Sretan 8. Mart!

U Hrvatskoj se 90tih krenulo putem kolektivnog zaborava i uživaljavanja u matricu nacionalnog i nacionalističkog sistema, te je žena skoro svedena isključivo na ulogu majke/stub hrvatske obitelji. Takvi svjetonazori ni danas nisu zanemarivi; žene su u pravilu nekoliko postotaka manje plaćene od muškaraca za isto radno mjesto sa istim stupnjem obrazovanja, na ženama u Hrvatskoj se eksperimentira u okviru zakona o MPO kojim se političke elite poigravaju i kalkuliraju, vjerske organizacije otvoreno pokušavaju penetrirati u obrazovni sistem, itd.

Danas se slobodnije prisjećamo Međunarodnog dana žena, sada se po tom pitanju rijetko prišiva etiketa koja ga posve krivo tumači; s obzirom je riječ o datumu kojeg su UN proglasile međunarodnim praznikom, pod jakim utjecajem feminističkih pokreta iz 70tih godina prošlog (20.)stoljeća. Osmi ožujka /marta simbolizira emancipaciju žena s početka XX stoljeća; u vremenu industrijske ekspanzije i proizvodnje u vrlo teškim uvjetima rada, kada je iscprljenost ili čak ugrožen život bio svakodnevnica. Tako se prisjećamo i požara u tekstilnoj tvornici u New Yorku, kada je poginulo 140 radnica, kao što se sjećamo i prvog obilježavanja Dana žena koji je organizirala Socijalistička partija Amerike 1909. godine, što je dvije godine kasnije potvrdila i Socijalistička Internacionala, na prijedlog Klare Zetkin.

Dvadeseto stoljeće je ženi omogućilo obrazovanje, pravo glasa, ohrabrilo smjelost da nosi hlače, moderan kupaći kostim i ostale modne detalje po svom izboru, gradi karijeru i sudjeluje u javnom životu, od showbusiness do politike ili obavljanja vojne službe. No, u nekim djelovima svijeta žene se sakati, brutalno kažnjava ili čak ubija za prijestupe koji su u drugom dijelu svijeta prihvatljiv način života. Svijet ne funkcionira po jednakim pravilima, iako su ljudi svugdje jednako sretni ili nesretni, karakterno dobri ili pokvareni,razlika je jedino u tome koliko ih sistemi uspjevaju držati pokornima; bilo preko radne ovisnosti ili silom.

Potpuna jednakost ljudi u smislu rodne, vjerske, rasne, nacionalne pripadnosti ili temeljem spolne orijentacije nije ni naša stvarnost, iako tzv zapadna civilizacija baštini mnoge demokratske odredbe i vrednote. Istinska je nejednakost uzidana u temelje te iste Zapadne civilizacije, koja iako bogatija od nerazvijenog i gladnog svijeta, bilježi veliko raslojavanje, osiromašenje i čak elemente postupnog raspada. U našem neposrednom okruženju su žene koje rade za “minimalac” u velikim trgovačkim lancima, opis radnog mjesta zahtjeva ljubaznost i koncentraciju – trgovina je ipak još jedina preostala cvjetajuća grana u ovoj zemlji; zatim prosvjetne radnice koje se srame javno izgovoriti koliki im je iznos mirovine kada je strpljivo zarade, službenice/činovnice, liječnice, novinarke itd Te veliki broj nezaposlenih žena koje miomilazi ovaj segment potplaćenost ili općenitog nezadovoljstva uvjetima rada.

Ako smo svojevremeno zaboravili i ovaj Međunarodni dan žena, dobivši nove vjerske praznike ili one koje nameće politička elita, možda smo -kao društvo- zaboravili i da je pravedniji život moguć i da ga možemo ostvariti ako o njemu razmišljamo, razgovaramo i na njega se pripremamo kroz politički rad.

Dan žena je nekome prilika da supruzi, djevojci, sestri, majci, kolegici..pokloni cvijet, a drugome možda podsjetnik i na društvo u kojem moramo biti jednaki pred zakonom – ljudska bića koja se nadopunjuju i obogaćuju zajednicu u svojoj različitosti.

Vijest koju Slobodna Dalmacija nije htjela objaviti :