inghiottiti dalla violenza della corrente. Chappell
asseriva che forze organizzate avevano usato la menzogna per scatenare
virulenti attacchi contro le popolazioni Serbe della regione.

Veniva riferito che 24 persone erano state uccise e 500 ferite negli
scontri, quasi tutti della popolazione Serba. Venticinque chiese Serbo
Ortodosse e monasteri erano stati incendiati e quasi 400 case date alle
fiamme.(ITAR-TASS,22 marzo)

Alcuni funzionari ONU e Occidentali venivano autorizzati a dichiarare
che l�incidente doveva essere inteso come la provocazione ad uno
scontro per conseguire la separazione del Kosovo dalla Serbia. Tale
separazione avrebbe costituito una violazione agli accordi del 1999.

Non sarebbe stata la prima volta che veniva fabbricato un incidente per
giustificare lo scontro. Nel gennaio 1999, la KLA e l�ufficiale
Statunitense William Walker avevano conclamato che la morte di un
gruppo di combattenti della KLA nel villaggio Kosovaro di Racak doveva
intendersi invece come un massacro di civili. Il �massacro di Racak�
era stato usato per giustificare la guerra della NATO contro la
Jugoslavia, che gli USA e la Germania avevano appoggiato come un
intervento �umanitario�. (N.d.T.: non � trascurabile il ruolo
dell�Italia in questa �guerra umanitaria�, visto che molti bombardieri
partivano dalle basi in Italia, come Aviano!)

Quest�anno, l�anatomopatologa Finlandese Helena Ranta, che aveva
condotto le indagine legali relative al caso Racak, dichiarava al
Berliner Zeitung del 17 gennaio che erano stati uccisi anche elementi
delle forze di sicurezza Serbe e che non vi era alcuna prova che i
corpi dei morti che lei aveva esaminato fossero di civili o che fossero
stati sottoposti ad esecuzioni sommarie.
Alla fine di luglio 1999, la Albright per la prima volta visitava il
Kosovo. A Pristina aveva parlato ad "una folla enorme
stipata nella piazza centrale della citt�. La gente, fra cui c�erano
molti profughi ritornati, era vestita con costumi nazionali Albanesi
mescolati con maglioni dei Chicago Bulls. ... Allora ho
detto, 'Noi dobbiamo appoggiare il Tribunale per i crimini di guerra,
che metta sotto accusa per la pulizia etnica e gli assassini devono
pagare e Slobodan Milosevic deve rispondere dei suoi crimini.' La folla
urlava sempre pi� forte." Dalla autobiografia della Albright, p. 425.
Dopo aver parlato a Pristina, il Segretario Albright si era diretta al
"monastero Serbo Ortodosso di Gracanica, il mio stato d�animo era di
preoccupazione e di amarezza. Ero andata a visitare il monastero per
incontrare il Patriarca Artemije Radosavljevic ed altri leaders
religiosi Serbi. Il Patriarca si era opposto radicalmente ai
bombardamenti della NATO. Quando lo avevo incontrato a Washington prima
della guerra, egli mi aveva messo in guardia che un confronto militare
sarebbe stato un disastro. Ora mi mostrava i dipinti delle chiese
distrutte, raccontandomi degli attacchi fatti sui Serbi, e mi esprimeva
il suo timore che tutti i Serbi potessero abbandonare il Kosovo. Io gli
espressi che questa conseguenza era l�opposto di quello che io
desideravo; che i portatori di pace della NATO e l�ONU avrebbero fatto
il possibile per assicurare a questo popolo una sicurezza certa.Il
Patriarca rispose che se i Serbi fossero stati cacciati via, questo
avrebbe provato che Milosevic era nel giusto. Mi dichiarai d�accordo."
Id. p. 426.
Ora, quattro anni pi� tardi, la violenza � in aumento costante e pi� di
250.000 Serbi sono stati costretti ad andarsene dal Kosovo.

Secondo il testo del Segretario Albright, si ha la prova provata che
Milosevic era nel giusto!

(Curzio Bettio)


==========================
ICDSM - Sezione Italiana
c/o GAMADI, Via L. Da Vinci 27
00043 Ciampino (Roma)
email: icdsm-italia@...

Conto Corrente Postale numero 86557006
intestato ad Adolfo Amoroso, ROMA
causale: DIFESA MILOSEVIC




[Sono state eliminare la parti non di testo del messaggio]

Sve o skupu:
http://www.sloboda.org.yu/index1.html
Fotografije:
http://www.sloboda.org.yu/aktuelno/Balkan2803.htm


---


http://www.sloboda.org.yu/aktuelno/skupsaop.htm

ODRZAN VELIKI SKUP GRADJANA U ORGANIZACIJI «SLOBODE»


           U Beogradu je juce u prepunoj dvorani bioskopa «Balkan», sa
vise od 500 ucesnika, u organizaciji Udruzenja «Sloboda», odrzan veliki
Skup gradjana i predstavnika patriotskih organizacija Srbije, Crne Gore
i Dijaspore. Skupu su prisustvovali visoki predstavnici SUBNOR-a,
Patriotskog saveza Jugoslavije, Udruzenja boraca ratova od 1991,
Udruzenja Srba iz BiH, Udruzenja Srba iz Hrvatske, Udruzenja «Bozur»,
Udruzenja porodica nestalih i kidnapovanih sa Kosmeta, Beogradskog
foruma, Kongresa Srba Evrope i drugih organizacija.

Na skupu su izmedju ostalih govorili prof. dr Velko Vlkanov,
kopredsednik Medjunarodnog komiteta za odbranu Slobodana Milosevica,
Momir Bulatovic, akademik Mihajlo Markovic, prof. dr Emil Vlajki, prof.
dr Mirko Zurovac i advokat Dragoslav Ognjanovic, pravni pomocnik
Predsednika Milosevica. Zavrsnu rec je dao Bogoljub Bjelica, predsednik
Upravnog odbora «Slobode». Skup je aklamacijom usvojio Rezoluciju, koju
je procitao Vladimir Krsljanin, pomocnik za medjunarodne odnose
Predsednika Milosevica. Procitan je i zahtev Ruske Dume za pustanje
Predsednika Milosevica iz pritvora, kao i vise poruka solidarnosti iz
inostranstva.

           Povod za odrzavanje skupa bilo je obelezavanje tri martovske
godisnjice – nezakonitog hapsenja Predsednika Milosevica 2001. g.,
pocetka NATO agresije 1999. g. i proglasenja amandmana na Ustav Srbije
(28. marta 1989.), kao i zauzimanje stavova povodom organizovane
kampanje zlocina na Kosovu i Metohiji.

           U zavrsnoj reci, Bogoljub Bjelica je podsetio da je javno
zalaganje Slobodana Milosevica za ravnopravnost Srbije sa drugim
Republikama zapocelo 1984. godine, a da su ti napori krunisani 28.
marta 1989, usvajanjem ustavnih amandmana. Posle toga, «zahtevom
naroda, glasovima gradjana, Slobodan Milosevic je dosao na celo Srbije
kao njen Predsednik», istakao je Bjelica. Na tom mestu bio je nosilac
drustvenih reformi. «Promenicemo sve sto mozemo da promenimo» - bile su
njegove reci. Medjutim, istorijske okolnosti su ga, u skladu sa voljom
naroda, dovele na celo borbe za slobodu i nezavisnost, sto je trajalo
citavu deceniju. «Na tom mestu uspeo je da visenacionalnu Srbiju sacuva
od gradjanskog rata koji je pocetkom devdesetih besneo u svim drugim
visenacionalnim sredinama. Uspeo je da sacuva vise nego elementarni
standard i nacionalno dostojanstvo nacije i gradjana za vreme embarga.»
Pod njegovim vodjstvom, Srbija je izasla kao moralni i stvarni pobednik
iz nametnutog joj rata sa NATO paktom i albanskim teroristima. Danas,
kada je zemlja unazadjena i podjarmljena, «borba za Srbiju i njen narod
se vodi jedino u Hagu»; to je borba «i za sve druge obespravljene i
siromasne nacije i ljude, borba za istinu i pravdu, a protiv zla,
nasilja i rata», zakljucio je Bogoljub Bjelica.

           U rezoluciji, usvojenoj aklamacijom, istaknuta su tri
zahteva – za momentalno oslobodjenje Slobodana Milosevica iz
zatocenistva koje mu ugrozava zivot (u tom smislu zatrazena je
politicka i materijalna podrska nase drzave, ali i medjunarodnih
cinilaca); za momentalnu obnovu punog suvereniteta Srbije na Kosovu i
Metohiji; za okupljanje svih partija, organizacija i pojedinaca u borbi
za slobodu.

           Udruzenje «Sloboda» je najavilo odrzavanje i pozvalo
gradjane na Veliki narodni miting na Vidovdan, 28. juna u Beogradu.
Pripremama za miting i efektivnoj podrsci borbi Predsednika Milosevica
za istinu treba da pomogne jacanje mreze «Slobode», koja je najavila
osnivanje svojih odbora u svim opstinama.

Udruzenje «SLOBODA»


---


http://www.sloboda.org.yu/aktuelno/skuprezol.htm

REZOLUCIJA

usvojena na Skupu gradjana i predstavnika patriotskih organizacija
Srbije, Crne Gore i Dijaspore, odrzanom
28. marta 2004. godine u Beogradu, u organizaciji
Udruzenja «SLOBODA»


         U situaciji potpune ugrozenosti naseg nacionalnog bica,
drzavnosti i dostojanstva, u vreme pogroma Srba i zatiranja njihove
vekovne tradicije, kulture i duhovnosti na Kosovu i Metohiji koje
fasistickim metodama sprovode albanski teroristi podrzani od strane
NATO snaga, u vreme kada ilegalni i kriminalni tribunal u Hagu uziva
podrsku vlada zemalja NATO, cime se agresija na Srbiju i srpski narod
nastavlja, gradjani i predstavnici patriotskih organizacija Srbije i
Crne Gore, okupljeni na poziv Udruzenja «SLOBODA»:

- Zahtevaju momentalno oslobodjenje predsednika Slobodana Milosevica iz
zatocenistva koje mu ugrozava zivot.

Pozivaju nasu drzavu i medjunarodne cinioce da se za to aktivno zaloze
i obezbede sve neophodne preduslove. Time ce biti nanesen konacni poraz
haskoj masineriji koja je orudje rata protiv svih nas i obezbedjena
sloboda svim nasim vodjama, junacima i zrtvama koji su tamo zatoceni.
Izrazavaju duboko uverenje da je to najbolji nacin za uspostavljanje
trajnog mira i stabilnosti na Balkanu i garancija obnove naseg
suvereniteta i nacionalnog dostojanstva. Zahtevaju od nase drzave i
svih rodoljubivih i progresivnih snaga u svetu da odmah svim,
politickim, moralnim i materijalnim sredstvima podrze borbu predsednika
Milosevica za istinu. Izrazavaju najdublje priznanje Slobodanu
Milosevicu sto se svojim drzanjem pred agresorskim tribunalom stavio na
celo nase borbe za slobodu, ravnopravnost i nacionalno dostojanstvo i
postao inspiracija progresivnim snagama u svetu.

- Zahtevaju momentalnu obnovu punog suvereniteta Srbije na Kosovu i
Metohiji.

Postoji puno moralno, ustavno i medjunarodno-pravno opravdanje da se
nase oruzane snage odmah vrate na Kosovo i Metohiju i tamo uspostave
legalni ustavni i zakonski poredak Srbije, u cilju zastite zivota i
osnovnih prava svih koji tamo zive i time okoncaju postojanje
kriminalnog, fasistickog i teroristickog poretka nastalog pod okriljem
NATO snaga koje su pogazile i obesmislile Rezoluciju SB UN 1244.

- Pozivaju na okupljanje svih partija, organizacija i pojedinaca
rodoljubive orijentacije u borbi za slobodu.

Nadstranacko Udruzenje «SLOBODA» ce se organizovati i najsnaznije i
najaktivnije delovati u svim opstinama sirom zemlje, sa ciljem da
afirmise istinu i podstakne okupljanje, koje je neophodno da bismo
povratili slobodu i sprecili dalju tragediju i propadanje, ocuvali
svoju drzavu i nacionalno dostojanstvo, stvorili perspektivu ekonomskog
i kulturnog razvoja i bili ravnopravni i aktivni cinilac u procesima
saradnje i integracije na Balkanu, u Evropi i svetu. Rezultate tog
zalaganja i te borbe proklamovacemo 28. juna na velikom narodnom
mitingu u Beogradu.


---

SLOBODA urgently needs your donation.
Please find the detailed instructions at:
http://www.sloboda.org.yu/pomoc.htm
 
To join or help this struggle, visit:
http://www.sloboda.org.yu/ (Sloboda/Freedom association)
http://www.icdsm.org/ (the international committee to defend Slobodan
Milosevic)
http://www.free-slobo.de/ (German section of ICDSM)
http://www.icdsm-us.org/ (US section of ICDSM)
http://www.icdsmireland.org/ (ICDSM Ireland)
http://www.wpc-in.org/ (world peace council)
http://www.geocities.com/b_antinato/ (Balkan antiNATO center)