Neće nas navući na fašizam – 80. obljetnica osnivanja KPH na Anindolu
Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Samobora Svete Nedelje i Društvo “Tito” Samobora i Svete Nedelje danas su na Anindolu, ispred Spomen stećka, organizrali obilježavanje 80. godišnjice održavanja 1. Kongresa Komunističke partije Hrvatske. Naime, 1. kolovoza u Samoboru su se satali Josip Broz Tito i 16 njegovih drugova kako bi u tajnosti osnovali KPH.
Obilježavanje povijesnog događaja za većinu govornika bila je prilika osvrnuti se na aktualnu atmosferu u društvu i, kako je rečeno, pokušaje revizije povijesti u kojoj antifašistički pokret dobiva negativne konotacije.
Tako je predsjednik Saveza društava Josip Broz Tito – Hrvatska Jovan Vejnović prvo istaknuo da je socijalistički pokret na ovim prostorima nastao nakon 1. svjetskog rata kao odjek Oktobarske revolucije i velikih revolucionarnih gibanja na tlu Europe te da je na izborima u Kraljevini Jugoslaviji Komunistička partija bila treća politička snaga pa je potom zabranjena. Nakon pojave opasnosti od širenja fašizma i nacizma komunistički pokret dobiva novi zamah, a Josip Broz Tito po povratku iz Rusije 1930-tih godina odlučuje poraditi na stvaranju i oživljavanju partijskih organizacija širom Jugoslavije. Naime, kaže Vejnović, Tito je shvatio da s obzirom na odnose i činjenicu da je Jugoslavija višenacionalna država te da je za njenu uspješnost potrebno ostvariti ravnopravnost svih naroda, nužno i neophodno osnovati nacionalne komunističke partije. Rezultat toga je da je KP imala velik politički i društveni utjecaj i bez toga bi teško bilo stvoriti front protiv fašizma, kaže Vejnović.
– U današnjem kontekstu sve to se smatra komunističkim nametanjem, diktaturom, totalitarizmom. Zar bi nešto što je u osnovi totalitarno moglo imati tako široko rasprostranjen utjecaj, kao što se vidjelo 1941., među radnicima i masama ljudi u Jugoslaviji. Zar bi nešto što je sektaško moglo imati takvog uspjeha i polučiti takve rezultate. U današnjem politčkom kontestu sve ono što se događalo od ’41. do ’45. proglašava se borbom za vlast i komunističkim zločinima. A što je ta Partija i što su ti ljudi koji su na poziv Partije došli i pokrenuli slavnu narodnooslobodilačku borbu, poslije rata ostvarili? Zar je moguće da se na bazi totalitarizma i diktature razvije takav polet kao što je bio u obnovi razrušene zemlje, da se u zemlji koja je imala 80 posto nepismenih ona potpuno iskorijeni. Zar je moguće da se totalitarnim naziva razdoblje u kojem se ostvaruju najviše stope ekonomskog rasta, u kome je stvorena humanistička i tehnička inteligencija koja je bila u stanju da se ekonomski probije po čitavom svijetu, da se razvije država koja je prvi put u povijesti ovih prostora stavljena kao značajan faktor na političku mapu Europe. Oni koji govore o tome kao o totalitarizmu su fanatici čiji je fanatizam zasnovan ne na želji za revizijom povijesti, nego za potpunim krivotvorenjem povijesti i izbacivanjem svega što u toj povijesti vrijedi. Nije problem u tome što oni tako govore o prošlosti, problem je što oni nama za budućnost nude nešto što je civilizacijski bio najniži rang u ljudskom društvu, a to je fašizam. Što da im kažemo – nikad više! Neće nas na to navući – poručio je predsjednik Saveza društava Josip Broz Tito – Hrvatska Jovan Vejnović dodavši da je ipak siguran kako u ovoj državi postoje ljudi i snage koje su sposobne oduprijeti se tome.
Slično je rezonirao i Ivan Fumić u ime Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske:
– Skidanjem ploče maršala Tita svi su problemi u Hrvatskoj riješeni – sada će teći med i mlijeko, tvornice će se dizati, mladi će pohrliti izvana natrag, polja će sama rađati. Sada Hasanbegović spašava Hrvatsku, a njegov pokrovitelj biskup Košić nam toliko dobročinstva nudi da još samo nedostaje, kao neki prijašnji svećenici, da krsti i blagoslivlja noževe pa se možemo nanovno klati. Molim vas, nemojmo nikada biti malodušni! Nikada se nismo predavali, borba je neprestana, to je život. Jedina poruka svim ljevičarima je – nemojmo se dijeliti, ujedinimo snage jer da nije bilo ujedinjenih snaga ne bismo pobijedili u NOB-u – poručio je Fumić dodavši da ustaškom znamenju u Hrvatskoj nema mjesta.
U ime Radničke fronte okupljenima se obratio i Matija Đolo koji je objasnio da ne želi toliko govoriti o prošlosti KPH, koliko o očuvanju njihove baštine:
– Dva su ključna momenta zbog kojih današnje obilježavanje ne može ostati samo prigodničarsko: jedan je revizija prošlosti koja oslobodilačku, narodnu borbu nastoji prikazati kao protunarodnu, nametanje vlasti narodu. U to smo se mogli nedavno uvjeriti u Jastrebaskom gdje smo svjedočili izokretanju povijesti u kojoj je ustaški logor za djecu postao bolnica, a partizansko oslobođenje te djece prikazano je kao napad i otmica. Tom prilikom digli smo svoj glas protiv takvih laži, protiv prikazivanja ustaških izdajica i zločinaca kao nacionalnih heroja. Partizanski borci prikazani su kao borci za nepravdu, a borili su se jedino za pravdu. Ono čega se bojim je da ćemo i ubuduće morati dizati glas protiv takvih revizija.
Drugi momenat zbog kojeg su ovakva obilježavanja danas bitna i aktualna je društveni i ekonomski sistem u kojem danas živimo, odnosno preživljavamo. Nekadašnju solidarnost, sigurnost zaposlenja, besplatno i svima dostupno obrazovanje, besplatnu i jednako dostupnu zdravstvenu skrb, dostojne i sigurne mirovine, sve nekadašnje stečevine socijalističkog sustava, danas nažalost zamjenjuje nesputano tržište. Svakodnevno oko sebe vidimo primjere nečovječnosti koja nastaje kada se žrtvujemo kapitalu, tržišnoj učinkovitosti i profitu. Danas, da bi takav sustav usmjeren protiv većine naroda, a za korist jednoj manjini objesnijoj nego vlastela i plemići iz feudalizma, imao kakve nade održati se malo dulje, brišu se tragovi koji nas podsjećaju na drugačiji svijet. Zato je ove godine moralo biti uklonjeno ime maršala Tita sa zagrebačkog trga. Zato su 90-tih morali biti uništeni toliki spomenici NOB-u. Jer ne smijemo zaboraviti da borba koju je povela KP nije samo borba za oslobođenje od okupatora, bila je istovremeno i borba za oslobođenje radnika – rekao je Đolo te dodao da je potrebno baklju borbe prethodnika preuzeti i prenijeti dalje, a da je jedina budućnost demokratski socijalizam!
U ime Grada Samobora kao pokrovitelja svečanosti Vinko Kovačić je svima poželio dobrodošlicu:
– Mi u Gradu Samoboru s ponosom se prisjećamo današnjeg dana prije 80 godina gdje je grupa hrabrih ljudi na čelu s drugom Titom osnovala Komnunističku partiju Hrvatske. Sa ciljem borbe za bolje društvo, za ravnopravnost žena i da isprave sve nepravde – poručio je Kovačić te poželio da se dogodine svi nađu u još većem broju “kod Stećka” – rekao je Kovačić.
Prilikom govora predsjednik Foruma seniora SDP-a Dušana Plečaša moglo se čuti nezadovoljstvo činjenicom da na obilježavanje 80. obljetnice osnivanja KPH nije došao i predsjednik SDP-a Davor Bernardić, a Plečaš je okupljene podsjetio da je KPH u svom tadašnjem proglasu naglašavala kako se treba braniti interese radničke klase, ali i nacionalne slobode, ravnopravnosti i bratstva među narodima.
U ime SRP-a i Koordinacije radničkih komunističkih partija s područja bivše Jugoslavije Vladimir Kapuralin je naglasio da je Partija bila relativno mala politička organizacija u svojim početcima, ali da se kvalitetno organizirati i suočila s događajima koji su uslijedili pa ostvarila “pobjedu protiv okupatora, povrat okupiranih i oduzetih teritorija, reindustrijalizaciju i rekulturizaciju zemlje, uvođenje samoupravljanja kao izraza emancipatorskih težnji radnika i seljaka, osnivanje Pokreta nesvrstanih”. Ustvrdio je da su nekao tih postignuća epohalna, a da je jedan od najbitnijih fakrota za te uspjehe bilo jedinstvo Partije, kakvog danas na ljevici nedostaje.
Zvjezdana Lazar, koja je govorila u ime stranke Komunističke partije Hrvatske također je naglasila razjedinjenost ljevice kao jedan od problema, ali i istaknula važnost komunističkog pokreta.
– U teškoj borbi riskirali su vlastiti život za sve ono što nam je danas desnica oduzela, nemamo više slobodu, pravedno i pošteno društvo te zemlju socijalne sigurnosti, zemlju radnika i seljaka. Ma koliko god desnica bila glasna i negirala povijest, spremni smo se s njima uhvatiti u koštac i dokazati ono što cijeli svijet zna i potvrđuje: da nije bilo druga Tita, bratstva i jedinstva i njegovih komunista, hrabrosti i odlučnosti, već tada bi tuđe čizme po nama gazile, a neki drugi ljudi nama gospodarili, kao što to danas čine – rekla je Lazar.
Na obilježavanju 80. obljetnice osnivanja KPH na Anindolu se okupilo stotinjak ljudi, a među njima i izaslanik Grada Vinko Kovačić, izaslanik SDP-a Dušan Plečaš, izaslanik Saveza antifašističkih boraca Ivan Fumić, izaslanstva Saveza komunista Hrvatske, SRP-a, Radničke fronte, predsjednik Zajednice udruga antifaštističkih boraca i atifašista Zagreba i Zagrebačke županije Pero Rajić, Zveze boraca Slovenije, društvo J.B.Tito iz BiH, izaslastva udruženja antifaštista Zagreba, Zagrebačke, Karlovačke i Međimurske županije te izaslanstva društava Josip Broz Tito i Udruge antifašista Istarske i Primorsko-goranske županije. Izaslanstva su bila i položila vijence kod Spomen stećka. Program, čiji je pokrovitelj bio Grad Samobor, vodio je Dubravko Sidor, a za glazbene predahe bio je zadužen Zagrebački partizanski zbor pod ravnanjem maestra Salamona Jazbeca koji je tijekom svečanosti zdušno otpjevao državnu himnu, Internacionalu, Budi se istok i zapad, Padaj silo i nepravdo te Crvene makove. Po završetku svečanosti je na Tanc placu održan i mali domjenak.
Kruno Solenički
Govor Vladimir Kapuralina u ime SRP-a i Koordinacije radničkih komunističkih partija s područja bivše Jugoslavije povodom
OBILJEŽAVANJA 80-e GODIŠNJICE OSNIVANJA KPH
Drugarice i drugovi, dragi gosti i prijatelji
Čast mi je i zadovoljstvo pozdraviti vas na ovom svečanom skupu posvećenom obilježavanju ovog značajnog događaja osnivačkog kongresa KPH, održanog na ovom mjestu, kraj Anindola 1. i 2. augusta 1937. godine.
Posebno sam ponosan činjenicom što vas mogu pozdraviti u ime Socijalističke radničke partije, idejnog i političkog slijednika nekadašnje KP, a kasnije SK, koordinacije KP i RP s jugoslavenskog prostora i u svoje lično ime.
Među ukupnim aktivnostima kongresa poseban značaj pripada proglasu, kojeg njegova klasno-socijalna originalnost i univerzalna vrijednost i danas čini aktuelnim, citiram:
„Između radničkih interesa i stvarnih interesa hrvatskog naroda nema i ne može biti nesuglasica, jer su radnici, kao dio svog naroda, krvno zainteresirani da narod bude slobodan, da mu bude osiguran razvitak, da se poštuje sve što je lijepo i napredno u njegovoj tradiciji i kulturi. Boreći se za te ideale, mi se borimo protiv nacionalne zagriženosti, jer znamo da su pravi napredak i sloboda Hrvatskog naroda osigurani samo u hrvatskoj slozi i suradnji s ostalim narodima Jugoslavije.“
Ova misao aktualna je i danas i ona eksplicitno govori kako komunisti vjerodostojnije brinu i o nacionalnim interesima od ostalih građanskih stranka, naročito onih klerofašističkih, jer interesi radnih ljudi ne mogu biti u suprotnosti s nacionalnim, dočim interesi kapitala mogu biti u koliziji s nacionalnima, jer je kapital transgraničan i transnacionalan.
Događaji koji su uslijedili pokazali su kako je partija, koja je tada konsolidirana kao integralni dio KPJ na čije čelo je te godine došao drug Tito, bila u stanju procijeniti političke prilike koje su vodile prema svjetskom ratu. I bila je jedina politička snaga u zemlji idejno osposobljena, pripremiti i organizirati aktivan otpor neprijatelju i njegovim pomagačima, povesti narod u oslobodilačku borbu i socijalističku revoluciju i izvojevati pobjedu. Iako malobrojna, sa svega 12-estak hiljada članova, uspjela je samoorganizirano i uspješno voditi jedan od najvećih, zapravo jedini ozbiljni unutrašnji otpor Hitleru i njegovim domaćim i stranim pomagačima i čije su oružane snage do kraja rata dosegle brojku od 800.000 boraca, što zbog svojeg klasno-socijalnog, ali i moralnog određenja, nije uspjelo mnogim brojnijim partijama građanske provenijencije. Te partije ne samo da se nisu suprotstavile nadolazećoj opasnosti, već su odbile i suradnju s KPJ.
Komunističkoj partiji je to uspjelo, zahvaljujući ne samo svojoj klasno-socijalnoj poziciji u društvu, već i zahvaljujući i visokom stupnju discipline i požrtvovanosti, kako u političkom radu tako i u oružanoj borbi, u kojoj su mnogi dali svoje živote.
Dragi prijatelji, danas kad se prisjećamo ovih časnih događaja koji su obilježili epohu koja je iza nas, kad smo došli da se poklonimo i njihovoj žrtvi, red je da rezimiramo rezultate njihovog rada i da povučemo neke usporedbe s vremenom sadašnjim.
Rezultati koje su ljudi na ovim prostorima postigli u burnim vremenima koja su slijedila, a koja su posljedica političkog djelovanja partije i njena vodeća uloga u NOB-i i revoluciji i poslijeratnoj izgradnji su:
- Pobjeda nad okupatorom i domaćim klerofašističkim snagama u ratu.
- Pripojenje oduzetih ili ustupljenih dijelova zemlje.
- Uvođenje samoupravnog socijalizma kao jedinstveni primjer prirodne pozicije rada u
društvu i emancipatorskih težnji radnika i seljaka, koji bi bili u stanju upravljati vlastitim
sudbinama.
- Najintenzivniji period privrednog i kulturnog razvoja, dotad nezabilježen na ovim
prostorima.
- Najduži period mira među pripadnicima različitih nacionalnih i konfesionalnih pripadnosti
na ovim prostorima koji je trajao gotovo pola stoljeća, od završetka II. svjetskog rata do
kontrarevolucije i secesije 90-ih.
- Najveći ugled koji su narodi ovih krajeva postigli u međunarodnim relacijama.
- Doprinos osnivanju Pokreta nesvrstanih, svojevremeno najbrojnije grupe zemalja
orijentiranih ka miroljubivoj koegzistenciji.
Neki od ovih rezultata, poput uvođenja samoupravljanja i osnivanje Pokreta nesvrstanih, spadaju u epohalne okvire.
Sve je to postignuto uz puni državnički suverenitet, bez gubitka ijednog privrednog ili financijskog objekta, infrastrukture i ni jednog pedlja nacionalnog tla, a u međunarodnim razmjerima pitalo nas se za mišljenje i uvažavalo naš stav.
Imajući sve to u vidu, nameće se pitanje: kako je to sve partiji uspijelo, u čemu je tajna, u čemu je razlika u postignutim rezultatima u odnosu na ostale pokrete otpora u tada okupiranoj Evropi?
Mada ova pitanja traže posvemašnju analizu, ovo danas nije mjesto, a ni raspoloživo vrijeme nam ne omogućuje dublju analizu, ali ako apstrahiramo politički i vojni talent predvodnika i komandanta Josipa Broza Tita, a koji se može svesti pod osnovnu prirodnu mudrost, onda nam ostaje kao bitan činioc jedinstvenost vodstva i pokreta ,iako su se u otpor neprijatelju uključili i pripadnici građanskog svijetonazora, ali pokret je vodila jedna partija, a ne pet.
U prilog ovakvog promišljanja svjedoče i događaji prilikom disolucije partije i države tokom kontrarevolucije i secesije.
Iako globalni geopolitički tektonski poremećaji 90-ih nisu zaobišli ni nas, dapače primjer jugoslavenskog samoupravljanja, s do tada jedinstvenom primjenom u svijetu, bio je nepoželjan svjetskim moćnicima te ga je trebalo ukinuti kroz proces koji je osmišljen izvana, a sproveden iznutra. Posao im je između ostalog olakšao i otklon SK od svoje povijesne klasne misije. Tome je prethodila birokratizacija partije, prodor nacionalizma, nesnalaženje vodstva, sukob interesa, dvojni moral, lične ambicije i slično. Tada je došlo do većeg stupnja razumijevanja i suradnje između pripadnika partije i nacionalista, odnosno protivnika revolucije unutar vlastitih nacionalnih korpusa, nego između pripadnika partije različitih nacionalnih korpusa.
Rezultat je svima poznat, jednostrana secesija Slovenije i Hrvatske koju su prema domino efektu slijedile i ostale republike, što je za posljedicu imalo rasplamsavanje međuetničkog i konfesionalnog oružanog sukoba s elementima građanskog rata, a putem kojeg je provedena kontrarevolucija, čime su privredni, financijski i ljudski resursi prepušteni na milost i nemilost stranim i novoinstaliranim domaćim kapitalistima.
Vrši se revizija povijesti te se po principu zamjene teza napadaju i omalovažavaju najznačajniji događaji i njihovi nosioci pa i sam Tito.
Tako smo se mi, slijednici naših prethodnika kojih smo se danas došli ovamo prisjetiti, ovih događaja, našli u poziciji veoma sličnoj onoj u kojoj su se nalazili oni u svoje vrijeme. Hrvatska, ali i ostale državice nastale na jugoslavenskom prostoru nalaze se pred potpunim ekonomskim slomom, a izgubljen je suverenitet na dulji period. U to nas je dovela politika restauracije sprovođena od stranaka građanskog tipa pa je naivno i iluzorno očekivati da nas one mogu i izvući iz te situacije, ali isto to ne može niti fragmentirana tzv. ljevica.
Dakle, da zaključim: 90-ih se nije dogodilo čudo, dogodila se povijest koju nismo očekivali i koju u datom trenutku nismo mogli iščitati i koja nas je vratila na početak. Mi se sad nalazimo na početku i ovdje danas na ovom mjestu obilježavamo događaj iz kojega možemo izvući pouku – svatko onaj tko je sposoban i koga je volja učiti.
Anindol 9. IX. 2017.
Vladimir Kapuralin
Forum radnika: Anindol 2017.
U Anindolu smo 1. 8. 2017. polaganjem vijenaca i kratkim govorima obilježili 80. godišnjicu osnutka Komunističke partije Hrvatske, a na istom smo se mjestu i istim povodom okupili i 9. rujna 2017.
Nakon što je Partizanski zbor otpjevao hrvatsku himnu i Internacionalu, položeni su vijenci, a govore su održali predstavnici Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA), Saveza društava “Josip Broz Tito”, SDP-a, Socijalističke radničke partije (SRP), Radničke fronte i Saveza komunista Hrvatske (SKH).
Svi su se govornici prisjetili slavne prošlosti, osvrnuli na mučnu sadašnjost i otvorili pitanje budućnosti. Kako se nositi s novim izazovima, kako na njih odgovoriti, kako djelovati?
Pravi se odgovori mogu naći samo ako se dobro prepoznaju i analiziraju uzroci i ako se u prošlosti pronađe nadahnuće za budućnost.
Antifašizam je klasna borba. Bio i mora biti. Jučer, danas, uvijek!
Anindol, 2017.
Okupili smo se na mjestu na kojem je prije nešto više od 80 godina osnovana Komunistička partija Hrvatske. Referat je na tom osnivačkom kongresu, u noći između 1. i 2. kolovoza 1937., podnio Josip Broz Tito. Prisjećajući se narodnooslobodilačkog rata i pobjede nad fašizmom i nacizmom, o Komunističkoj partiji i Titu govorimo kao o simbolima antifašizma.
Govorimo i o sadašnjem vremenu u kojem vidimo novi uzlet fašistoidnih ideja, svugdje u svijetu. Radikalne nacionalističke stranke vode hajku protiv imigranata optužujući ih da će domaćim radnicima uzeti posao i srušiti cijenu radne snage. Za loše plaće, nezaposlenost, pad standarda… nisu krive pogubne ekonomske politike, nije krivo deregulirano tržište, nije kriv razulareni kapitalizam, krivce se traži u onima koji nisu naša nacija.
Kad se u Hrvatskoj nabrajaju krivci za sve veću bijedu u kojoj živimo i beznađe zbog kojih mladost iseljava, pored onih koji su druge nacije ili vjere, ima tu i udbaša, orjunaša, privatizacijskih pljačkaša…, ali i, gle čuda, “naslijeđenog socijalističkog mentaliteta”. Kakav misaoni salto mortale treba napraviti da bi se za bijedan život u kapitalizmu okrivio daleko pravedniji i humaniji socijalizam? Socijalizam u kojem se Hrvatska razvijala brže nego ikad u svojoj povijesti, kad je vanjski dug bio manji nego danas, kad je hrvatsko stanovništvo raslo, kad su industrijski giganti bili u hrvatskom vlasništvu, kad je nezaposlenost bila mala, kad je zaposlenje bilo sigurno, kad su socijalne razlike bile manje, kad su plaće bile realno veće nego danas, kad su zdravstvo i školovanje bili besplatni, kad su se radnicima dijelili društveni stanovi, kad se moglo jeftino ljetovati u radničkim odmaralištima, kad su žene išle u mirovinu s 55, a muškarci sa 60 godina… Sve su te činjenice nevažne, sve to treba iščupati iz svijesti naroda – jer nije bilo ostvareno u neovisnoj hrvatskoj državi.
Izvorni fašistički simbol je fascio, snop pruća. Jedan prut je lako lomljiv, više njih zajedno je teško polomiti. Jedan čovjek je slab, zajednica je jaka i izdržljiva. Pod tim je simbolom Mussolini pozvao Talijane na jedinstvo. Nema razlika ni klasa, najvažnije je pripadati istoj naciji, organiziranoj u snažnoj državi. Sve je podređeno nacionalnom jedinstvu. Tako se to radi i danas, kod nas. Na sve se gleda kroz prizmu nacionalnog jedinstva i nacionalnih interesa. Ponovo gledamo kako se nacija nasilu harmonizira. A svima koji ne vide tu harmoničnu idilu i postavljaju logična pitanja (zašto među pripadnicima iste nacije ima onih koji žive u dvorcima i onih koji kopaju po kantama za smeće?), njima se lijepe etikete “jugonostalgičara” i “mrzitelja svega što je hrvatsko”. U vremenu krize i rastućeg siromaštva, umjesto lijeka propisuje se opijenost nacionalnim. A nacionalno u isti koš stavi i Todorića i njegovog skladištara, iako jedan ima besramno mnogo, a drugi ponižavajuće malo, ne samo kad je riječ o bogatstvu, nego i s obzirom na moć i društveni utjecaj. Radnik će zbog najmanjeg duga biti pod ovrhom, a za vlasnika će se napisati Lex Agrokor…
Lako je uočiti da fašističke ideje bujaju u vremenu krize, ali je lako uočiti i da su krize sistemska karakteristika kapitalizma. Osnovna napetost u kapitalističkom društvu je napetost između rada i kapitala. Da bi prikrila tu temeljnu opreku i da bi razbila jedinstven nastup radničke klase, kapitalistička društva pribjegavaju pričama o nacionalnom jedinstvu, potiču uvjerenje da je nacionalna pripadnost od presudne važnosti, inzistiraju na različitosti od drugih naroda. Fašizam se u kapitalizmu ne događa slučajno, on je posljedica načina funkcioniranja kapitalizma, njegove želje da razbije jedinstvo radništva, da klasnu solidarnost razbije mitom o nacionalnom jedinstvu. Što su razlike unutar nekog društva veće, to su veće i napetosti. Kako napetosti rastu tako se sve žešće govori o nacionalnom jedinstvu. U konačnici, do eskalacije ne dolazi tamo gdje bi trebalo – u području suprotstavljenih interesa rada i kapitala – nego tamo gdje je napetost premještena, u području nacionalizma. O nacionalnim se interesima govori sve agresivnije i sve isključivije i vrlo se lako sklizne – u fašizam.
Kod nas je antifašizam došao u paketu sa socijalizmom. Svaki antifašizam, ako je dosljedno promišljen, mora biti antikapitalistički, jer fašizam je dijete kapitalizma. I zato, tko ne želi o kapitalizmu, neka šuti o fašizmu!
Svaka bi politička stranka morala precizno odrediti svoj identitet, jasno iskazati koga zastupa. Ne može se zastupati sve građanke i građane Republike Hrvatske, jer građanin je i Todorić i njegov skladištar, a interesi su im oprečni i svaki zakon kojim se nešto regulira, svaka mjera koja se izglasa, svaka odluka koja se donese – pogoduje ili jednom ili drugom. Ono što je jednom poželjno (poput fleksibilizacije i deregulacije tržišta rada), za drugog je pogubno.
Komunistička partija Hrvatske, kao dio KPJ, svojevremeno se jasno definirala kao zastupnica interesa radničke klase. Ona nije organizirala pokret otpora (koji želi pobijediti fašizam da bi se društvo vratilo na prethodno stanje), nego je povela narodnooslobodilački rat. Istodobno s otporom okupatoru, organizirala se i razvila nova vlast i stvorio novi društveni sustav – socijalizam.
Suočeni s današnjim fašistoidnim idejama i u naporima da im se odupremo moramo dati odgovore na ključna pitanja: zašto se te pogubne ideje ponovo javljaju, sada i ovdje, koje teške probleme prikrivaju, zamagljuju, lažno prikazuju kao ugroženost nacije. Ljevica mora dati jasan odgovor: nije ugrožena nacija, ugroženi su ljudi koji žive od svog rada, ugrožena je radnička klasa. Obilježavajući 80. godišnjicu osnutka Komunističke partije Hrvatske, prisjetimo se da su se naši antifašisti, pored za oslobođenje zemlje, borili i za klasne promjene. Antifašizam je klasna borba. Bio i mora biti. Jučer, danas, uvijek!
Forum radnika SRP-a
Vesna Konigsknecht
VOCE JUGOSLAVA ★ JUGOSLAVENSKI GLAS
"Od Vardara do Triglava - Dal fiume Vardar al monte Triglav"
Od utorka svake sedmice, na sajtu http://www.radiocittaperta.it , slušajte emisiju "Jugoslavenski glas". Emisija je dvojezična, po potrebi i vremenu na raspolaganju. Podržite taj slobodni i nezavisni glas! Pišite nam na jugocoord@... i potražite na www.cnj.it . Odazovite se!
Ogni settimana, a partire dal martedì, sul sito http://radiocittaperta.it/ potete ascoltare la trasmissione "Voce jugoslava". La trasmissione è bilingue, a seconda del tempo disponibile e della necessità. Sostenete questa voce libera ed indipendente! Scriveteci all'email jugocoord@... e leggeteci su www.cnj.it . Sosteneteci con il 5 x mille!
Program 12.IX.2017 Programma
- 80. obljetnica osnivanja KPH na Anindolu. Neće nas navesti na fašizam!
- Još jedna ponižavajuća odluka Plenkovićeve vlade. Vila Idola u Puli biskupiji.
- Ramuš Haradinaj: Nastavak razgovora sa Beogradom nema alternative. U medjuvremenu primljen kod Ambasador SAD u Prištini...
- Datumi, da se ne zaborave:
10.9.1918., potpisivanje kapitulacije Austrougarske monarhije i formiranje Kraljevine SHS.
10.9.1919., u Zagrebu održana osnivačka konferencija SKOJ-a, na kojoj je bilo oko 50 mladih komunista – predstavnika komunističkih klubova i udruženja.
13.9.1942., počela historijska bitka za Staljingrad
9.9.1845., u Zaječaru je rodjen Svetozar Marković, političar i književnik. Smatra se osnivačem socijalističkog pokreta u Srbiji i prvim teoreticarem realizma u srpskoj književnosti.
- Nell' 80-esimo Anniversario della fondazione del PC di Croazia, a Anindol vicino Zagabria. Il fascismo non passerà!
- Un'altra dimostrazione di deferenza del governo di Plenković verso la Chiesa cattolica croata: a Pola, Villa Idola regalata alla diocesi.
- Il neo-premier kosovaro Ramuž Haradinaj: "La prosecuzione del dialogo con Belgrado non ha alternative". Nel frattempo si reca dall'Ambasciatore USA a Pristina...
- Date da ricordare:
10.9.1845, nasce a Zaječar in Serbia Svetozar Marković, politico e letterato. Fondatore del Movimento socialista.
10.9.1918, l'Austria-Ungheria firma la sua capitolazione. Si forma lo Stato dei Serbi, Croati e Sloveni.
10.9.1919, a Zagabria si svolge l'Assemblea costitutiva della SKOJ (Lega dei giovani comunisti), alla quale partecipano una cinquantina di giovani comunisti, rappresentanti di varie associazioni e club.
13.9.1942, inizia la battaglia per Stalingrado.