Gotovo svi dnevni mediji u Italiji i mnogi inozemni, među kojima i hrvatski, prethodnih su dana objavili da je papa Benedikt XVI. prihvatio molbu tršćanskog biskupa mons. Eugenija Ravignanija da se beatifikacija don Francesca Giovannija Bonifacija održi u katedrali San Giusto u Trstu 4. listopada.

Papa Benedikt XVI. priznao je mučeništvo don Francesca Giovannija Bonifacija, rođenog 7. rujna 1912. godine u Piranu, svećenika tršćanske biskupije kojeg je OZN ubio 1946. godine u okolici Grožnjana (neki su mediji spomenuli Krasicu), a zatim je bačen u jamu. To je u susjednoj državi ponovno pokrenulo lavinu razgovora i pisanja o "mnogim zločinima" u fojbama, koje su nad Talijanima počinili partizani, a za koje po ustaljenoj tezi najviše okrivljuju Tita.

Tog se dana od političara prvi oglasio postfašistički gradonačelnik Rima, Gianni Alemanno, bivši ministar u prijašnjoj Berlusconijevoj vladi, istaknuvši kako je proglašenje jedne žrtve fojbi blaženom značajan i povijestan akt. Spomenuo je i tragediju u kojoj su Titove komunističke snage izvršile strašan pokolj nad Talijanima, Julijancima-Dalmatincima i Istranima.

Postfašisti i tzv. esuli likuju

Tako je beatifikacija don Bonifacija nanovo iskorištena u dnevnom politikanstvu, a samo koji mjesec prije o toe su govorili postfašist Roberto Menia i bivši senator Lucio Toth, predsjednik Nacionalnog saveza Julijske krajine i Dalmacije (Anvgd), te drugi. Sada se objavljuju povijesne krivotvorine, primjerice kako su don Bonifacija dvojica Titovih milicajaca bacila u jamu, što su iskoristile mnoge tiskovine, radijske i televizijske postaje, te portali koji objavljuju da je će to biti prvi čovjek bačen u jamu koji je proglašen blaženim.

Budući da je Hrvatski katolički radio jedini od hrvatskih medija objavio vijest o beatifikaciji i ubojstvu don Bonifacija, bez podatka bacanja u jamu, a kako, baveći se godinama temom žrtava fojbi ovaj autor nije naišao ni na jedan podatak da je taj svećenik bio među tim žrtvama, proveli smo višednevno istraživanje.

No, najprije pogledajmo što su o ubojstvu don Bonifacija objavili neki talijanski mediji. Portal Il Mascelliro.it prenio je opširan tekst iz "Avvenirre" od 5. kolovoza 2008. godine u kojem piše da je don Bonifacio služio kao svećenik u Piranu i Novigradu, a od 1939. godine u župi Krasica, te da mu je najteže bilo kad su "nakon 8. rujna 1943. na njegovu zemlju izvršene dvostruke presije: od strane Njemačke i Tita". On je radio dobro za svoje župljane, a i oni su ga voljeli i zato je smetao Titovoj miliciji. Kad se 11. rujna vraćao iz Grožnjana, piše Francersco Dal Mas u "Avvenire", neke narodne straže (jugoslavenska milicija) zaustavile su ga, odvele u središte šume i ubile. Truplo su bacili u jednu fojbu. Don Bonifacijev brat Giovanni sjeća se nekih detalja: "Jedan član Komunističke partije, prijatelj, rekao mu je da pobjegne jer je znao da je policija iz Buja krenula da ga uhiti".

Talijanski portal zenit.org objavio je mnoge detalje, kao i drugi mediji, ali svakako je zanimljiv podatak da je svećenikov brat koji je tražio njegovo truplo optuživan da govori neistinu, što je ostala nepoznanica sve dok poslije dugo vremena jedan kazališni redatelj nije došao u kontakt s jednom od narodnih straža koje su uhitile don Bonifacija. "Ta posljednja pripovijest jest da je svećenik strpan u automobil, pretučen, svučen, udaran kamenom u čelo i da su mu zadana dva uboda prije nego je bačen u fojbu. Otada njegovi ostaci nisu  pronađeni".

Top secret: o imenima svjedoka ubojstva ni jedne riječi

S obzirom da je prijedlog beatifikacije još 1957. godine pokrenuo tršćanski biskup Antonio Santin, rođen u Rovinju, koji je imao dobrih i loših stavova glede crkvenih vjerodostojnika u Istri prije i za vrijeme Drugogog svjetskog rata, a kojemu je najveći minus u biografiji bio što ga je hvalio fašistički poglavar Mussolini s kojim je bio u službenoj pratnji kada je "duce" 1938. godine posjetio Trst, svakako je zanimljivo navesti izjavu koju je dao talijanskim novinarima svećenik Luigi Rocco, koji je te 1946. godine, kad je nestao don Bonifacije, otišao biskupu Santinu u Trst i obavijestio ga što se dogodilo.

Evo što je o svećenikovu ubojstvu u svom priopćenju od 3. srpnja ove godine objavio tršćanski biskup mons. Eugenio Ravignani, rođen u Puli. Napisao je da je svećenik ubijen 11. rujna 1946. godine navečer u 34. godini života  i kako se godinama nije ništa znalo, sve dok neka svjedočanstva nisu potvrdila i osvijetlila što se zbilo te noći. U svim svjedočanstvima navedeno je da su ga tukli i bacili u jamu, piše biskup, dok su se neka odnosila na kamenovanje, ozljeđivanje nožem i strijeljanje. Zatim je opisao kako je skončan svećenikov život u fojbi, kao što je pisao "Avvenire" i još neki mediji.

O imenima svjedoka koji su progovorili poslije četrdeset, pedeset ili šezdeset godina nigdje ni slova -  čini se da su to "top secret" podaci i to baca svojevrsnu sumnju kada se govori i piše o žrtvama fojbi. A to je upravo najvažnije i zato daje bezbroj drugih mogućih elemenata koje koriste talijanski mediji u spominjanju Istre i Hrvatske, jer se ubojstvo navodno dogodilo u Krasici u blizini Buja, a tek usput i Sloveniji, jer je grad rođenja don Bonifacija u toj republici, a sve to prenose mnogi inozemni mediji.

Komunisti ubili 120 talijanskih svećenika

Najdalje su otišli desničarski mediji, poput portala ragionpolitica.it, koji "pumpaju" javnost izjavama da su partizani komunisti ubili 120 talijanskih svećenika, među kojima kao Titovu žrtvu navode don Francesca Bonifacija. Portal, iz pera Vincenza Merla 11. srpnja 2006. godine, objavljuje da je don Bonifacio u svojem zapisu 1946. godine napisao: "Kako prolaze dani? Između razočaranja i straha".

Svećenikovu smrt opisuje gotovo na isti način kao ostali mediji, no dodaje da je bačen u fojbu Martinezi (duboku 180 metara), odnosno Dupci, kako je prema istoimenom zaseoku zovu Hrvati iz Bujštine. I taj autor, dakako, optužuje slavenske komuniste maršala Tita, koji su u jame bacili na tisuće "Istrana i Tršćana, Talijana i također Slavena, fašista i antifašista...".

Međutim, "Avvenire" je još 7. veljače 2006. godine objavio da je don Luigi Rocco, kojega je te 1946. u Grožnjanu posjetio don Bonifacio, izjavio da je svećenik bačen u jamu Martinezi u Grožnjanu, a to je objavilo više tiskovina i portala. I na internetskom blogu Papa Ratzinger prenijeti su članci iz više listova i agencija u kojima se spominje fojba Martinezi kod Buja.

Mogli bismo na pretek nabrajati medije i autore koji se naprosto natječu u objavljivanju laži,  krivotvorina i optužbi koji najmanje služe crkvi.

Da je tomu tako potvtrđuju i brojni dokazi. Prije svega, fojbu Martinezi i žrtve u svojim knjigama i publikacijama o fojbama ne spominju mnogi historičari i publicisti u Italiji, pa čak ni jedan od najvećih krivotvoritelja povijesnih događaja u Istri Luigi Papo, ratni zapovjednik Fašističkog garnizona u istarskom gradiću Motovunu. O pogibiji don Bonifacija u knjizi "Albo d'oro" (Trieste 1995.), koju je potpisao Luigi Papo de Montona, napisao je da su ga Titovi partizani uhitili i sutradan 11. rujna 1946. godine strijeljali.

Poznati istarski svećenik mons. Božo Milanović, autor mnogih knjiga o istarskoj povijesti u kojima je pisao i o počinjenim zločinima nad svećenicima, u knjizi "Istra u dvadesetom stoljeću" (Pazin 1996.), pišući o radu "Zbora svećenika sv. Pavla za Istru", 1946. godine. objavio je da je raspravljeno "o potajno nestalom talijanskom župniku Bonifaciju na Bujštini (...)" dok Ivan Grah, župnik u istarskim mjestima Šišanu i Ližnjanu, u knjizi «Istarska crkva u ratnom vrihoru" (1943.-1945.), koja je izdana u Pazinu 1992., i u kojoj je opisao zločine nad istarskim svećenicima, nigdje ne spominje don Bonifacija.

Međutim, u feljtonu ''Istarski svećenici - ratne i poratne žrtve'' koji je objavio u mjesečniku "Ladonja" u broju od kolovoza 2005. godine, o Francescu Bonifaciju (Piran 1912.-?, 9.1946.) napisao je: "(...) Od 1939. do mučeničke smrti vodio je župu Krasica na Bujštini. Nakon svršetka rata, jugokomunističke vlasti nisu ga podnosile jer je previše ometao njihov ideološki rad. Dana 10. rujna 1946. procurla je vijest da su doznaši na Bujštini sastavili popis mlađih svećenika koje narodna straža mora "likvidirati". Don Bonifacio bio je prvi na popisu, ali je odlučio nastaviti obavljatii svoje svećeničke dužnosti u župi. Već sutradan, 11. rujna, dočekali su ga pred večer kad se pješke vraćao kući iz Grožnjana narodni stražari i, nakon žučljiva razgovora, na silu su ga odveli u nepoznato. Otada mu se zameo svaki trag te se nikad nije saznalo mjesto njegova skončanja (...)".

Ubojstvo i bacanje u fojbu don Bonifacija u svojoj knjizi "Krik iz fojbe" (Rijeka 2008.) ne
spominje književnik, publicist i novinar Giacomo Scotti, jedan od najboljih poznavatelja
te tematike u Hrvatskoj i Italiji. O ubojstvu, odnosno o tomu da su partizani ubili i bacili u jamu don Bonifacija, pitali smo u Savezu antifašističkih boraca Istarske županije u Puli.

- Čim se počelo pisati o tomu da će se beatifikacija don Bonifacija održati u Trstu, kao i o ubojstvu, ustvrdili smo da na popisu žrtava fojbi nema tog svećenika. Nama su iz Saveza antifašističkih boraca Bujštine javili da je svećenik Bonifacije nestao u rujnu 1946. godine, a o ubojstvu i bacanju u jamu nema nikakvih spoznaja, pa su time i počinitelji nepoznati – izjavio je za Javno.com Tomo Ravnić, predsjednik SAB-a Istarske županije, istaknuvši da se nepotrebno baca ljaga na antifašističke borce.

Nakon svega, postavlja se pitanje zašto Vatikan šuti o lažima talijanskih medija i političara da su Titovi partizani 1946. godine bacili u jamu don Francesca Bonifacija? Isto tako, postavlja se pitanje zašto je nadbiskup Angelo Amato, šef Kongregacije za kauze svetih, prihvatio prijedlog beatifikacije u kojoj se navodi da je svećenik Bonifacio bačen u fojbu, kad to nikad nije utvrđeno.

Objavljeno: 26.08.2008. u 09:59h