Otvoreno pismo Crnogorcima
Dragi "moji" Crnogorci,
krsten sam u pravoslavnoj crkvi u crnogorskom selu Peroju kraj Pule.
Samo toliko da vam se predstavim i da pokazem da nisam zaboravio moje
porjeklo. Samim tim, kao Jugoslaven, pratio sam sa velikim uzbudjenjem
i brigom sve ove tragicne dogadjaje koji su se desili u vezi rusenja
nase Jugoslavije. Poslije svega toga koncentrirao sam se na ono sto je
ostalo od (velike) Jugoslavije i daljeg postojanja naziva Jugoslavija.
Nazalost po posljednjim dogadjajima vidim da srljate u jos vecu
propast i veci ponor, iduci slijepo za raznim plemenskim vodjama.
Upravo kao sto Kurdi slijedili svoje vodje i time izgubili svoju
zemlju. A tako ce proci uskoro i Makedonci. Pa ko ce vas izvuci vise
iz tog ponora!
Sta vam smeta konacno i Srbija gdje zivi polovina Crnogoraca!? A
posljednja glupost, nazalost tragicna koju sam ovih dana cuo je, da se
crnogorski jezik proglasi kao zaseban jezik, a mogu zamisliti onog
raspopa od Mirasa Dedajica koji u tome likuje i stvara svoju
crnogorsku pravoslavnu crkvu.
Ako nista drugo imat cete prevodilaca na milijune, (ukljucujuci ovdje
sve Srbe i Crnogorce). Zvuci glupo, ali istinito! Zar niste i vi
Crnogorci "Srbi sa imenom i prezimenom"?! Austrijancima, recimo, ne
pada napamet da "govore austrijanski".
Istina je, nazalost (opet) u onoj izreci da "flasa sto uze grlo
(misleci na glavu)ima, tim vecu buku stvara, kad se prazni".
Poigravate se sa svim i svacim, pa cak i sa historijskom prosloscu.
Zar nije tragicno da se odricete jednog crnogorskog Dantea, Petra
Petrovica Njegosa, koja je jedna od najvecih vrijednosti kojom se
mozete prepoznati i pohvaliti u svijetu?!
Da vas podsjetim i malo na vasu nedolicnu historiju, obzirom da se
cesto cuje i na ovim prostorima (Italiji), da ste izgubili vasu
samostalnost 1918. godine, a zaboravili ste da ste koju godinu prije
potpisali kapitulaciju sa Austrijom!
Ipak vjerujem da vecina naroda ne misli kao njihove "zapadnjacke
podvorice" (svih bivsih Ju-republika). Ne samo kao "jugonostalgicar"
vec i kao "jugorevolucionar" (koje li "uzasne" rijeci...), s obzirom
na minimalne razlike medju nasim juznoslavenskim narodima, drzim da
trebamo razgovarati i boriti se za istinsku saradnju medju nasim
narodima, a u buducnosti ne moze izostati i jedna zajednicka drzava.
Da nisam usamljen u ovim razmisljanjima daje mi povoda interesiranje
cak i mladih talijana koji su na posljednjoj velikoj manifestaciji u
Rimu prosle subote, pokazali zivo odusevljenje za Jugoslaviju,
vidjevsi jugoslavenske zastave (bilo ih je barem desetak) sa crvenom
zvijezdom...
Ivan
Dragi "moji" Crnogorci,
krsten sam u pravoslavnoj crkvi u crnogorskom selu Peroju kraj Pule.
Samo toliko da vam se predstavim i da pokazem da nisam zaboravio moje
porjeklo. Samim tim, kao Jugoslaven, pratio sam sa velikim uzbudjenjem
i brigom sve ove tragicne dogadjaje koji su se desili u vezi rusenja
nase Jugoslavije. Poslije svega toga koncentrirao sam se na ono sto je
ostalo od (velike) Jugoslavije i daljeg postojanja naziva Jugoslavija.
Nazalost po posljednjim dogadjajima vidim da srljate u jos vecu
propast i veci ponor, iduci slijepo za raznim plemenskim vodjama.
Upravo kao sto Kurdi slijedili svoje vodje i time izgubili svoju
zemlju. A tako ce proci uskoro i Makedonci. Pa ko ce vas izvuci vise
iz tog ponora!
Sta vam smeta konacno i Srbija gdje zivi polovina Crnogoraca!? A
posljednja glupost, nazalost tragicna koju sam ovih dana cuo je, da se
crnogorski jezik proglasi kao zaseban jezik, a mogu zamisliti onog
raspopa od Mirasa Dedajica koji u tome likuje i stvara svoju
crnogorsku pravoslavnu crkvu.
Ako nista drugo imat cete prevodilaca na milijune, (ukljucujuci ovdje
sve Srbe i Crnogorce). Zvuci glupo, ali istinito! Zar niste i vi
Crnogorci "Srbi sa imenom i prezimenom"?! Austrijancima, recimo, ne
pada napamet da "govore austrijanski".
Istina je, nazalost (opet) u onoj izreci da "flasa sto uze grlo
(misleci na glavu)ima, tim vecu buku stvara, kad se prazni".
Poigravate se sa svim i svacim, pa cak i sa historijskom prosloscu.
Zar nije tragicno da se odricete jednog crnogorskog Dantea, Petra
Petrovica Njegosa, koja je jedna od najvecih vrijednosti kojom se
mozete prepoznati i pohvaliti u svijetu?!
Da vas podsjetim i malo na vasu nedolicnu historiju, obzirom da se
cesto cuje i na ovim prostorima (Italiji), da ste izgubili vasu
samostalnost 1918. godine, a zaboravili ste da ste koju godinu prije
potpisali kapitulaciju sa Austrijom!
Ipak vjerujem da vecina naroda ne misli kao njihove "zapadnjacke
podvorice" (svih bivsih Ju-republika). Ne samo kao "jugonostalgicar"
vec i kao "jugorevolucionar" (koje li "uzasne" rijeci...), s obzirom
na minimalne razlike medju nasim juznoslavenskim narodima, drzim da
trebamo razgovarati i boriti se za istinsku saradnju medju nasim
narodima, a u buducnosti ne moze izostati i jedna zajednicka drzava.
Da nisam usamljen u ovim razmisljanjima daje mi povoda interesiranje
cak i mladih talijana koji su na posljednjoj velikoj manifestaciji u
Rimu prosle subote, pokazali zivo odusevljenje za Jugoslaviju,
vidjevsi jugoslavenske zastave (bilo ih je barem desetak) sa crvenom
zvijezdom...
Ivan