Brisanje Jugoslavije / prvi deo
https://www.cnj.it/documentazione/brisanje.htm

[ Questo testo in lingua italiana:
LA RIMOZIONE DELLA JUGOSLAVIA
https://www.cnj.it/documentazione/rimozione.html
oppure al sito: http://www.lernesto.it/ ]


BRISANJE JUGOSLAVIJE

Andrea Martocchia (Andrea Martokija) - Prevod: Olga Juric
"L'Ernesto", brojevi 3 (maj-juni) i 4 (jula-avgusta) 2003


U Saveznoj Skupstini Jugoslavije  4. februara 2003. simbolicno je
krunisan zlocinacki revansisticki plan uperen protiv jedne velike
evropske zemlje i njenih gradjana. Na taj dan,  postignuto je ono sto
se pokusava postici u najmanju ruku jos od 1990.  “Izbrisana  je” 
Federativna Jugoslavija cak i iz geografskih karata a u isto vreme
proglasena nekakva labava  “Drzavna zajednica Srbija i Crna Gora” s
rokom  trajanja od najvise tri godine.
Paradoksalno, dogadjaj je sam po sebi utoliko ozbiljniji i
problematicniji sto mu stampa nije poklonila nikakvu paznju,  a
pogotovo sto su izostali komentari i odjeci  sa “levice”. Zapravo, dok
burzoaska stampa s nevesto prikrivenim uzivanjem i  dalje “cereci
zrtvu” (1) dotle  “levica”  koja je oktobra meseca 2000. na sva zvona
pozdravila “pad Milosevicevog rezima”, o Jugoslaviji smuseno i podlo
cuti.
Pokusacu ovde da sto sazetije sagledam  to “potiranje Jugoslavije”
kako u najuzem smislu reci, tako i sire, odnosno, sa
politicko-ideoloskog, kulturoloskog, sociolskog, pa mozda i psiholoskog
i psihoanalitickog stanovista.


Kako razbiti zemlju na osam delova pa svu krivicu svaliti na zrtve

Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija  (SFRJ), koja je u
periodu posle Drugog svetskog rata bila  tampon izmedju dvaju blokova i
kao takva uzivala siroku autonomiju i ugled u medjunarodnim odnosima,
razbijena je voljom zapadnih sila kao rezultat njihove “pobede” na
kraju hladnog rata. One su to razbijanje pomagale i na delu, i formalno.
Strateski interes imperijalistickih zemalja za Balkan je ocit,
dovoljno je samo u hronoloskoj perspektivi posmatrati  njihovu  ulogu u
proteklom procesu razbijanja i podjarmljivanja. Uostalom, nije slucajno
sto analiticari i stampa uopste, po pravilu izbegavaju upravo to, da
dogadjaje posmatraju  “hronoloski”, upustajuci se umesto toga u
iracionalne i lombrozijanske interpretacije s jasnom namerom da zamazu
oci.
Primerice, mogli bismo poci od osamdesetih, od pogubne politike koju
su MMF i  SB nametnuli Markovicevoj Jugoslaviji. Medjutim, ako se zeli
preciznija vremenska odrednica,  moze se poci od 29. novembra  1990.
Dok  SFRJ proslavlja  svoj nacionalni praznik (2), sva stampa stampa da
CIA na osnovu “svojih saznanja prognozira” skori raspad Jugoslavije.
I gle slucaja,  pocetkom istog meseca, Kongres donosi zakon 101/513
kojim garantuje podrsku svim  liberalistickim, nacionalistickim i
secesionistickim rukovodstvima (3). Takovec krajem juna 1991. stizu 
prvi nagovestaji otcepljenja Slovenije i Hrvatske.

Uprkos krajnje alarmantnim i nestabilnim prilikama na terenu, (4) 15. 
januara 1992.  zemlje clanice Evropske Zajednice priznaju i formalno
Sloveniju i Hrvatsku, podlezuci tako pritisku Nemacke i Vatikana. Nakon
toga, Bosna i Hercegovina biva ohrabrena da se povede za istim
primerom. Tri godine bratoubilackog rata, neposredna su posledica
proglasenja  “nezavisnosti” BiH . Secesija BiH,  istorijskog jezgra i
simbola NOB-a i  bratstva i jedinstva, najstrasniji je udarac u samo
srce visenacionalne Jugoslavije. Na gradjane Sarajeva koji su 5. i 6.
aprila  izasli na ulice grada da  osude sve podele na nacionalnoj
osnovi, pucali su snajperisti neutvrdjene nacionalno-politicke
pripadnosti. Bila je to prva epizoda strategije terora koja ce
celishodno  posluzitinarednih  godina da  u krvi i lazi mozda zauvek
bude uguseno jugoslovenstvo kao ideja.

Sjedinjene Americke Drzave su isprva koristile Nemacku a potom
celokupnu Evropsku Zajednicu kao prethodnicu, medjutim,  njihova
medijska, diplomatska, finansijska i vojna podrska secesionistima, a
pogotovo bosansko-muslimanskim separatistima, bivala je iz dana u dan
sve bezobzirnija. Tako ce americko uplitanje na Balkanu polako daleko
nadmasiti evropsko. Posto su prvo cinicno iskoristile za sopstvene
ciljeve“mitelevropski” revansizam  i evropsku neonacisticku desnicu,
povampirene u periodu nakon 1989. , SAD bezobzirno uzimaju stvar u
svoje ruke. U Bosni,  na diplomatskom planu, neposredni su vinovnici
neuspeha svih mirovnih planova,  pocev od Kutilierovog. (5)
Obezvrednile su i osujetile  jedan za drugim svaki pokusaj ostvaren pod
okriljem Ujedinjenih Nacija.  Tako su na kraju sve misije OUN bile
istisnute a na njihovo mesto postavljene nove pod neposrednijom upravom
Atlantskog Pakta.

To je vreme  “medijski izlaziranih zlocina” (6),  vreme kada su po
kratkom  postupku razreseni duznosti  Morijo (Morillon), Mekenzi 
(MacKenzie),  Akasi i tako redom,  svi njima slicni. To je vreme prvih 
NATO oruzanih tradicionalnih vojnih  operacija u samoj Evropi.
Septembra 1995. SAD i EU besomucno bombarduju polozaje bosanskih Srba i
to je prvi put posle II Svetskog rata da je bombardovana neka evropska
zemlja. Na Srbe su prvo bacali ljagu a onda  bombe i to zbog toga sto
je od svih jugoslovenskih naroda, srpskom  narodu najmanje stalo do
deobe njihove zemlje. To se moze objasniti kako istorijskim razlozima
tako i cinjenicom da Srbi zive vekovima  u gotovo svim  republikama
nekadasnje federacije. U jesen 1995. potpisan je Dejtonski sporazum 
koji, izmedju ostalih stvari,  dopusta rasporedjivanje snaga Atlantskog
pakta  “sine die” na prostoru koji je u potpunosti pretvoren u
medjunarodni protektorat. (7)
  
Jugoslavija je vec izdeljena na pet delova, ali ni  to ocigledno nije
bilo dovoljno. U prolece 1999. nakon dugogodisnjeg  manipulisanja sa
velikoalbanskim separatistickim pokretom (8), SAD sa Evropljanima
bombarduju Federativnu Republiku Jugoslaviju, odnosno Srbiju i Crnu
Goru, to sto je jos jedino ostalo nakon otcepljenja ostalih republika.
Sa kilometarske vazdusne udaljenosti  bombardovane su civilne i vojne
infrastrukture i prozrukovana smrt na stotine civila. Jugoslovenski
gradjani su izvlacili leseve svojih najmilijih, rodbine i prijatelja
iz  gradskih rusevina, iz nagorelih i raskomadanih vozova, iz
bombardovanih izbeglickih kolona, iz srusenih bolnica, skola,
stambenih zgrada. Nato je bombardovao  da bi razaranjem citav jedan
narod bacio na kolena. Bombardovani su ciljevi udaljeni vise stotina
kilometara od Kosmeta, pokrajine koju su toboze  hteli da spasavaju.
Kosmet su bombardovali osiromasenim uranijumom. Bombardovali su
Petrohemijske pogone u Pancevu, nadomak Beograda, sa ociglednim ciljem
da izazovu ispustanje visokootrovnih gasova u atmosferu.  Kao posledica
produzenog dejstva kancerogenih agensa, NATO ubija i dalje (9). Eto,
kako je Jugoslavija bila prinudjena na predaju.

Na Kosmetu danas vlada teror: pred nesmotrenim, odnosno, saucesnickim
ocima nekoliko desetina hiljada natovskih vojnika bezmalo je u celosti
sprovedeno etnicko ciscenje nealbanskog i stanovnistva koje se protivi
otcepljenju. Neometano se nastavlja rusenje ostataka vizantijske
bastine. (10) Nestalih je na hiljade a rasisticki motivisana ubistva ne
prestaju.  Citava  je oblast pod kontrolom nekadasnjih ratnika Uçk,
koji se samofinansiraju krijumcarenjem oruzja i droge, kao i od
organizovane prostitucije. Velika prirodna bogatstva pokrajine , a u
prvom redu rudna, oduzeta su jugoslovenskoj drzavi u ocekivanju da budu
ustupljena multinacionalnim stranim kompanijama. Sva proizvodnja je
zaustavljena.
Ono nesto malo prilika da “posteno” zarade sebi za zivot, mladim
kosmetskim albancima pruza jos jedino okupatorska vojska : na primer,
americka vojna baza Bondstil,  nadomak Urosevca, najveca americka baza
na tudjoj zemlji od zavrsetka vijetnamskog rata. (11)


Fus-note:

(1) Prema Ansi koja je objavila  “umrlicu” u februaru, nakon glasanja
u Saveznoj Skupstini, Jugoslavija  je toboze bila “bure baruta citave
74 godine.”

(2)  29. novembra 1943. u Jajcu, u sredistu Bosne i  Hercegovine,
Antifasisticko Vece Narodnog Oslobodjenja Jugoslavije postavlja temelje
buduce visenacionalne drzave izrasle iz herojske borbe protiv
okupatorskih sila i domacih izdajnika - nacionalista, nacista i
monarhista.

(3) AAVV: "NATO in the Balkans", izdanje International Action Center,
1997.; Italijanski prevod izdavaca Editori Riuniti: "La NATO nei
Balcani", 1999.

(4) Cak je i evropska Badinterova  komisije upozorila na
necelishodnost  priznavanja Hrvatske zbog  neresenog  pitanja
teritorija  na kojima su ziveli Srbi  koji su ocigledno bili listom
protiv secesije Republike Hrvatske.

(5) Marta 1992. bivsi americki ambasador  u Beogradu,  Zimerman,
predlaze muslimanima i Hrvatima da povuku svoj potpis sa Lisabonskog
mirovnog sporazuma o kantonizaciji BiH.

(6) O masovnom stradanju ispred pekare i na Markalama u Sarajevu, kao
i sire, o strateskom dezinformisanju javnosti preko medija, upucujemo
citaoca na autora Misela Kolona  (Michel Collon) i njegove dve knjige
"Poker Menteur" i "Monopoly" (ed. EPO, Bruxelles).

(7) Pogledati clanke  Djervazija (S. Gervasi)  i Cosudovskog (M.
Chossudovsky) u vec citiranom "NATO in the Balkans".

(8) “Demokratski Savez Kosova” Ibrahima Rugove i  njegovu politiku
otcepljenja po etnickoj osnovi podrzavali su od 1990 ne samo
“mirovnjaci” i borci za “prava coveka” vec i dobro poznate centrale za
dezinformaciju tipa Fondacija Soros i Ruder i Fin  Pablik Global Afers.
O ovoj drugoj preporucujemo da se procita Zak Merlino (Jacques Merlino)
"Les Verites yougoslaves ne sont pas toutes bonnes a dire", Paris:
Albin Michel, 1993. Sto se, pak, tice uloge OVK (Uçk) , oruzane
formacije po uzoru na “contras” u Latinskoj Americi, aktivne od 1997.
blagodareci Nato podrsci, upucujemo na izvanrednu knjigu autora 
Jirgena Alzasera (Juergen Elsaesser) "Ratne Laze" ("Menzogne di
guerra") Napoli: izdanje La Città del Sole, 2002.

(9) Najiscrpniju dokumentaciju o ovoj jos jednoj medijskoj “crnoj
rupi”  u Italiji  je priredio Odbor Naucnih Radnika Protiv Rata: treba
pogledati njihov izlog http://www.scienzaepace.it.  Moram pomenuti i 
video snimak “Bombardovanje hemijskih postrojenja” ("Bombe sulle
industrie chimiche") autora Sase Adameka. Alberto Taroci  je priredio
njegovo italansko izdanje.

(10)  Dva izvora “bez mane”  o tome govore: casopis "30GIORNI", broj
2/2003 Djulija Andreotija  pod naslovom: "4 godine posle humanitarnog
rata na Kosovu. Bombe, pa haos."  i "La Tribuna  di Treviso" koja je
objavila intervju sa Masimom Kacarijem 30. marta 2003.

(11) O “etnickom ciscenju” i teroru koji danas vlada na Kosmetu, Misel
Kolon je sa Vanesom Stojiljkovic objavio video kasetu, jos jedan
dragocen dokument. Italijansko izdanje “Ukletih sa Kosmeta”  mozete
naci kod "SOS Yugoslavia" di Torino (posta@...).