INTERVISTA AD IZETBEGOVIC

Riportiamo la recente intervista rilasciata dal leader
islamista bosniaco Alija Izetbegovic alla rivista DANI (la
versione italiana segue quella in lingua serbocroata), che
e' interessante perche' accenna al ruolo dell'Islam in
Bosnia ed ai legami preferenziali del partito di
Izetbegovic con il totalitarismo "petroliero" della Arabia
Saudita.

Di seguito, per documentazione, riportiamo anche alcune
interviste e dichiarazioni rilasciate da Izetbegovic nei
mesi precedenti, relative allo scandalo della presenza di
esponenti di Al Qaida in Bosnia, ed alla guerra USA contro
le popolazioni afghane.

===*===

> http://www.bhdani.com/

Arhiva Dani 246
01. Mart 2002

Caco je i heroj i zloèinac

Za politièku promociju Alije Izetbegoviæa kriv sam i
zaslu?an u mjeri u kojoj je za njega bilo va?no prvo javno
pojavljivanje u medijima u Bosni i Hercegovini nakon
izlaska iz zatvora. Kao ladi i neiskusni urednik tadasnjeg
Treæeg programa Televizije Sarajevo "Dobre vibracije"
odluèio sam da poèetkom 1990. godine, izdasno koristeæi
popustanje komunistièkih stega nad medijima, u svojoj
emisiji govorim o politièkom organizovanju osnjaka.
Nagovjestaji visestranaèja su donijeli i informacije da
grupa siroj javnosti prilièno anonimnih ljudi u Sarajevu
riprema osnivanje nekakve muslimanske stranke. Ne sjeæam se
kako sam dosao do Izetbegoviæevog broja telefona, ali je on
ristao na uèesæe u mojoj emisiji, zajedno sa Alijom
Isakoviæem i Muhamedom Filipoviæem (koji je, pak, u
posljednji èas otkazao). Na recepciji RTV doma sam doèekao
veoma uètivog, tihog èovjeka, sa kojim sam malo razgovarao
prije poèetka emisije. Sama tema emisije je bila puno
uspjesnije zamisljena nego sto je realizirana, djelimièno
zahvaljujuæi mom neiskustvu, djelimièno osjeæanju sve
trojice da se kreæemo politièkim terenom u koji jos niko sa
sigurnosæu nije kroèio. Iz te jednosatne emisije u
sjeæanju su mi ostala tri detalja: kako sam se, u skladu
sa tadasnjom medijskom etikecijom, gostima obraæao sa
"dru?e Izetbegoviæu" i "dru?e Isakoviæu"; kako sam,
gledajuæi tog povuèenog èovjeka, azmisljao otkud nekom
ideja da bi on mogao biti opasnost po dr?avu, zbog èega je
nakon montiranog sudskog procesa godinama robijao, kao i
otkud njemu ideja da bi mogao biti lider neke stranke; i na
kraju, sjeæam se da mi je onaj drugi Alija prièao da je sa
Izetbegoviæem poslije emisije otisao u "Setaliste" i da je,
zanijet razgovorom, i ne pitajuæi sagovornika, naruèio
dvije pive.

Od te 1990. godine do danas sam napravio desetak intervjua
sa Alijom Izetbegoviæem. Kako su intervali izmeðu njih bili
ispunjeni uglavnom mojom ostrom kritikom njegove vlasti, to
ni on nije ostajao du?an. Pretpostavljam da mu nije bilo
prijatno èitati ono sto smo o njegovoj vlasti pisali, ali
ni ljudima u Danima nisu bas bile prijatne optu?be o
neprijateljstvu, izdaji, plaæenistvu, naroèito tokom rata.
Ipak, zanimljivo je da Izetbegoviæ uglavnom nije odbijao
nase molbe za intervju. Jedini njegov uslov da govori za
Dane bio je da mu dostavim pismena pitanja, na koja je slao
pismene odgovore. "Bolje ista nego nista", bila je moja
deviza kojom sam prihvatao uslov, umiruæi od profesionalnog
?ala sto èovjeku èiji svaki odgovor prosto crta bar jos
nekoliko kljuènih pitanja nisam u moguænosti i da ih
postavim. Pouèen upravo iskustvom sa Izetbegoviæem, u svim
prilikama kada sam studente ovinarstva, od Banje Luke do
Boston Universityja, poduèavao tehnike pravljenja
intervjua, uvijek sam savjetovao da nastoje svim silama
izbjeæi pismenu komunikaciju, koja ne ostavlja moguænost za
voðenje razgovora u skladu sa odgovorima sagovornika na
prethodno pitanje.

Na?alost, i ovaj put sam bio prinuðen pristati upravo na
takav naèin "razgovora". Ideja o jednom pravom, ozbiljnom,
opsirnom razgovoru u kojem bi Izetbegoviæ sumirao svoj
?ivot, a posebno posljednju deceniju, nastala je nakon
izlaska iz stampe njegove memoarske knjige Sjeæanja. Bio
sam razoèaran njenim sadr?ajem, jer matram da je njegova
obaveza bila da javnosti ponudi vise od onoga - vlastitih
govora, saopæenja, izjava i mojih intervjua sa njim - sto
je mogao uèiniti i neki revnosniji sef kabineta sefa
dr?ave. Sredinom proslog ljeta poslao sam mu pismo u kojem
sam obrazlo?io moju ideju i ubrzo me je pozvao ne na
intervju, nego na razgovor. Uèinilo mi se da je zagrijan za
moju ideju, ali sam, tek kad sam napustio njegov kabinet,
shvatio da je glavni motiv poziva za sastanak bilo nesto
sto je ?arko ?elio da mi saopæi, nesto do èega mu je bilo
neobièno stalo. Radilo se o tome da hoæe da mi ka?e da su
se i Dani i drugi sarajevski mediji ogrijesili o njegovog
sina Bakira, "koji nije lopov". Moram priznati da mi je
njegov monolog bio jako dirljiv: preko puta mene je sjedio
èovjek duboko svjestan da mu se bli?i kraj, kojeg je od
svih optu?bi izreèenih na njegov raèun najvise pogaðalo
optu?ivanje njegovog sina. "Ja te u ovo uvjeravam, a ti
kako hoæes, tebi na savjest", kao da je govorilo njegovo
lice sa vidnim izrazom olaksanja sto je napokon obavio
posao koji ga je dugo muèio.

Iako smo dogovorili da mu preliminarnu listu pitanja
posaljem za nekoliko dana, a onda da napokon razgovaramo
licem u lice, njegovo ionako lose zdravstveno stanje se
pogorsalo. Vijesti o neizvjesnom ishodu lijeèenja u
Saudijskoj Arabiji samo su dodatno ubile elan sa kojim sam
mu predlo?io pravljenje intervjua. Jednostavno, preda mnom
je bio èovjek èije ozbiljno naruseno zdravlje i godine
definitivno ne daju moguænost da mu postavim i stotine
teskih pitanja i suoèim ga i sa ozbiljnim optu?bama. Sa
iznenaðenjem sam otkrio da se ledeni profesionalac u meni
topi pred èinjenicom da je moj sagovornik èovjek koji
jednostavno vise nije u stanju da se nosi sa mojim
pitanjima koja je izbjegavao i dok je bio u punoj
politièkoj kondiciji.

Sa velikom bojazni da mo?da prekoraèujem granice
pristojnosti, osluskujuæi informacije o njegovom losem
zdravstvenom stanju, ponovo sam se Izetbegoviæu obratio
molbom za intervju. Osjeæao sam se nelagodno tokom
telefonskog razgovora kada mi je, nakon sto mi je opisao
svoje sadasnje zdravstveno stanje, rekao: "Ja sam svoj
posljednji intervju veæ dao." Nisam navaljivao, ali sam
pitao o moguænosti da mu posaljem pitanja, a da on proba
odgovoriti. Prihvatio je i uza sva navedena ogranièenja pri
njihovom odabiru i formuliranju, to sam i uèinio. U jednoj
stvari oko ovog intervjua Izetbegoviæ me je podsjetio na
onog starog: na onog zbog kojeg je stampanje Dana
svojevremeno skoro kasnilo jer, bri?ljivo vodeæi raèuna o
svakoj svojoj rijeèi u svakom odgovoru, satima ne mo?e da
se odluèi o, recimo, redoslijedu kojim æe pobrojati imena
Bièakèiæa, Ganiæa i Silajd?iæa u odgovoru na pitanje koga
vidi svojim nasljednikom.

DANI: Gospodine Izetbegoviæu, kakvo je Vase zdravstveno
stanje? Kako je to uopæe biti star?

IZETBEGOVIÆ: Ne valja biti star, a alternativa je umrijeti
mlad, a, priznat æete, ni to nije neko rjesenje. Ali ja
vjerujem da sve ima svoj smisao, pa i starost i bolest.
Moje zdravlje je vrlo promjenljivo. Evo, danas nisam lose,
juèer sam bio. Jedan dan dobro, drugi lose, izjutra dobro,
popodne lose, itd. Tako je veæ skoro tri mjeseca. Bilo je
dana kada sam bio tako bolestan te sam mislio da æu te
veèeri umrijeti. Aritmija srca uklonjena je u Riyadu, ali
ova pumpa sto se zove srce, prilièno je oslabila i onda to
vuèe druge belaje sa sobom. Pravo ime za moju bolest je 77
godina.

DANI: Koliko ste u prilici da se posvetite radu u Stranci
demokratske akcije i koliko uopæe pratite aktuelne dogaðaje
u Bosni i Hercegovini i svijetu?

IZETBEGOVIÆ: U posljednjih dva mjeseca dolazio sam u ured
pet-sest puta. Ostalo sam prele?ao u krevetu. Nemajuæi sta
pametnije da radim, gledao sam sve emisije, èitao sve
novine, tako da mislim da sam prilièno obavijesten o tome
sta se dogaða u Bosni i Hercegovini i svijetu.

DANI: Jeste li pratili poèetak suðenja Slobodanu
Miloseviæu? Ako jeste, molim Vas da odgovorite na slijedeæa
pitanja: Sta mislite o strategiji njegove odbrane? Da li
biste se pojavili kao svjedok pred Sudom ukoliko bi to
tra?ili Miloseviæ ili Tu?iteljstvo?

IZETBEGOVIÆ: Pretpostavljao sam da æe se braniti ovako kako
se brani. To je logièno u njegovoj situaciji, mada se neki
ljudi u sliènim prilikama izgube. Sa njim to nije sluèaj i
nisam iznenaðen. Ali, proæi æe ovaj spektakularni dio
procesa, dolaze dosadni i zamorni dani izvoðenja dokaza,
sto æe potrajati. Pod uticajem ovih dokaza moglo bi
zapoèeti otre?njenje srbijanske javnosti. Tako se nadam.
Pojavio bih se na Sudu ako bih bio pozvan, naravno, ako to
fizièki budem mogao.

DANI: Kakav je znaèaj suðenja Miloseviæu za Bosnu i
Hercegovinu?

IZETBEGOVIÆ: Uvjeren sam da æe se u toku suðenja dokazati
teza o agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Dokazi su oèigledni
i Tu?ilastvo neæe imati te?ak posao kada se o tome radi. Tu
je napad paravojnih jedinica na Zvornik i Bijeljinu prvog
aprila 1992, opsada Sarajeva, masovne grobnice, Srebrenica,
finansiranje vojske bosanskih Srba u toku èitavog rata. Svi
oficiri ove vojske nalazili su se na platnom spisku
Beograda i, koliko znam, to se produ?ilo i nakon rata.
Dokazat æe se da je Miloseviæ naredio, odobrio ili barem
bio upoznat sa svim zlom koje je u Bosnu oslo iz Beograda.
Suðenje Miloseviæu i dokazi koji budu izvedeni u toku ovog
procesa, podr?at æe sna?no nasu tu?bu pred Sudom pravde u
Haagu, a to sve zajedno ne mo?e ostati bez bitnih
reperkusija na stanje u Bosni i Hercegovini, posebno na
poziciju RS-a. Mnoge stvari koje danas nisu moguæe, postat
æe moguæe, jer æe suðenje imati ne samo politièki nego i
psiholoski uticaj na stanje u zemlji.

DANI: Èime Vi objasnjavate èinjenicu da Radovan Karad?iæ
jos uvijek nije uhapsen?

IZETBEGOVIÆ: Pa, njegovi neæe da ga uhapse, meðunarodne
snage se boje gubitaka, a postoji i ona treæa pretpostavka
o garancijama koje su Karad?iæu navodno date 1996. Ali
mislim da je ovim ogranièenjima isteklo vrijeme i da æe se
Karad?iæ uskoro naæi u Haagu.

DANI: Kakav je Vas stav prema zapovjednoj odgovornosti na
osnovu koje je Tu?iteljstvo Tribunala podiglo optu?nicu
protiv Miloseviæa i na osnovu koje je bila pripremljena
optu?nica protiv Franje Tuðmana, sto je glavna tu?iteljica
Carla Del Ponte prvi put javno potvrdila upravo u Danima?

IZETBEGOVIÆ: Svakako da su odgovorni oni koji su naredili,
odobrili, tolerirali ili nisu sprijeèili zloèin ako su to
objektivno mogli. Zato mislim da je zapovjedna odgovornost
moralno i pravno osnovana.

DANI: Kajete li se sto ste Tuðmanu nudili dijelove Bosne i
Hercegovine? Objasnili ste da je to bilo u cilju
"ispipavanja" njegovih stvarnih namjera. Mislite li da je
taj Vas metod primjeren jednom dr?avniku?

IZETBEGOVIÆ: Moja strategija je bila oèuvanje Bosne i
Hercegovine kao cjelovite zemlje. To je bila konstanta svih
mojih nastojanja i zato postoje stotine dokaza, kako u
mirovnim pregovorima koji su skoro permanentno trajali
paralelno sa ratom, tako i u svim mojim istupanjima, poèev
od onih na Generalnoj skupstini UN-a, pa do govora na
stranaèkim skupovima. Za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu
rizikovali smo mnogo toga, prihvatili smo vlast stranaca,
bolan protektorat u zemlji, koji sada najvise pogaða
Bosnjake. Nismo pokazali nacionalnu sebiènost, ?eljeli smo
Bosnu. Ka?em, to je bila strategija, a, kad je strategija
ispravna, u taktici je mnogo toga dozvoljeno, pa i
"ispipavanje" neèijih stvarnih namjera. Tuðmanova politika
nije bila jasna, kako to neki tvrde, bila je dvosmislena.
Morao sam znati sta stvarno hoæe. Da sam Tuðmanu stvarno
ponudio dijelove Bosne i Hercegovine, zar to on ne bi iste
veèeri objavio na sva zvona. Zasto je sa tom senzacijom
èekao da bi je povjerio samo generalu Kleinu?

DANI: Gospodine Izetbegoviæu, molim Vas da rasèistimo jednu
od najveæih mrlja ratnog, herojskog Sarajeva. Siguran sam
da i Vi, kao i ja, znate da Musan Topaloviæ Caco nije
ubijen prilikom pokusaja bjekstva, kako glasi zvanièna
verzija nadle?nih organa. Imam dva pitanja: da li ste se Vi
saglasili sa prijedlogom da Caco bude ubijen? I drugo, da
li je za Vas Caco, s obzirom na tumaèenja prisustva Vaseg
sina Bakira njegovoj drugoj d?enazi, heroj ili zloèinac?

IZETBEGOVIÆ: Jesam odobrio akciju protiv Cace, ali nisam ni
naredio ni odobrio da se Caco ubije. Nisam imao niti sada
imam razloga da sumnjam u zvaniènu verziju ubistva Cace u
pokusaju bjekstva. Ne spadam u ljude koji bi mogli narediti
da se neko ubije. Sretan sam sto na dusi ne nosim tu vrstu
tereta. Iskreno reèeno, nisam puno ni tragao za nekom
drugom istinom u Cacinom sluèaju. Sta bih radio sa
drugaèijom istinom u onim prilikama, a Caco je noæ ranije
zaklao devet nasih policajaca i vojnika. Sta bih radio sa
istinom da je namjerno ubijen? A sto se tièe pitanja sta je
Caco bio - heroj ili zloèinac, bio je i jedno i drugo,
isprva heroj, kasnije zloèinac. I jos nesto: moj sin Bakir
nije bio na Cacinoj d?enazi. Tu dezinformaciju ste veæ
jednom ranije iznijeli. Ispravite je.

DANI: Pretpostavljam da ste pratili dogaðaje u vezi s
izruèenjem takozvane "al?irske grupe" vlastima Sjedinjenih
Dr?ava. Da li biste i Vi postupili kao Zlatko Lagumd?ija?
Ako je odgovor negativan, moje pitanje je: kako biste Vi
postupili?

IZETBEGOVIÆ: Razumijem ali ne opravdavam Lagumd?ijinu
odluku. Ne bih predao Al?irce bez zakonite odluke nasih
organa i suprotno odluci Doma za ljudska prava. Nasi i
meðunarodni zakoni su prekrseni. Ali moram nesto priznati:
bio sam zahvalan Bogu sto u tim danima nisam na
Lagumd?ijinom mjestu. Toliko puta sam bio azapet izmeðu
realnosti i vlastitih ubjeðenja.

DANI: Kakav je odnos koristi i stete uèinjene Bosni i
Hercegovini dolaskom osoba iz islamskih zemalja?

IZETBEGOVIÆ: Vise je stete nego koristi.

DANI: Pretpostavljam da se ne sla?ete sa ocjenama po kojima
ste podr?avali njihov dolazak i kasniju legalizaciju
njihovog boravka i ostanka u cilju reislamizacije Bosnjaka?

IZETBEGOVIÆ: Nisam podr?avao njihov dolazak, tolerirao
jesam. Dolazak nepoznatih ljudi, njih 100, 200 ili tri
stotine, mogao je nositi samo rizik. Nama nisu bili
potrebni stranci jer smo imali 200 hiljada nasih mladiæa,
èije smo namjere, porijeklo i imena znali. Jos u svom
govoru na Samitu islamskih zemalja u Senegalu, u januaru
1993, rekao sam: ne saljite nam ljude, mi ljudi imamo,
saljite nam oru?je. Ali to je bila poruka na pogresnu
adresu jer vlade ih nisu ni slale. Dolazili su na vlastitu
inicijativu ili kao pripadnici nekih organizacija. A sto se
tièe ovoga sto vi nazivate reislamizacijom Bosnjaka, radilo
se o vjerskoj obnovi. Bio sam sretan zbog toga, ali
porijeklo te pojave je domaæe, ne strano, i to je opet ono
sto zovemo "bosanski islam", ne vehabijski ili talibanski.
Uostalom, reislamizacija, kako je vi zovete, u punom je
jeku 1990. i 1991. godine, a stranci su dosli kasnije.
Stranci nemaju nikakve veze s tim kao masovnim fenomenom.
Bila je to izravna reakcija na represiju vjere koja je
trajala skoro pola vijeka.

DANI: U?ivate izuzetan ugled i tretman u saudijskoj
kraljevskoj porodici. Zanima me da li se sla?ete sa
ocjenama po kojima agresivno sirenje vehabizma u Bosni i
Hercegovini, sponzorirano od Saudijske Arabije, ima za cilj
promjenu karaktera bosanskog islama? Da li bi masovnije
prihvatanje vehabizma od strane bosanskih muslimana moglo
imati, ili veæ ima, stetne posljedice po Bosnjake i Bosnu i
Hercegovinu?

IZETBEGOVIÆ: Oèito ne poznajete situaciju u Saudijskoj
Arabiji. Kraljevska dinastija kao cjelina uopæe nije
vehabijska. Vehabije su neki uticajni pojedinci u
Saudijskoj Arabiji. Sirenje vehabizma u BiH stetno je za
Bosnu i Hercegovinu i muslimanski narod u njoj.

DANI: Gospodine Izetbegoviæu, moje i Vase znanje o islamu
se ne mogu mjeriti. Zato Vas molim da prokomentirate moj
utisak da su raskos u kojoj ?ivi saudijska kraljevska
familija i dr?avno ureðenje u Saudijskoj Arabiji
neprimjereni islamu.

IZETBEGOVIÆ: Ono sto vise privlaèi moju pa?nju u Saudijskoj
Arabiji je ogroman i neprekidan napredak u toj zemlji.
Trebate otiæi i vidjeti to. Studentski grad kod Riyada ima
100 hiljada studenata i zaprema prostor kao pola Sarajeva.
Jedno je bogata dinastija u bogatoj zemlji, drugo je bogata
dinastija u siromasnoj zemlji. Zar se raskos britanske
kraljevske kuæe bitno razlikuje od raskosi saudijske. Pa
zar i nas monarh Tito nije imao pored Belog dvora jos
desetine dvoraca sirom Jugoslavije, a da o Brionima ne
govorimo. Takvi su monarsi, oprostio bih im stosta ako
unapreðuju svoju zemlju, a saudijska dinastija to èini, i
to se vidi na svakom koraku.

DANI: Ima se utisak da ni Islamska zajednica nije sretna
zbog sirenja vehabizma, ali da je njena pasivnost kupljena
saudijskim parama. Kako Vi procjenjujete danasnju Islamsku
zajednicu?

IZETBEGOVIÆ: Ne mislim da je Islamska zajednica pasivna u
bilo kojem pogledu, i kao njen èlan zadovoljan sam njenim
nastojanjima. Imami su ostali sa svojim narodom u najte?im
prilikama. Reis Ceriæ je vrlo aktivan èovjek. Pored
vjerskog ima i solidno laièko obrazovanje. Islamska
zajednica ne podr?ava vehabizam. Moj utisak je potpuno
suprotan.

DANI: Da li je poslijeratna izgradnja ponekad veoma
raskosnih d?amija u Bosni i Hercegovini, koje u potpunosti
odudaraju od bosanske tradicije, dobar odabir prioriteta u
odnosu na skole, bolnice, porodilista, fabrike...?

IZETBEGOVIÆ: To su lijepe, monumentalne d?amije koje
ukrasavaju dio grada gdje se nalaze. One jos nisu
nadoknadile oko hiljadu d?amija koje je agresor porusio u
ratu. A da li ima potrebe za njima? Pune su, a u Sarajevu
je morala biti zakupljena i Skenderija da bi svi
zainteresirani mogli prisustvovati klanjanju bajram-namaza.
I oliko znam, samo manji dio pomoæi koje su islamske zemlje
investirale u BiH utrosen je za d?amije, daleko veæi upravo
u izgradnju i opravak skola, ambulanti, povratnièkih kuæa,
pomoæ siroèadima i dr. Samo Islamska banka utrosila je 15
miliona USD iskljuèivo za opravak i izgradnju skola, a
Visoki saudijski komitet izgradio je ili popravio skoro
1.000 kuæa u Brèkom. Egipæani i Malezijci uglavnom su
trosili novac na izgradnju ambulanti i opravak kuæa. Upravo
je u toku malezijska akcija za pomoæ Srebrenici. Bilo je i
ulaganja u ekonomiju, primjer je kuvajtska investicija u
?eljezaru Zenica. Ali valja imati u vidu da ni zapadna
pomoæ nije usmjeravana prema ekonomiji nego iskljuèivo
prema infrastrukturi. To je bio stav donatora. Neki
smatraju da je to bila greska. Ko zna? Onda se smatralo da
treba osposobiti razorenu infrastrukturu kao uvjet oporavka
ekonomije, a da æe zatim strani biznismeni ulagati u
preduzeæa i firme.

DANI: Sta mislite o talibanima i njihovoj interpretaciji
islama i kako objasnjavate da veliki broj muslimana u
svijetu u Bin Ladenu prepoznaje idola a ne notornog
zloèinca i zlikovca?

IZETBEGOVIÆ: Muslimani nemaju idole, imaju uzore, ljude
èiji im primjer imponira. Nisam siguran da veliki broj
muslimana u svijetu u Bin Ladenu vidi uzor. Meðutim,
dogaðaji su se isprepleli, tako da je potjera za Bin
Ladenom tekla paralelno sa bombardovanjem Afganistana,
slikama razrusenih sela, ubijanja civila i stradanja djece.
Ne mo?ete oèekivati da muslimani ovome aplaudiraju, tim
prije sto rezultat akcije u Afganistanu nije hrabrujuæi. Na
èelo je dosla vlada u kojoj se nasao jedan broj
kompromitovanih liènosti, a Rusi su iskoristili priliku da
Sjever stave pod kontrolu. A sto se tièe talibana, mislim
da to nije islam. Suvise je sile, prisiljavanja i
retjerivanja u njihovom naèinu da bi to bio islam. Ku'ran
izrièito zabranjuje prisiljavanje i pretjerivanje u vjeri.

DANI: Sla?ete li se da je Al-Ka'ida zloèinaèkim ubistvima
hiljada nedu?nih civila 11. septembra veæ ostvarila jedan
od vjerovatno najznaèajnijih ciljeva: produbila je jaz
nerazumijevanja izmeðu zapadnog i slamskog svijeta?

IZETBEGOVIÆ: Ne poznam Al-Ka'idu i njene istinske ciljeve.
Za nju sam èuo tek u vezi sa najnovijim dogaðajima. Ali
èinjenica je da je teroristièki napad od 11. septembra i
sve ono sto ga je pratilo, za posljedicu imao
produbljavanje jaza izmeðu zapadnog i islamskog svijeta.

DANI: Kako je moguæe premostiti taj jaz?

IZETBEGOVIÆ: Potrebno je vise kontakata, vise uzajamnog
upoznavanja, vise uzajamnog postovanja, vise pravde u
odnosu prema siromasnim zemljama, vise obrazovanja, posebno
u muslimanskom svijetu, a manje ijesanja Zapada u
unutrasnje stvari muslimanskih zemalja. Potrebno je
pravièno rijesiti palestinsko pitanje, koje truje odnose
izmeðu dva svijeta.

DANI: Brine li Vas amerièki odgovor na 11. septembar i
politika Bushove administracije?

IZETBEGOVIÆ: Da, vise puta sam se pitao da li se zaista
radi samo o borbi protiv terorizma ili i nastojanju da se
istovremeno osigura opæa supremacija u svijetu. Za mene
odgovor na ovo pitanje zavisi od amerièkog stava prema
palestinskom pitanju. Hoæe li Amerika sa ravnodusnosæu ili
èak sa odobravanjem nastaviti posmatrati ako sna?an
nasilnik tuèe svezana èovjeka? Test iskrenosti borbe protiv
terorizma Amerika pola?e u Palestini. To je moje misljenje.

DANI: Jeste li zabrinuti za sudbinu Bosne u kojoj treba da
?ive Vasa djeca i sudbinu svijeta u kojem treba da ?ive
Vase unuke?

IZETBEGOVIÆ: Pogodili ste moje skoro svakodnevno
razmisljanje. U trenucima optimizma, koji nisu tako èesti,
vidim da se bh. granice ne mogu mijenjati, da æe, suoèeni
sa sve rastuæim siromastvom, razumni ljudi u sva tri naroda
prihvatiti jedinstveni ekonomski bh. prostor, da se èitav
region kreæe prema Evropi i postaje njen dio. A u evropskom
kontekstu nema rata i pokolja, pa æe moja djeca i unuci
biti posteðeni strahota koje su zadesile nasu generaciju. A
sto se tièe svijeta, razvoj uistinu zabrinjava. Samo u toku
mog ?ivota broj stanovnistva u svijetu se skoro
uèetverostruèio i dalje se uveæava geometrijskom
progresijom, rijeke i jezera su zagaðeni, atmosfera
takoðer, ozonske rupe, droga, itd., a jaz izmeðu siromasnih
i bogatih se ne smanjuje nego uveæava. Nauèni napredak
uglavnom nije human i donosi koliko dobra, toliko i zla.
Jedan pametan i dobro situiran prijatelj mi ka?e da neæe da
raða djecu, jer neæe da raða nesretnike. Vjeruje da æe biti
sve manje ljepote, a sve vise agresivnosti u svijetu koji
dolazi. I ja dijelim sliène strahove.

DANI: Kada smo prije nekoliko mjeseci razgovarali, rekao
sam Vam da knjiga Vasih memoara nije ispunila moja
oèekivanja. Jedan od odgovora koji nisam nasao jeste onaj
na pitanje ko su bili najveæi prijatelji Bosne i
Hercegovine u svijetu tokom rata. Vjerujem da bi svi oni
kojima je Bosna i Hercegovina na srcu voljeli znati koje su
to, po Vasem misljenju, dr?ave, te dr?avnici i pojedinci,
ajvise pomogli odbrani i oèuvanju Bosne i Hercegovine?

IZETBEGOVIÆ: To su dvije zemlje na dva razlièita pola: SAD
i Iran, SAD politièki, Iran konkretno. U isti red idu
Saudijska Arabija, Turska, Njemaèka i Malezija.
Prijateljski odnos prema BiH imali su predsjednik Clinton,
iranski dr?avnici, kralj Fahd, predsjednik Demirel,
kancelar Kohl, premijer Mahathir. Njemaèka je u jednom
trenutku prihvatila 250 hiljada nasih izbjeglica i pokazala
veliku mjeru humanosti rema njima.

DANI: Koju odluku ili odluke iz perioda dok ste bili na
vlasti, danas, sa naknadnom pameæu, ne biste nikada
donijeli?

IZETBEGOVIÆ: Mislim da nijednu stratesku gresku nisam
napravio, taktièkih je bilo. Pod strateskim odlukama
podrazumijevam one o ratu i miru. Nakon izlaska Slovenije i
Hrvatske, o èemu se mi nismo pitali, imali smo izbor samo
izmeðu krnje Jugoslavije sa Miloseviæem i Karad?iæem na
èelu, i proglasenja nezavisnosti. Rat u BiH se ije mogao
izbjeæi èak i da smo prihvatili krnju Jugoslaviju. Sigurno
bi doslo do hrvatsko-srpskog rata na teritoriji BiH. Zemlja
bi i tada bila razorena, stanovnistvo stradalo a Bosnjaci
bi bili topovsko meso za dvije zaraæene strane. Dejtonski
mir nije ni pravièan, ni dobar, ali je bio pravedniji i
bolji od nastavka rata. Tako sam doslovno izjavio jos na
ceremoniji potpisivanja ugovora u Daytonu 21. novembra
1995. Kad je rijeè o kritièarima Dejtonskog ugovora, ima
jedan èudan fenomen: nikada ne ka?u sta je trebalo uèiniti.
Da li je trebalo produ?iti rat? Samo jedan politièar, na
vase pitanje, dao je zagonetan odgovor. Rekao da on ne bi
dosao u situaciju da bude u Daytonu. Kako, nije objasnio,
niti ste mu vi to potpitanje postavili. Nakon Srebrenice
dao sam sebi rijeè da æu uèiniti sve da se rat zaustavi,
jer slutio sam jos jednu Srebrenicu, pa jos jednu, dok
èitava Bosna ne bi bila samo jedna velika Srebrenica. Zato
vas molim, gospodine Peæanine, svaki put kada neki vas
sagovornik ka?e da Dejtonski ugovor ne valja, sto nije
nikakvo otkriæe, upitajte ga sta je, po njegovom misljenju,
trebalo uèiniti. Odgovor ne interesira samo mene nego i
javnost.

DANI: Sta mislite o bosanskim intelektualcima, a sta o
bosanskim novinarima?

IZETBEGOVIÆ: Tu nije moguæe dati neki opæi sud. Kako mogu
dati neku opæu ocjenu kategorije u kojoj se istovremeno
nalazi jedan Gojko Beriæ, kome se divim i kao èovjeku i kao
novinaru, i tamo neki mali nikogoviæ, koji pise
senzacionalistièke, la?ive i, pri tome, polupismene èlanke.
Obojica su novinari, ali razlika je kao od neba do zemlje.
Slièna situacija je sa intelektualcima. Raspon je ogroman i
tu ne vrijedi izvlaèiti neki prosjek. Mislim i vrlo dobro i
vrlo lose, od pojedinca do pojedinca.

DANI: Jednom sam, dvije-tri godine nakon rata, prelistavao
ratni komplet Dana. Bio sam sokiran mnogim tekstovima koje
smo pisali moje kolege i ja o Vama i Vasoj vlasti - ovo u
smislu da ja sa danasnjom pameæu od straha takve tekstove
nikad ne bih napisao. Vi znate da ja Vas nisam dr?ao
prijateljem slobodne stampe i o tome smo svojevremeno i
javno polemizirali. No, ovom prilikom hoæu da Vam zahvalim
za jednu stvar: na tome da su i meni i nekolicini drugih
novinara u Sarajevu glave ostale na ramenima, unatoè tome
sto je u ratu bio dovoljan jedan Vas mig pa da ostanemo bez
njih. Zanima me imate li ista bolje misljenje o Danima
danas u odnosu na period kad ste bili na vlasti i kad ste
nas nazivali "izdajicama, plaæenicima..."?

IZETBEGOVIÆ: Dobro je da ste se sjetili da prelistate ratne
brojeve vaseg lista, mogli ste jos neke zakljuèke izvuæi iz
tog pregleda. Veæ iz ove historijske udaljenosti mo?e se
vidjeti da smo iz vanredno teskih okolnosti uspijevali
izvuæi maksimum za odbranu i obnovu BiH. A sto se mene
tièe, nisam bio, ili nisam htio biti, sila na èiji mig
padaju glave. U Sarajevu su za vrijeme rata ?ivjeli tu?ioci
i sudije koji su me za pisanu rijeè poslali na 14-godisnju
robiju. Nikome od njih nije falila dlaka sa glave. Ne
sjeæam se da sam novinare ikada nazvao zdajnicima, a da su
neki od njih spremni napisati najveæu la? kako bi prodali
novinu, u to nema sumnje i to se dogaða iz dana u dan.
Pretjerivanje o problemu korupcije nanijelo je ogromnu
stetu Bosni i Hercegovini. Je li u Tuzlanskom kantonu
zaista pronevjerena milijarda dolara, a to se pisalo? Mogao
bih vam navesti jos pregrst primjera senzacionalizma i
prikazivanja samo crnih taèaka u zemlji. Dok se tako
pisalo, Sarajevo se podiglo iz pepela, popravljena je sva
infrastruktura, vratili se ljudi, grad je pun mladosti, ali
o tome se ne pise. Crne hronike otopile su ugled koji smo
sa pravom u?ivali zbog herojskog otpora i obeshrabrilo one
koji su namjeravali investirati u nasu privredu. Mislim da
smo u ovome saglasni.

===*===

>APPROFONDIMENTO
>^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^
>Intervista con Alija Izetbegovic
>
>Pubblichiamo una traduzione dell'intervista che il settimanale di
Sarajevo
>DANI ha fatto ad Alija Izetbegovic.
>
>A cura di Senad Pecanin (DANI, Sarajevo 1 marzo 2002)
>Traduzione di Nicole Corritore (Osservatorio sui Balcani)
>
>
>Ho avuto il merito e la responsabilità della promozione politica di
Alija
>Izetbegovic, nella misura in cui era importante per lui mostrarsi in
>pubblico sugli schermi dei mass media bosniaci per la prima volta
dopo la
>sua uscita da prigione. All'inizio del 1990, da giovane e inesperto
quale
>ero ai tempi in cui lavoravo nel programma "Buone vibrazioni" sul
terzo
>canale della TV di Sarajevo, decisi di parlare nella mia trasmissione
>dell'organizzazione politica dei musulmani, sfruttando l'allentamento
del
>laccio disciplinare comunista sulla stampa. Attraverso voci
provenienti da
>più parti mi era arrivata l'informazione che in città un gruppo di
persone
>pressoché anonime stavano preparando la fondazione di un partito
musulmano.
>Non so come arrivai al numero di telefono di Izetbegovic, ma lui
accettò di
>partecipare alla mia trasmissione assieme ad Alija Isakovic (ndt:
scrittore,
>saggista e drammaturgo, deceduto nel 1997).
>
>......
>
>Di quella trasmissione di un'ora mi sono rimasti impressi nella mente
tre
>dettagli. Come mi rivolgevo agli invitati, secondo le etichette in
uso a
>quei tempi, con "compagno Izetbegovic" e "compagno Isakovic". Come
avevo
>pensato, guardando quell'uomo così riservato, da dove fosse venuta
l'idea a
>qualcuno di considerarlo un possibile pericolo per il paese. Ed
infine,
>perché dopo un processo montato era stato incarcerato e da dove gli
era
>venuta l'idea di diventare leader di un partito.
>
>......
>
>Dal 1990 ad oggi ho intervistato Izetbegovic una decina di volte.
Rispetto a
>come ho riempito gli intervalli tra un'intervista e l'altra, cioè
criticando
>duramente il suo governo, devo dire che anche lui non è stato da
meno.
>Deduco che non gli facesse piacere leggere ciò che scrivevamo, ma
anche per
>i redattori di Dani non era piacevole essere denunciati come nemici,
>traditori, mercenari, soprattutto in tempo di guerra. Nonostante
questo, è
>interessante il fatto che generalmente non rifiutasse di essere
intervistato
>da noi. L'unica condizione che poneva per rilasciare interviste a
Dani era
>che gli mandassimo le domande a cui poi lui avrebbe risposto per
iscritto.
>"Meglio che niente" mi dicevo.
>
>......
>
>L'idea di realizzare una vera e propria intervista, seria e
attraverso
>un'ampia discussione durante la quale Izetbegovic avrebbe potuto fare
un
>riassunto della sua vita, e in particolar modo dell'ultimo decennio,
mi è
>venuta in mente dopo l'uscita del suo libro di memorie "Ricordi"
(Sjecanja).
>
>......
>
>Con il timore di oltrepassare il confine della decenza, considerate
le voci
>sul deciso peggioramento delle sue condizioni di salute, mi sono di
nuovo
>rivolto a lui chiedendogli un incontro. Mi sono sentito a disagio
quando
>durante la nostra conversazione telefonica, dopo avermi illustrato le
sue
>attuali condizioni di salute, mi ha risposto "La mia ultima
intervista, l'ho
>già fatta". Non ho voluto insistere, ma ho provato a chiedergli se
potevo
>inviargli le domande a cui lui avrebbe potuto rispondere per
iscritto. Ha
>accettato.
>
>......
>
>D: Ha seguito l'inizio del processo a Milosevic? Cosa pensa della sua
>strategia di difesa? Se Milosevic o l'accusa le chiedessero di
presentarsi
>di fronte al Tribunale, Lei andrebbe?
>
>R: Mi aspettavo che si sarebbe difeso come sta facendo. Nella sua
situazione
>è logico, anche se forse altri in quelle condizioni si sarebbero
persi. Ciò
>che accade con lui non è un caso, anzi, e non mi sorprende affatto.
Ma la
>fase spettacolare del processo finirà, e cominceranno i lunghi ed
estenuanti
>giorni della presentazione delle prove, che dureranno per molto
tempo. Sotto
>l'effetto di queste prove l'opinione pubblica serba potrebbe
cominciare a
>ravvedersi, o per lo meno lo spero. Se dovessi essere chiamato a
>testimoniare mi presenterei in tribunale, sempre che le mie
condizioni
>fisiche me lo permettano.
>
>
>D: Il processo a Milosevic, quale significato ha per la Bosnia
Erzegovina?
>
>R: Sono convinto che durante il processo a Milosevic verrà dimostrata
la
>tesi dell'aggressione alla Bosnia Erzegovina. Le prove sono evidenti
e il
>Tribunale non farà fatica a dimostrarlo. Si parla dell'attacco delle
unità
>paramilitari a Zvornik e a Bijelina il primo aprile del 1992,
dell'assedio
>di Sarajevo, delle fosse comuni, di Srebrenica, del finanziamento
>dell'esercito serbo-bosniaco lungo tutta la guerra. Gli ufficiali di
questo
>esercito risultavano iscritti nelle liste degli stipendiati da
Belgrado e,
>per quanto ne so io, questo sistema si è protratto anche dopo la
guerra.
>Verrà dimostrato che Milosevic aveva ordinato, approvato ed era a
conoscenza
>di tutto il male che da Belgrado arrivava in Bosnia Erzegovina. Il
processo
>a Milosevic e le prove che verranno presentate rafforzeranno la
nostra
>denuncia presso il Tribunale de L'Aja, e tutto questo non può che
avere
>sensibili ripercussioni sulla situazione in Bosnia Erzegovina,
soprattutto
>rispetto alla posizione della Republika Srpska. Molte cose che oggi
non sono
>possibili, lo diventeranno, perché il processo influenzerà il paese
sia sul
>piano politico che su quello psicologico.
>
>
>D: Come si spiega il fatto che Radovan Karadzic non è ancora stato
>arrestato?
>
>R: Beh, i suoi non lo vogliono arrestare, le forze internazionali
temono una
>sconfitta, ed esiste anche una terza ipotesi legata alle garanzie che
erano
>state date a Karadzic nel 1996. Ma credo sia scaduto il tempo di
tutti
>questi impedimenti, e penso che Karadzic si ritroverà presto a L'Aja.
>
>
>D: Qual è la sua opinione sul principio della responsabilità dei
vertici di
>comando, in base al quale il Tribunale ha costruito l'accusa contro
>Milosevic e su cui era stata preparata l'accusa nei confronti di
Franjo
>Tudjman, così come dichiarato proprio a Dani dal Procuratore capo
Carla del
>Ponte?
>
>R: Sono sempre responsabili coloro che hanno ordinato, sottoscritto,
>tollerato o non hanno impedito le violenze, se erano obiettivamente
in grado
>di farlo. E per questo considero che il principio della
responsabilità dei
>vertici abbia un fondamento sia morale che legale.
>
>
>D: Si pente di aver offerto a Tudjman dei pezzi di Bosnia Erzegovina?
Ha
>detto che l'ha fatto con lo scopo di sondare quali fossero i suoi
reali
>propositi. Pensa che questo suo metodo sia esemplare per un uomo di
stato?
>
>R: La mia strategia mirava alla salvaguardia della Bosnia Erzegovina
come
>paese nella sua interezza. Questa è stata una costante di tutte le
mie
>azioni ed esistono centinaia di fatti che lo provano, sia nelle
trattative
>di pace che sono durate tutto il tempo della guerra, sia in tutti i
miei
>interventi, a cominciare da quelli presso l'Assemblea Generale delle
Nazioni
>Unite fino ai discorsi fatti all'estero. Per l'integrità della Bosnia
>Erzegovina abbiamo rischiato molto, abbiamo accettato un governo
straniero,
>un doloroso protettorato sul paese, che ad oggi colpisce soprattutto
i
>bosgnacchi. Non abbiamo mostrato un egoismo nazionale, volevamo la
Bosnia.
>Questa è stata la strategia e, quando la strategia è giusta, sul
piano
>tattico molto è concesso e quindi anche sondare i reali propositi
degli
>altri. Come affermano alcuni, la politica di Tudjman non era lineare
ma
>duplice. Dovevo scoprire che cosa volesse in realtà. Se avessi
realmente
>offerto dei pezzi di paese, lui non avrebbe annunciato la cosa a
tutto il
>mondo? Perché con una notizia così sensazionale avrebbe aspettato che
lo
>confermasse solo il Generale Klein?
>
>
>D: Vorrei che lei cancellasse una delle più grandi macchie
dell'eroica
>guerra di Sarajevo. Sono sicuro lei sia a conoscenza del fatto che
Musan
>Topalovic Caco non è stato ucciso mentre tentava la fuga, così come è
stato
>dichiarato nelle versioni ufficiali degli organi competenti. Ho due
domande:
>lei ha approvato la proposta di uccidere Caco? Vista la presenza di
suo
>figlio al funerale di Caco, lo considera un eroe o un criminale?
>
>R: Io ho approvato l'azione contro Caco, ma non ho ordinato né
accettato che
>Caco venisse ucciso. Non ho avuto e non ho tuttora motivi per
dubitare che
>l'uccisione di Caco sia avvenuta mentre tentava la fuga. (.)
Onestamente,
>non ho nemmeno cercato altre verità sul caso di Caco. Che cosa me ne
sarei
>fatto di una verità diversa in quella situazione, in cui Caco la
notte prima
>aveva tagliato la gola a nove tra poliziotti e militari? Che cosa me
ne
>sarei fatto della verità se fosse stato ucciso volutamente? Rispetto
alla
>domanda se era un eroe o un criminale, è stato l'uno e l'altro. Prima
un
>eroe e poi un criminale. E l'informazione secondo cui mio figlio
sarebbe
>stato al suo funerale è errata, correggetela.
>
>
>D: Immagino che abbia seguito gli eventi legati all'arresto del
cosiddetto
>"gruppo algerino" da parte degli Stati Uniti. Lei si sarebbe
comportato come
>ha fatto Zlatko Lagumdzija? Al suo posto come avrebbe reagito?
>
>R: Capisco ma non giustifico la sua decisione. Non avrei consegnato
gli
>algerini senza una decisione legale dei nostri organi e
contrariamente alle
>decisioni dell'Ufficio per i diritti civili. Il diritto del nostro
paese, ma
>anche quello internazionale, è stato violato. Devo comunque ammettere
una
>cosa: ho ringraziato Dio di non essermi trovato al posto di
Lagumdzija in
>quei giorni.
>
>
>D: Qual è il rapporto tra i benefici e i danni che la Bosnia
Erzegovina ha
>ottenuto dall'arrivo di persone da paesi islamici?
>
>R: Più danni che benefici.
>
>
>D: Ne deduco che non concorda con chi sostiene che lei abbia
sostenuto il
>loro arrivo e più tardi la legalizzazione della loro presenza con lo
scopo
>di re-islamizzare i bosgnacchi?
>
>R: Non sostenevo il loro arrivo, lo tolleravo. L'arrivo di persone
>sconosciute, 100, 200 o 300, poteva solo portare dei rischi. A noi
non
>servivano gli stranieri, perché avevamo 200mila dei nostri giovani,
dei
>quali conoscevamo sia i nomi sia gli scopi. Anche nel mio discorso
tenuto al
>summit dei paesi islamici avvenuto nel gennaio del 1993 in Senegal,
avevo
>detto: non spediteci uomini, uomini ne abbiamo, spediteci armi. Ma
era stato
>un messaggio inviato all'indirizzo sbagliato, perché i governi non
spedirono
>nulla. Gli uomini arrivavano di propria iniziativa o come membri di
alcune
>organizzazioni. E quello che voi state chiamando re-islamizzazione
dei
>bosgnacchi era un rinnovamento della fede. Io ero felice di questo,
ma le
>origini di questa rinascita si trovavano in Bosnia, non venivano da
fuori; è
>quello che chiamiamo "Islam bosniaco", non wahabita o talebano.
D'altronde
>quello che voi chiamate re-islamizzazione era già in corso nel 1990 -
1991,
>mentre gli stranieri sono arrivati ben più tardi. Loro non avevano
alcun
>legame con questo fenomeno di massa, che rappresentava la semplice e
diretta
>reazione ad una repressione della fede durata quasi mezzo secolo.
>
>
>D: Lei gode di un'alta considerazione presso la famiglia reale
dell'Arabia
>Saudita. Mi interessa sapere se è d'accordo con le valutazioni che
>considerano l'aggressivo allargamento della corrente wahabita in
Bosnia
>Erzegovina, sponsorizzata dall'Arabia Saudita, come un tentativo di
cambiare
>il carattere dell'Islam bosniaco. (.)
>
>R: E' evidente che non conoscete la situazione in Arabia Saudita.
L'intera
>dinastia reale non è assolutamente wahabita. In Arabia Saudita sono
wahabiti
>solo alcuni singoli personaggi influenti. E comunque l'allargamento
del
>wahabismo in Bosnia Erzegovina rappresenterebbe solo un danno sia per
il
>paese sia per il popolo musulmano che ci vive. (.) Ciò che attira
>maggiormente la mia attenzione sull'Arabia Saudita è l'enorme e
costante
>sviluppo di questo paese. Dovreste vedere con i vostri occhi. La
città
>universitaria nei pressi di Riad conta più di 100.000 studenti e
occupa uno
>spazio grande quanto metà città di Sarajevo. Una cosa è avere una
dinastia
>ricca in un paese ricco, un'altra è invece una dinastia ricca in un
paese
>povero. Il fasto della famiglia reale inglese non si distoglie molto
da
>quello saudita. Come anche il nostro monarca Tito che aveva accanto
al suo
>castello bianco un'altra decina di castelli in giro per la
Jugoslavia, per
>non parlare di Brioni. Ma se i monarchi sono questi, gli perdonerei
molto
>purché fossero in grado di far progredire il proprio paese. Questo è
ciò che
>sta facendo l'Arabia Saudita, e si vede ad ogni passo.
>
>
>D: Si ha la sensazione che l'allargamento del wahabismo non piaccia
nemmeno
>alla comunità islamica, e che la sua passività sia comprata con i
soldi
>sauditi. Come considera oggi la comunità islamica?
>
>R: Non penso che la comunità islamica sia in alcun modo passiva, e
come suo
>membro sono soddisfatto delle sue posizioni. Gli Imam sono rimasti
con il
>loro popolo nei momenti più duri. Il Rais Ceric è un uomo molto
attivo e
>oltre alla formazione religiosa ha anche una solida educazione laica.
La
>comunità islamica non sostiene il wahabismo. Le mie impressioni sono
>completamente diverse dalle sue.
>
>
>D: Dopo la guerra in Bosnia Erzegovina la ricostruzione di moschee,
alcune
>volte talmente fastose da scontrarsi con la tradizione bosniaca, è
stata una
>valida scelta di priorità rispetto alla ricostruzione di scuole,
ospedali,
>centri pediatrici, fabbriche.?
>
>R: Sono tutte moschee monumentali che abbelliscono la parte di città
in cui
>sono posizionate, e non coprono che una parte delle circa mille
moschee
>distrutte dall'aggressore durante la guerra. Se c'è bisogno di queste
>moschee? Sono sempre piene, e a Sarajevo si è dovuto usare la
struttura
>dello Skenderija per accogliere tutti coloro che si sono riuniti in
>preghiera in occasione del Bajram-namaz. E poi per quello che so io,
solo
>una piccola parte degli aiuti che i paesi islamici hanno investito in
Bosnia
>Erzegovina è stata spesa per le moschee, mentre tutto il resto è
servito a
>ricostruire o ristrutturare scuole, ambulatori, case per i rientrati
e per
>aiutare i poveri. La sola Banca Islamica ha speso 15 milioni di
dollari
>esclusivamente per la ricostruzione di scuole, mentre l'Alto Comitato
>Saudita ha ricostruito quasi 1.000 case a Brcko. Gli egiziani e i
malesi
>hanno speso soldi principalmente per ambulatori e abitazioni; è in
corso un
>progetto malese di aiuto agli abitanti di Srebrenica. Ci sono stati
>investimenti anche nel settore economico, ne è un esempio
l'investimento del
>Kuwait sulle Ferrovie di Zenica. Ma va sottolineato che anche l'aiuto
>occidentale non è stato indirizzato all'economia, ma soprattutto
verso la
>realizzazione di infrastrutture. Questa è stata la posizione dei
donatori;
>qualcuno dice che è stato un errore. Chi lo sa? Allora si pensava che
si
>dovesse rendere funzionanti le infrastrutture come condizione
necessaria per
>riavviare l'economia, e che sarebbero stati i businessman stranieri a
>investire nelle realtà produttive e nelle imprese.
>
>
>D: Cosa pensa dei talibani e della loro interpretazione dell'Islam, e
come
>spiegate il fatto che un gran numero di musulmani nel mondo vedono in
Bin
>Laden un idolo e non un noto criminale e delinquente?
>
>R: I musulmani non hanno idoli ma modelli, persone di cui seguono
l'esempio,
>e non sono sicuro che un gran numero di musulmani al mondo veda in
Bin Laden
>un modello. Ma nel frattempo gli eventi si sono intrecciati, così la
caccia
>a Bin Laden si è svolta parallelamente al bombardamento
dell'Afghanistan a
>cui sono seguite scene di villaggi distrutti, uccisione di civili e
di
>bambini. Non potete aspettarvi che i musulmani applaudano tutto
questo,
>soprattutto considerando che i risultati dell'azione in Afghanistan
non sono
>incoraggianti. Al potere si è istallato un governo che vede tra le
sue fila
>un certo numero di soggetti compromessi, e la Russia ha sfruttato
>l'occasione per mettere il nord sotto il suo controllo. Rispetto ai
>talebani, non possiamo parlare di Islam. Il Corano proibisce
chiaramente
>l'uso della forza e l'eccesso di fede.
>
>
>D: E' d'accordo sul fatto che Al Qaeda, con l'uccisione criminale di
>migliaia di civili innocenti l'11 settembre, ha già raggiunto uno dei
suoi
>obiettivi più significativi, quello di aumentare il livello di
>incomprensione tra il mondo islamico occidentale e orientale?
>
>R: Non conosco Al Qaeda e i suoi reali scopi. Ne ho sentito parlare
solo in
>occasione degli ultimi avvenimenti. Ma è un dato di fatto che
l'attacco
>terroristico dell'11 settembre e tutto ciò che ne è seguito abbia
>approfondito il divario tra questi mondi islamici.
>
>
>D: E' preoccupato per il futuro della Bosnia, dove devono vivere i
suoi
>figli, e per il futuro del mondo dove dovranno vivere i suoi nipoti?
>
>R: Avete toccato un punto dolente dei pensieri che mi accompagnano
ogni
>giorno. Nei momenti di ottimismo, che non sono così frequenti, vedo
che i
>confini del nostro paese non possono essere cambiati e che, messi di
fronte
>a tutti gli aspetti della povertà, le persone di buon senso in tutti
i tre
>popoli accetteranno uno spazio economico unico, affinché l'intera
regione si
>avvicini all'Europa e ne diventi parte. Nel contesto europeo non
esistono
>guerra e massacri, e così ai miei figli e ai miei nipoti verrà
evitato di
>vivere la tremenda esperienza che ha vissuto la mia generazione. (.)
>
>
>D: (.) Una delle domande a cui il suo libro non ha risposto in
maniera
>esaustiva è quali sono stati nel mondo i più grandi amici della
Bosnia
>Erzegovina durante la guerra?
>
>R: Sono due paesi, per due aspetti distinti: gli Stati Uniti e
l'Iran, i
>primi sul piano politico, il secondo su quello materiale. Sullo
stesso piano
>ci sono anche l'Arabia Saudita, la Turchia, la Germania e la Malesia.
Verso
>la Bosnia Erzegovina hanno avuto un comportamento amichevole il
presidente
>Clinton, gli uomini di governo dell'Iran, il re Fahd, il presidente
Demirel,
>il cancelliere Kohl, il premier Mahathir. La Germania in poco tempo
ha
>accolto ben 250.000 dei nostri profughi e ha dimostrato verso di loro
una
>grande umanità.
>
>
>D: Quale tra le decisioni che lei prese mentre era al governo, con il
senno
>di poi non ripeterebbe?
>
>R: Penso di non aver fatto alcun errore di strategia, semmai di
tattica.
>Quando parlo di decisioni strategiche intendo quelle prese sia
durante la
>guerra sia in tempo di pace. Dopo l'uscita della Slovenia e della
Croazia
>dalla Federazione, cosa che non ci aspettavamo, ci era rimasta solo
la
>scelta tra restare in una Jugoslavia monca, con a capo Milosevic e
Karadzic,
>e dichiarare l'indipendenza. La guerra in Bosnia Erzegovina non era
>evitabile, nemmeno se fossimo rimasti in quella Jugoslavia. Sarebbe
iniziato
>sicuramente uno scontro serbo-croato sul nostro territorio, e anche
così il
>paese sarebbe stato devastato, la gente sarebbe morta e i bosgnacchi
>sarebbero diventati carne da cannone tra i due belligeranti.
>Gli accordi di Dayton non sono né corretti né buoni, ma erano
sicuramente
>meglio che continuare la guerra. Ho dichiarato le stesse cose anche
durante
>la cerimonia della loro firma il 21 novembre 1995. Ma davanti ai
detrattori
>di questi accordi, va considerato uno strano fenomeno: non c'è
nessuno che
>dica cosa si sarebbe dovuto fare altrimenti. Bisognava continuare la
guerra?
>(.)
>
>
>D: Due tre anni dopo la guerra, ho sfogliato la completa collana di
Dani
>uscita in tempo di guerra. Sono rimasto scioccato dalla quantità di
testi
>che io ed i miei colleghi abbiamo scritto su di Lei e sul Suo
governo, per
>dire che con la coscienza della paura che ho acquisito, dei testi del
genere
>oggi non li scriverei mai. Lei sa bene che non la consideravo un
amico della
>libertà di stampa e su questo abbiamo sempre polemizzato
pubblicamente. In
>questa occasione voglio ringraziarLa di una cosa: del fatto che la
mia testa
>e quella dei miei colleghi giornalisti siano ancora sulle nostre
spalle,
>malgrado in guerra sarebbe bastato un vostro cenno perché restassimo
senza.
>Mi interessa sapere, rispetto al periodo in cui Lei era al governo e
ci
>chiamava "traditori, mercenari.", se il suo giudizio su Dani è
migliorato.
>
>R: E' un bene che abbiate sfogliato i numeri di guerra del vostro
giornale,
>da quello sguardo avreste potuto trarre ulteriori considerazioni. Già
dall'
>attuale distanza storica si può vedere che da una situazione
eccezionalmente
>difficile siamo riusciti a dare il massimo per la difesa e la
ricostruzione
>della Bosnia Erzegovina. Per quanto riguarda la mia persona non sono
stato,
>e non ho mai voluto essere, una forza violenta al cui solo cenno
cadono
>delle teste. Durante la guerra, a Sarajevo vivevano sia gli
accusatori che i
>giudici i quali solo per delle parole mi avevano spedito in prigione
per 14
>anni. A nessuno di loro è stato torto un capello. Non ricordo di aver
mai
>dato del traditore a dei giornalisti, mentre non vi è alcun dubbio
che
>alcuni di loro sono pronti tutt'oggi a scrivere le più grandi
fandonie solo
>per vendere il proprio giornale. Le esagerazioni sulla questione
della
>corruzione ha creato alla Bosnia Erzegovina parecchi problemi. E'
realmente
>avvenuta l'appropriazione indebita di un miliardo di dollari nel
Cantone di
>Tuzla, come era stato scritto? E potrei qui nominare una grande
quantità di
>notizie sensazionaliste, o che mostravano solo gli aspetti peggiori
del
>paese. Mentre si scrivevano notizie del genere, Sarajevo è riemersa
dalle
>ceneri, sono state ricostruite tutte le infrastrutture, la gente è
>rientrata, la città si è riempita di giovani, ma di questo nessuno
mai
>scrive. La cronaca nera ha cancellato l'alta considerazione che
avevamo
>acquisito grazie alla nostra eroica resistenza e ha scoraggiato
coloro che
>avevano intenzione di investire nella nostra economia. Credo che su
questo
>ci si trovi d'accordo.
>
>
>» Fonte: © Osservatorio sui Balcani , BH Dani

===*===

[Ansa Balcani]
Pianeta Balcani: Bosnia-Erzegovina

BOSNIA: MUJAHEDDIN SONO VENUTI DA SOLI, IZETBEGOVIC

(ANSA) - SARAJEVO, 12 NOV - ''Non abbiamo invitato noi i mujaheddin
durante
la guerra, non avevamo bisogno di uomini ma di armi, pero' tutti
quelli che
venivano a difendere la Bosnia in quella situazione erano i
benvenuti''. Lo
ha detto l'ex presidente bosniaco Alija Izetbegovic in un'intervista a
una
televisione indipendente di Sarajevo ripresa oggi dalla stampa
bosniaca.
Izetbegovic, musulmano, a capo della presidenza collegiale bosniaca
durante
la guerra, ha detto che i volontari dei paesi musulmani ''andavano e
venivano, come operatori umanitari o combattenti, e si trattenevano in
Bosnia centrale''. ''Io non sapevo chi fossero esattamente - ha detto
-
venivano da tutte le parti del mondo, non potevamo cacciarli via a
calci''.
''Alcuni arrivavano con le migliori intenzioni - ha detto Izetbegovic
-
altri, un dieci per cento, per nascondersi qui e questo e' stato
sufficiente per compromettere la cosa, oltre alla confusione causata
dal
fatto che noi in Bosnia abbiamo una differente comprensione
dell'Islam''.
Nell'intervista, fatta a proposito delle accuse per crimini di guerra
nei
suoi confronti inoltrate la scorsa settimana al Tribunale penale
internazionale dell'Aja (Tpi) dalla 'Republika Srpska' (Rs, entita'
serba
di Bosnia), Izetbegovic ha dichiarato di aver ''impedito i crimini
ovunque
ho potuto, la nostra politica era di salvaguardare la Bosnia che, come
continuiamo a dire anche oggi, non e' possibile senza tutte e tre le
sue
etnie, croati, serbi e musulmani''. ''Il problema - ha detto
Izetbegovic,
senza negare singoli crimini di guerra commessi da musulmani - e' che
tutte
le guerre sono sporche, da parte nostra e' stata la guerra di difesa
piu'
pulita che si potesse combattere in quella situazione, quando la
Bosnia
sembrava un vulcano in erruzione''. ''Siamo stati per 42 mesi sotto
assedio
- ha detto - la gente moriva nelle file per il pane, per l'acqua,
andando
al lavoro, eppure in quella pazzia riuscivamo a tenere la situazione
sotto
controllo''. Izetbegovic, come lui stesso ammette, era una delle poche
persone, nelle zone sotto il controllo del governo di Sarajevo, in
grado di
''impedire i massacri e il caos totale e di convicere la gente a non
cercare la vendetta dopo tanti orrori, dopo il massacro di
Srebrenica''.
''A Sarajevo non e' stata attaccata nessuna chiesa cattolica o
ortodossa -
ha ricordato - mentre le moschee distrutte di Banja Luka illustrano
chiaramente la differenza tra le due politiche, quella del genocidio,
della
distruzione di civili di altra fede e dei loro templi e la nostra
della
difesa dello Stato''. ''Chiunque abbia ordinato un crimine deve
risponderne
- ha detto Izetbegovic - anche in una guerra difensiva'' ed ha
aggiunto che
non si sottrarrebbe dal raggiungere i generali bosniaci all'Aja che
sono
''accusati di non aver intrapreso le misure adeguate per impedire i
crimini, non di averli ordinati''. E' pero' un'assurdita', ha detto
Izetbegovic, che l'ex comandante dell'esercito governativo Sefer
Halilovic
si trovi all'Aja mentre e' in liberta' l'ex comandante militare
serbo-bosniaco Ratko Mladic, ricercato da sei anni per crimini di
guerra.
Secondo Izetbegovic, l'atto d'accusa inviato da Rs al Tpi e' ''un
tentativo
di dividere definitivamente la Bosnia sostenendo la tesi della guerra
civile, del conflitto tra l'Islam e il cristianesimo, mentre si e'
trattato
di un conflitto internazionale, come ha stabilito anche il Tpi, e
della
legittima difesa di un paese indipendente aggredito''. ''E' anche un
tentativo - ha aggiunto - di distogliere l'attenzione dal fatto che la
Rs e'
l'unica nei Balcani a non collaborare col Tribunale dell'Aja e che non
accetta le istituzioni comuni, il ritorno dei profughi''. Inoltre,
l'attendibilita' del materiale inviato all'Aja e' compromessa, secondo
Izetbegovic, dall'affermazione sulla presunta esistenza di 400 lager
per i
serbi, di cui 80 a Sarajevo. ''E' una propaganda da Goebbels, tutti
qui
sanno che non c'erano - ha detto - ora, pero', la parola e' alla
corte''.
''Io mi fido del Tribunale dell'Aja - ha aggiunto - la giustizia non
vince
sempre, ma non c'e' giustizia migliore''. (ANSA). COR*VD
12/11/2001 17:44

===*===

BOSNIA: THE HELP THAT MATTERED

Those trying to portray the international crisis as a conflict between
the
West and Islam should consider the lesson of Bosnia.

By Alija Izetbegovic in Sarajevo

After the tragic events of September 11, the world has seemed
polarised
between an anti-Islamic West and an anti-American Muslim East. There
are
important exceptions, little islands of common sense. Despite some
strange
statements by Western leaders in the first days of rage, efforts have
been
made, especially by Prime Minister Tony Blair, to insist that this war
is
against terrorists, not Islam. But still, other less reasoned voices
are
louder and more persistent.
They should consider the lesson of Bosnia and Herzegovina. We Bosnians
understand the feelings of Americans better than most. For nearly four
years, we were subjected to irrational terror attacks by Slobodan
Milosevic
and Radovan Karadzic. More than 200,000 civilians were killed. In the
besieged city of Sarajevo alone, almost 15,000 people died from sniper
fire
and shells.
Sometimes I wonder whether such an on-going terror, which stretched
over
1,400 days, is harder to bear than the instantaneous shock that struck
New
York and Washington. Yet the question is pointless: both are terrible
in
their own ways, and both beg questions about the meaning and existence
of
the human race.
Yet Bosnians can attest that the new forms of conflict are not between
types
of religion but between forms of civilisation. The struggle is between
a
modern, globalised world and one of traditional values.
Bosnians can testify, from hard experience, that the West has fought
for
this new world and certainly not against Islam.
True, the United States responded almost instantaneously to the
attacks on
its own cities, while it needed more than three years to react to the
attacks on towns in Bosnia. But the explanation is a deeply human one:
any
man feels the pain of his own wounds more deeply than those of others.
We
take from this not that America is anti-Muslim but that we ourselves
need to
be as strong as possible to defend ourselves.
In the early years of the Bosnian war, the United States considered
the
conflict a European problem and to a great extent it was right. But
Europe
was impotent. Hampered by its own conflicting interests and
complicated
decision-making processes, and tinged perhaps with Islamophobic
memories,
Europe was not ready to take radical steps to stop the killing.
The tragedy of Srebrenica, the greatest genocide since the Second
World War,
changed everything. But still the United States had to take the
initiative.
Otherwise there would have been one genocide after another, until all
of
Bosnia became one big Srebrenica.
Two other reasons may explain these different responses. A truly
diverse
society, the United States was better positioned to comprehend the
ideas,
dilemmas and problems of a multi-ethnic Bosnia. Except for rare
exceptions,
Europe is made up of nation states. The United States, as a young (and
inexperienced) nation, also retains a measure of idealism, in contrast
to
old and cynical Europe.
When the United States mediated peace talks in Dayton, Ohio, and then
sent
20,000 of its soldiers, Bosnia became a US project. Whether the new
Washington administration will continue to see it this way, I do not
know.
But I am certain that the presence of international troops, especially
American, is indispensable for at least five more years. Otherwise,
Bosnia
will return to the situation in 1992, when the war began.
This is the general consensus among ordinary people in Bosnia. A
crucial
fact, often overlooked, is that in nearly six years there has not been
a
single attack against the international troops here. This is no
coincidence.
The vast majority of people, and most politicians, believe that these
soldiers are here on a peace mission. Far from any kind of
civilisational
conflict, Western troops are welcome as essential support for our own
effort
to build a new, modern Bosnia.
Of course, the experience of Bosnia cannot provide any parallel to
Afghanistan because there is no Islamic fundamentalism here. True,we
do have
many Muslim believers. After a half century of communist repression
and
unofficial but enforced atheism, it is natural to see a religious
revival.
But radicalism is alien to the Bosnian spirit, and fundamentalist
elements
are a tiny minority. In the words of author Tone Bringa, we are
Muslims "the
Bosnian way".
For centuries, the line of contact between the East and the West ran
right
through Bosnia. While our history is marked with violent periods like
any
country, the friction between these two worlds produced a specific
Bosnian
mentality marked by tolerance and openness. Even during the most
difficult
days of war, when passions were running at their highest, in Sarajevo,
Zenica and Tuzla, Orthodox and Catholic churches, and synagogues,
remained
untouched. People displayed remarkable patience and little desire for
revenge.
Revisionists are now trying to rewrite this reality by pointing to the
presence of mujahedin. During the war, volunteers from Islamic
countries did
come, mainly to the central Bosnian towns of Travnik and Zenica. But
they
came uninvited, across borders we did not control, and still do not
completely control. While the number of Islamic volunteers never
exceeded
300, the Bosnian Army had more than 200,000 fighters. We did need
weapons,
because we had our own boys whose surnames, origins and intentions we
knew.
Dealing now with those few radicals that remain is a separate issue,
for a
different time, from the period of war, when innocent people were
being
killed, women raped, and our houses of worship and sacred objects
destroyed.
In our desperation, we took whatever help was offered. But the help
that
mattered, the help that still matters to Muslims and to all religious
and
ethnic groups in Bosnia, was that provided by a country now enduring
its own
period of pain, the United States.

Alija Izetbegovic is the former chairman of the presidency of Bosnia
and
Herzegovina.

Copyright (C) 2001 The Institute for War & Peace Reporting

IWPR'S BALKAN CRISIS REPORT, NO. 297, November 16, 2001
IWPR ON-LINE: http://www.iwpr.net