(Mentre la associazione "La nostra Jugoslavia" viene iscritta al registro delle associazioni ufficialmente riconosciute in Croazia, continuano con successo le attività e le presantazioni sulla stampa: di seguito un estratto dal primo numero del bollettino associativo, e un articolo apparso sulla rivista dei serbi della Croazia "Novosti")

Nacija Jugoslaven? Zašto ne!


1) Iz prvog broja biltena "Nasa Jugoslavija": Dosadašnje Aktivnosti Udruženja Naša Jugoslavija

2) Nacija Jugoslaven? Zašto ne! (Novosti 16.04.2010)

13.04.2010: Udruzenje u Hrvatskoj je upisano u registar udruga.
Registarski broj: 18002128 - Sjediste: Pula, Pazinska 35


=== 1 ===
 

«Naša Jugoslavija»
časopis Udruženja «Naša Jugoslavija»
broj 1 - Godina I - Maj 2010

Sadržaj
Dosadašnje aktivnosti udruženja Naša Jugoslavija...................1
Zlatko Stojković
Savez Jugoslavena....................................................................4
Dalibor Tomić i Zlatko Stojković
Jugonostalgija............................................................................9
Ivica Bašić
Izazov Monetarne Reforme - Alternativna Valuta Crom...........14
Aljoša Durić
Imati ili Biti................................................................................17
Lana Bosanac
Bosna i Hercegovina u Jugoslavenskim okvirima I/II
BOSNA I HERCEGOVINA U VRIJEME RATA 1941- 1945.....25
Edin Hardauš
Predstavite se.........................................................................30


Dosadašnje Aktivnosti Udruženja Naša Jugoslavija

Zlatko Stojković

Udruženje "Naša Jugoslavija" nije nepoznato udruženje. Svejedno smatramo za potrebu da se i mi, kao nosioci i osnivaci ovoga Biltena, predstavimo. Citaocu se želimo predstaviti onakvi kakvi jesmo, predstaviti mu svoje dosadašnje aktivnosti i reci što planiramo u buducnosti.
Krajem ožujka (marta) 2008. godine je u Puli održan sastanak Koordinacionog tijela Udruženja, na kojemu su se postavile jasne smjernice i pravila kojima želimo, i moramo ici. Za predsjednika koordinacionog tijela je izabran Zlatko Stojkovic, a za njegove zamjenike Dalibor Tomic i Vladimir Milosavljevic. Isto tako, na tom je sastanku odluceno da se pokrene postupak za registraciju Republickih udruženja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U Srbiji je zahtijev za registraciju bio u postupku. Tako su u toku 2008. godine u Sarajevu i Puli predani zahtjevi za registraciju Udruženja "Naša Jugoslavija". Nakon višemjesecnog cekanja na odgovor nadležnih organa, u obje je države odgovor bio negativan uz obrazloženje, izmeu ostalog, da rjec "Jugoslavija" u imenu Udruženja, nije politicki niti moralno podobna. Pri tome ostaje otvoreno pitanje moralnosti i politicke podobnosti. Iako ne postoji nikakva zakonska odredba, u BiH ili u Hrvatskoj, kojom se ta rijec zabranjuje, ipak je ona velika kost u grlu današnjim vlastima i nerado je izgovaraju. Žalbe na takva rješenja su uložene.
I dok se još ceka odgovor na žalbu u Bosni i Hercegovini, iz Zagreba je pocetkom 2010. godine stiglo rješejne kojim se odbija rješenje prvostepenog državnog tijela i istome se nalaže da upiše Udruženje "Naša Jugoslavija" u registar udruga RH.
I u Makedoniji je Udruženje bilo aktivno. Bilo je pokušaja da se i tamo organiziramo, ali nažalost za sada, bez uspjeha.
U povodu 28-me godišnjice smrti Josipa Broza Tita, u kuci cvijeca se našlo mnogo njegovih simpatizera. Meu njima je bila i delegacija Udruženja "Naša Jugoslavija", na celu sa drugom Vladimirom Milosavljevicem, Predsjednikom udruženja u Srbiji. Tom je prilikom sa njime TV-Nova snimila jedan intervju, koji je zaintrigirao i jednu novinarku internet portala www.javno.com i tražila razgovor sa osobom u Hrvatskoj. Tako je nastao intevju sa autorom ovih redaka koji je objavljen na http://www.javno.com/hr/hrvatska/clanak.php?id=150736.
Krajem sedmog mjeseca 2009. godine je u Puli održana 1. Skupština Uduženja "Naša Jugoslavija" u osnivanju, koja je izazvala posebno zanimanje na cjelom podrucju predhodne Jugoslavije. Odaziv Skupštini nije bio velik, ali su reakcije na taj skup bile iznenaujuce. Iako nekorektno, ipak su o tome izvještavali od Triglava do evelije. Dobili smo mnogo mailova podrške, prijavili su se novi clanovi. Nastojali smo se barem jedanput javiti svima. Nadamo se da smo u tome i uspijeli.
Naša web stranica www.nasajugoslavija.org bila je u kolovozu (augustu) posjecenija nego ikada.
Dobili smo mnogo pisama podrške i zahtjeva za clanstvo u Udruženju. Iz razgovora sa novim clanovima su se otvorile nove mogucnosti za prezentaciju Udruženja u svijetu, kao i nove ideje kako djelovati. Iz tih razgovora i razmjena mailova najviše se spominjala ideja o organiziranju klubova (celija) Udruženja. I to je sprovedeno u djelo. U Splitu je krajem 2009. godine osnovan prvi Klub Udruženja "Naša Jugoslavija" na podrucju predhodne Jugoslavije. Uvjereni smo da ce primjer Splita slijediti i drugi gradovi. To je vrlo važno za masovnost clanstva, a posebno za informiranje kako clanstva tako i potencijalnih clanova. Kroz te bi se klubove ostvarila jedna uska suradnja i ucvrstilo meusobno povjerenje. A to je osnov svakog zajednickog rada.
Clanovi Udruženja iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije sastajali su se u Bihacu na proslavi 65.-godišnjice I zasjedanja AVNOJ-a i Jajcu na proslavi otvorenja Muzeja AVNOJ-a. Te su se prilike iskoristile za bolje upoznavanje i za sklapanje novih poznanstava.
22.12.2008. godine je u Smederevu održana proslava Dana Armijena kojoj je predsjednik Udruženja "Naša Jugoslavija" iz Srbije imao priliku prisutnima, uz lijepo dekoriranu govornicu, predstaviti naše udruženje kao i njegove aktivnosti. Posebno je zapažen bio njegov govor u kojem je prisutne upoznao sa važnošcu priznavanja jugoslavenske nacije na stabilizaciju odnosa na Balkanu. U beogradskom Domu "Pavle Korcagin" održana je proslava Dana Mladosti 2009. Aktivisti iz Srbije su i tu uspijeli uspostaviti nove kontakte i upoznati ih sa našim ciljevima. Posebnomjesto zauzima i osnivaje Jugoslavenskog udruženja latinoamerikanista, pri cemu je Udružejne "Naša Jugoslavija" dalo znacajan doprinos.
U toku 2009. godine održano je mnoštvo sastanaka kako meu clanovima Udruženja tako i meu pristalicama. Sastanci su održani u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Njemackoj i Švicarskoj. Osim toga vodili su se bezbrojni razgovori telefonom ili skypom u cijelom svijetu. Rezultat tih sastanaka i telefonskih razgovora bilo je, opcenito gledano, pozitivan. Uspostavljeni su kontakti, predložene su nove ideje djelovanja, konkretizirana su neka pitanja, neka su nova pitanja otvorena. Sve to otvara nove horizonte i pokazuje da smo mi kao Udruženja na ispravnom putu.
Udruženje „Naša Jugoslavija“ si je u svoj program zacrtalo priznavanje jugoslavenske nacije. Taj je cilj u Udruženja napisan velikim slovima. Kako je krajem 2009 godine u hrvatskom Saboru odluceno da se pristupi promjeni Ustava, bila je to prilika da se i mi kao Udruženje pojavimo sa svojim prijedlogom. Predsjedniku hrvatskog Sabora poslan je prijedlog, uz Deklaraciju o priznavanju jugoslavenske nacije, da se u novi Ustav ugradi i priznavanje jugoslavenske nacije. Osnivanjem Saveza Jugoslavena u Zagrebu 21.03.2010. godine opet je Udruženje izbilo u prvi plan. O tom su dogaaju izvještavale gotovo svi mediji na teritoriju predhodne Jugoslavije. Rezultat toga je intevju kojega su trojica predsjednika dala za sarajevski list "Slobodna Bosna" kao i intervju sa potpisnikom ovih redova u zagrebackom tjedniku "Novosti". Taj se intervju može procitati na www.novossti.com/2010/04/nacija-jugoslaven-zasto-ne/ [kao i dole]. I HRT je pokazala interesovanje da o nama snimi jedan kraci prilog. Ali o tome u slijedecem izdanju Biltena.

Zlatko Stojković, dipl.ing. je predsjednik udruženja Naša Jugoslavija.
=== 2 ===


Nacija Jugoslaven? Zašto ne!


Novosti - samostalni srpski tjednik - Broj 539
Tagovi: jugoslaveni, Tito
Datum objave: 16.04.2010. Piše: Mirna Jasić

Ostvariti pravo na izjašnjavanje Jugoslavenima osnovni je cilj udruženja “Naša Jugoslavija” koje se proširilo na tri republike nekadašnje SFRJ, na Srbiju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Savez udruženja pokazuje tendenciju širenja i na ostale bivše republike.

Zamisao o udruženju korijene vuče s interneta gdje se nekolicina članova našla na forumu slobodnajugoslavija.com. U protekle četiri godine udruženje je registrirano u Smederevu u Srbiji. Prije tri mjeseca, tek iz drugog pokušaja, stiglo je rješenje o registraciji i za ono hrvatsko u Puli, dok u Sarajevu na njega još čekaju.


Najprije odbijeni u registru udruga

- Konačno smo u januaru dobili odgovor da smo upisani u registar hrvatskih udruga, s obzirom na to da smo prvi zahtjev podnijeli još u decembru 2008. godine. Nakon devet mjeseci dostavljen nam je isprva negativan odgovor, jer se oni koji su odlučivali nisu obazirali na naše ideje, nego su rješenje bazirali na novinskim člancima u kojima smo optuživani da želimo rušiti Hrvatsku i da planiramo stvoriti Jugoslaviju, što nikada nismo izjavili. Žalili smo se na mišljenje onih kojima je smetala riječ “Jugoslavija” u nazivu, te od ove godine konačno i službeno postojimo kao udruga – kaže Zlatko Stojković, predsjednik hrvatskog udruženja “Naša Jugoslavija”, koje je osnovao s kolegama Matijom Rojnićem iz Pule i Krešom Šebom iz Zagreba.

Sva tri udruženja “Naša Jugoslavija” zalažu se za priznavanje jugoslavenske nacije, za smanjenje mržnje među narodima SFRJ, za oživljavanje i daljnje unapređenje odnosa i komunikacije među njima, za razmjenu iskustva po pitanju socijalne zaštite, opće sigurnosti građana i kvalitetnih društvenih odnosa. Deklaraciju o jugoslavenskoj naciji uputili su i Saboru, no odgovor nisu dobili.

- U Deklaraciji su navedeni razlozi zašto je potrebno priznati jugoslavensku naciju, koja je jedan od preduvjeta trajne stabilnosti na Balkanu. Jedno od osnovnih prava čovjeka je njegovo samoopredjeljenje, što je zagarantirano mnogim evropskim aktima i međunarodnim dokumentima – kaže Stojković, inače inženjer građevine.

Na prvi dan proljeća u Zagrebu su osnovali Savez Jugoslavena koji će djelovati kao koordinaciono tijelo.

- Riječ je o dijelu udruženja koji će voditi pregovore da bi bila priznata jugoslavenska nacija, dok nagodinu planiramo održati skup Jugoslavena odnosno skupštinu saveza. No, prvo moramo vidjeti kako će nas ljudi prihvatiti. Nadamo se da ćemo popularizirati pojam jugoslavenstva – kaže Stojković. Zasad imaju 800 članova u tri republike, od čega ih je polovica iz Bosne i Hercegovine, a oko 130 iz Hrvatske, dok su neki iz daleke Amerike ili još dalje Australije. Pristupiti udruženju trenutno je moguće jedino putem internetske adrese www.nasajugoslavija.org, sve dok ne dobiju prostor za rad.

Ljubav prema Jugoslaviji osnivači društva opisuju kao ljubav prema zemlji u kojoj su rođeni i u kojoj su “živjeli u miru, u zemlji u kojoj se nije pitalo što si po nacionalnosti, u zemlji punoj drugarstva”.


Tito nije htio budale oko sebe

Da li je riječ o nostalgiji? Matija Rojnić kaže kako nije riječ o žaljenju za nečim prošlim, jer on na taj način i dalje živi.

- Jugoslavenstvo je stil života. I danas živim u skladu s nekadašnjim duhom drugarstva i to mi nitko ne može uzeti. Ne skrivamo da je Jugoslavija imala mana, ali daleko više imala je dobrih strana, na primjer kroz radne akcije ljudi su se družili, školstvo je bilo kvaliteto, izgrađivane su mnoge tvornice, napredovala je privreda – kaže Rojnić, po zanimanju ribar.

Naglašavaju da ne grade kult Titove ličnosti, ali da imaju pozitivan stav prema njemu, jer je školovao narod “ne želeći budale oko sebe”.

- Dok ga neki zovu diktatorom, sam ne pamtim da se ikome poklonilo toliko drugih državnika iz cijeloga svijeta. Sve što je imao nije bilo njegovo, nije ostavio ništa svojoj porodici. Takav čovjek ne može biti diktator. I mladi ljudi koji nisu vidjeli kako se u Jugoslaviji živjelo, čitajući i obrazujući se uvidjeli su da nismo lagali. Razdvojili smo se jer premalo komuniciramo – smatra Rojnić.

- Ne radimo ništa protiv sadašnjih država. Ne želimo ih rušiti i ne planiramo ponovno osnivati Jugoslaviju. Samo radimo na smanjenu mržnje među narodima, a činimo to jezikom ljubavi, kako bi se stabilizirali nekadašnji dobri odnosi među narodima Jugoslavije. Nismo razmišljali o ponovnom stvaranju Jugoslavije, ali ako narod jednoga dana bude to htio, mi mu nećemo stajati na putu – zaključuju Stojković i Rojnić.