http://regionalexpress.hr/site/more/jedno-je-borba-za-prava-manjina-drugo-je-propagiranje-poraene-ideologije/

Jedno je borba za prava manjina; drugo je propagiranje poražene ideologije

REAGIRANJE ROVINJSKOG SRP-a NA FILM "VEDO ROSSO"
U utorak 6. kolovoza, na ljetnoj terasi Zajednice Talijana grada Rovinja, u sklopu 13. Italian Film Festivala, projektiran je dokumentarni film "Vedo Rosso" Sabrine Benussi. Oko 150-200 gledatelja moglo je još jednom slušati staru, nikad izumrlu, dosadnu, često ponovljenu, talijansku iredentističku propagandu, i njen povijesni revizionizam u vezi događaja poratnoga doba. Moglo se slušati o "tisućama talijana ubijenih (bačenih u fojbe) samo zato što su bili talijani" od strane jugoslavenske revolucionarne vlasti. 
Usprkos toga što ne postoje nikakve evidencije o takvim stvarima (nego su one izmišljene još 40ih u vezi ideološkog i političkog rata kojeg je Zapad vodio protiv Jugoslavije i drugih socijalističkih država); dapače postoji evidencija o zločinima talijanske vlasti protiv antifašista i slavenskog stanovništva okupiranih područja, koje uključuju progone, deportacije, masakre, kao i o programirano etničko čišćenje, koji su fašisti provodili. Ali o tome u filmu ni riječi, gdje je povijesna istina potpuno preokrenuta. Partizani su u filmu predstavljeni kao krvoločni i fanatički rasisti koji su mrzili talijane. 
Ni riječi o stotinama tisuća palih partizana u borbi protiv nacifašizma, kao ni riječi o 40 tisuća talijanskih vojnika (od kojih 20 tisuća palih) koji su se od rujna ‘43. borili u NOVJ. Jugoslavija je predstavljena kao država u kojoj za talijane nije bilo mjesta, osim kao sluge, iako je Jugoslavija bila multinacionalna država u kojoj su talijani zauzimali važna mjesta, čak i u predsjedništvu CK SKH. Film je - željeno - dekontekstualiziran i povijesno i geografski, apstraktiziran, izoliran iz realnosti: jedina realnost postaje "patnja" 2. generacije talijanskih emigranata, a jedina dostojna ideologija je nacionalizam, kao što je najviša ljudska vrijednost etnička pripadnost.  
Intervjuirani gosti uključujući kulturnog savjetnika grada Rima (kojeg gradskog odbora presjeduje fašistički militant 70ih Alemanno: autorica Benussi dakle naglašava fašiste, što dovoljno govori o njenim težnjama), koji je govorio o "između 300 i 350 tisuća" talijanskih emigranata iz Jugoslavije (takozvanih "ezula", t.j. optanataa), poznata izmišljotina svećenika Flaminia Rocchia; dobili su riječ i predstavnici ANVGD, reakcionarna udruga malograđanskih ezula; pa Unione degli Istriani, kvazifašistička udruga ezula; i razni emigranti (pretežito 2. generacije) ili talijani koji još žive u Hrvatskoj i Sloveniji, koji govore o njihovoj verziji zbivanja koju niti ne poznaju i o kojima mogu dakle govoriti samo parcijalno, kao što je to planirano etničko čišćenje, naravno lažna povijesna činjenica: međutim oni koji se osjećaju žrtvama, uvijek će uveličati ili čak izmisliti uzroke za njihove patnje, odnosno u ovom su slučaju vrlo lako vjerovali desetljećima talijanske revanšističke, anti-jugoslavenske propagande.  
Kada se osobama koje nemaju pojma o povijesnim zbivanjima (da ne govorimo o uzrocima tih zbivanja, t.j. o povijesnom kontekstu) i bijesnim iredentistima kao što su to ANVGD i Unione Istriani - koji uopće ne skrivaju njihove težnje da se Istra, Rijeka i Dalmacije pripoje Italiji - daje riječ bez ikakve rasprave ili komentara sa strane režisera (to jest totalno akritički) onda je to propagandistički film a ne "znanstveni" dokumentarac. Jedina istina o tom čuvenom etničkom čišćenju, kao i o tisućama talijana ubijenih, kao i o teroru tijekom okupacije Trsta, je da su to totalne izmišljotine talijanskog mainstream revanšizma, koje lako "prolaze" sada kada nema više SFRJ nego nacionalističke i podaničke Hrvatske, ali i Slovenije. Bilo je ubijenih, ali ne na tisuće i ne zbog etničku mržnju, nego su ubijeni bili pretežito fašistički krvnici (osim toga daleko je više ustaša i četnika eliminirano nego talijana, kao što je u samoj Italiji ubijeno daleko više talijana od strane talijanskih partizana). Ono što talijanske elite žele, masno finansirajući razne udruge ezula i povijesne revizioniste (među koje spada i Rovinjski Centar za Povijesna Istraživanja), je stjecati bogatu imovinu koju su nakon rata ezuli i talijanski koloni napustili, ali i zgražanje povijesnog sjećanja na otpor fašizmu i kapitalizmu, odnosno sjećanje na NOB i na njene vrijednosti, t.j. solidarnost, internacionalizam, antikapitalizam, socijalna pravda, itd. 
Te su izmišljotine jasno i profesionalno demantirane sa strane hrabrih povjesničara udruženih u Dieci Febbraio Millenovecentoquarantasette (http://www.diecifebbraio.info/) i koji ih mainstream iredentisti i nacionalisti (velika većina povjesničara i parapovjesničara Italije) - da ne govorimo o udrugama ezula - pretežito zbog oportunizma, napada. Ali napada ih vrijeđanjem, a ne znanstvenom debatom, jer dobro znaju da ovi prvi sve što pišu i govore, to i ozbiljno dokumentiraju; za razliku od njihovih protivnika. Zanimljivo je bilo da dokumentarac nije imao hrvatske podnaslove… a ironično čak su i neki gosti negodovali što u Istri nije bilingvizam poštivan! Sramotno je što rovinjski IDS (koji ima većinu vijećnika u Gradskom vijeću) takve manifestacije tek tako dopušta. Jedno je borba za prava manjina; drugo je propagiranje poražene i odvratne ideologije, kao što je to revanšistički iredentizam, ideologija koja širi laži i etničku mržnju. Ali to je sasvim dosljedno IDS-ovom „antifašizmu“ koji ujutro učestvuje na obilježavanju događaja iz antifašističke prošlosti, a uvečer odobrava prostor u Poreču za Thompsonovo ustaško arlaukanje. Toliko o IDS-u i prisutnosti „lijevog“ u njegovom DNK.