(due articoli e una conferenza stampa sulla politicizzazione della religione cattolica in Croazia)
SOCIJALISTIČKA RADNIČKA PARTIJA HRVATSKE
Gradska Organizacija Umag
Gradska Organizacija Umag
POZIV INSTITUCIJAMA
Uslijed sve češćeg i potpuno neopravdanog napada na kurikulum Zdravstvenog odgoja u školama od strane Biskupske konferencije Hrvatske, cijelog svećenstva Hrvatske katoličke crkve, kao i političke stranke HDZ-a, te ostalih srodnih stranaka, HSP, HČSP, HDSSB, a i zbog sve učestalijih otkrivanja primjera pedofilie, ali i drugih štetnih pojava u redovima Crkve usmjerenih orema maloljetnim osobama, izdajemo slijedeću kritiku tih postupaka.
Tražimo da institucije struke ocijene prihvatljivost obreda ispovjedanja maloljetnika od strane svećenika!!!!
Naime, kako je poznato po katoličkoj doktrini u našim se crkvama i drugim vjerskim objektima prakticira ustaljeni obred ispovjedi. Taj obred ne isključuje, čak što više, obavezuje i djecu da pristupe takvom činu, što smatramo neprihvatljivim. Čin ispovjedanja podrazumjeva iznošenje svojih najintimnijih osjećaja. To ispovjedanje se i temelji na represiji, odnosno na ucjeni tj. onaj koji nije potpuno iskren i otvoren pri ispovjedi prijeti mu se raznim kaznama, jedna od kojih je i neulazak u “božanstveni raj” kao i kazna vječito gorućeg pakla. Uzimajući u obzir nezrelu dob maloljetnika koji su podvrženi ispovjedanju, držimo neprihvatljivim takav nestručni vid općenja svečenika sa maloljetnicima, koji ima za cilj proizvest poslušnu individuu, podložnu daljnjoj manipulaciji.
Svjedoci smo otkrivanja sve većeg broja slučajeva pedofilije, pogotovo u redovima crkve. Upravo PEDOFILIJA, jedan od najtežih zločina prema djetetu, je u porastu a obred ispovjesti, prilikom kojeg svećeniku pedofilu i kriminalcu, dijete bude predano kao žrtveno janje, na daljnje raspolaganje može poslužit kao povoljan instrument za regrutiranje budućih žrtava. Ne sluteći, maloljetnik u strahu od kazne, otvara svoju dušu u nadi da će pronaći željeni spas, no nerijetko biva upravo suprotno. Od spasa upada u najtežu agoniju koja ga je mogla zadesit i koja će ga pratit u daljnjem periodu odrastanja i života, silovanje od strane tkz. božjeg izaslanika. Nije potrebno objašnjavat kakve sve traume takvo dijete proživljava, a da je tom dijetetu psihička komponenta života trajno oštećena, zorno govore primjeri kada sad već odrasli i zreli ljudi otkrivaju desetljećima u sebi potiskivana traumatološka iskustva iz najranije mladosti.
Ikako nam je želja senzibilirati ovu našu totalno uspavanu javnost, odustajemo od eksplicitnog iznošenja detalja proizišlih iz svjedočenja bivših žrtava, prvenstveno da nebismo time povredili veliki broj onih koji još uvjek kriju i trpe posljedice sličnih iskustava.
Ali zato u ime SRP-a G.O. Umag prozivamo sve mjerodavne institucije Republike Hrvatske, , političke stranke, Sabor, Odbor za ljudska prava, Pravobranitelja za djecu, Pučkog pravobranitelja kao i sve ostale institucije prije svega stručne da pokrenu odgovornu raspravu u Saboru RH te da se na osnovi takve rasprave izglasa Zakon kojim će se regulirati obred ispovjedanja maloljetnika od strane svećenika!!!!!
Tražimo da institucije struke ocijene prihvatljivost obreda ispovjedanja maloljetnika od strane svećenika!!!!
Naime, kako je poznato po katoličkoj doktrini u našim se crkvama i drugim vjerskim objektima prakticira ustaljeni obred ispovjedi. Taj obred ne isključuje, čak što više, obavezuje i djecu da pristupe takvom činu, što smatramo neprihvatljivim. Čin ispovjedanja podrazumjeva iznošenje svojih najintimnijih osjećaja. To ispovjedanje se i temelji na represiji, odnosno na ucjeni tj. onaj koji nije potpuno iskren i otvoren pri ispovjedi prijeti mu se raznim kaznama, jedna od kojih je i neulazak u “božanstveni raj” kao i kazna vječito gorućeg pakla. Uzimajući u obzir nezrelu dob maloljetnika koji su podvrženi ispovjedanju, držimo neprihvatljivim takav nestručni vid općenja svečenika sa maloljetnicima, koji ima za cilj proizvest poslušnu individuu, podložnu daljnjoj manipulaciji.
Svjedoci smo otkrivanja sve većeg broja slučajeva pedofilije, pogotovo u redovima crkve. Upravo PEDOFILIJA, jedan od najtežih zločina prema djetetu, je u porastu a obred ispovjesti, prilikom kojeg svećeniku pedofilu i kriminalcu, dijete bude predano kao žrtveno janje, na daljnje raspolaganje može poslužit kao povoljan instrument za regrutiranje budućih žrtava. Ne sluteći, maloljetnik u strahu od kazne, otvara svoju dušu u nadi da će pronaći željeni spas, no nerijetko biva upravo suprotno. Od spasa upada u najtežu agoniju koja ga je mogla zadesit i koja će ga pratit u daljnjem periodu odrastanja i života, silovanje od strane tkz. božjeg izaslanika. Nije potrebno objašnjavat kakve sve traume takvo dijete proživljava, a da je tom dijetetu psihička komponenta života trajno oštećena, zorno govore primjeri kada sad već odrasli i zreli ljudi otkrivaju desetljećima u sebi potiskivana traumatološka iskustva iz najranije mladosti.
Ikako nam je želja senzibilirati ovu našu totalno uspavanu javnost, odustajemo od eksplicitnog iznošenja detalja proizišlih iz svjedočenja bivših žrtava, prvenstveno da nebismo time povredili veliki broj onih koji još uvjek kriju i trpe posljedice sličnih iskustava.
Ali zato u ime SRP-a G.O. Umag prozivamo sve mjerodavne institucije Republike Hrvatske, , političke stranke, Sabor, Odbor za ljudska prava, Pravobranitelja za djecu, Pučkog pravobranitelja kao i sve ostale institucije prije svega stručne da pokrenu odgovornu raspravu u Saboru RH te da se na osnovi takve rasprave izglasa Zakon kojim će se regulirati obred ispovjedanja maloljetnika od strane svećenika!!!!!
SRP G.O. Umag
Predsjednik
Valter Jugovac
SRP Konferencija za štampu
Datum održavanja: 14. I 2013.
Mjesto održavanja: Umag
Tema: Ponašanje crkve
- Crkva se danas u Hrvatskoj ponaša na način kao što se ponašala u srednjem vijeku, kad je bila vodeća snaga društva.
- Povijest, ali i slikarska ostavština majstora Vincenta iz Kastva u liku freski kod Berma, ukazuju da je u srednjem vijeku crkva kao institucija bila ispred suverena.
- Crkva se u Hrvatskoj ponaša tako jer joj to omogućava politika, a politika joj to omogućava jer je i uz pomoć crkve došla na vlast nakon secesije 90-ih. I crkva danas samo naplaćuje svoju uslugu na bahat i arogantan način, a politika vraća dug i pri tome guta knedle i ponizno trpi šamare.
- Izlaz iz postojeće situacije mi u SRP-u vidimo tako da se crkvu odvoji od države i politike, jer ona to danas u Hrvatskoj nije, već je duboko involvirana u stvari koje se tiču države i politike. Crkvu treba svesti u vlastite okvire gdje bi se bavila svojim poslanjem, pronošenjem vjere i vjerskim pitanjima, umjesto stvarima za koje nije stručna ni kompetentna.
Naravno da bi se to postiglo, potrebno je najprije da država odustane od njenog rastrošnog financiranja, koje je iznad uobičajene prakse šireg kruga zemalja. Ta je sredstva potrebno upotrebiti za društveno korisne programe, a crkva bi trebalo da se financira od strane njenih korisnika.
Predsjednik
Vladimir Kapuralin
Mjesto održavanja: Umag
Tema: Ponašanje crkve
- Crkva se danas u Hrvatskoj ponaša na način kao što se ponašala u srednjem vijeku, kad je bila vodeća snaga društva.
- Povijest, ali i slikarska ostavština majstora Vincenta iz Kastva u liku freski kod Berma, ukazuju da je u srednjem vijeku crkva kao institucija bila ispred suverena.
- Crkva se u Hrvatskoj ponaša tako jer joj to omogućava politika, a politika joj to omogućava jer je i uz pomoć crkve došla na vlast nakon secesije 90-ih. I crkva danas samo naplaćuje svoju uslugu na bahat i arogantan način, a politika vraća dug i pri tome guta knedle i ponizno trpi šamare.
- Izlaz iz postojeće situacije mi u SRP-u vidimo tako da se crkvu odvoji od države i politike, jer ona to danas u Hrvatskoj nije, već je duboko involvirana u stvari koje se tiču države i politike. Crkvu treba svesti u vlastite okvire gdje bi se bavila svojim poslanjem, pronošenjem vjere i vjerskim pitanjima, umjesto stvarima za koje nije stručna ni kompetentna.
Naravno da bi se to postiglo, potrebno je najprije da država odustane od njenog rastrošnog financiranja, koje je iznad uobičajene prakse šireg kruga zemalja. Ta je sredstva potrebno upotrebiti za društveno korisne programe, a crkva bi trebalo da se financira od strane njenih korisnika.
Predsjednik
Vladimir Kapuralin
POLITIZACIJA KATOLIČKE RELIGIJE U HRVATSKOJ
Piše: doc.dr. Pavle Vukčević Udruženje "Naša Jugoslavija" e-mail: pavle.vukcevic@...
Opći religijski principi građanske (civilne) religije, koji trebaju biti osnova građanskih vrijednosti i vjerovanja, na kojima se gradi pravedna zajednica jednakih ljudi, su: poštovanje Boga, vjera u pravednost njegovog suda, nagrada vrline i kažnjavanje poroka te isticanje vjerske tolerancije. Nasuprot toga stoji politička religija koja ima totalitarnu prirodu, jer se njeno djelovanje rasprostire na svim nivoima, ličnog, kulturnog, moralnog i političkog života političke zajednice. Proizvod totalitarnih političkih sistema se oslanja na karizmatskog vođu putem agresivne ideologije, poseže za provjerenim metodama mitologizacije političkih vrijednosti. Netolerantnost je primarna i osnovna karakteristika političke religije.
Analizom hrvatskih društvenih odnosa, dolazimo do saznanja da je katolička religija sudjelovala, i da sudjeluje, u političkoj stvarnosti kao faktor nacionalnog identiteta, uvučena u sve pore društva što joj je osiguralo i zajamčilo dominaciju u društvu. Kad god se pojavi spor u vezi sa moralnim normama (seks, razmnožavanje, pobačaj, homoseksualizam, odgoj i obrazovanje, vjeronauk), religijski čelnici katoličke crkve su istaknuto zastupljeni u raspravama, na radiju, televiziji i štampi. U pravilu uvijek sa prijetećim stavovima, spremni da pozivaju vjernike na otpore i prijete blokadom političkog sistema.
Vjerske vođe duboko su svjesne ranjivosti dječjeg mozga i važnosti toga da indoktrinacija počinje rano. Isusovačko hvalisanje „...daj mi dijete u njegovih prvih sedam godina i ja ću ti dati čovjeka...“, sa stanovišta humanizacije mlade ličnosti zlokobno je i otrcano. Osobama koje kontroliraju - katoličkoj crkvi u Hrvatskoj - osnova je djelovanja nadzor i utjecaj na ono što uče mladi i što doživljavaju - što vide, čuju, misle i vjeruju. Na taj način se želi odrediti budući smjer razvoja društva.
Katolička religija u Hrvatskoj zastupa učenje da je izravno ubijanje fetusa uvijek nemoralno. Prije treba žrtvovati život majke, ili život i majke i djeteta, nego pobaciti. Ali kada je silovana časna sestra, pobačaj se smatra opravdanim. Odbacuju, da je reguliranje rođenja stvar osobne odgovornosti i da to nije smrtni grijeh.
Mnogi od onih koji se najvatrenije bore protiv oduzimanja života, također više nego uobičajeno voljni su oduzimati živote odraslim ljudima. Katolička religija ne shvaća mučne probleme mladih i ne razumije njihove seksualne brige svojstvene dobu sazrijevanja, ne prihvaća i ne prepoznaje znakove puberteta, neuravnoteženosti, uznemirenosti, protestna držanja, način i potrebu održavanja objektivne discipline, kao što nije u stanju da evoluira zanimljivost, sadržajnost, formu, metodološki, didaktički, andragoški i psihološki odgoj i obrazovanje.
Katolička crkva u Hrvatskoj usmjerava, putem vjeronauka, mlado biće prema Bogu, tražeći od njega ljubav, kao da djeca sa druge strane ne prepoznaju vrijednost svojih roditelja koje krasi veselost, odlučnost, briga, dobrota i ozbiljan stav i odgovornost prema životu svoje djece.
Crkva nastoji da dobije pravnu osnovu za diskriminaciju homoseksualizma tvrdeći da je to borba za građanska prava "... ako me pokušate spriječiti da vrijeđam homoseksualce, kršite slobodu religijskih predrasuda, a time kršite i slobodu vjere...“. "Homoseksualni brakovi, su" kaže papa “prijetnja za mir u svijetu“.
Pri svemu tome crkva se poziva na Bibliju (iz nje crpi religijsku snagu), ali Biblija je možda privlačno i pjesničko djelo, dočim nije vrsta knjige koju smijemo dati djeci da na temelju nje oblikuju svoj moral. Konkretnije rečeno, imaju li djeca koja drže Bibliju nadahnućem za „dječju moralnu ispravnost“ uopće ikakvu predodžbu o tome što je zapisano u njoj?
Dosadašnja istraživanja ne podupiru uvriježeno mišljenje da je religioznost (religijski odgoj od vrtića do akademije znanosti u Hrvatskoj) u pozitivnom odnosu s moralnošću. Religijske apologete tvrde, da samo religija (kroz vjeronauk) može pružiti osnovu za odlučivanje o tome što je dobro za hrvatsku naciju.
Nakon što će malo predahnuti, crkva će krenuti u borbu protiv ateista, jer za Katoličku religiju, ateisti se ne smiju smatrati građanima niti domoljubima. „Naš cilj je", kaže crkva, "kršćanska nacija, imamo biblijsku dužnost, pozvani smo od Boga da osvojimo ovu zemlju. Ne želimo ravnopravnost, ne želimo pluralizam." Bog i domovina su nepobjedive ekipe, oni ruše sve rekorde u ugnjetavanju.
Odgovor ateista je: Zato što nema Boga jedino dobro koje čovjek poznaje je sreća, stoga je i najveće dobro činiti ono što nekoga čini istinski sretnim.
Kada će Katolička religija u Hrvatskoj početi izvlačenje iz intelektualnog, terminološkog i religijskog geta i početi se boriti protiv zabluda, lažnih učenja i opasnih nazora? Kada će prihvatiti svakog čovjeka onakvog kakav on uistinu jest, s njegovim slabostima i manama, nikoga ne osuđivati, inkvizatorski ispitivati i ne polaziti od sakralne pozicije moći?