Informazione

[srpskohrvatski / english / italiano]
 
Solidarietà con le vittime del terremoto in Croazia
 
1) La solidarietà di Jugocoord ONLUS con i terremotati di Petrinja e dintorni
2) Croatia Earthquake: Messages of solidarity by Croatian and Serbian Communist Parties
– SRP: POKAŽIMO SOLIDARNOST
– NKPJ: SOLIDARNOST SA ŽRTVAMA ZEMLJOTRESA U HRVATSKOJ
– WFTU: SOLIDARITY MESSAGE TO THE CROATIAN PEOPLE AFTER THE EARTHQUAKE
3) Srbija za Petrinju donirala više nego Crkva (Index.hr, 4.1.2021.)

 
SLOVENI ALLE TREMITI

L’Italia fascista fu per l’intero ventennio disseminato di luoghi di detenzione ed isolamento in cui, oltre ai delinquenti comuni, furono reclusi, a migliaia, oppositori politici, ma anche omosessuali, protestanti, testimoni di Geova e centinaia di allogeni che, va ricordato, con la stipula del Trattato di Rapallo del 1920, erano stati annessi entro i confini del Regno d'Italia (secondo i vecchi censimenti asburgici, ammontavano a 490.000 di cui circa 170.000 Croati e circa 320.000 Sloveni risiedenti nei distretti di Tolmino, Gorizia circondario, Sesana, Volosca, Idria e Fusine, Vipacco, Postumia e Bisterza, nei quali gli Sloveni rappresentavano la quasi totalità della popolazione).
Con l'avvento del fascismo fu inaugurata nei confronti della comunità slovena una politica d'italianizzazione forzata, infatti gran parte degli impieghi pubblici furono assegnati agli appartenenti al gruppo etnico italiano, l'insegnamento della lingua slovena fu abolito nelle scuole, furono imposti d'ufficio nomi unicamente italiani a centinaia di località dei territori assegnati (R. Decreto N. 800 del 29 marzo 1923), furono italianizzati molti cognomi sloveni o di diversa origine (Regio Decreto Legge N. 494 del 7 aprile 1927), furono chiusi i giornali in lingua diversa da quella italiana, le banche e gli istituti di credito locali. 
Tra la fine degli anni venti e l’inizio del secondo conflitto bellico non pochi furono gli sloveni sanzionati dal Tribunale Speciale ed inviati al confino per attività e diffusione di stampa antifascista, propaganda sovversiva o più frequentemente comunista, vilipendio di Regime, appartenenza all’associazione slovena Edinost, oltre al favoreggiamento di espatri clandestini. Tra i tanti che per queste ragioni finirono al confino pugliese, un rimarco particolare merita Vrabec Vittorio; meccanico nativo di Comeno, nel 1934 viene ammonito per organizzazione comunista, quindi condannato al confino di Ponza dove si unisce ad un’agitazione collettiva che gli costa 10 mesi di carcere di Poggioreale, prosegue la detenzione a Tremiti, scarcerato è vigilato dalla polizia politica fino al 1943 quando si arruola nella resistenza. 

Con l’invasione della Jugoslavia della primavera 1941 e l’occupazione italiana della Slovenia sud-occidentale, della Banovina nord-occidentale, della Dalmazia e delle Bocche di Cattaro, la persecuzione e la repressione degli allogeni sloveni oltre che degli sloveni stessi conobbe una notevole recrudescenza man mano che la resistenza slovena si faceva via via più irriducibile. 
Il flusso, così, di internati sloveni verso i luoghi di detenzione italiana crebbe a dismisura riversandosi per buona parte in Puglia dove, in quegli anni, erano allocati ben quattro campi: Tremiti, Manfredonia, Alberobello, Gioia del Colle. 
Il più importante, non solo in ambito regionale ma anche nazionale, fu senza dubbio Tremiti che, dopo Ventotene, era il sito che ospitava il numero maggiore di internati ed oppositori politici. 
Le isole Tremiti sono un arcipelago del mare Adriatico a nord del promontorio del Gargano composto da sei isole in cui nelle maggiori, San Domino e San Nicola, sin dalla seconda metà dell’Ottocento, furono reclusi delinquenti comuni, prigionieri della guerra libica, e poi, a partire dalla fine degli anni venti, gli antifascisti. 
Da un recentissimo censimento condotto dai ricercatori dell’IPSAIC di Bari, è emerso che gli allogeni reclusi nell’arcipelago garganico furono quasi 190, una novantina gli sloveni. 
Un universo concentrazionario multiforme che, pur comprendendo principalmente uomini, annoverava anche numerose donne, tra cui ricordiamo la negoziante comunista, classe 1909, Rejna Sonia di Comeno condannata dal Tribunale Speciale a 5 anni perché “politicamente pericolosa” implementati a 9 dal Tribunale Militare, la sarta comunista Bren Majda nativa di Trbovlje, Cepon Giovanna consorte del confinato Molek Giovanni, la ricamatrice Juvenec Ljudmilla, la professoressa Kocic Meta, la domestica Kokoly Maria, la casalinga Morsic Emilia.
I detenuti erano principalmente giovani e adulti, ma non mancarono anche soggetti di una certa età come Baciavilla Valentino di Poljana, classe 1881, mentre tra i più giovani figuravano Robic Edoardo di Lubiana e il ferroviere Zega Vladimiro di S. Daniele, entrambi nati nel 1924. 
Per quanto attiene all’estrazione sociale si segnala una composizione eterogenea che andava dai proletari (contadini e operai), ai piccoli artigiani (cesellatori, calzolai, mugnai, falegnami), ai borghesi ed ai liberi professionisti come l’avvocato Kuster Augusto, il professore di statistica Volgenik Adolfo, il giornalista Bevk Franc, originario di Circhina, oltre al cancelliere Svagelj Lodovico (arrestato con l’accusa di aver agevolato la fuga di ebrei dalla persecuzione nazista).  
Particolarmente significativa è poi la presenza alle Tremiti di due veterani della guerra di Spagna nelle Brigate Internazionali, arrestati nell’estate del 1941 e condannati a 5 anni di confino. Si tratta di Bobnar Stanko originario di Devica Maria e l’aviatore Ravter Dusan, nato a Novo Mesto nel 1917. 
La matrice politica degli internati allogeni attesta una netta prevalenza di comunisti, seguita da quella generica di antifascisti e da qualche irredentista slavo. Assenti gli anarchici. 
Le imputazioni più frequenti vanno da atteggiamento antifascista ad appartenenza o favoreggiamento di banda partigiana, propaganda antinazionale, attività comunista, disfattismo, tuttavia è sufficiente dichiararsi comunista (Baciavilla Valentino), salutare col pugno (Dolnicer Giovanni), scrivere una poesia (Iagodic Antonio), danneggiare un ritratto di Mussolini (Bogataj Raffaele), gridare “Avanti bandiera rossa!” (Krapez Francesco) per essere condannati 5 anni di confino. 
L’internamento nell’arcipelago garganico si conclude con la caduta del fascismo. In verità tra i detenuti politici gli allogeni sono gli ultimi a lasciare l’internamento garganico, infatti il Ministero dell’Interno provvide a disporre la liberazione dei prigionieri politici il 17 agosto col dispaccio n. 49615, ma solo l’8 settembre, ovvero in concomitanza con la notizia dell’Armistizio, sono liberati gli allogeni (non prima di averne chiesto autorizzazione ai Questori di Gorizia, Trieste, Pola e Fiume).
Sul successivo destino degli internati allogeni, le ricerche in corso lasciano presupporre che una parte consistente sia stata condotta nei campi di addestramento di Carbonara e Gravina per essere inquadrati nelle file dell’EPLJ con cui, sbarcati in Jugoslavia, avrebbero, nei mesi successivi, combattuto e concorso alla lotta di liberazione jugoslava.
 
Massimiliano Desiante
 
Stroncature di fine anno
 
1) C. Cernigoi: Recensione de “La stanza di Piera”, di Stefania Conte
2) C. Greppi: Recensione di "Perché l’Italia amò Mussolini", di Bruno Vespa

 

Slovenia. Mentre i sindacati sloveni sono pronti allo sciopero per la difesa dei salari, il governo stanzia 780 milioni di Euro per armamenti e rifiuta un referendum su questo, richiesto dal partito progressista Levica

 

0) PANGEA – trasmissione televisiva e in streaming di politica internazionale

1) Ritornano gli euromissili nucleari / Nuclear Euromissiles are Back (Manlio Dinucci)

2) Discussione sull'articolo di Dinucci / A Discussion on Dinucci's Article (CNGNN Italia)

3) Interrogazione della Senatrice Paola Nugnes sulla non-adesione dell'Italia al Trattato ONU di proibizione delle armi nucleari

[english / italiano]
 
 
Nuovo indirizzario JUGOINFO
 
 
*[EN]* As foreseen [
] YahooGroups lists were shut down.
The old JUGOINFO mailing lists (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. and Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.)
have been therefore replaced by the new list
<Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.>
which includes ALL email addresses from the two old lists, regardless of how they were set to receive (or not receive) the posts.
 
To [un]subscribe: jugoinfo-[un]Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
To know more commands: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
For more info and contacts: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. .
 
 
*[IT]* Come previsto [
] le liste YahooGroups hanno smesso di funzionare.
I vecchi indirizzari JUGOINFO (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. e Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.)
sono perciò da subito rimpiazzati dalla nuova lista
<Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.>
alla quale sono stati iscritti TUTTI gli indirizzi già presenti sui vecchi indirizzari, indipendentemente da come ricevevano (o non ricevevano) i messaggi.
 
Per iscriversi [o per cancellarsi] / Upisivanje [brisanje]:
jugoinfo-[un]Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Se vuoi conoscere altri comandi: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Per ulteriori comunicazioni e informazioni: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. .
 
 
[français / italiano / hrvatskosrpski]
 
Čista hrvatska pedagogija
 
[À lire aussi / Pročitaj takodje:
 
SJEĆANJE NA “OTPIS”: UNIŠTAVANJE KNJIGA DEVEDESETIH (Igor Lasić – Bilten, 30.06.2015.)
« BIBLIOCIDE » : QUAND LA CROATIE METTAIT SES LIVRES À L’INDEX
Ante Lešaja: KNJIGOCID – UNIŠTAVANJE KNJIGA U HRVATSKOJ DEVEDESETIH ("Libricidio – la distruzione dei libri nella Croazia degli anni '90")
 
 
TRAD. EN FRANÇAIS: « MAUVAISES LECTURES » : COMMENT LA CROATIE A EXPURGÉ LES BIBLIOTHÈQUES SCOLAIRES (Novosti | Par Dragan Grozdanić | jeudi 10 décembre 2020)
Le petit Željko et son ami le faon Pirgo ou la petite maison du rusé hérisson de Branko Ćopić ont fait rêver ou pleurer des générations entières d’enfants croates. Jusqu’à ce que ces livres soient retirés des programmes scolaires au début des années 1990. Motif ? Ils évoquaient la lutte des partisans antifascistes ou bien avaient été écrits par des auteurs serbes...
 
 
Lomača za lane i ježa

Brojne su knjige i njihovi autori doživjeli sudbinu "Pirga" Anđelke Martić jer su ih HDZ-ove vlasti početkom 1990-ih različitim uredbama uklonile iz školskih programa. S popisa lektire tako su nestali "Modri prozori" Danka Oblaka, "Ježeva kućica" Branka Ćopića, "Plavi čuperak" Miroslava Antića, "Bajke" Desanke Maksimović, "Ne okreći se, sine" Arsena Diklića, "Ukradeno dvorište" Vojina Jelića...
 
piše Dragan Grozdanić
20/11/2020
 
[SLIKA: Otpisan početkom 1990-ih – dječji roman "Pirgo"]
 
Na poleđini s unutrašnje strane lijeve korice pečat je s datumom 11. svibnja 1991., datumom krajnjeg roka za povrat knjige, no ona više neće nekom školarcu dopasti u ruke. Ne zato što se morala zamijeniti jer je bila pošarana ili na drugi način manje ili više oštećena, nego zato što je bila nepotrebna i kao takvoj netko joj je crvenim štampanim slovima utisnuo konačni žig – OTPISANO. Popularni dječji roman "Pirgo" Anđelke Martić, koji je doživio i nekoliko desetaka inozemnih izdanja, uklonjen je početkom 1990-ih iz knjižnica i školske lektire. Spisateljica koja je u svojim rijetkim javnim istupima, gotovo do pred smrt koja ju je snašla prošlog tjedna, čeznula jedino za povratkom protagonista svoje priče – petogodišnjeg dječaka Željka i laneta Pirga – među osnovce, u intervju 2003. Feral Tribuneu o tome je kazala: "Jasno, 'Pirgo' je izbačen iz lektire samo zato što se radnja događa u kontekstu NOB-a. Vjerojatno sam zbog toga i ja 'odletjela' i iz čitanki književnosti i iz lektire. To puno govori o vremenima koja smo preživjeli. Jer, meni je zaista neshvatljivo kako jedna neideologizirana knjiga, koja promiče ponajprije veličinu naivne dječje dobrote, a nikako bilo kakvu mržnju, uopće može biti nepoćudna. Književnost ne bi smjela ovisiti o promjeni političara na vlasti."
Popisi lektire stalno su se mijenjali prateći različite ideološke, tematske, stilske i nacionalne logike i dinamike, ne uvijek u nekom usklađenom ritmu, iako je neke opće trendove moguće uočiti – kaže znanstvenica Marijana Hameršak
U intervjuu 2010. Novostima je pak, između ostalog, kazala: "Najžalosnije je, to točno znam, da je onaj tko je 'Pirga' uvrštavao u lektire, tko je o njemu pisao najpozitivnije kritike kao o dječjem klasiku, odlučivao i o njegovom izbacivanju iz škola. Posljednjih deset godina bilo je pitanja hoće li 'Pirgo' i 'Ježeva kućica' izaći iz podruma, ali nigdje nije bilo odgovora."
Brojne će druge knjige i njihove autore pogoditi sudbina "Pirga": različitim uredbama nove HDZ-ove vlasti i napucima nadležnog ministarstva u prvoj polovici 1990-ih stotine tisuća knjiga završit će u kontejnerima, potom nerijetko na gradskim i općinskim deponijima, gdje će mnoge od njih razasute, ležeći jedna preko druge, zaklanjajući imena svojih junaka na koricama i žigove ideologija na poleđinama, otići konačno u pepeo i dim.
Premda se o tome već javno govorilo i pisalo – primjerice u opsežnoj publikaciji "Knjigocid. Uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih" Ante Lešaje, zanimljivo je vidjeti koji su to naslovi izbačeni iz školske lektire tijekom prve polovice 1990-ih, čiji je sadržaj novoj vlasti bio nepoćudan zbog tematike iz antifašističkog (partizanskog) razdoblja ili pak zbog lektirnog prisustva srpskih autora i (ćiriličnog) pisma kojim su pisane, pa čak i određenih izdavača koji su ih objavili. Tako je uz "Pirga" prema lektirom popisu iz 1991. iz osnovnih škola izbačen i dječji roman "Modri prozori" Danka Oblaka, koji tematizira djetinjstvo u ratnom Zagrebu, dok je, ne manje važno, njegov autor i sâm, poput Anđelke Martić, bio sudionik partizanskog pokreta.
Poema "Ježeva kućica" Branka Ćopića davala je pune 33 godine viši smisao odrastanju đaka, ali i njihovih roditelja. Naime, 1960. uvedena je kao lektirni naslov za učenike od prvog do četvrtog razreda, da bi popularni šumski lutalica s hrvatskog popisa bio izbačen 1993. godine. Prema navodima jezikoslovca i akademika Stjepana Babića, iz razloga što to djelo nije napisano na hrvatskom jeziku. U spomenutom Lešajinom "Knigocidu" navodi se i ova prilično precizna opaska: "Dvije su činjenice presudile Ćopiću: porijeklo (jedan Srbin iz Bosne, Krajišnik iz podgrmečkog kraja) i aktivno učešće u NOB-u." Ipak, pronašao je spretni ježić put do novih generacija đaka i razumnih roditelja, pa je "Ježeva kućica" lani u okviru reformskog obrazovnog programa takozvane škole za život ipak postavljena na 15. mjesto (preporučenih) lektirnih naslova za osnovnu školu.
 
[SLIKA: Ćopićev Ježurka Ježić lani je ponovno pronašao put do lektire]
 
Zavirili smo i u rad Smiljane Narančić Kovač i Ivane Milković, koji je nastao u okviru projekta Hrvatske zaklade za znanost i sadrži sve naslove preporučene ili obavezne lektire u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća. Ta knjiška tablična riznica radosti i tuge vraća nas ponovno nakratko Ćopiću. Zanimljivo je da njegovi "Doživljaji Nikoletine Bursaća" nisu dočekali generaciju sedmaša iz 1991. jer je knjiga izbačena s popisa lektire. Unatoč tome, partizanski roman "Orlovi rano lete" promaknuo je nekako cenzorima našavši se na popisu lektire čak i 1991., da bi slijedom ratnih događaja konačno bio uklonjen dvije godine poslije. S obzirom na to da je i vječni "Plavi čuperak" Miroslava Antića maknut s lektirnog popisa također 1993., očito je da je čistka lektirnih autora po nacionalnom ključu konačno te godine i dovršena.
Potvrdu za naše navode nalazimo u ovogodišnjem znanstvenom radu "Pluralni diskontinuiteti: Jugoslavenska dječja književnost, popisi osnovnoškolske lektire i hrvatski kontekst" Marijane Hameršak sa zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku, koju smo kontaktirali i koja piše: "Sa sljedećim popisom, onim iz 1993. godine, iz popisa lektire isključuju se književnosti bivših jugoslavenskih republika, kao i tekstovi s partizanskom tematikom." U tom smislu, piše dalje autorica, iznimka je tek slovenska književnost koja je u hrvatskim popisima osnovnoškolske lektire nakon osamostaljenja ostala zastupljena u kontinuitetu do danas i to s izborom "Istina i ljubav" Ivana Cankara u popisu iz 1993., zatim zbirkom priča "Djeco, laku noć" Ele Peroci, koja se u popisima kontinuirano navodi od 1993. do danas, te romanima Dese Mucko djevojčici Anici, koji se uvrštavaju na popise nakon 2006. godine.
- Popisi lektire stalno su se mijenjali prateći različite logike i dinamike – ideološke, tematske, stilske, nacionalne i druge – ne uvijek u nekom usklađenom ritmu, iako je, naravno, neke opće trendove moguće uočiti - kazala nam je Marijana Hameršak, inače i koautorica knjige "Uvod u dječju književnost".
Najžalosnije je da je onaj tko je "Pirga" uvrštavao u lektire, tko je o njemu pisao najpozitivnije kritike kao o dječjem klasiku, odlučivao i o njegovom izbacivanju iz škola – rekla nam je 2010. Anđelka Martić
Vratimo se na nepoželjnu hrvatsku književnost. Teško je reći zašto je naširoko poznata knjiga pripovijedaka "Čađave zgode" Dragutina Horkića izbačena s lektirnog popisa 1991., da bi se u nju i učionice trećih razreda vratila tek 2006., a potom s ulaskom u tekuće desetljeće ponovno iščezla. I ostali lektirni naslovi tog autora nestali su s popisa: "Dragocjene sestrice: priča jedne minute" čitale su se u školama posljednji put 1991., dok je "Lješnjak u vitrini" izbačen 1993. Ako će netko stići pronaći razlog za uklanjanje Horkića, tko će objasniti čime se i kome zamjerio Vjekoslav Kaleb s romanom "Divota prašine", koji je prijeratne 1989. lektirno bio propisan za završne razrede osnovne škole. Da li zato što tematizira lutanje dvojice iscrpljenih mladih partizana Dječaka i Golog nakon raspada brigade? Književnik Arsen Diklić, koji je rođen u ličkom Starom Selu i koji se školovao mahom u Hrvatskoj, nakon scenarija za potresan film "Ne okreći se, sine", koji realistično dočarava Zagreb u vrijeme ustaške vlasti, napisao je također i istoimenu knjigu koja je 1991. godine, vrlo brzo nakon demokratskih promjena, uklonjena s popisa lektire za šesti razred.. Diklić je bio sudionik NOB-a, prijateljevao je s Brankom Ćopićem i Lordanom Zafranovićem, napisao je niz filmskih i televizijskih scenarija, da bi na kraju Ministarstvu prosvjete nove države, željnom dokazivanja, iz nekog razloga, vjerojatno ideološko-etničkog, postao nepoželjan. Ne treba zaboraviti ni Branka Hribara: njegov "Adam Vučjak ili knjiga o prijateljstvu", što su je čitale generacije petaša, zadnji je put u školama na popisu bila prisutna 1991., otkada se "Vučjaku" zameo trag. Iste godine iz lektirnog popisa nestale su "Četiri slavne godine" pjesnika i proznog pisca Josipa Barkovića, nekadašnjeg ilegalca, potom partizana i predsjednika Narodnooslobodilačkog odbora Otočac, kojeg su hapsili i ustaše i Talijani, ali mu nisu, za razliku od nove HDZ-ove vlasti, mogli stati na kraj. Nije li možda zbog "krive" nacionalnosti stradala i književnost rođenog Kninjanina i pisca Vojina Jelića, dobitnika Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1987. Premda ostatak njegova opusa nije u tolikoj mjeri lektiran, njegove dječje novele "Ukradeno dvorište", koje su do 1991. čitali učenici trećih razreda, također su iščezle s popisa školskog štiva.
 
[SLIKA: Iz učionica je nestao i "Plavi kaputić" Mladena Kušeca]
 
Zanimljiv je, prema izvorima iz spomenutog autorskog rada Narančić Kovač i Milković, slučaj nedavno preminulog novinara i pisca Mladena Kušeca. Njegov naširoko poznati roman "Plavi kaputić", objavljen u izdanju biblioteke Vjeverica, bio je prema popisima iz 1984. i 1989. lektirni naslov za učenike trećih razreda, no od novog popisa 1991. više ga nema u školama. Na lektirnom popisu iz 1991. nije se našla ni njegova knjiga "Moja zemlja", dok je roman "Mama, tata i ja" za učenike četvrtih razreda bio na tom popisu 1993. godine, nakon čega je uklonjen.
Pa ipak, Kušec je ovdje simptomatičan i zbog izjave LjiljeVokić, ministrice prosvjete i sporta od 1994. do 1998., koja je tko zna zašto u povodu Kušecove smrti imala potrebu kazati da ga nije ona izbacila iz školske lektire i da joj nije jasno tko bi ga odande mogao izbaciti. Jer, kako je navela, očito je riječ o osakaćenim osobama, dodavši pritom kako nije Kušec jedini koji je nepravedno izbačen iz škola. Uzevši njezinu izjavu sa zrnom opreza, treba se zapitati kakva su doista saznanja Lilje Vokić o nepoćudnim lektirnim autorima. Jednako tako čekamo da se oglasi Društvo hrvatskih književnika jer je, primjerice, Anđelka Martić bila njihova dugogodišnja članica, a da nije jasno što je to književno društvo učinilo da se njezin "Pirgo" vrati u lektiru.
Bilo kako bilo, uskoro će za vlast, koju je na vrhu odgojno-obrazovne piramide 1990-ih predstavljala i Lilja Vokić, nepoćudni postati i posve "nevini" dječji roman "Sinji galeb" Tone Seliškara, koji je posljednji put kao obavezna lektira bio propisan 1991. za učenike šestih razreda i po kojem je Branko Bauer snimio dugometražni film, a slovenski redatelj France Štiglic mini-seriju. U novoj hrvatskoj državi početkom 1990-ih mjesta u lektiri nije bilo ni za ljevičara i antifašista Augusta Cesarca, kao ni nobelovca Ivu Andrića – čije su se "Priče iz djetinjstva" još nalazile na lektirnom popisu iz 1991., dok će oba autora tek puno kasnije stidljivo doprijeti do školskih klupa. Izbačene su te godine i "Bajke" Desanke Maksimović, kao i drama "Sumnjivo lice" komediografa Branislava Nušića.
Iz lektire su također prema prvom školskom popisu iz 1991. izbačeni i generacijama poznati "Ciciban" Otona Župančiča, kao i poznato djelo "Tko je Videku napravio košuljicu" Frana Levstika, prema kojem je napravljen animirani film te u novije vrijeme i predstava Zagrebačkog kazališta lutaka. Već 1991. s popisa lektire nestao je i dotad redovito prisutan ruski autor Sergej Prokofjev sa simfonijskom pričom "Peća i vuk", a izbačen je i makedonski pisac Vidoe Podgorec i njegova trilogija "Bijelo Ciganče", lektira za peti razred. Iste godine uklonjen je i dječji roman "Svemoćno oko" crnogorskog književnika Čede Vukovića, lektira za četvrte razrede. Iz čitanki su tada momentalno nestala i partizanska djela Jure Kaštelana, Ivana Dončevića, Vladimira Nazora...
I što smo na kraju ove priče dobili? Novelu "Opanci dide Vidurine", pisca i ustaškog zločinca Mile Budaka, koja je kao lektirni naslov uvedena 1995. i to za učenike osmih razreda, baš u vrijeme mandata ministrice Lilje Vokić. Godine 1993. dobili smo još lektirnu preporuku za prozu "Moj tata spava s anđelima: mali ratni dnevnik" Stjepana Tomaša, koja je propisana učenicima sedmih razreda i u kojoj se dječji likovi pozdravljaju ustaškim pozdravom, a spominje se poglavnik i puštaju pjesme s aluzijom na ustaštvo. Sva naivnost i dobrohotnost Ćopićevog ježa ustuknula je u tom trenutku pred domoljubnim čitankama, koje odonda pa do danas u sveopćoj reviziji prošlosti nastoje skrojiti društvo.
 
 
SREČAN VAM   DAN REPUBLIKE!
 
[srpskohrvatski / english / italiano]

 
Già i nostri post JUGOINFO su FB – https://www.facebook.com/cnj.onlus/ – risultano di norma visualizzati da meno di 20 utenti alla volta – cosa spiegabile solamente con i filtri applicati dall'algoritmo censorio di FB, dato che ben 1711 persone hanno messo "Mi piace" alla pagina; per il futuro ci aspettiamo un ulteriore oscuramento.
 
[english / srpskohrvatski / italiano]

In occasione del sesto anniversario della scomparsa di NELLO MARIGNOLI, partigiano italiano inquadrato nelle fila dell'Esercito Popolare di Liberazione della Jugoslavia, sarà possibile vedere integralmente online lo spettacolo DRUG GOJKO ispirato alla sua figura.

Dopo la cancellazione degli archivi online, quasi un anno fa,  Yahoo con un laconico comunicato ha informato che il prossimo 15 dicembre saranno "spenti" definitivamente tutti i servizi di mailing list:  

 
 
Per il nostro notiziario JUGOINFO si tratta della chiusura di un ciclo ventennale.
Provvederemo nei prossimi giorni a trasferire l'intero indirizzario in nostro possesso (cioè tutti gli indirizzi iscritti alle attuali mailing list Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. e Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. che ammontano a più di un migliaio) all'interno di un nuovo servizio autogestito – jugoinfo @ jugocoord.it – al quale sarà possibile cancellarsi o iscriversi in ogni momento con modalità che saranno indicate a tempo debito.
 
Da parte nostra rimane immutato l'impegno contro i megafoni della propaganda di guerra e contro il totalitarismo informativo della società in cui viviamo.

Jugocoord Onlus
Vladimir Medinskij
MITI E CONTROMITI. L’URSS NELLA SECONDA GUERRA MONDIALE
Traduzione di Alessandro Bongarzoni, postfazione di Paolo De Nardis
Sandro Teti Editore, 2020