--- In Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., "Miroslav Antic-SNN" wrote:
SUDSKA FARSA 2
By Emil VLAJKI
Zloduh novog totalitarnog društva u vidu američke globalizacije kruži
svijetom. Narodi, zemalja u razvoju, koji mu se opiru bivaju
ucjenjivani, demonizirani, bombardirani, uništavani, i okupirani. Jedna
od «suptilnijih» metoda je izazivanje etničkih i vjerskih sukoba kod
naroda koji se ne žele pokoriti, a naknadne vojne intervencije
zločinaca koji su te sukobe izazvali pravdaju se humanitarnim
razlozima. Jednom kad su «neposlušne» zemlje okupirane, beskrupulozno
se eksploatiraju njihova bogatstva, a na vlast se dovode poslušni
političari koji za pregršt dolara izdaju interese vlastitog naroda.
Državnici i političke strukture koji se suprotstavljaju novom
totalitarnom društvu bivaju eliminirani, zatvarani, mučeni, drogirani,
neprikladno liječeni. Najnoviji izum globalizacijskih zločinaca je
stvaranje nelegalnog i nelegitimnog Haškog 'ad hoc' Medjunarodnog
Tribunala za zločine na prostorima bivše Jugoslavije gdje se odvija
prava sudska farsa kroz dugoročne farsične procese u kojima je glavni
optuženik srpski narod predstavljen kroz mnogobrojne, unaprijed
osuđene, pripadnike bivše političke elite. Uloga sudskih farsi je
višestruka:
-Zločinci «međunarodne zajednice» skreċu pažnju sa vlaste
odgovornosti za zlodjela protiv mira u zemljama gurnutih u
bratoubilački rat tako što demoniziraju politička vođstva tih zemalja.
-Stavljajuċi dio političkih elita neke zemlje na optuženičku klupu,
vrši se u istoj zemlji, preko prijetnje i ucjene, pritisak na ostatak
elita koje bi se eventualno mogle suprotstaviti globalizacijskim
moċnicima.
-Suđenja i osude pobunjenih elita služe kao prijetnja elitama i
narodima u drugim zemljama ukoliko bi im palo na pamet da se pobune
protiv novog totalitarnog poretka.
-Višegodišnje trajanje ovih sudskih farsi i njihova navodna
demokratičnost trebalo bi da ubijedi zapadno javno mnijenje u
ispravnost globalističkih vojnih intervencija.
-Ovakvi sudski procesi, vođeni po uzoru na staljinističke procese kao
i osude optuženih na višedecenijske zatvorske kazne, ne samo da
opravdavaju prethodne vojne intervencije, veċ su i uvod u nove agresije.
-Ove sudske farse sadrže i veliku dozu cinizma. Naime,
globalizacijski zločinci najprije, preko zamamnih obeċanja, gurnu elite
neke zemlje u bratoubilački rat. Nakon toga kada se rat završi, zemlja
uništi, a međusobna mržnja zavlada na tim prostorima, zločinački
inicijatori dovode na optuženičku klupu one iste elite koje su
prethodno podržavali, postavljajuċi se pritom kao nepristrasni
arbitri!!!
-Osude lidera jedne zemlje poslužit ċe nekada ratom suprotstavljenim
zemaljama, miljenicima «medjunarodne zajednice», za traženje
milijardskih odšteta od glavnih «krivaca-agresora».
-Konačno, višegodišnji procesi optuženim liderima zaraċenih strana,
produžava medjusobnu mrznju njihovih naroda što omoguċuje svjetskim
mocnicima dodatnu manipulaciju tih populacija.
U ovom je času u Hagu sve spremno za nastavak suđenja Slobodanu
Miloševiċu koji bi trebao da se brani od optužbe za «genocidno i
ratno-zločinaċko ponašanje» na prostorima Hrvatske, Bosne i Hercegovine
i Kosmeta. Ovaj drugi dio sudske farse bit ċe poguban za
globalizacijske zločince. Naime, pokazat ċe se:
-Da su bratoubilački rat na prostorima bivše Jugoslavije inicirali i
vojno podržavali upravo oni koji su ovaj farsični sud osnovali.
-Da su rušenje i podjelu jedne suverene zemlje izveli protivno
medjunarodnom pravu.
-Da su se za rušenje Jugoslavije poslužili krajnje nedemokratskim
metodama protivnim neprekidnim hvalospjevima o njihovom humanizmu. U
tom se smislu može reči za «nove gospodare svijeta»:
a)Da su na prostorima Hrvatske doveli na vlast i podržavali jednu
totalitarno-šovinističku političku elitu kojoj je cilj bio etnički
čista država, to jest država bez Srba, i da su metode čišċenja tog
naroda bolno podsjeċale na ono što se u nedavnoj povijesti tom istom
narodu na istim prostorima događalo.
b)Da su na prostorima Bosne i Hercegovine i Kosmeta favorizirali i
aktivno pomagali islamski fundamentalizam koji je na područjima BiH i
Kosmeta vršio mnogobrojne zločine nad Srbima. Povrh svega, na Kosmetu
se zločini nad Srbima nastavljaju uz punu suradnju NATO-om predvođenih
okupacionih snaga.
c)O zločinima nad srpskim narodom u toku posljednjih deset godina
postoji ogromna i detaljna dokumentacija koja je ponuđena Haškom
tribunalu i na koju se taj (američki) tribunal nije ni osvrnuo. Razlog
je taj, što su globalizacijski zločinci izazivajuċi konflikte na našim
prostorima unaprijed odlučili da Srbi budu glavni krivci za sve. S toga
su svi drugi narodi, osim Srba, mogli i morali biti žrtve. Srbima je
bila namijenjena uloga agresora i genocidnog naroda, a kada se u
pojedinim slučajevima nisu mogla sakriti njihova stradanja, onda je
najčešċi komentar bio: «Tako im i treba, zaslužili su». Naprimjer, kada
se Srbi bore protiv albanskog terorizma, onda se to ocjenjuje kao
genocid nad Albancima. A kada Albanci ubijaju i protjeruju Srbe i
uništavaju njihov kulturni identitet na Kosmetu, onda se oni «s pravom
osveċuju»!
-S obzirom na ovakvo stanje stvari, Srbi su se na tim prostorima
morali samoorganizirati u obrambene entitete, i nije bio potreban
nikakav Miloševiċ da bi to samoorganiziranje sproveli.
-Slobodan Miloševiċ kao državnik i kao Srbin, nije mogao a ni smio
biti indiferentan na totalitarne i terorističke formacije koje je
«medjunarodna zajednica» uspostavljala i hrabrila na datim prostorima.
S druge strane, koliko god da je srpski narod fundamentalno bio u
pravu i bio prisiljen da se brani, to nije bilo i ne može biti ikakvo
opravdanje za etničko čišċenje koje je on vršio na teritorijama u
Hrvatskoj i BiH gdje se je samoorganizirao kao i za druge zločine
izvršene nad Hrvatima, Muslimanima i Albancima (Ovčari, bombardiranje
okolice Dubrovnika, bombardiranje Sarajeva, itd.).
Iako u ovim sukobima nije bilo nevinih, ostaje činjenica, da je srpski
narod postao najveċa žrtva balkanske tragedije. Praktično je protjeran
iz Hrvatske, iz pojedinih dijelova Bosne i Hercegovine i sa Kosmeta.
«Velika Srbija» na koju je bila tolika povika, svela se na «malu
Srbiju» koja uz izuzetne teškoċe ugošċava veċ godinama oko milijun
izbjeglica. A, na žalost, nije dokazano da je prekrajanje granica na
Balkanu, na daljnju štetu Srbije, još završeno
Tragično je to, da oni koji su sve to zakuhali i doveli narode
Jugoslavije do međusobnih ratova, ciklusa nasilja i mržnje, da se oni
sada prave naivni i dopuštaju sebi da dijele pravdu. Naši narodi nikada
ne smiju zaboraviti tko je glavni krivac za tragediju na prostorima
bivše Jugoslavije, i to ċe u nastavku suđenja biti jasno istaknuto. U
Nirnbergu je prvi i osnovni zločin bio zločin protiv mira, što u haškom
tribunalu očito nije tako jer bi, u tom slučaju, globalizacijski
zločinci prvo morali suditi samima sebi.
Zbog ċega se Miloševiċu sudi u Hagu? On se optužuje da je diktator,
zločinac i pljačkaš. S obzirom, da Amerikanci upravljaju Tribunalo,
optužba iz njihovih ustiju je beskrajno smiješna. Amerika je u toku
svoje historije podržavala največi broj beskrupuloznih diktatorskih
režima u svijetu! Očito je, prema tome, da im Miloševiċevo navodno
«diktatorstvo, zločinaštvo i pljačkaštvo» ne bi trebalo da smeta. Smeta
im, naravno, to što se Miloševiċ odupro njihovoj agresiji. Ali time
stvar nije iscrpljena. Pošto je, po Amerikancima trebalo da srpski
narod bude zločinački, a Miloševiċ je bio njegov lider, onda je
Miloševiċ unaprijed bio određen kao zločinac. Pored svega, u okviru ove
sudske farse, a zbog razloga koji su gore navedeni, Miloševiċ i dalje
mora figurirati kao zločinac. Zato svi oni koji misle da bi Miloševiċ
mogao biti oslobođen ako bi se na sudu dokazalo da nije kriv, imaju
nerealne iluzije. Amerikanci su osnovali taj sud i plačaju sudije i
ostalo osoblje kako bi se dokazalo da zločini koje su počinili i čine u
Jugoslaviji i Srbiji nisu zločini veċ «pravda» i «humanost», te da su
oni bili prisiljeni da «humanitarno» djeluju (čitaj: da unište jednu
zemlju) zbog «pravih zločinaca» kakav je, na primjer, Miloševiċ.
A sada ponešto o Miloševiċevom navodnom «diktatorstvu, pljačkaštvu i
slično»:
-Miloševiċ je uvijek bio legalno biran na državničke funkcije.
Legalnost tih izbora nitko nikada nije doveo u pitanje.
-Toliko se pričalo o njegovom autoritetu nad Srbima van Srbije koji
su ga, medjutim, u više navrata ignorirali i dezavuirali.
-Za njegovo doba opozicija je imala veċinu medija pod kontrolom.
-Zapad je u jednom trenutku priznao da nikada ne bi uspio da
organizira svrgavanje Miloševiċa u oktobru 2000-ute godine, da je on
zaista bio pravi diktator.
-Kada je te godine nakon prvog kruga izbora Koštunica došao kod
Miloševiċa rekavši mu, da ga je Savezna izborna komisija (SIK)
proglasila pobjednikom izbora, Miloševiċ je đentlmenski, bez
provjeravanja, došao pred TV kamere i čestitao Koštunici na pobjedi.
Kasnije se saznalo da SIK nije ni riječ zucnula o pobjedniku, veċ da
je, naprotiv, tražila ponavljanje izbora radi nepravilnosti na Kosmetu!
-Tvrdi se, da je Miloševiċ navodno opljačkao svoju zemlju za ravno
milijardu dolara!!! Ali, eto, on je kao pravi «diktator» ostao u svojoj
zemlji znajuċi da ċe biti uhapšen i da ċe vjerovatno godinama ostati u
zatvoru. Da je zaista bio diktator i pljačkaš, taj bi se, vidjevši da
mu vlast izmiče, na vrijeme sklonio i uživao u opljačkanim parama; niz
zemalja bi mu zasigurno dale politički azil.
-U ovom času, ovaj «pljačkaš» muku muči kako da iz zatvora osigura
financiranje ljudi koji mu žele pomoċi oko njegove obrane.
Miloševiċ, naravno, nije nevinašce, niti je to mogao biti. Politika
je sama po sebi prljava stvar i što je nivo političkog angažmana viši,
količina neformalnih, vaninstitucionalnih akcija raste. Pored ove opċe
konstatacije i pored autokratskih postupaka, Miloševiċ je (po autoru
ovih redaka) imao dva nedostatka:
-Birao je, često, krive ljude za suradnike, osamljivao se i sve je
više gubio kontakt sa narodom.
-U određenim krucijalnim momentima, racionalnost (pragmatičnost) bi
kod njega prevladala nad vizijom.
Radi nekih svojih poltronskih i nelojalnih suradnika koji su mu
predstavljali Srbiju kao Potemkinovo selo, i koji su se bogatili na
račun nevolje srpskog naroda, Miloševiċ je često bio dezinformiran o
stanju u zemlji i nije uvijek adekvatno politički reagirao. Sjetimo se
samo afere oko opċinskih izbora devedesetih kada je opozicija bila
optužena da je te izbore izmanipulirala. Sjetimo se i Miloševiċeve
odluke da godinu dana ranije od predviđenog roka raspiše predsjedničke
izbore u 2000-utoj godini. Njegovi savjetnici (a dio njih je sigurno
bio dobro plačen od Amerikanaca) su ga uvjerili kako je stanje u zemlji
dobro i kako je sav narod uz njega pa je raspisivanje prijevremenih
izbora neminovnost. Direktan rezultat ovakve nepromišljene odluke je za
Miloševiċa bio gubitak vlasti. Što se tiče drugog nedostatka, ovaj je
rezultat osobnog mišljenja autora ovih redaka, spekulativnog je
karaktera i ne može biti predmet objektivne analize.
Naravno, mediokritetski, poltronski, pohlepni i nelojalni suradnici
ne oslobađaju Miloševiċa odgovornosti za ono što se u Jugoslaviji i
Srbiji događalo. Njegova odgovornost je, pored izuzetno teške
embargovsko-demonizacijsko-ratne situacije bila za stanje u zemlji
najznačajnija. Djelomično i zbog vlastitih grešaka, Miloševiċ je sada u
vrlo teškom položaju. Međutim, autor ovih redaka se je često pitao što
bi netko drugi na Miloševiċevom mjestu bolje i više uradio s obzirom na
datu situaciju. Ali, ma što god da se misli o Miloševiċevoj vladavini,
njegovo je ispaštanje u zatvorskim okolnostima sada poprimilo
Prometejske dimenzije. Njegovo tamnovanje se pretvorilo u njegovu
slobodu, u divovsku borbu za raskrinkavanje monstruoznog američkog
globalizacijskog poretka i u akciju za dedijabolizaciju srpskog naroda.
U mnogim krugovima, kako zlonamjernim tako i naivnim, vlada uvjerenje
kako je Miloševiċ nacionalista (u pejorativnom smislu), kako je
prvenstveni krivac za raspad Jugoslavije i kako je kriv za Tuđmanov
dolazak na vlast. Ništa pogrešnije.
-Miloševiċu se može pripisati štošta samo ne to da je (ekstremni,
ultra) nacionalista. Osim ako je nacionalizam briga za sudbinu dijela
vlastitog naroda na Kosmetu i u područjima van Srbije u zemlji koja se
raspadala i gdje se je srpski živalj iz konstitutivnog naroda pretvorio
u deranžirajuċu manjinu?
Autor ovih redaka je nedavno u Hrvatskoj razgovarao sa istaknutim
predstavnikom za ljudska prava jedne medjunarodne institucije. Obojica
smo se složila da Miloševiċ ne može biti nacionalista. Ali, zapitao se
moj sugovornik, zar Miloševiċ nije bio svjestan da je svojom politikom
izazvao srpski nacionalizam i time dobar dio zla koje je zavladalo na
našim prostorima?
Ovakvo pitanje jedne dobronamjerne osobe ne može ostati bez
potpunijeg odgovora. A odgovor je: Raspad Jugoslavije i proisteklo zlo
je direktan rezultat američkog, njemačkog, austrijskog i vatikanskog
mešetarenja. Druga je stvar koliko se je Miloševiċ u tim okolnostima
dobro snalazio i u kojoj mjeri je njegova briga za sudbinu dijela
vlastitog naroda prouzrokovala formiranje (ultra) nacionalističkih
raspoloženja, grupa i djelovanja. Ali, zar se u ime neželjnih
poslijedica jedan državnik, direktno impliciran u nametnuti konflikt,
može i smije dezinteresirati za vlastiti narod?
I još nešto. U sličnim situacijama, Amerikanci, Grci, Turci, Hrvati,
Albanci, Slovenci, Arapi, Kurdi, itd.(i njihove vođe), svi oni imaju
pravo da budu nacionalist (patrioti), da se samoorganiziraju, bore, pa
i da pribjegavaju terorizmu! Svi imaju na to pravo, ali ne i Srbi!
-Što se tiče priče kako je Miloševiċ svojom nacionalističkom
politikom doveo na vlast Tuđmana, stvar je krajnje neozbiljna. Treba
biti ili nedobronamjeran ili ignorant pa ne uzeti u obzir Tuđmanovo
povezivanje sa emigrantskim, antijugoslavenskim grupama i nekim
zapadnim vladama sedamdesetih godina i u drugoj polovici osamdesetih.
Treba usput zaboraviti i na hrvatski maspok ranih sedamdesetih i
maspokovu propagandu koja je djelovala na dobar dio hrvatskog naroda i
koja se tek privremeno primirila do Titove smrti.
I da rezimiramo:
Miloševiċ u ovom času, u ovom političkom farsičkom procesu koji se
odigrava u Hagu, ne vodi borbu (samo) za sebe; što se njega lično tiče,
on je unaprijed osuđen. Njegova borba je mnogo šira, historijska. Ona
je borba protiv novog totalitarnog svjetskog poretka, protiv
neokolonijalizma. Ona je borba za dostojanstvo srpskog naroda, iračkog
naroda, afganistanskog naroda, latinsko-američkih naroda, borba i za
normalan suživot svih naroda na prostorima bivše Jugoslavije. Ona je
borba protiv laži i nasilja, a za dostojanstvo i potrebu malih,
siromašnih naroda i država da upravljaju vlastitom sudbinu, da se nitko
ne miješa u njihov suverenitet, da ih ne napada u ime lažnih,
izmišljenih razloga. Iz ovih razloga, bez obzira na ličan stav prema
Miloševiċu, njemu se u ovoj borbi mora pomoċi: Javno iskazanim
stavovima, svjedočenjima, dokumentima, protestima protiv sadašnjih
svjetskih moċnika. I pobijedit ċemo, konkretno i historijski, jer je
istina na našoj strani.
P.S. Ako mislite da možete pomoċi na bilo koji način u naznačenom
smislu, obratite se autoru ovih redaka. Drugi dio ovog farsičnog
procesa počima vrlo brzo, za mjesec dana, u junu 2004. Svaki prevod
ovog teksta na druge jezike bit ce dobrodosao.
--- End forwarded message ---
SUDSKA FARSA 2
By Emil VLAJKI
Zloduh novog totalitarnog društva u vidu američke globalizacije kruži
svijetom. Narodi, zemalja u razvoju, koji mu se opiru bivaju
ucjenjivani, demonizirani, bombardirani, uništavani, i okupirani. Jedna
od «suptilnijih» metoda je izazivanje etničkih i vjerskih sukoba kod
naroda koji se ne žele pokoriti, a naknadne vojne intervencije
zločinaca koji su te sukobe izazvali pravdaju se humanitarnim
razlozima. Jednom kad su «neposlušne» zemlje okupirane, beskrupulozno
se eksploatiraju njihova bogatstva, a na vlast se dovode poslušni
političari koji za pregršt dolara izdaju interese vlastitog naroda.
Državnici i političke strukture koji se suprotstavljaju novom
totalitarnom društvu bivaju eliminirani, zatvarani, mučeni, drogirani,
neprikladno liječeni. Najnoviji izum globalizacijskih zločinaca je
stvaranje nelegalnog i nelegitimnog Haškog 'ad hoc' Medjunarodnog
Tribunala za zločine na prostorima bivše Jugoslavije gdje se odvija
prava sudska farsa kroz dugoročne farsične procese u kojima je glavni
optuženik srpski narod predstavljen kroz mnogobrojne, unaprijed
osuđene, pripadnike bivše političke elite. Uloga sudskih farsi je
višestruka:
-Zločinci «međunarodne zajednice» skreċu pažnju sa vlaste
odgovornosti za zlodjela protiv mira u zemljama gurnutih u
bratoubilački rat tako što demoniziraju politička vođstva tih zemalja.
-Stavljajuċi dio političkih elita neke zemlje na optuženičku klupu,
vrši se u istoj zemlji, preko prijetnje i ucjene, pritisak na ostatak
elita koje bi se eventualno mogle suprotstaviti globalizacijskim
moċnicima.
-Suđenja i osude pobunjenih elita služe kao prijetnja elitama i
narodima u drugim zemljama ukoliko bi im palo na pamet da se pobune
protiv novog totalitarnog poretka.
-Višegodišnje trajanje ovih sudskih farsi i njihova navodna
demokratičnost trebalo bi da ubijedi zapadno javno mnijenje u
ispravnost globalističkih vojnih intervencija.
-Ovakvi sudski procesi, vođeni po uzoru na staljinističke procese kao
i osude optuženih na višedecenijske zatvorske kazne, ne samo da
opravdavaju prethodne vojne intervencije, veċ su i uvod u nove agresije.
-Ove sudske farse sadrže i veliku dozu cinizma. Naime,
globalizacijski zločinci najprije, preko zamamnih obeċanja, gurnu elite
neke zemlje u bratoubilački rat. Nakon toga kada se rat završi, zemlja
uništi, a međusobna mržnja zavlada na tim prostorima, zločinački
inicijatori dovode na optuženičku klupu one iste elite koje su
prethodno podržavali, postavljajuċi se pritom kao nepristrasni
arbitri!!!
-Osude lidera jedne zemlje poslužit ċe nekada ratom suprotstavljenim
zemaljama, miljenicima «medjunarodne zajednice», za traženje
milijardskih odšteta od glavnih «krivaca-agresora».
-Konačno, višegodišnji procesi optuženim liderima zaraċenih strana,
produžava medjusobnu mrznju njihovih naroda što omoguċuje svjetskim
mocnicima dodatnu manipulaciju tih populacija.
U ovom je času u Hagu sve spremno za nastavak suđenja Slobodanu
Miloševiċu koji bi trebao da se brani od optužbe za «genocidno i
ratno-zločinaċko ponašanje» na prostorima Hrvatske, Bosne i Hercegovine
i Kosmeta. Ovaj drugi dio sudske farse bit ċe poguban za
globalizacijske zločince. Naime, pokazat ċe se:
-Da su bratoubilački rat na prostorima bivše Jugoslavije inicirali i
vojno podržavali upravo oni koji su ovaj farsični sud osnovali.
-Da su rušenje i podjelu jedne suverene zemlje izveli protivno
medjunarodnom pravu.
-Da su se za rušenje Jugoslavije poslužili krajnje nedemokratskim
metodama protivnim neprekidnim hvalospjevima o njihovom humanizmu. U
tom se smislu može reči za «nove gospodare svijeta»:
a)Da su na prostorima Hrvatske doveli na vlast i podržavali jednu
totalitarno-šovinističku političku elitu kojoj je cilj bio etnički
čista država, to jest država bez Srba, i da su metode čišċenja tog
naroda bolno podsjeċale na ono što se u nedavnoj povijesti tom istom
narodu na istim prostorima događalo.
b)Da su na prostorima Bosne i Hercegovine i Kosmeta favorizirali i
aktivno pomagali islamski fundamentalizam koji je na područjima BiH i
Kosmeta vršio mnogobrojne zločine nad Srbima. Povrh svega, na Kosmetu
se zločini nad Srbima nastavljaju uz punu suradnju NATO-om predvođenih
okupacionih snaga.
c)O zločinima nad srpskim narodom u toku posljednjih deset godina
postoji ogromna i detaljna dokumentacija koja je ponuđena Haškom
tribunalu i na koju se taj (američki) tribunal nije ni osvrnuo. Razlog
je taj, što su globalizacijski zločinci izazivajuċi konflikte na našim
prostorima unaprijed odlučili da Srbi budu glavni krivci za sve. S toga
su svi drugi narodi, osim Srba, mogli i morali biti žrtve. Srbima je
bila namijenjena uloga agresora i genocidnog naroda, a kada se u
pojedinim slučajevima nisu mogla sakriti njihova stradanja, onda je
najčešċi komentar bio: «Tako im i treba, zaslužili su». Naprimjer, kada
se Srbi bore protiv albanskog terorizma, onda se to ocjenjuje kao
genocid nad Albancima. A kada Albanci ubijaju i protjeruju Srbe i
uništavaju njihov kulturni identitet na Kosmetu, onda se oni «s pravom
osveċuju»!
-S obzirom na ovakvo stanje stvari, Srbi su se na tim prostorima
morali samoorganizirati u obrambene entitete, i nije bio potreban
nikakav Miloševiċ da bi to samoorganiziranje sproveli.
-Slobodan Miloševiċ kao državnik i kao Srbin, nije mogao a ni smio
biti indiferentan na totalitarne i terorističke formacije koje je
«medjunarodna zajednica» uspostavljala i hrabrila na datim prostorima.
S druge strane, koliko god da je srpski narod fundamentalno bio u
pravu i bio prisiljen da se brani, to nije bilo i ne može biti ikakvo
opravdanje za etničko čišċenje koje je on vršio na teritorijama u
Hrvatskoj i BiH gdje se je samoorganizirao kao i za druge zločine
izvršene nad Hrvatima, Muslimanima i Albancima (Ovčari, bombardiranje
okolice Dubrovnika, bombardiranje Sarajeva, itd.).
Iako u ovim sukobima nije bilo nevinih, ostaje činjenica, da je srpski
narod postao najveċa žrtva balkanske tragedije. Praktično je protjeran
iz Hrvatske, iz pojedinih dijelova Bosne i Hercegovine i sa Kosmeta.
«Velika Srbija» na koju je bila tolika povika, svela se na «malu
Srbiju» koja uz izuzetne teškoċe ugošċava veċ godinama oko milijun
izbjeglica. A, na žalost, nije dokazano da je prekrajanje granica na
Balkanu, na daljnju štetu Srbije, još završeno
Tragično je to, da oni koji su sve to zakuhali i doveli narode
Jugoslavije do međusobnih ratova, ciklusa nasilja i mržnje, da se oni
sada prave naivni i dopuštaju sebi da dijele pravdu. Naši narodi nikada
ne smiju zaboraviti tko je glavni krivac za tragediju na prostorima
bivše Jugoslavije, i to ċe u nastavku suđenja biti jasno istaknuto. U
Nirnbergu je prvi i osnovni zločin bio zločin protiv mira, što u haškom
tribunalu očito nije tako jer bi, u tom slučaju, globalizacijski
zločinci prvo morali suditi samima sebi.
Zbog ċega se Miloševiċu sudi u Hagu? On se optužuje da je diktator,
zločinac i pljačkaš. S obzirom, da Amerikanci upravljaju Tribunalo,
optužba iz njihovih ustiju je beskrajno smiješna. Amerika je u toku
svoje historije podržavala največi broj beskrupuloznih diktatorskih
režima u svijetu! Očito je, prema tome, da im Miloševiċevo navodno
«diktatorstvo, zločinaštvo i pljačkaštvo» ne bi trebalo da smeta. Smeta
im, naravno, to što se Miloševiċ odupro njihovoj agresiji. Ali time
stvar nije iscrpljena. Pošto je, po Amerikancima trebalo da srpski
narod bude zločinački, a Miloševiċ je bio njegov lider, onda je
Miloševiċ unaprijed bio određen kao zločinac. Pored svega, u okviru ove
sudske farse, a zbog razloga koji su gore navedeni, Miloševiċ i dalje
mora figurirati kao zločinac. Zato svi oni koji misle da bi Miloševiċ
mogao biti oslobođen ako bi se na sudu dokazalo da nije kriv, imaju
nerealne iluzije. Amerikanci su osnovali taj sud i plačaju sudije i
ostalo osoblje kako bi se dokazalo da zločini koje su počinili i čine u
Jugoslaviji i Srbiji nisu zločini veċ «pravda» i «humanost», te da su
oni bili prisiljeni da «humanitarno» djeluju (čitaj: da unište jednu
zemlju) zbog «pravih zločinaca» kakav je, na primjer, Miloševiċ.
A sada ponešto o Miloševiċevom navodnom «diktatorstvu, pljačkaštvu i
slično»:
-Miloševiċ je uvijek bio legalno biran na državničke funkcije.
Legalnost tih izbora nitko nikada nije doveo u pitanje.
-Toliko se pričalo o njegovom autoritetu nad Srbima van Srbije koji
su ga, medjutim, u više navrata ignorirali i dezavuirali.
-Za njegovo doba opozicija je imala veċinu medija pod kontrolom.
-Zapad je u jednom trenutku priznao da nikada ne bi uspio da
organizira svrgavanje Miloševiċa u oktobru 2000-ute godine, da je on
zaista bio pravi diktator.
-Kada je te godine nakon prvog kruga izbora Koštunica došao kod
Miloševiċa rekavši mu, da ga je Savezna izborna komisija (SIK)
proglasila pobjednikom izbora, Miloševiċ je đentlmenski, bez
provjeravanja, došao pred TV kamere i čestitao Koštunici na pobjedi.
Kasnije se saznalo da SIK nije ni riječ zucnula o pobjedniku, veċ da
je, naprotiv, tražila ponavljanje izbora radi nepravilnosti na Kosmetu!
-Tvrdi se, da je Miloševiċ navodno opljačkao svoju zemlju za ravno
milijardu dolara!!! Ali, eto, on je kao pravi «diktator» ostao u svojoj
zemlji znajuċi da ċe biti uhapšen i da ċe vjerovatno godinama ostati u
zatvoru. Da je zaista bio diktator i pljačkaš, taj bi se, vidjevši da
mu vlast izmiče, na vrijeme sklonio i uživao u opljačkanim parama; niz
zemalja bi mu zasigurno dale politički azil.
-U ovom času, ovaj «pljačkaš» muku muči kako da iz zatvora osigura
financiranje ljudi koji mu žele pomoċi oko njegove obrane.
Miloševiċ, naravno, nije nevinašce, niti je to mogao biti. Politika
je sama po sebi prljava stvar i što je nivo političkog angažmana viši,
količina neformalnih, vaninstitucionalnih akcija raste. Pored ove opċe
konstatacije i pored autokratskih postupaka, Miloševiċ je (po autoru
ovih redaka) imao dva nedostatka:
-Birao je, često, krive ljude za suradnike, osamljivao se i sve je
više gubio kontakt sa narodom.
-U određenim krucijalnim momentima, racionalnost (pragmatičnost) bi
kod njega prevladala nad vizijom.
Radi nekih svojih poltronskih i nelojalnih suradnika koji su mu
predstavljali Srbiju kao Potemkinovo selo, i koji su se bogatili na
račun nevolje srpskog naroda, Miloševiċ je često bio dezinformiran o
stanju u zemlji i nije uvijek adekvatno politički reagirao. Sjetimo se
samo afere oko opċinskih izbora devedesetih kada je opozicija bila
optužena da je te izbore izmanipulirala. Sjetimo se i Miloševiċeve
odluke da godinu dana ranije od predviđenog roka raspiše predsjedničke
izbore u 2000-utoj godini. Njegovi savjetnici (a dio njih je sigurno
bio dobro plačen od Amerikanaca) su ga uvjerili kako je stanje u zemlji
dobro i kako je sav narod uz njega pa je raspisivanje prijevremenih
izbora neminovnost. Direktan rezultat ovakve nepromišljene odluke je za
Miloševiċa bio gubitak vlasti. Što se tiče drugog nedostatka, ovaj je
rezultat osobnog mišljenja autora ovih redaka, spekulativnog je
karaktera i ne može biti predmet objektivne analize.
Naravno, mediokritetski, poltronski, pohlepni i nelojalni suradnici
ne oslobađaju Miloševiċa odgovornosti za ono što se u Jugoslaviji i
Srbiji događalo. Njegova odgovornost je, pored izuzetno teške
embargovsko-demonizacijsko-ratne situacije bila za stanje u zemlji
najznačajnija. Djelomično i zbog vlastitih grešaka, Miloševiċ je sada u
vrlo teškom položaju. Međutim, autor ovih redaka se je često pitao što
bi netko drugi na Miloševiċevom mjestu bolje i više uradio s obzirom na
datu situaciju. Ali, ma što god da se misli o Miloševiċevoj vladavini,
njegovo je ispaštanje u zatvorskim okolnostima sada poprimilo
Prometejske dimenzije. Njegovo tamnovanje se pretvorilo u njegovu
slobodu, u divovsku borbu za raskrinkavanje monstruoznog američkog
globalizacijskog poretka i u akciju za dedijabolizaciju srpskog naroda.
U mnogim krugovima, kako zlonamjernim tako i naivnim, vlada uvjerenje
kako je Miloševiċ nacionalista (u pejorativnom smislu), kako je
prvenstveni krivac za raspad Jugoslavije i kako je kriv za Tuđmanov
dolazak na vlast. Ništa pogrešnije.
-Miloševiċu se može pripisati štošta samo ne to da je (ekstremni,
ultra) nacionalista. Osim ako je nacionalizam briga za sudbinu dijela
vlastitog naroda na Kosmetu i u područjima van Srbije u zemlji koja se
raspadala i gdje se je srpski živalj iz konstitutivnog naroda pretvorio
u deranžirajuċu manjinu?
Autor ovih redaka je nedavno u Hrvatskoj razgovarao sa istaknutim
predstavnikom za ljudska prava jedne medjunarodne institucije. Obojica
smo se složila da Miloševiċ ne može biti nacionalista. Ali, zapitao se
moj sugovornik, zar Miloševiċ nije bio svjestan da je svojom politikom
izazvao srpski nacionalizam i time dobar dio zla koje je zavladalo na
našim prostorima?
Ovakvo pitanje jedne dobronamjerne osobe ne može ostati bez
potpunijeg odgovora. A odgovor je: Raspad Jugoslavije i proisteklo zlo
je direktan rezultat američkog, njemačkog, austrijskog i vatikanskog
mešetarenja. Druga je stvar koliko se je Miloševiċ u tim okolnostima
dobro snalazio i u kojoj mjeri je njegova briga za sudbinu dijela
vlastitog naroda prouzrokovala formiranje (ultra) nacionalističkih
raspoloženja, grupa i djelovanja. Ali, zar se u ime neželjnih
poslijedica jedan državnik, direktno impliciran u nametnuti konflikt,
može i smije dezinteresirati za vlastiti narod?
I još nešto. U sličnim situacijama, Amerikanci, Grci, Turci, Hrvati,
Albanci, Slovenci, Arapi, Kurdi, itd.(i njihove vođe), svi oni imaju
pravo da budu nacionalist (patrioti), da se samoorganiziraju, bore, pa
i da pribjegavaju terorizmu! Svi imaju na to pravo, ali ne i Srbi!
-Što se tiče priče kako je Miloševiċ svojom nacionalističkom
politikom doveo na vlast Tuđmana, stvar je krajnje neozbiljna. Treba
biti ili nedobronamjeran ili ignorant pa ne uzeti u obzir Tuđmanovo
povezivanje sa emigrantskim, antijugoslavenskim grupama i nekim
zapadnim vladama sedamdesetih godina i u drugoj polovici osamdesetih.
Treba usput zaboraviti i na hrvatski maspok ranih sedamdesetih i
maspokovu propagandu koja je djelovala na dobar dio hrvatskog naroda i
koja se tek privremeno primirila do Titove smrti.
I da rezimiramo:
Miloševiċ u ovom času, u ovom političkom farsičkom procesu koji se
odigrava u Hagu, ne vodi borbu (samo) za sebe; što se njega lično tiče,
on je unaprijed osuđen. Njegova borba je mnogo šira, historijska. Ona
je borba protiv novog totalitarnog svjetskog poretka, protiv
neokolonijalizma. Ona je borba za dostojanstvo srpskog naroda, iračkog
naroda, afganistanskog naroda, latinsko-američkih naroda, borba i za
normalan suživot svih naroda na prostorima bivše Jugoslavije. Ona je
borba protiv laži i nasilja, a za dostojanstvo i potrebu malih,
siromašnih naroda i država da upravljaju vlastitom sudbinu, da se nitko
ne miješa u njihov suverenitet, da ih ne napada u ime lažnih,
izmišljenih razloga. Iz ovih razloga, bez obzira na ličan stav prema
Miloševiċu, njemu se u ovoj borbi mora pomoċi: Javno iskazanim
stavovima, svjedočenjima, dokumentima, protestima protiv sadašnjih
svjetskih moċnika. I pobijedit ċemo, konkretno i historijski, jer je
istina na našoj strani.
P.S. Ako mislite da možete pomoċi na bilo koji način u naznačenom
smislu, obratite se autoru ovih redaka. Drugi dio ovog farsičnog
procesa počima vrlo brzo, za mjesec dana, u junu 2004. Svaki prevod
ovog teksta na druge jezike bit ce dobrodosao.
--- End forwarded message ---