PRVI MAJ / Primo Maggio 2012
1) ZAJEDNIČKA PRVOMAJSKA IZJAVA OMLADINSKIH KOMUNISTIČKIH ORGANIZACIJA S PROSTORA BIVŠIH SOCIJALISTIČKIH ZEMALJA
Dichiarazione unitaria per il Primo Maggio delle organizzazioni giovanili comuniste dei paesi ex socialisti
2) MAJSKA PORUKA SRP-a / SRP PROSLAVIO 1. MAJ
Il Primo Maggio del Partito Socialista dei Lavoratori della Croazia
3) AUGUST CESAREC: ZA VJEČAN PRVI MAJ
ALTRI LINK:
Federazione Sindacale Mondiale: Dichiarazione del 1° Maggio 2012
Immagini del 1° Maggio da tutto il mondo
PAME (Grecia): 1° Maggio 2012
Primo Maggio 2012 a Cuba
1. MAJ 2012 - GOVORI PRVI SEKRETAR SKOJ-a, ALEKSANDAR BANJANAC
prvomajski radnički skup u beogradu 2012. obraćanje druga aleksandra banjanca, prvog sekretara skoj-a. protestna šetnja nove komunističke partije jugoslavije (nkpj) i saveza komunističke omladine jugoslavije (skoj).
MLADI KOMUNISTI BIVŠIH SOCIJALISTIČKIH ZEMALJA - PRES KONFERENCIJA
Conferenza stampa delle organizzazioni giovanili comuniste dei paesi ex-socialisti a Kiev
VIDEO: http://www.youtube.com/watch?v=frNIZ5BpwyY&feature=g-all-u
Conferenza stampa delle organizzazioni giovanili comuniste dei paesi ex-socialisti a Kiev
VIDEO: http://www.youtube.com/watch?v=frNIZ5BpwyY&feature=g-all-u
=== 1 ===
ZAJEDNIČKA PRVOMAJSKA IZJAVA OMLADINSKIH KOMUNISTIČKIH ORGANIZACIJA S PROSTORA BIVŠIH SOCIJALISTIČKIH ZEMALJA
pubblicata da Mladi Socijalisti il giorno giovedì 3 maggio 2012 alle ore 22.05
1. MAJ – DAN BORBE I AKCIJE
Obeležavanje 1.maja Međunarodnog dana solidarnosti radničke klase je centralna borbena manifestacija proletarijata i marksističko-lenjinističkih organizacija širom sveta.
Reč je o događaju važnom za ceo međunarodni komunistički pokret, koji na svojoj borbenoj važnosti još više dobija na značaju kada govorimo o marksističko-lenjinističkom pokretu na prostoru bivših socijalističkih zemalja u Evropi. Nakon dolaska komunista i naroda na vlast u zemljama Istočne Evrope 1.maj je proslavljan kao dan nadmoći socijalizma nad kapitalističkim varvarstvom i imperijalizmom. Svečanim defileima, otvaranjem novih fabrika, mostova, železničkih pruga, slavljena je moć radničke klase. Istovremeno, 1. maj kao neradan dan se obeležavao na izletištima uz druženje i zabavu. U međuvremenu, usled privremenog sloma socijalizma u Evropi došlo je do rušenja radničkih država, čime je svečarski karakter obeležavanja 1.maja izgubio svaki smisao. Radni ljudi u bivšim socijalistički zemljama nemaju više razloga da tog dana bilo šta da slavi. Sve povlastice i prava koja su imali u socijalizmu zamenjene su kapitalističkim okovima u procesu tranzicije.
Stoga je izuzetno značajno da marksističko-lenjinističke organizacije sa prostora bivših socijalisitičkih zemalja borbeno učestvuju a tamo gde je to moguće i povedu prvomajske radničke demonstacije. Taj dan mora da se obeležava kao borbeni praznik, dan akcije, dan solidarnosti i našeg najbližeg jedinstva u kome radnička klasa slavi samo svoj ponos i prkos a sa druge strane od buržoazije demonstrativno zahteva svoja prava.
Svaki dan u godini je dan naše borbe, a 1. maja smo dužni da glasnije nego bilo kog drugog dana u godini poručimo da se ne mirimo s kapitalističkim varvarstvom, da nas dvadesetogodišnje iskustvo života u kapitalzmu obavezuje da jasno istaknemno sva nezamenjiva pozitivna dostignuća socijalizma koje kapitalizam nikada neće moći dostići ne zaboravljajući pritom sva oportunistička i revizionistička skretanja na čijoj negaciji, između ostalog, moramo nanovo graditi našu borbu u interseu potreba savremenog čoveka. Marksisti-lenjinisti 1.maja moraju da budu na ulici kao vodeći odred radničke klase. Naročito aktivni treba da budu među proleterima sada kada je kapitalizam u samrtnom ropcu nakon vlastite krize koju je stvorio svojim protivurečnostima. Samo ujedinjena, dobro organizovana i borbena radnička klasa bivših socijalističkih zemalja, radeći zajedno sa proleterima ostatka sveta, može se izboriti za bolju budućnost i kvalitetniji život kako bismo svi neki budući 1. maj dočekali nanovo u socijalizmu a ne u krizi.
Živeo praznik rada i borba proletarijata!
Conferenza stampa delle organizzazioni giovanili comuniste dei paesi ex-socialisti a Kiev
VIDEO: http://www.youtube.com/watch?v=frNIZ5BpwyY&feature=g-all-u
=== 2 ===
MAJSKA PORUKA SRP-a RADNIM LJUDIMA I GRAĐANIMA HRVATSKE
Možemo samo zamisliti, kojim osjećajem zadovoljstva bi bilo ispunjeno preko 350.000 naših nezaposlenih sugrađana i još toliko onih koji su bili prisiljeni otići u svijet, kada bi im u Hrvatskoj bilo ponuđeno bilo kakvo radno mjesto. Zadovoljstvom bi bili ispunjene i na stotine tisuća zaposlenih radnika koji rade u lošim uvjetima i sa malim primanjima, ako bi se radni uvjeti poboljšali, a primanja povećala.
Ali mi radnici ne smijemo se zadovoljiti samo s radnim mjestom, boljim uvjetima rada i većom plaćom kada bi nam poslodavci i sve to dali, nego tek pravom na učešću u upravljanju po osnovi svoga rada, jer tek je to garancija da utječemo na sudbinu poduzeća u kojima radimo, pa time i sudbinu svojih radnih mjesta, svoju vlastitu sudbinu, ali i sudbinu cijelog društva.
Ne smijemo nasjedati ni na političke floskule kako imamo svoju državu koja po sebi o nama brine i osigurava pravednost, jer nas iskustvo uči da domaći tajkuni imaju isto lice kao i strani i kako oni udruženo nastupaju u podčinjavanju radnika. Nacionalna država može biti i te kako dobar okvir za eksploataciju većine nacije od strane vladajuće manjine. Zato nacionalizam bilo koje vrste mora biti stran radnicima. Presudno je tko ima vlast u državi, dali vlasnička klasa koja porobljava rad ili radnička koja oslobađa rad, a kroz to ne samo sebe već i ostale slojeve društva.
Shvatimo konačno da nam ni slobodu ni blagostanje neće podariti gazde tzv. privatni ulagači , stranačke birokracije, ni država po sebi, ma koji predznak ona imala, a još manje multinacionalne korporacije i EU, ako ne povjerujemo u vlastitu sposobnost pred sposobnošću izdvojenih struktura i ako sudbinu ne preuzmemo u vlastite ruke. Naša snaga je u činjenici da samo naš živi rad stvara novu vrijednost i da je svako vlasništvo, odnosno kapital, mrtav dok se ne pojave ruke radnika, kao i u tome da činimo većinu društva, što znači da smo mi njegova temeljna snaga. Mi dakle imamo pravo i mogućnost da određujemo vlastitu sudbinu i sudbinu cijeloga društva , a ne kasta na vlasti i kapitalisti. Tu poziciju možemo ostvariti ako se izborimo za suodlučivanje u poduzećima, lokalnoj samoupravi i stavimo pod svoju kontrolu moć države. Samo taj put vodi u istinsku slobodu i demokraciju, ekonomsku i ljudsku efikasnost, jer najamne radnike pretvara u slobodne proizvođače i građane, a rad određuje kao temeljni kriterij položaja čovjeka u društvu, onemogućujući svaki monopol pojedinca, socijalnih grupa i klasa, odnosno emancipaciju svih slojeva društva u slobodne građane jednakih mogućnosti.
Naprijed navedeno znači da se mi radnici, pored sindikalnog organiziranja i povremenog izraza nezadovoljstva o uvjetima rada, moramo i politički organizirati u svoju radničku stranku kao što je sada kapital organiziran u svoje stranke (sve parlamentarne stranke) i pobijediti na izborima, kao što dosada, zbog naše neorganiziranosti, pobjeđuje kapital. Tek sindikalno i politički organiziran radnički pokret staje na svoje obje noge. U Hrvatskoj nema te snage koja bi mogla na jedan jedini sat zaustaviti snagu osviještene i organizirane radničke klase.
Učinimo taj golemi radnički, duboko ljudski i epohalni napor i uspostavimo svijet slobodnog rada i istinske samoupravne demokracije, nasuprot sadašnjoj ponižavajućoj i eksploatatorskoj vladavini kapitala, a prepustimo našem malograđaninu da i dalje sanja o ograničenoj parlamentarnoj demokraciji kao jedinoj mogućoj i dovršenoj.
Zagreb 01.05.2012. godine
Možemo samo zamisliti, kojim osjećajem zadovoljstva bi bilo ispunjeno preko 350.000 naših nezaposlenih sugrađana i još toliko onih koji su bili prisiljeni otići u svijet, kada bi im u Hrvatskoj bilo ponuđeno bilo kakvo radno mjesto. Zadovoljstvom bi bili ispunjene i na stotine tisuća zaposlenih radnika koji rade u lošim uvjetima i sa malim primanjima, ako bi se radni uvjeti poboljšali, a primanja povećala.
Ali mi radnici ne smijemo se zadovoljiti samo s radnim mjestom, boljim uvjetima rada i većom plaćom kada bi nam poslodavci i sve to dali, nego tek pravom na učešću u upravljanju po osnovi svoga rada, jer tek je to garancija da utječemo na sudbinu poduzeća u kojima radimo, pa time i sudbinu svojih radnih mjesta, svoju vlastitu sudbinu, ali i sudbinu cijelog društva.
Ne smijemo nasjedati ni na političke floskule kako imamo svoju državu koja po sebi o nama brine i osigurava pravednost, jer nas iskustvo uči da domaći tajkuni imaju isto lice kao i strani i kako oni udruženo nastupaju u podčinjavanju radnika. Nacionalna država može biti i te kako dobar okvir za eksploataciju većine nacije od strane vladajuće manjine. Zato nacionalizam bilo koje vrste mora biti stran radnicima. Presudno je tko ima vlast u državi, dali vlasnička klasa koja porobljava rad ili radnička koja oslobađa rad, a kroz to ne samo sebe već i ostale slojeve društva.
Shvatimo konačno da nam ni slobodu ni blagostanje neće podariti gazde tzv. privatni ulagači , stranačke birokracije, ni država po sebi, ma koji predznak ona imala, a još manje multinacionalne korporacije i EU, ako ne povjerujemo u vlastitu sposobnost pred sposobnošću izdvojenih struktura i ako sudbinu ne preuzmemo u vlastite ruke. Naša snaga je u činjenici da samo naš živi rad stvara novu vrijednost i da je svako vlasništvo, odnosno kapital, mrtav dok se ne pojave ruke radnika, kao i u tome da činimo većinu društva, što znači da smo mi njegova temeljna snaga. Mi dakle imamo pravo i mogućnost da određujemo vlastitu sudbinu i sudbinu cijeloga društva , a ne kasta na vlasti i kapitalisti. Tu poziciju možemo ostvariti ako se izborimo za suodlučivanje u poduzećima, lokalnoj samoupravi i stavimo pod svoju kontrolu moć države. Samo taj put vodi u istinsku slobodu i demokraciju, ekonomsku i ljudsku efikasnost, jer najamne radnike pretvara u slobodne proizvođače i građane, a rad određuje kao temeljni kriterij položaja čovjeka u društvu, onemogućujući svaki monopol pojedinca, socijalnih grupa i klasa, odnosno emancipaciju svih slojeva društva u slobodne građane jednakih mogućnosti.
Naprijed navedeno znači da se mi radnici, pored sindikalnog organiziranja i povremenog izraza nezadovoljstva o uvjetima rada, moramo i politički organizirati u svoju radničku stranku kao što je sada kapital organiziran u svoje stranke (sve parlamentarne stranke) i pobijediti na izborima, kao što dosada, zbog naše neorganiziranosti, pobjeđuje kapital. Tek sindikalno i politički organiziran radnički pokret staje na svoje obje noge. U Hrvatskoj nema te snage koja bi mogla na jedan jedini sat zaustaviti snagu osviještene i organizirane radničke klase.
Učinimo taj golemi radnički, duboko ljudski i epohalni napor i uspostavimo svijet slobodnog rada i istinske samoupravne demokracije, nasuprot sadašnjoj ponižavajućoj i eksploatatorskoj vladavini kapitala, a prepustimo našem malograđaninu da i dalje sanja o ograničenoj parlamentarnoj demokraciji kao jedinoj mogućoj i dovršenoj.
Zagreb 01.05.2012. godine
Predsjednik SRP-a
Ivan Plješa
Ivan Plješa
---
posted by srp on svibanj - 3 - 2012
SRP PROSLAVIO 1. MAJ
Rezultati ankete u emisiji HRT-1 “OTVORENO” Mislava Togonala da 83% građana žali za socijalizmom su potvrda opravdanosti simboličnog žutog kartona i nužnost sustavnih promjena sveukupnih društvenih kapitalističkih odnosa u Hrvatskoj, Europi i svijetu u korist socijalističkih.
Iskoristimo to raspoloženje građana Hrvatske, slobodnije iskažimo svoje programske stavove o socijalizmu, izađimo u javnost, obratimo se radnicima, studentima, nezaposlenima i poljoprivrednicima, te ugroženim umirovljenicima u pozovimo ih u jedinstveni front za promjene sadašnjeg društva u pravednije socijalističko. Zato pozdravljamo jasne poruke sindikalnih lidera središnjica, poruke akcije M31, Radničke borbe, akcije zelenih demokratske stranke žena, i sindikata nezaposlenih.
Zastava SRP-a se jučer ponosno vijorila na Trgu J. B. Jelačića i Jarunu, transparenti jasnih poruka u Puli, bedževi i majice SRP-a su zračili na ovom proljetnom majskom suncu na ulazu u park Maksimir, na Jarunu i Puli, a da nije bilo neprimjerenih izljeva negodovanja prisutnih građana i prolaznika. To nam daje novu snagu, polet i obvezu da budemo aktivniji i vodeće jezgro svenarodnog pokreta za promjene.
S. Šafran
=== 3 ===
ZA VJEČAN PRVI MAJ (AUGUST CESAREC)
O svi vi prošli Prvi majevi,
sve vi opće smotre armija bratskih boraca
širom čitave zvjezdane kugle!
O sve vi povorke prosvjedne i duge,
svi vi zborovi na trgovima gradskim,
u dvoranama zagušljivim,
u zelenilu šuma proljetnih,
svi vi stjegovi i karanfili crveni,
svi vi cjelovi bratimstva čovječjeg!
O svi vi Majevi Prvi posljednjih tužnih godina,
svi vi užasni, svi mučeni morom međunarodne
mržnje,
razbijeni lavinom ognja,
gušeni plinom plinova i laži otrovnih,
svi vi stjegovi crveni u prašinu tavana bačeni,
u pokolju bratoubilačkom oskinavljeni,
svi vi Majevi Prvi,
svi vi tek sanja ste bili, a danas ste na ivici zbilje!
Danas,
u kolopletu krvavom, kad zemlja je tek suza u
svemiru zgrušana,
tek kaplja zgrušana mučeničke krvi,
danas smo na ivici doba da sanje ostvarimo svoje,
o armija boraca bratskih!
Sudišta naraštaja budućih i savjesti vlastite naše
gledaju na nas,
o braćo moja širom čitave kugle!
Neka u sve nas duhne proljetnog sunca
sunca sa istoka dah.
Dah konačne borbe za majsko izmirenje vječno,
za vječan Prvi maj,
za miris majskih ruža u dušama čovječjim vječan,
O neka se bije bitka posljednja
za vječan Prvi maj, za bratimstvo čovječje vječno!
Nek se bije bitka posljednja!
Za spasenje i pročišćenje sviju nas na kugli ovoj
zvjezdanoj!
Tijelo je majčice zemlje posramljeno haljom
krvavom ratova bezumnih.
Tijelo je majčice zemlje paluba razdrte galije,
zalutale na Atlantiku krvi, nasukane na Himalaji
leševa.
I svi se mi rvemo na njoj — bezumlju požarnom
u hiljadu ciljeva hoteći zaploviti.
O veliki, crveni Dane, dane Prvoga maja 1919. ljeta!
Neka dah tvoj topli, svemoćni
osnaži smjele veslače i krmilare iskusne,
razbruja braću moju za juriš borbe posljednje
te s grebena se Smrti u jedinstvu cilja maknemo
do luke spokoja i spasa!
Podignimo zastave naše crvene
i zataknimo ih na jarbol, na zrenik Maja Prvog
vječnoga
u dušama da našim boja zaleprša njihova —
u znamen spasenja sviju nas,
što u procjepima tamnog zla smo rođeni
i za vječnim podnem čovječje sreće vapimo!
U stjegove crvene zavijmo tijelo zemlje majčice
po njima da ko po sagovima majskih ruža mirisnih,
svi mi, još uvijek razjedinjeni, pocijepani,
u ophodu praznika velikog pjevajući prođemo,
ujedinjeni, zagrljeni, sa suncem ljubavi,
sa vječnim podnem izmirenja i opraštanja,
sa himnom Prvog maja vječnoga u duši smirenoj!
O braćo moja, o armije crvenih boraca širom
čitave kugle,
sa grebena se smrtnog maknimo u borbu posljednju
za vječan Prvi maj, za vječan Prvi maj!
Za bratimstvo čovječje vječno!
sve vi opće smotre armija bratskih boraca
širom čitave zvjezdane kugle!
O sve vi povorke prosvjedne i duge,
svi vi zborovi na trgovima gradskim,
u dvoranama zagušljivim,
u zelenilu šuma proljetnih,
svi vi stjegovi i karanfili crveni,
svi vi cjelovi bratimstva čovječjeg!
O svi vi Majevi Prvi posljednjih tužnih godina,
svi vi užasni, svi mučeni morom međunarodne
mržnje,
razbijeni lavinom ognja,
gušeni plinom plinova i laži otrovnih,
svi vi stjegovi crveni u prašinu tavana bačeni,
u pokolju bratoubilačkom oskinavljeni,
svi vi Majevi Prvi,
svi vi tek sanja ste bili, a danas ste na ivici zbilje!
Danas,
u kolopletu krvavom, kad zemlja je tek suza u
svemiru zgrušana,
tek kaplja zgrušana mučeničke krvi,
danas smo na ivici doba da sanje ostvarimo svoje,
o armija boraca bratskih!
Sudišta naraštaja budućih i savjesti vlastite naše
gledaju na nas,
o braćo moja širom čitave kugle!
Neka u sve nas duhne proljetnog sunca
sunca sa istoka dah.
Dah konačne borbe za majsko izmirenje vječno,
za vječan Prvi maj,
za miris majskih ruža u dušama čovječjim vječan,
O neka se bije bitka posljednja
za vječan Prvi maj, za bratimstvo čovječje vječno!
Nek se bije bitka posljednja!
Za spasenje i pročišćenje sviju nas na kugli ovoj
zvjezdanoj!
Tijelo je majčice zemlje posramljeno haljom
krvavom ratova bezumnih.
Tijelo je majčice zemlje paluba razdrte galije,
zalutale na Atlantiku krvi, nasukane na Himalaji
leševa.
I svi se mi rvemo na njoj — bezumlju požarnom
u hiljadu ciljeva hoteći zaploviti.
O veliki, crveni Dane, dane Prvoga maja 1919. ljeta!
Neka dah tvoj topli, svemoćni
osnaži smjele veslače i krmilare iskusne,
razbruja braću moju za juriš borbe posljednje
te s grebena se Smrti u jedinstvu cilja maknemo
do luke spokoja i spasa!
Podignimo zastave naše crvene
i zataknimo ih na jarbol, na zrenik Maja Prvog
vječnoga
u dušama da našim boja zaleprša njihova —
u znamen spasenja sviju nas,
što u procjepima tamnog zla smo rođeni
i za vječnim podnem čovječje sreće vapimo!
U stjegove crvene zavijmo tijelo zemlje majčice
po njima da ko po sagovima majskih ruža mirisnih,
svi mi, još uvijek razjedinjeni, pocijepani,
u ophodu praznika velikog pjevajući prođemo,
ujedinjeni, zagrljeni, sa suncem ljubavi,
sa vječnim podnem izmirenja i opraštanja,
sa himnom Prvog maja vječnoga u duši smirenoj!
O braćo moja, o armije crvenih boraca širom
čitave kugle,
sa grebena se smrtnog maknimo u borbu posljednju
za vječan Prvi maj, za vječan Prvi maj!
Za bratimstvo čovječje vječno!