Grupa APIS - 28. januar 2003.

Americko-iracki sukob

Jedino pravo protivnika - pravo na kapitulaciju

Milan V. Petkovic


Jos je Sun Cu Vu, oko 250.godine PNE, predvideo da protivniku treba
dopustiti da kapitulira, a Dzingis kan je tu privilegiju nudio kao
prvu mogucnost svakom svom buducem protivniku.
Moderni Mongoli tu privilegiju nude u zamenu za nemilosrdno
unistavanje u ime zastite humanih prava i osiguranja bezbednosti
vlastitih vitalnih interesa.

Rat koji SAD, pomognute Velikom Britanijom i grupom lojalnih
saveznika, vode protiv Iraka vec trinaest godina, u pocetku je kao
razlog imao kaznjavanje Iraka zbog okupacije Kuvajta (1990.godine).
Tada je, u to vreme drzavni sekretar SAD, Dzems Bejker, izjavio: "Nase
snage ce vratiti Irak u predindustrijsko doba."

Od 1991.godine, SAD pocinju svoj peti po redu rat. Najpre je to bio
rat protiv Iraka - 1991. Zatim je doslo do rata protiv Republike
Krajine i Republike Srpske 1994/95, pa protiv Jugoslavije 1999,
Avganistana 2000/01, mada Amerikanci tvrde da ne vode ratove nego
operacije (koje mogu da budu vojne i kompleksne). Ako zapocnu ovaj rat
protiv Iraka (2003.godine), to je u proseku jedan rat na svake dve i
po godine. Ali danasnji ciljevi buduceg rata protiv Iraka nisu vise
samo kaznjavanje za okupaciju strane zemlje, vec su dodatno
precizirani - da se zemlja koja raspolaze drugim po velicini rezervama
u tecnim energentima u svetu stavi pod punu kontrolu SAD, potrebno je
da se, bez obzira na cenu i zrtve, njen aktuelni rezim promeni.

Pripreme za realizaciju tog cilja odvijaju se veoma sracunato i
paralelno na obavestajnom, vojnom, politicko-diplomatskom,
psiholosko-propagandnom i ekonomskom planu. Ne treba zaboraviti
cinjenicu da su SAD danas najveci svetski vojno-naucno-tehnoloski
kompleks, drzava sa vojnim troskovima koji visoko premasuju vojne
troskove svih ostalih najvecih vojnih sila sveta zajedno. One
raspolazu najvecim svetskim arsenalom bakteriolosko-hemijskog oruzja a
da se ne govori o nuklearnom naoruzanju. Sve tri pomenute vrste
spadaju u kategoriju oruzja za masovno unistavanje. To je upravo ona
kategorija oruzja za koju SAD tvrde da njima raspolaze Irak te tako
ugrozava bezbednost samog americkog kontinenta. To je odmah istaknuto
kao najozbiljniji povod za zapocinjanje novog rata i trazi se da Irak
pruzi dokaze da ne raspolaze tim ratnim sredstvima ( ! ! !).
Prema recima uglednog americkog vojnog strucnjaka Vilijema Arkina,
koji je u "Los Andjeles Tajmsu" od 25.januara 2003.godine, objavio
svoju analizu situacije oko Iraka, SAD su spremne da upotrebe cak i
nuklearno oruzje protiv Iraka "za unistavanje podzemnih komandnih
polozaja, kao i protiv irackih snaga koje bi pokusale da upotrebe
oruzje za masovno unistenje" bez obzira na to sto optuzbe da Irak
poseduje to oruzje nisu dokazane.

Posto je osnovni cilj u tom ratu promena rezima u Iraku i instaliranje
politicke garniture koja ce sprovoditi planove SAD, za post-sadamovski
Irak su trenutno definisana dva modela posleratne stabilizacije i
razvoja pod americkim patronatom : (a) nemacki model - iza koga stoje
administracija SAD (Stejt department) i CIA ; (b) japanski model - iza
koga stoje tzv. jastrebovi, odnosno konzervativci iz Pentagona i
Kongresa (ovaj model podrazumeva cak i upotrebu nuklearnog oruzja kao
sredstva za "pacifikaciju" Iraka). Spor izmedju pristalica jednog i
drugog modela predstavlja vise-manje doktrinarnu raspravu jer su i
jedni i drugi saglasni da silu svakako treba upotrebiti posto je to
nuzno jer Irak nece da se preda.
Osnovna poruka rasprave je da niko ne sme da se brani od SAD ukoliko
ta odbrana podrazumeva moguce americke gubitke u ljudstvu. Ona u
sustini predstavlja nametanje sopstvene volje drugima primenom
sredstava visoke tehnoloske superiornosti i drzavnim terorizmom a
ukida pravo na odbranu. Jedino pravo koje se dozvoljava protivniku je
da kapitulira pre pomisli na pruzanje otpora. Ako to nece, bice
razoren i doveden u "predindustrijsku eru".

Hoce li vojne operacije SAD protiv Iraka poceti najkasnije za sezdeset
dana (racunajuci od 1.januara 2003.godine), kao sto to smatra direktor
Instituta Stratfor, ili ce se ceo postupak razvuci do jeseni tekuce
godine, kako to pretpostavljaju analiticari nekih drugih institucija,
pozivajuci se na lokalne klimatske uslove i opste uslove vodjenja rata
u pustinji, ili ce pocetak rata biti pomeren da bio se izbegao gnev
muslimanskog sveta ako rat zapocne dok traje hadz (od 15.februara do
4.marta), ostaje da se vidi. Ono sto je vec sada izvesno jeste
cinjenica da su pripreme za predstojecu ratnu operaciju toliko odmakle
da bi eventualno odustajanje od rata bilo prakticno nemoguce a ako bi
do njega doslo, politicke implikacije za sada vladajuu garnituru u SAD
bile bi katastrofalne. Po svemu sudeci, kako to smatra svetski poznati
pisac, nekadasnji obavestajac i vojni analiticki ekspert Dzon Le Kare,
SAD su, zbog jedne pogresne procene, upale u jedan od svojih perioda
ludosti, kakvi su bili makartizam, propali pokusaj invazije Kube u
Zalivu svinja ili rat u Vijetnamu. Posledice, medjutim, mogu da budu
mnogo dublje i mnogo dugorocnije i po SAD nepovoljnije (treba se samo
prisetiti kako su se te epizode americke novije istorije zavrsile). S
druge strane, na Zapadu mediji dosta spekulisu sa konstatacijom "da je
Sadam Husein lud". Kejt Kil iz Kraljevskog instituta za medjunarodne
odnose u Londonu, medjutim, smatra da je "Sadam Husein grub i
neotesan, da je ambiciozan, snazno motivisan i bez skrupula i da
poseduje kriminalnu psihologiju, ali da nije lud".

U stvari, nagomilavanje americkih trupa u Zalivu je kao olovni teg
koji sputava nove poteze Bele kuce. Ne ustukne li Sadam Husein pred
americkim pretnjama, Dzordz Bus ce morati da reaguje onako kako je
zapretio, a tada? Bice to verovatno rat sastavljen od cudnih
kombinacija zastarelih shvatanja, ideja i koncepcija sa modernim
("kosmickim") tehnologijama i ogromnim masama visoko motivisanih
boraca.

Zbog apsolutne neizvesnosti ishoda takvog jednog rata, cene nafte na
svetskom trzistu su dostigle do sada nezamislive visine. I cena zlata
raste. Trenutno je 360,25 dolara po unci. Vrednost dolara pada a
evropske valute raste. Ali nije jasno ko ce na kraju profitirati. Ko u
takvim uslovima ima prava na kapitulaciju i ko ima prava da diktira
uslove ?? Mocvara Hoveiza koja je bila kraj mnogim iranskim snovima o
prodoru u Irak tokom desetogodisnjeg izracko-iranskog rata, moze igrom
slucaja da postane kraj i americkom snu o dominaciji svetom.


26. januar 2003. godine