ARTEL GEOPOLITIKA by www.artel.co.yu

office@...
Datum:30. avgust 2002. godine

1. VOTERGEJT NA SRPSKI NACIN HRONIKA POLITICKIH ZBIVANJA
KOJA SU POTRESLA SRBIJU
2. UOCI GODISNJICE DOGADJAJA 11. SEPTEMBRA PRISETIMO SE
BOPALA
3. Mirela Belosevic: Jesen


1. VOTERGEJT NA SRPSKI NACIN HRONIKA POLITICKIH ZBIVANJA
KOJA SU POTRESLA SRBIJU

Spomenka Deretic
Beograd, 30. avgust 2002. godine
infograf@...

Sve je pocelo proletos, kada je potpredsednik Vlade
Srbije i bivsi ministar vojni, Momcilo Perisic, koga je
Slobodan Milosevic svojevremeno smenio sa mesta
nacelnika Generalstaba, uhvacen na delu kako predaje
najpoverljivija jugoslovenska dokumenta sefu CIA-e za
Balkan, Dzonu Dejvidu Nejboru, koji, uzgred budi receno,
ima pasos americkog diplomate. Perisica, potpredsednika
Dosovske vlade, uhapsila je kontraobavestajna sluzba
Vojske Jugoslavije, u kojoj rade odlicni profesionalci.
To je, u stvari, razlog zbog kojeg je pokrenuta afera
povodom prisluskivanja predsednika Jugoslavije Vojislava
Kostunice.
Vratimo se Perisicu, jer je on, prema pisanju nemackog
magazina 'Konkret', odigrao veliku ulogu prilikom
predavanja podataka doskorasnjem nemackom ministru
Rudolfu Sarpingu, o navodnom planu za proterivanje
Albanaca sa Kosmeta, nazvanom ''Potkovica''. General
Perisic je, naime, jos 25. oktobra 1998. godine predao
navodni plan ''Potkovica'' komandantu NATO Pakta,
Vesliju Klarku, i predsedniku Vojnog saveta NATO, Klausu
Naumanu, koji su boravili u Beogradu da bi pregovarali
sa tadasnjim predsednikom Jugoslavije, Slobodanom
Milosevicem, o zahtevu NATO da Vojska Jugoslavije smanji
svoje prisustvo na Kosovu.
Prema tvrdjenu Rudolfa Sarpinga, koje prenosi
''Konkret'', postoji vremenska veza izmedju izrade plana
''Potkovica'' i smene Perisica sa mesta nacelnika
Generalstaba VJ, jer se Perisic usprotivio da vojska
ucestvuje u navodnom proterivanju Albanaca sa Kosova. S
obzirom na to da je jugoslovenska vojna
kontraobavestajna sluzba uistinu izuzetno profesionalna,
a da je Slobodan Milosevic, takodje, uistinu bio sjajno
obavesten, sa sigurnoscu se moze utvrditi da je Perisic
smenjen ne zbog navodnog protivljenja nekom navodnom
planu ''Potkovica'', vec zato sto je uhvacen u spijunazi
za NATO Pakt, koji ce kroz nepunu godinu napasti
Jugoslaviju. Ako se kriticki analiziraju inteligencija i
moral generala Perisica moze se zakljuciti da je malo
verovatno da je on, Momcilo Perisic, smislio postojanje
plana ''Potkovica'' koji je posluzio kao izgovor za
napad na Jugoslaviju. Sve ukazuje na to da je ovaj plan
smisljen u germanskoj kuhinji. Naime, Rudolf Sarping je
priznao da je navodni srpski plan za proterivanje
Albanaca dobio od Austrijske obavestajne agencije, i da
mu je u tome pomogao Dragan Vuksic, Perisicev saradnik
od poverenja. Nekoliko podataka o pukovniku Draganu
Vuksicu: On je, po svoj prilici, stari saradnik nemacke
obavestajne sluzbe, vrlo je verovatno da je ucestvovao i
u pripremanju puca 5. oktobra 2000. godine i pre ce biti
da je Vuksic prvi covek u timu. Pukovnik Dragan Vuksic
predlozen je, posle beogradske oktobarske revolucije, za
jugoslovenskog ambasadora u Svajcarskoj. Bern je (
Svajcarci su oprezan narod ) odbio da primi njegov
agreman zbog Vuksiceve saradnje sa nemackom obavestajnom
sluzbom. Medjutim, zasluge pukovnika Vuksica za
antisrpsku kampanju su toliko velike da ga je nemacka
vlada akreditovala za glavnog jugoslovenskog konzula u
Frankfurtu na Majni, a posto je zaduzio i dosovske
revolucionarne vlasti u Beogradu, dobio je visoko
diplomatsko mesto u Jugoslavenskoj ambasadi u Bonu. Da
ne zaboravimo: Dragan Vuksic je bio i u Dejtonu. Tamo je
radio o glavi Republici Srpskoj, i sa druge strane, bio
je , po svoj prilici, 'oci i usi' nemacke obavestajne
sluzbe. Da sastavimo mozaik: nemacka obavestajna sluzba
i njen covek, pukovnik Vuksic, smislili su,
najverovatnije, plan ''Potkovica'' i uz bratsku pomoc
austrijske obavestajne sluzbe i agilnog Perisica
plasirali ga kao srpski plan za proterivanje Albanaca sa
Kosova, sto je posluzilo kao izgovor za oruzani napad
NATO Pakta na Jugoslaviju.

AFERA PRISLUSKIVANJA , ILI AFERA PAVKOVIC
Posto je Kontraobavestajna sluzba Vojske Jugoslavije
hapsenjem Perisica pokazala izuzetnu sposobnost,
pronemacka vlada Srbije, preko Skupstine, u kojoj ima
apsolutnu vecinu, pokrenula je aferu Pavkovic, ili aferu
prisluskivanja predsednika Jugoslavije, Vojislava
Kostunice. O cemu je rec? Cetvorica penzionisanih
generala: Nebojsa Pavkovic, Milen Simic, Aleksandar
Vasiljevic i Milan Djakovic optuzili su predsednika
Kostunicu da je, preko svojih savetnika, trazio da
vojska upadne u Biro za komunikacije Vlade Srbije iz
cijih se prostorija, navodno, prisluskuje predsednik
jugoslavije, i da su generali smenjeni jer su to odbili.
Skupstina Srbije osnovala je Anketnu komisiju za
ispitivanje aktera afere Pavkovic, u koju nije usao
nijedan predstavnik opozicionih stranaka, kao ni
Demokratske stranke Srbije, sto govori samo po sebi.
Pred Anketnom komisijom najpre su izlozili svoje verzije
dogadjaja cetvorica generala. Bio je to direktan
televizijski prenos, narod je uzivo gledao srpski
Votergejt. Samo, za razliku od americke afere u kojoj je
predsednik Nikson naredio prisluskivanje, u srpskom
Voretgejtu prisluskivan je predsednik Jugoslavije.
Generali su ispricali da su se na sastanku u Palati
federacije u noci izmedju 4. i 5. juna prosle godine,
usprotivili upadu u vladine prostorije, zato sto su to
prostorije Vlade Srbije i zato sto bi prilikom upada
vojnika moglo biti zrtava. Tokom daljih ispitivanja,
kasnije se ispostavilo da do zrtava, po svoj prilici, ne
bi ni doslo. Pavkovic, Vasiljevic, Djakovic i Simic
prepricali su razgovore koje su vodili sa savetnicima
predsednika Jugoslavije, kao i sa sadasnjim nacelnikom
Uprave vojne bezbednosti, Acom Tomicem, do u tancine,
prepricali su detaljno kao kada domacice diktiraju
recept za dobos tortu. Da li su govorili iskljucivo
istinu, to je vec drugo pitanje. Nekoliko stvari je
karakteristicno: prvo, postavlja se pitanje zasto su
cetvorica generala progovorili javno tek godinu dana
posle dogadjaja; i drugo, ispada da je Biro za
komunikacije Vlade Srbije veoma vazan centar moci.
Predsednik narodne demokratske stranke, Slobodan
Vuksanovic u intervjuu ''Nacionalu'' postavlja logicno
pitanje: Ko u stvari rukovodi tim biroom i da li biro
predstavlja centralnu redakciju vecine medija u Srbiji,
u kome se kroje vesti, kampanje, afere i spektakularne
predstave, poput ove sa Anketnom komisijom? Da
odgovorimo. Biroom rukovodi Djindjicev covek, Vladimir
Popovic-Beba, koji uopste ne lici na bebu, nego na
nekoga koga ne biste zeleli da sretnete nocu.
General Pavkovic, heroj iz rata sa NATO-m, pokazao je
pred jugoslovenskom javnoscu svoje ''Ahilove pete'':
boji se penzionisanja i ostrog jezika i obavestenosti
Vojislava Seselja, sefa srpskih radikala. Naime,
Pavkovic se pred televizijskim kamerama opravdavao da
nije povezan sa surcinskom mafijom, zasta ga je Seselj
jednom prilikom optuzio, i Pavkovic je rekao da je
surcinski bos Markovic, sa kojim je i on, dobar
poznanik, ugledni mladi biznismeni vlasnik ''Krmivo
produkta'', vise vila, jedne ergele i jedne jahte.
General Pavkovic je doduse priznao da je kao nacelnik
Generalstaba Vojske Jugoslavije intervenisao da se na
Vojnomedicinsku akademiju primi, kada je bio otrovan, i
Surcinac Ljubisa Buha, takodje mlad i po Pavkovicu
uspesan biznismen. Koliko je biznismen Ljubisa Buha
posten, pokazuje njegov nadimak -Cume, a srpski narod
cumom naziva kugu. Uzgred budi receno, Ljubu Cumu (kugu)
, dok je lezao u Vojnomedicinskoj bolnici, posetili su
mnogi ministri Vlade Srbije, pa i sam premijer Zoran
Djindjic. Jos da dodamo: pre dve nedelje prijatelj naseg
premijera, i nasih ministara i generala Pavkovica,
Ljubisa Buha -Cume, zamalo da pogine dok je obilazio
jednu svoju novu i velelepnu investiciju. Na njega su
pucala dvojica maskiranih napadaca, ali ga je zastitio
cuvar, koji je nesrecnik, za gazdu poginuo. General
Aleksandar Vasiljevic, koji je jedno vreme bio i sef
vojne bezbednosti, stari je lisac. Pohvalio se da nije
bio poslusan Milosevicu, cime se preporucio Perisicevim
mentorima, priznao je da je na sasatanak prosle godine u
Palatu federacije dosao kao penzioner i penzionisani
Pavkovicev savetnik, odnosno prijatelj.
Penzionisani nacelnik uprave vojne bezbednosti, Milan
Djakovic, delovao je iskreno zbunjeno, kao da ne zna, ne
samo zasto se pred Anketnim odborom nasao, vec i da ne
zna kako je mogao posle oktobarskog puca da postane tako
vazan rukovodilac u Vojsci Jugoslavije. Jasno se videlo
da je do poslednje kapi odan generalu Pavkovicu. Milan
Djakovic je ispricao, onako uzgred, nesvestan sta to
znaci, da je u Podgorici, u okviru vrata prostorije
ekipe vojne kontraobavestajne sluzbe, slucajno pronadjen
prislusni najsavremeniji uredjaj izraelske proizvodnje,
koji nije mogao da bude otkriven, izuzev mehanicki, ni
najsavremenijim aparatima.
General za moral Milen Simic bio je najopasniji. On je,
naime, predlozio da se kontraobavstajna sluzba stavi pod
civilnu kontrolu, da nase najbolje profesionalce
kontrolisu poslanici, medju kojima sada ima i onih
kojima je to prvo zaposlenje u zivotu, a nalazi se medju
sadasnjim poslanicima i momak, koji ima policijski
dosije zbog dilovanja droge. Simic, kojeg sam 1999.
godine upoznala na jednom sastanku Patriotskog saveza
Jugoslavije , u maloj sali na Kolarcevom narodnom
univerzitetu, kao gorljivog branioca drzave, ustava i
vojske, sada bi predao kontrolu vojske ovoj skupstini
koja ponekad krsi ustav, oduzima poslanicke mandate,
izbacuje sa sednica citave opozicione partije, ili bi
kontrolu mozda predao vladi ciji je potpredsednik
saradnik nemacke obavestajne sluzbe i americke CIA.
Svedocile su i kafe-kuvarice, obezbedjenje i kelneri u
Palati federacije. Svi su oni bili veoma diskretni, niko
od njih nije ogovarao, niti prepricavao kao na pijaci.
Oni su se ponasali kao pravi generali, dok su se, utisak
je, penzionisani generali ponasali kao kafe-kuvarice.
Ispitivanje anketne komisije je prekinuto zbog letnjeg
odmora. Srbi u Bujanovcu se ne odmaraju, svakodnevno
demonstriraju i protestvuju. Na upravo zavrsenim
izborima prvi put je u istoriji opstine izabran za prvog
coveka Albanac. Na nekim birackim mestima glasanje u
bujanovackoj opstini trajalo je do 5 casova ujutru, mada
se po Zakonu o izborima glasacka mesta moraju zatvoriti
do 20 casova. Glasalo se devet casova duze jer se cekalo
da sa Kosova stignu biraci. Za ovo nasilje u Bujanovcu
najzasluzniji su americki ambasador u Beogradu , i
predsednik Koordinacionog tela za jug Srbije, Nebojsa
Covic, koji je ujedno i potpredsednik srpske vlade i
ljubimac SAD. Zasto je Amerikancima i njihovim evropskim
prijateljima toliko stalo da bujanovackoj opstini, prvi
put u istoriji, vlast preuzmu Albanci, koji nisu u
vecini, ali su u biracke spiskove upisivani i kosovski
Albanci, takozvani profesionalni glasaci koji glasaju
kad ustreba na Kosovu, kad ustreba u Metohiji, a kad
ustreba na jugu Srbije? Zato sto Srbiju treba i fizicki
odvojiti albanskim koridorom od Makedonije i pravoslavne
Grcke, i time je uciniti jos nestabilnijom. Vec danima
Srbi u Bujanovcu protestuju i potpisuju peticije za
smenu Covica, a on im porucuje: ''Ne uzbudjuje me
peticija, niste me vi birali, necete me ni smenjivati.''
Da potsetimo: Covic je bio visoki funkcioner
Socijalisticke partije Srbije, koga je Milosevic smenio
i izbacio iz partije, navodno jer se Covic usprotivio
poznatom kontramitingu pristalica tadasnje vlasti.
Naravno da to nije tacno. Sve su televizijiske kamere
zabelezile mladjanog Covica na bini medju drugim
funkcionerima SPS-a. Milosevic je Covica, u stvari,
smenio zbog uzajamne i protivprirodne ljubavi izmedju
Vasingtona i ambicioznog Nebojse Covica.

P.S. E-mail: infograf@...
Ako imate zelju da saradjujete, mislite drugacije ili
zelite da nesto saopstite, obratite nam se i obavezno
potpisite.

2. UOCI GODISNJICE DOGADJAJA 11. SEPTEMBRA PRISETIMO SE
BOPALA

Vladimir SIMONOV
Moskva, 29. avgusta 2002. godine
Ruska informativna agencija RIA "Novosti"
specijalno za Artel-Geopolitiku

Vladari razvijenih demokratija ponasaju se tako, kao da
je zivot coveka, koji zivi u "necivilizovanoj zemlji"
jeftiniji od zivota njihovog sopstvenog gradjanina. A
tudja bol kod njih se ne moze niposto uporedjivati sa
elitnom boli njihovih sugradjana.

Ove nedelje sud u Bopalu, (Bhopal, glavni grad savezne
drzave Madija Pradess u centralnom delu Indije) odbio je
da smanji kaznu vinovnicima tragedije u fabrici americke
transnacionalne korporacije "Junion Karbajd", koja se
dogodila 1984. godine.
Ta novost posebno ce obradovati Tarai Bai, 36-godisnju
Induskinju. Tesko da ce ona ikada zaboraviti noc uoci 3.
decembra 1984. godine, kada je ova fabrika za
proizvodnju pesticida izbacila u atmosferu gigantski
otrovni oblak. Vetar je duvao sa severa na jug, od
strane fabrike u pravcu zgusnutih bednih straccara u
kojima su nasli utociste ovdasnji radnici i hiljade onih
koji su mastali da se zaposle u ovom americkom raju.
Tarai Bai je bila u trecem mesecu trudnoce. Izgubila je
bebu. Otrovni gas je sprzio njena pluca. Zena nikada ne
moze da ima decu, pati od bolesti respiratornih organa,
neuroloski je nestabilna i delimicno slepa. Pa ipak je
zahvalna Bogu sto je prema njoj bio milostiv.
Zato sto je te strasne noci 3 hiljade ljudi poginulo
odmah, a jos 20 hiljada njih u narednim mesecima. Broj
zrtava sa mracnom sudbinom Tarai Bai premasuje 150
hiljada ljudi. Pred tom tragedijom bledi i Ccernobilj.
Na Bopal se srucila najveca, najsmrtonosnija tehnogena
katastrofa u istoriji covecanstva.
U svemu ovom najvece iznenadjenje, svakako, predstavlja
cinjenica sto do dana danasnjeg niko za tu katastrofu
nije kaznjen. U minulim decenijama ama bas niko nije
mobilisao javno mnenje, kako bi macc pravosudja spustio
na glave vinovnika, kako bi poginulima nadoknadio
gubitak, a postradalima, koji su jos uvek na ovom svetu,
kompenzirao stetu nanetu njihovom zdravlju.
Secanje na masovno trovanje u Bopalu brizljivo se brise,
kao sto iskusni zlocinac brise sa rukohvata noza krvave
otiske. Da li najvece svetske medijske kuce osvatljavaju
ovu temu kao, recimo, Ccernobilj, ili dogadjaje od 11.
septembra? Ne! Svaka cast izuzecima.
A u Bopalu je poginulo najmanje 7 puta vise ljudi, nego
u Njujorku, prilikom napada na zgrade Medjunarodnog
trgovinskog centra.
Pa ipak se bopalski zlocin kvalifikuje od strane
indijskog suda - a ta kvalifikacija izrecena je ove
nedelje - kao "ubistvo s predumisljajem", a ne kao
"ubistvo iz nehata", kako bi to zeleli visoki
pokrovitelji americkog hemijskog giganta "Dau Kemikal",
koji je "progutao" "Junion Karbajd".
Glavni izvrsni direktor "Junion Karbajda" tih godina
Voren Anderson ni do dana danasnjeg nije stao ni pred
jednog sudiju ni u jednoj zemlji, kako bi objasnio zasto
su u fabrici jedan za drugim iskljucivani uredjaji za
sprecavanje havarije, namenjeni upravo za sprecavanje
takve tragedije. Mada bi to bilo moguce objasniti jednom
prostom recenicom: iskljucenja su vrsena da bi se
povecao profit od proizvodnje pesticida.
U Bopalu se tako desio najgnusniji zlocin masovnog
ubijanja radi profita.
Godine 1992. indijske vlasti nalozile su hapsenje
Andersona, sto je predstavljalo dovoljnu osnovu za
njegovo izrucenje Indiji. Medjutim, vlasti SAD su
ignorisale zahtev indijske strane. One nisu uihapsile
Andersona - cak stavise, dali su mu sansu da srecno
nestane. Za dve decenije americke specijalne sluzbe i
drugi organi koji tragaju za zlocincima nisu ni prstom
mrdnuli da natrapaju na njegove tragove.
Vladari razvijenih demokratija ponasaju se tako, kao da
je zivot coveka, koji zivi u "necivilizovanoj zemlji"
jeftiniji od zivota njihovog sopstvenog gradjanina. A
tudja bol kod njih se ne moze niposto uporedjivati sa
elitnom boli njihovih sugradjana.
Tesko je izbeci pomisao da se u toj ravnodusnosti
odslikava kao u kapljici vode ta centralna, vopijuca
nepravicnost nase epohe. I izgleda da se upravo zato na
ulice metropola izlivaju demonstracije stotina hiljada
antiglobalista. Umnogome zato je na samitu Zemlje u
Johanesburgu, koji se ovih ana odrzava, siromasnim
zemljama tesko da nadju razumevanje bogatijih. A mozda
upravo tu lezi skriveno i delimicno objasnjenje
izvorista one mrznje koja se 11. septembra izlila
avionima na Njujork i Vasington?
"Zar je mogao Dzordz Buss dopustiti, da bivsem glavnom
izvrsnom direktoru prestizne americke multinacionalne
korporacije zapreti procedura izrucenja, koju je
pokrenula zemlja treceg sveta?, - pita se Dominik
Lapjer, koautor knjige "Pet minuta posle ponoci u
Bopalu", posvecenoj indijskoj tragediji. Za odgovorom
nema potrebe. Svet njega poznaje.
"Junion Karbajd" nestala je iz Indije te iste 1984.
godine, ostavivsi na mestu bacene fabrike stotine tona
otrovnih materija. Te planine otrova polako prodiru u
podzemne vode, koje napajaju bunare okolnih indijskih
sela. Otrovane gasom truju ponovo. Naravno, ako vec nije
vlada Sjedinjenih Americkih Drzava, mogao je "Dau
Kemikal", sadasnji pravni naslednik "Junion Karbajda"
preuzeti na sebe odgovornost za teroristicki napad na
cetvrt miliona zitelja Bopala, na ekologiju centralne
savezne drzave Indije, velike azijske drzave. Priroda
ocekuje likvidaciju zarista hemijskog zagadjenja. A
zrtve - medicinsku pomoc i kompenzaciju

3. Mirela Belosevic: Jesen

Beograd, 30 avgust 2002. godine
E-mail: infograf@...

Sa priblizavanjem pocetka skolske godine prestaju price
kako smo se sve snalazili da bi i ove godine otisli na
letovanje a pocinju preispitivanja jesmo li se suvise
opustli i istrosili. Otreznjenje stize sa prvim
pripremama zimnice. Pijaca je doduse uvek bila spas za
nas standard ali je nevolja sto istovremeno treba
spremiti i djake za skolu. Porodica koja ima dva djaka
mora da izdvoji oko 1oo eura samo za udzbenike. U
poslednje vreme moze se cuti duhovita ali i tuzna
opaska: 'Nema djaka bez buvljaka' jer je skolski pribor
jeftiniji na takozvanim buvljacima na kojima se prodaje
roba iz inostranstva, sumnjivog kvaliteta ali sa
povoljnijim cenama nego u prodavnicama. Istovremeno se
na buvljacima kupuje i garderoba za djake. Starija deca
bi doduse vise volela da se oblace u buticima, ali vrlo
brzo ih majke ubede i dokazu da se ista roba sa tezgi
nudi i u buticima sa visim cenama. Vlada Srbije je
omogucila kupovinu udzbenika za decu u osnovnim skolama
na 6 rata. Roditeljima je to olaksica ali je istovremeno
i potvrda naseg loseg standarda jer kredit vazi za sumu
vecu od 20 eura. Prosecna julska zarada u Srbiji je 13
461 dinar ili nesto vise od 200 eura. U odnosu na junsku
realno je niza za 0,35% a kao i uvek plate u privredi su
nize nego u vanprivredi.
Ovih dana u Srbiji se mnogo prica i o ceni jestivog ulja
za koje Guverner Narodne Banke kaze da je skuplje nego u
Nemackoj. Ako se smanjivanjem poreza na promet i
popustanjem proizvodjaca ne dodje do nizih cena
intervenisace drzavne robne rezerve. U toku je vec
intervencija na trzistu mesa, koje poskupljuje iako je
potrosnja mesa sve manja. Inace cene ulja, mesa i svih
ostalih namirnica osim takozvanog narodnog hleba su
liberalizovane. Kupovna moc gradjana se najcesce meri
takozvanom potrosackom korpom. Trgovci i razni ekonomski
instituti su napravili spisak namirnica neophodnih za
zivot i pracenjem promene iznosa ove potrosacke korpe se
proverava koliko je prosecnih plata potrebno samo za
ishranu. U komisiji za standard pri Republickoj vladi
nisu imali poverenja u ove proracune pa su napravili
svoj spisak namirnica potrebnih za zivotni minimum.
Komisija za standard ovih dana treba da odluci da li ce
i cena hleba, za nas najvaznije namirnice, uskoro biti
liberalizovana.
Na najave, da ce ove godine inflacija iznositi samo 16%
i da je od jula prosle do istog meseca ove godine bila
19% vecina gradjana, posebno penzionerei zbog skromnijih
priohoda nego sto imaju zaposleni, negoduju. Standard su
u jednogodisnjem periodu uzdrmali racuni za struju koji
su povecani za oko 80 %. U Srbiji se struja koristi za
zagrevanje stanova pa je u toku kampanja, dodise
zakasnela, da se gradjanima omoguce krediti kako bi se
prikljucili na daljinsko grejanje. Malo je onih koji
mogu sebi da priuste takav trosak zarad buduce ustede.
Statistika pokazuje da su stanarine takodje porasle u
proseku za 60%.
Vecina ljudi prema gotovo svim anketama dosta lose
ocenjuje sopstveni ekonomski polozaj i o tome bi
sadasnji akteri ekonomske politike trebalo da razmisle
bez obzira sto spoljni posmatraci nasu ekonomsku
situaciju vide u nesto ruzicastijim tonovima.


ARTEL GEOPOLITIKA je privatan, nezavisan i nelukrativan web site
koji se izdra?ava od volonterskog rada nekolicine entuzijasta.
Ukoliko vam se informacije koje ARTEL GEOPOLITIKA objavljuje
dopadaju bili bismo zahvalni da nas podr?ite bilo kojom
finansijskom kontribucijom ili kroz reklamiranje na nasem web
site-u. Vasa pomo? bi?e upotrebljena za jos kvalitetnije
selektiranje informacija, njihovo br?e postavljanje na site i, sto
smatramo mo?da i najva?nijim, prevodjenje najkvalitetnijih tekstova
i na druge jezike.
Za dinarske uplate: ?iro ra?un br. 40803-601-8-2289398
Za devizne uplate: ARTEL- Eksimbanka- Beograd, devizna partija br.
27227