Ustaški dernek koji se sredinom maja održavao na Bleiburgu pod pokroviteljstvom Sabora, a kojemu je svrha bila oplakivat poraz NDH, koji se na tom mjestu dogodio tjedan dana nakon završetka rata i kapitulacije njihovog mentora nacističkog Trećeg Reicha, ostao je tako bez svoje supstance i izazvao šok i nevjericu hrvatske klero-fašističke desnice. Ali ne gubi se vrijeme, traže se rješenja, nalaze se supstituti. Predstava se prebacila u Macelj, a ove godine se vraća u Hrvatsku. Ako realizacija ideje poluči dobar rezultat, onda bi sljedeći korak mogao biti Jelačić Plac u Zagrebu, što bi predstavljalo zatvaranje kruga i povratak na mjesto odakle je sve i krenulo pred 80 godina.

Pred dvije godine, konačno se i Katolička crkva u Austriji, odnosno njen koruški dio odlučio distancirati od zadnjih fašističkih rudimenata u ovom dijelu Evrope, odbivši izdati dozvolu za služenje mise hrvatskim biskupima na bleiburškom polju, na način kako je to organizirano prethodnih godina. Analiza dotadašnje prakse događanja na Bleiburgu, dala je dovoljno argumenata za zaključak, da bi to moglo biti kompromitirajuće za austrijsku Katoličku crkvu, austrijsku državu i naročito za sam Bleiburg, slovenski Plibek, koji se percipira kao posljednje masovno javno okupljanje fašista u Evropi, u njihovoj ustaškoj inačici. Austrija koja je već godinu ranije pojačala nadzor nad događanjem i izrekla prve sankcije za isticanje ustaških simbola i parola donesla je zakon kojim se na njenom teritoriju zabranjuje isticanje ustaških simbola, uniformi i poruka, čime ih je svrstala tamo gdje i spadaju, uz  bok nacističkih i fašističkih.

Hrvatska autistička politika, nije prepoznala signal koji joj je upućen iz Austrije, koji joj je nastojao pomoći da se očisti od najsramnije epizode svoje povijesti, nakon što su to davno učinili njeni nekadašnji mentori, već je pokušala otvorit polemiku po tom pitanju i „uputit“ domaćine što im je činiti. Demonstrirajući pritom egzemplarno nepoznavanje etike uređenih društava, koja ne licitiraju sa svojim odlukama, koje ne donose na prečac, već ih dobro pretresu prije nego sa njima izađu u javnost.

Ustaški dernek koji se sredinom maja održavao na Bleiburgu pod pokroviteljstvom Sabora, a kojemu je svrha bila oplakivat poraz NDH, koji se na tom mjestu dogodio tjedan dana nakon završetka rata i kapitulacije njihovog mentora nacističkog Trećeg Reicha, ostao je tako bez svoje supstance i izazvao šok i nevjericu hrvatske klero-fašističke desnice. Ali ne gubi se vrijeme, traže se rješenja, nalaze se supstituti. Predstava se prebacila u Macelj, a ove godine se vraća u Hrvatsku. Ako realizacija ideje poluči dobar rezultat, onda bi sljedeći korak mogao biti Jelačić Plac u Zagrebu, što bi predstavljalo zatvaranje kruga i povratak na mjesto odakle je sve i krenulo pred 80 godina.

Maja mjeseca 2021. godine pisao sam u osvrtu pod naslovom Kvadratura ustaškog kruga, da će se ustaški dernek koji se desetljećima održavao na Bleiburškom polju, pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora, vratiti na Jelačić plac, mjesto odakle su ustaše i domobrani krenuli u bijeg put Bleiburga nakon poraza 1945. godine izbjegavajući predaju partizanima, boreći se i ubijajući još cijeli tjedan nakon kapitulacije Njemačke, da bi se na Bleiburškom polju predali britanskim snagama, zatvorivši tako krug, kad austrijskim vlastima bude dozlogrdilo. I austrijskim vlastima je dozlogrdilo da se jedna njihova pokrajina percipira kao posljednje masovno javno okupljanje fašista u Evropi, u njihovoj ustaškoj inačici.        

Za takvo predviđanje koje slijedi princip, da se zločinac vraća na mjesto na kojemu je zločin počinjen u ovom slučaju njegovi sljedbenici, nije trebalo biti vidovit, ili posjedovati kakve nad naravne osobine, već je bilo dovoljni prosto praćenje događanja na hrvatskoj javnoj sceni u protekla više od tri desetljeća od kontrarevolucije i secesije 90-ih do danas.

Događaji koji su pokrenuti govore, da sam nažalost pravilno procijenio događanja. U novembru prošle godine Sabor je obznanio, da se komemoracija žrtava, čitaj žal za porazom NDH prebacuje u Hrvatsku. Sinhronizirano su se vršile pripreme. Donesena je odluku o uređenju memorijalnog centra „hrvatskoj vojsci“ 1941.-1945 na Mirogoju. Pod tim terminom aktualna retrogradna desna politika u Hrvatskoj podrazumijeva isključivo pripadnike ustaša i domobrana tj. okupatorovih kolaboracionista. Iz čega derivira da Hrvati koji su se borili u redovima NOB-a i koji su bili pobjednici u ratu, prema kriteriju i nomenklaturi aktualne hrvatske politike nisu bili hrvatska vojska.

Za mjesto održavanja centralnog derneka odabrana je Udbina. To je u subotu 14. maja i odrađeno, doduše uz ne tako masovan odaziv kao što je to bilu na Blajburškom polju, ali uz neizostavnu ustašku kostimografiju i prateću ikonografiju. Sve to je odrađeno uz pokroviteljstvo Sabora i učešća predstavnika vlasti.

Samo tjedan dana ranije  službena Hrvatska ignorirala je 9. maj prihvaćen kao Dan pobjede ustanovljen povodom kapitulacije nacističke Njemačke na taj dan 1945. godine.

Takva praksa koja nije iznimka nego trend jasno i nedvosmisleno govori da je Hrvatska revidirala svoju povijest, da se stidi i ignorira svoju pobjedu, a glorificira svoj poraz, da se defakto odriče antifašizma, kojeg prema potrebi koristi za vanjsku upotrebu u strogo ograničenim količinama, čime se svrstava na najniži moralni i civilizacijski nivo.