http://www.patriotmagazin.com/media/019.htm

PATRIOT (Republika Srpska)

BROJ 118
24. 5. 2004.

Utvrdivanje istine o zlocinima pocinjenim nad Srbima u Sarajevu


Moraju se razotkriti zlocini nad sarajevskim Srbima


Prirodna jama u stijenama, uska a izuzetno duboka, u narodu poznata kao
bezdan - "Kazani", iznad sarajevskog naselja Bistrik,jedno je od
spomenutih 28 stratista u koja su bacani Srbi pobijeni u Sarajevu u toku
rata. S tim sto su u "Kazane" bacani i jos uvijek zivi Srbi. Poslije su
na njih bacane stare automobilske gume, polijevane benzinom i paljene, a
onda bi dosao sloj kreca i zemlje, pa opet sloj pobijenih Srba. Na kraju
su, svjedoci kazu, nakon deset takvih slojeva, tijesni otvor i
stjenoviti zidovi kao i dio tijela vrlo pazljivo minirani, pa je danas
skoro nemoguce spustiti se u ovaj bezdan

pise: Zoran Jankovic

Komisija za istrazivanje desavanja u Srebrenici u julu 1995. koju je
formirala Vlada RS radi na prikupljanju cinjenica koje ce rasvijetliti
ove dogadaje. Istina, bilo je peripetija, personalnih promjena i
pritisaka od strane visokog predstavnika, ali komisija trenutno radi
uspjesno. Jos kad ne bi bila opterecena kratkim rokovima, vjerovatno bi
radila i uspjesnije. Iako to nece svi u RS glasno izreci, interes je i
srpskog naroda da se prava istina o Srebrenici sazna, a krivci budu
konacno imenovani. Da se prestane okrivljivati cio srpski narod, ali i
manipulisati u politicke svrhe zrtvama Srebrenice. Jer zrtve su u svakoj
prilici i uvijek bili obicni ljudi, bez skupih odijela, kravata i licnih
vozaca. Ma koliko se spominjala pripadnost zrtve jednom narodu,
stradanje je uvijek pojedinacno, a istinska bol i tuga - emocije su koje
iskreno osjecaju samo clanovi porodica i najblizi srodnici. Sve ostalo
je manipulacija. Kao sto rece pisac: "Covjek je uvijek na gubitku." I to
onaj obicni covjek, iz naroda. No, posto je u Bosni i Hercegovini sve
(boze oprosti) trilicno, ovdje i istina ima najmanje tri lica. I isto
toliko nalicja. Istinu o Srebrenici utvrdice Komisija. A sta je sa
istinom o Sarajevu 1992-1995; 124 logora i lokacije u koje su zatvarani
Srbi; izmedu 7.000 i 10.000 ubijenih Srba; 56 spaljenih srpskih naselja;
najmanje 28 masovnih stratista; preko 100 sarajevskih naselja u kojima
vise skoro da nema Srba; blizu 100.000 protjeranih Srba!? Istina o
Sarajevu utvrduje se ad-hok, djelic po djelic, pojedinacno i neefikasno.
Zasto se ne formira drzavna komisija, utvrdi konacna istina i kaze ko su
bile zrtve a ko zlocinci u glavnom gradu BiH - Sarajevu? Tek tada bi se
i na ovu stranicu istorije mogla konacno staviti tacka.

Krvavi sarajevski "Kazani"

Prirodna jama u stijenama, uska a izuzetno duboka, u narodu poznata kao
bezdan - "Kazani", iznad sarajevskog naselja Bistrik, jedno je od
spomenutih 28 stratista u koja su bacani Srbi pobijeni u Sarajevu u toku
rata. S tim sto su u "Kazane" bacani i jos uvijek zivi Srbi. Poslije su
na njih bacane stare automobilske gume, polijevane benzinom i paljene, a
onda bi dosao sloj kreca i zemlje, pa opet sloj pobijenih Srba. Na kraju
su, svjedoci kazu, nakon deset takvih slojeva, tijesni otvor i
stjenoviti zidovi kao i dio tijela vrlo pazljivo minirani, pa je danas
skoro nemoguce spustiti se u ovaj bezdan.

Pouzdano se ne zna koliko je sarajevskih Srba skoncalo u "Kazanima". To
bi trebalo utvrditi. Medutim, ima ljudi cija su imena i prezimena
poznata i za koje se pouzdano zna da su ovdje baceni. Ergin Nikolic,
Dusko Jovanovic, Predrag Salipur, Branislav Radosavljevic, Dragoslav i
Marina Komljenovic (stariji bracni par), Milena Draskovic, Ana i Vasilj
Lavriv (takode bracni par), kao i mnogi drugi, ubijeni su i baceni u
"Kazane".

"Kazani" su, inace, bili omiljeno mjesto Musana Topalovica Cace, jednog
od predratnih kriminalaca, koji ima velike "zasluge" za izbijanje rata u
Sarajevu. Caco je bio komandant ozloglasene 10. brdske brigade Armije R
BiH i on i njegovi "izabrani" vojnici najcesce su "koristili" "Kazane".
Topalovic je odrzavao prisne odnose sa generalom Seferom Halilovicem,
nacelnikom Generalstaba Armije BiH. U toku 1992. godine Halilovic je
cesto dolazio u Topalovicev stab.

Ni sta bez Alijinog znanja

Caco, prema podacima Komiteta za prikupljanje podataka o izvrsenim
zlocinima SRJ, koji se poziva na iskaz svjedoka, nista nije radio bez
saglasnosti Alije Izetbegovica. Prema tom izvoru, Topalovic je imao
posebnu, direktnu telefonsku vezu sa Izetbegovicem. Nesto kao "crveni
telefon", pa je naredenja primao bas od Izetbegovica. U ljeto 1992.
godine Alija Izetbegovic sa Biserkom Turkovic (kasnijim diplomatskim
predstavnikom BiH u Zagrebu) posjetio je vojne jedinice na ovom podrucju
i pred televizijskim kamerama pohvalio Musana Topalovica, a jos
izdasnija u pohvalama bila je gospoda Turkovic. Podsjetimo, licno Alija
Izetbegovic kasnije ce narediti da vojna policija likvidira Musana
Topalovica Cacu jer se toliko ostrvio i osilio da je odbio da izvrsava
cak i Izetbegoviceva naredenja. Takode, jedan od razloga za njegovu
likvidaciju bilo je i to sto se proculo da je naredenja primao direktno
od Alije, a ruke su mu bile toliko krvave da su krvavi tragovi mogli
odvesti sve do Izetbegovicevog kabineta.

"... Dok sam se nalazio u celiji broj 2 u Centralnom zatvoru u Sarajevu
(april 1993 - septembar 1995. godine), u njoj su izvjesno vrijeme
boravili i bivsi pripadnici oruzanih jedinica Musana Topalovica zvanog
Caco i njegovog zamjenika Ramiza Delalica zvanog Celo 2: Alen Hatic i
Emir Kapetanovic. U prostoriji za dnevni boravak razgovarao sam sa
Samirom Kapetanovicem i Harisom Kulenovicem. Hatic je u zatvoru bio zbog
krade, Emir i Samir zbog oruzane pljacke sa ubistvom neke djece, a Haris
Kulenovic kao saucesnik. U razgovoru sa Haticem i Kapetanovicem, oni su
mi ispricali da su ucestvovali u mnogim akcijama kao pripadnici navedene
jedinice, hvatali mnoge Srbe u Sarajevu, odvodili ih na kopanje rovova,
kojom prilikom su, prema njihovim rijecima, mnogi Srbi ubijeni. Njihovi
lesevi odvozeni su na mjesto zvano 'Kazani' iznad naselja Bistrik u
opstini Stari grad. U ovu provaliju 'Kazani' bacani su u slojevima i,
kako su objasnili, prvo bi bacali 30-40 leseva, zatim preko njih zivi
krec, a preko kreca jedan sloj zemlje i tako redom, tako da je po
njihovim rijecima bilo deset slojeva...", svjedoci jedan od ratnih
zatvorenika Centralnog zatvora o svojim saznanjima o "Kazanima".

Milenu Draskovic i Anu i Vasilja Lavriva pripadnici 10. brdske brigade
Armije R BiH, kojoj je komandovao Caco, doveli su na lokaciju "Kazana",
a zatim ih tukli i prebijali. Nogama i rukama tukli su ih Zijo Kubat,
Esad Tucakovic, Samir Seferovic, Suad Omanovic i Omer Tendzo, a drvenim
palicama Suad Omanovic, Esad Tucakovic i Zijo Kubat. Nakon maltretiranja
Zijo Kubat uzeo je noz i zaklao Vasilja tako sto je vise puta presao
nozem preko prednjeg dijela vrata. Esad Tucakovic nozem od oko 40 cm
duzine sa sjecivom sirine oko 8 cm (sablja koju su razliciti pripadnici
10. brdske brigade A BiH cesto koristili za klanje Srba, a odmila su je
zvali "granata"), jednim potezom zaklao je Anu, odsjekao joj glavu i
bacio u "Kazane". Milenu Draskovic Suad Omanovic udario je u glavu
drskom od krampe. Sve tri zrtve bacene su u "Kazane".

Srbin je Srbin

Sredinom septembra 1993. po naredenju Musana Topalovica Cace privedeni
su Ergin Nikolic zvani Ego i Dusko Jovanovic zvani Tarli - sarajevski
Srbi, inace i sami pripadnici Cacine 10. b. br. A BiH. Prvo su ih tukli
Samir Bajtic, Sead Kadic i Samir Seferovic, a zatim i Musan Topalovic,
Armin Hodzic, Sabahudin Ziga, Samir Bejtic, Sead Hasic, Sead Kadic,
Samir Ljubovic, Mevludin Selak i Esad Raonic. Uveli su ih u zemunicu
snajperskog voda, a zatim tukli i ubili. Samir Bejtic uzeo je sablju u
obje ruke i ubo u vrat Ergina Nikolica zaklavsi ga. Duska Jovanovica
nozevima su izboli Musan Topalovic i Sead Kadic. Samir Bejtic odrezao je
Nikolicu glavu i odvojio je od tijela. Oba tijela bacili su u "Kazane".
Nikolicu nije pomoglo ni to sto je bio pripadnik Armije BiH. Bio je
Srbin i zbog toga je ubijen.

Sredinom oktobra 1993. po Cacinom naredenju iz stana u ul. Borisa
Kidrica odveden je Predrag Salipur, a sa njim i Branislav Radosavljevic,
koji se slucajno zatekao u stanu kod Salipura, i dovedeni su u komandu
10 b. br. A BiH na Bistriku. Musan Topalovic, Sabahudin Ziga, Senad
Haracic i Asif Alibasic tukli su ih rukama i nogama, a Samir Bejtic
zeljeznom stangom po potkoljenicama, koljenima i clancima nogu. Tesko
pretucene nesretne srpske mladice zatim su odveli na "Kazane", gdje su
ih nastavili batinati. Caco je Branislava vise puta udario nogom u
glavu, dok mu je glava bila prislonjena na kamen, i ubio ga. Onda je
nozem, sa vise uboda, ubio i Predraga. Tijela su bacena u "Kazane".

Krajem juna 1993. u komandu 10. b. br. A BiH na Bistriku privedeni su
Marina i Dragoslav Komljenovic, stariji bracni par, jos i invalidi koji
su se kretali uz pomoc staka. Poslije privodenja odvedeni su na
"Kazane". Omer Tendzo i Asif Alibasic predali su ih Mevludinu Selaku i
Refiku Colaku, prenijeli im naredenje da ih zakolju i dali im nozeve.
Mevludin je gurao Dragoslava prema ivici jame, a onda ga s leda uhvatio
za usta, oborio na zemlju i zaklao ga. Refik je na isti nacin zaklao
Marinu. Oba tijela bacili su u "Kazane".

Dana 25. 12. 1992. Armin Hodzic i Samir Bejtic odveli su na Bogusevac
Zorana Vucurevica. Samir je Zorana odveo ispred linije i ubio ga sa dva
hica iz pistolja, polio razrjedivacem i spalio les.

Krajem jula 1993. Samir Bejtic iz stana je odveo Bozidara Sljivica.
Izveo ga je iz vozila, a onda je Caco Bozidara ubio sa dva hitca iz
pistolja. Sljivicu nije pomogla ni cinjenica sto je imao akreditaciju
"Zelenih beretki". Bio je Srbin i ubili su ga samo zbog toga.

Uvredljive presude

I koliko li je slicnih i jos gnusnijih ubistava pocinjeno na " Kazanima
" i u Sarajevu uopste za koje je mala vjerovatnoca da ce ikada biti
objelodanjena?

Dio zlocina i zlocinaca sa " Kazana " dobio je sudski epilog. Ali
optuznice su tako okvalifikovane a presude su toliko niske da vrijedaju
sjecanje na zrtve. Optuznica nije podignuta za genocid, ni za ratne
zlocine, vec za ubistva izvrsena na svirep i podmukao nacin. A sud je
nasao da se cak ne radi ni o ubistvima na svirep ili podmukao nacin,
iako su i po nalazu vjestaka tijela zrtava bila izmasakrirana. Okruzni
vojni sud u Sarajevu 1994. godine donio je presudu po kojoj su Esad
Tucakovic, Zijo Kubat, Refik Colak i Mevludin Selak osudeni na kazne
zatvora u trajanju po sest godina. Senad Hasic, Sabahudin Ziga, Samir
Seferovic, Omer Tendzo, Esad Raonic, Samir Ljubovic, Senad Haracic i
Armin Hodzic osudeni su na kazne zatvora od po 10 mjeseci. Posto im je
vrijeme provedeno u pritvoru uracunato u trajanje kazne, ispalo je da
su, nakon izricanja presude, svi osudeni na 10 mjeseci izasli iz
zatvora. Jos kad se uzme u obzir da je Ziji Kubatu i Esadu Tucakovicu
izrecena mjera obaveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u
zdravstvenoj ustanovi, s tim da se vrijeme provedeno u zdravstvenoj
ustanovi uracunava u vrijeme trajanja izrecene kazne i da ne moze duze
trajati od izrecene kazne zatvora, jasno je da je sudenje bilo prava
lakrdija.

U Kantonalnom sudu u Sarajevu u toku je sudenje Samiru Bejticu, koji je
konacno, nakon izdrzane kazne u njemackom zatvoru zbog otmice Kasima
Bjelavca, izrucen bh. vlastima. Medutim, svjedok zlocina na sudenju
Bejticu - Mesud Lagumdzija sada kaze da uopste ne poznaje optuzenog,
Osman Gedzo mijenja iskaze jer je ranije bio "pod pritiskom" i "morao
potpisati ono sto mu je sugerisano", a svi svjedoci krivicu svaljuju na
pokojnog Cacu.

Seadu Kadicu sudi se u odsustvu jer je u bjekstvu. Tim vjestaka, koji je
u svom nalazu i misljenju 1994. godine zakljucio da je Sead Kadic bio
bitno smanjeno uracunljiv u momentu kada su svirepo ubijeni Ergin
Nikolic i Dusko Jovanovic, ostaje kod nalaza iz 1994, ali i priznaje da
u njemu nije vidljiva osnova kojom bi tim potkrijepio zakljucak o bitno
smanjenoj uracunljivosti optuzenog. Dr Alma Bravo-Mehmedbasic, jedan od
clanova tog tima, iako je proslo deset godina od prvog vjestacenja,
prisjetila se odredenih stvari. "Izgleda da je optuzeni u vrijeme
inkriminisanog djela bio udaren u prepone, sto moze izazvati jak bol
zbog kojeg moze doci do privremene dusevne poremecenosti, koja za
rezultat moze imati bitnu smanjenu uracunljivost", pojasnila je
Mehmedbasiceva. Boginja pravde - Justicija vjerovatno se crveni zbog
ovakvih bosnjackih "sudenja" i "sudskih vjestaka".

Ko se boji istine o zlocinima u Sarajevu

Mnogo je primjera o stradanju Srba u Sarajevu. Previse. Nevjerovatno je
da i medunarodna zajednica sve to precutkuje. Pa zgrada OHR-a na Vrbanji
u Sarajevu, u kojoj sjedi i visoki predstavnik, vazdusnom linijom nije
udaljena vise od 500 metara od "Kazana". Voda koju pljuskovi u vrijeme
jakih kisa nose niz strme ulice Bistrika prema centru Sarajeva
vjerovatno jos uvijek nosi cestice tkiva srpskih zrtava iz "Kazana". I
sve to u Sarajevu - glavnom gradu BiH. Htio to neko priznati ili ne,
volio to neko ili ne, mnogi putevi vode i Srbe u ovaj grad. Bilo kakav
ozbiljniji posao da pokusate zavrsiti, posebno u istocnom dijelu
Republike Srpske, putevi i poslovi vode vas u Sarajevo. A, ne bi bilo
prijatno da covjek setajuci glavnim gradom drzave u kojoj zivi lice
slucajnog prolaznika prepozna kao lice nekog od zlocinaca, ili sa
iskaznice na odijelima sluzbenika procita jedno od spomenutih imena.
Ili, ne daj boze, sjedne da popije kafu sa nekim od njih. Zbog svega
toga trebalo bi formirati komisiju koja bi nepristrasno utvrdila istinu
o ratnim desavanjima u Sarajevu. Malo li je kadrova koji su sposobni za
nesto takvo? Profesor Istorije dr Smajo Cekic, koji je clan Komisije za
Srebrenicu Vlade RS, zivi u Sarajevu, a i direktor je Instituta za
istrazivanje ratnih zlocina i zlocina protiv covjecnosti Univerziteta u
Sarajevu, mogao bi kvalitetno poraditi i na ovom poslu. Naravno, skupa
sa clanovima komisije iz reda srpskog naroda kojima su poznata ova
desavanja. Trebalo bi to uciniti zbog Srba koji su stradali, zbog onih
koji su prezivjeli, zbog zlocinaca koji jos uvijek slobodno hodaju
sarajevskim ulicama. Najvise zbog istine.