[ A causa di un infarto improvviso e' morto, lo scorso 28 giugno, STIPE
SUVAR, presidente del Partito Socialista dei Lavoratori della Croazia
(SRP), direttore del mensile Hrvatska Ljevica (Sinistra Croata), gia'
alto esponente della Lega dei Comunisti Jugoslavi e membro della
Presidenza collegiale della RFSJ. ]
Umro Stipe Suvar
1. Tanjug
2. J. Tkalec
3. V. Kapuralin: KOMEMORACIJA STIPI ŠUVARU
=== 1 ===
Tanjug - Beograd,29.jun,04. - Nocas je u svom stanu u Zagrebu iznenada
preminuo Stipe Suvar, rodjen 17. februara, 1936. u Zagvozdu, Imotskom.
Sociolog i publicista koji je objavijo vise naucnih i strucnih radova
iz oblasti politicke sociologije. Bivsi Jugoslovenski komunisticki
lider.
=== 2 ===
http://komunist.free.fr/arhiva/jul2004/suvar.html
Umro Stipe Šuvar
U Zagrebu je 29.6.2004 u šezdeset i osmoj godini života umro Stipe
Šuvar, profesor univerziteta, urednik lista "Hrvatska ljevica" i vođa
poslednje socijalističke opcije u ovim krajevima. Šuvar je bio jedan od
istaknutih funkcionera SKJ i član Predsjedništva Jugoslavije u zadnjem
sazivu. Nikad se nije odrekao samoupravnog socijaliza nestalog s padom
berlinskog zida i propašću komunističkih partija. Stipe Šuvar umro je
ostavši dosljedan do posljednjeg daha borbi za socijalizam i
zajedništvo naroda na ovim prostorima. S njim je otišla jedna epoha:
umro je posljednji titoist, aktivan graditelj društva, u kojem je
većina ljudi živjela bolje i sretnije. U zadnjoj deceniji i po bilo je
teško i bolno živjeti ovdje i Šuvar je to opterećenje platio glavom.
A Stipom Šuvarom iz Hrvatske je otišao posljednji komad Jugoslavije i
posljednji trag lijeve misli. Nakon njega na poprištu ostali samo
hulje, kramari i dešperateri.
Negdje drugdje, u neko drugo vrijeme, neko će nastaviti borbu.
Jasna Tkalec
=== 3 ===
KOMEMORACIJA STIPI ŠUVARU
Mjesto održavanja: Pula, dvorana Privredne komore
Vrijeme održavanaj: srijeda 30. VI 2004. Godine
Vjerujem, da nas je sve koji smo se ovdije okupili, kao i mnoge druge
potresao odlazak sa životne scene Dr. Stipe Švara.
Minuta šutnje.
Ako čovijek cijeli svoj život ostvari na javnoj sceni, za opće dobro
onda on, bez obzira na ostale okolnosti ulazi u povijest. Ako ga u tom
njegovom nastojanju pokreću ideali, onda on taj život ostvaruje
ispunjeno i sretno, bez obzira na sve teškoće i opasnosti s kojima se
neminovno susreće. Životom ovih određenja živio je Stipe Šuvar.
Rođen 1936 u Zagvozdu u siromašnoj obitelji, siromašnog kraja, u
siromašna vremena, od rane je mladosti ispoljavao sklonosti prema
knjizi, školi i učenju, postigavši na tom životnom području maksimum. A
zahvaljujući pamćenju koje je graničilo sa biološko mogućim
impresionirao je svoju okolinu što mu je pomagalo u obavljanju
različitih djelatnosti.
Nakon završene gimnazije u Imotskom, u Zagrebu je završio pravni
fakultet. Po profesiji je bio profesor sociologije. Bavio se i
novinarstvom, uređivao je Studentski list, časopis Naše teme i časopis
Sociologija sela. Od 1962-1968 direktor je i istraživač u Agrarnom
institutu.
Političku karijeru započinje 70-ih godina prošlog stoljeća, a od 1974
do 1982 bi je republički sekretar za prosvijetu i kulturu, što po rangu
odgovara današnjem ministru. U tom razdoblju radi na nekoliko znaćajnih
i kapitalnih projekata: reforma školstva, započinjanje radova na
izgradnji Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu, Muzeju Mimara,
Muzeju arheoloških spomenika u Splitu, obnovi Muzeja sakralne
umjetnosti u Zadru.
1982 postaje član predsjednoštva CK SKH, a 1986-1989 član
predsjedništva CK SKJ od čega je godinu dana bio predsjednik
predsjedništva.
Od 1989 član je kolektivnog predsjedništva SFRJ kao hrvatski
predstavnik, odakle je smijenjen nakon promjene društveno političkog
uređenja.
Od 1982 bio je predavač na odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta
u Zagrebu.
Sveobuhvatnom intelektualnom, prosvjetnom i političkom angažmanu Stipe
Šuvara treba dodati i publicistički kojeg opus se sastoji od dvadeset
knjiga. Zadnja Hrvatski karusel doživio je ovih dana i drugo izdanje.
Nedovršeno je ostalo političko autobiografsko djelo radnog naslova Za
sve su mi krivi hrvati i srbi.
U angažmanu Stipe Šuvara nakon društvenopolitičkih promjena značajno
mjesto ima 1994. Godina kada započinje sa izdavanjem
Hrvatske ljevice, jedinog časopisa takvog profila u hrvatskoj, kojeg je
sa suradnicima usprkos nedaćama uspio održati do danas.
U politiku se vraća 1997. Godine kada osniva SRP jedinu od 90-ak
stranaka u Hrvatskoj koja se programski zalaže za suvremeni Socijalizam
koji bi odgovarao civilizacijskim dosezima vremena u kojem živimo i
omogućio uvjete ljudskog dostojanstva.
Stipu Šuvara mnogi suvremenici iz javnog i političkog života opisuju i
doživljavaju kao kontroverznu ličnost. On to međutim nije bio, ali je
bio osebujna ličnost. Kontroverznima su ispali upravo oni koji ga tako
doživljavaju, jer mu u pravili i bez ostatka priznaju dosljednost. A
kontraverznost je po svome značenju u suprotnosti sa dosljednošću.
Stipu Šuvara nazivali su i posljednjim mohikancem, ili posljednjim
komunističkim ideologom. Ali Stipe Šuvar nije bio niti posljednji
mohikanac niti posljednji komunist, bioje jedini visokopozicionirani
političar iz prošlog sistema, koji je nastavio svojim putem slušajući
svoj unutrašni glas i njime se vodeći, ne skrećući pred vanjskom zovom
konformizma poput mnogih
Stipe Šuvar je bio i autentični antifašist, koji nije ni jeo ni pio ni
slavio sa onima koji su omogućili restauraciju nekih fašistoidnih
vrijednosti, ili su rušili obilježja koja podsjećaju na antifašističku
prošlost, ali je zato bio četiri puta fizički napadan i ozlijeđivan, pa
i vatrenim oružjem od strane neofašista.
Kao jedini predsjednik jedne polittičke stranke iz Hrvatske i kao
neosporno možda najstarij učesnik koračao je uspravno među nekoliko
desetaka hiljada demonstranata po iscrpljujućoj vrućini lipmja 1999
ispred američke vojne baze u Avianu. Protestirajući sa ostalima protiv
brutalnog bombardiranja NATO-a na dijelove nekad zajedničke države.
Dok se političari i institusije oko nas zalažu za pravnu državu Stipe
Šuvar je sa svojim političkim suradnicima propagirao potrebu
ostvarivanja pravednog društva, ma koliko ono nekima izgledalo
utopijsko i nedostižno, ali iznad svega potrebno. Ali nisu li sve
društvene promjene koje su se događale kroz povjest, nekad prije
ostvarenja započinjale sličnim utopijskim razmišljanima i da li bi bez
takvih razmišljanja bila moguća njihova ostvarenja.
Na kraju Vjerujem da se mnogi ljudi pitaju kako nekima uspijeva da
ustraju na svome putu do kraja, a drugima ne. Nauka na to pitanje još
nije odgovorila i dobro da je tako.
Što se tiče osobe Stipe Šuvara objašnjenje se vjerovatno krije u
Socijalnim prilikama vremena i područja u kome je rastao i stasao, tome
treba pridodati i vrlo važan detalj da nije podlegao klici nacionalizma
toliko prisutnoj na ovim prostorima.
Zbog svega toga mi koji smo imali priliku, čast i zadovoljstvo
učestvovati sa njime u jednom velikom još nedovršenom projektu ostajemo
ponosni i zahvalni Stipi Šuvaru.
Hvala i Slava drugu Stipi Šuvaru
Kapuralin Vladimir
SUVAR, presidente del Partito Socialista dei Lavoratori della Croazia
(SRP), direttore del mensile Hrvatska Ljevica (Sinistra Croata), gia'
alto esponente della Lega dei Comunisti Jugoslavi e membro della
Presidenza collegiale della RFSJ. ]
Umro Stipe Suvar
1. Tanjug
2. J. Tkalec
3. V. Kapuralin: KOMEMORACIJA STIPI ŠUVARU
=== 1 ===
Tanjug - Beograd,29.jun,04. - Nocas je u svom stanu u Zagrebu iznenada
preminuo Stipe Suvar, rodjen 17. februara, 1936. u Zagvozdu, Imotskom.
Sociolog i publicista koji je objavijo vise naucnih i strucnih radova
iz oblasti politicke sociologije. Bivsi Jugoslovenski komunisticki
lider.
=== 2 ===
http://komunist.free.fr/arhiva/jul2004/suvar.html
Umro Stipe Šuvar
U Zagrebu je 29.6.2004 u šezdeset i osmoj godini života umro Stipe
Šuvar, profesor univerziteta, urednik lista "Hrvatska ljevica" i vođa
poslednje socijalističke opcije u ovim krajevima. Šuvar je bio jedan od
istaknutih funkcionera SKJ i član Predsjedništva Jugoslavije u zadnjem
sazivu. Nikad se nije odrekao samoupravnog socijaliza nestalog s padom
berlinskog zida i propašću komunističkih partija. Stipe Šuvar umro je
ostavši dosljedan do posljednjeg daha borbi za socijalizam i
zajedništvo naroda na ovim prostorima. S njim je otišla jedna epoha:
umro je posljednji titoist, aktivan graditelj društva, u kojem je
većina ljudi živjela bolje i sretnije. U zadnjoj deceniji i po bilo je
teško i bolno živjeti ovdje i Šuvar je to opterećenje platio glavom.
A Stipom Šuvarom iz Hrvatske je otišao posljednji komad Jugoslavije i
posljednji trag lijeve misli. Nakon njega na poprištu ostali samo
hulje, kramari i dešperateri.
Negdje drugdje, u neko drugo vrijeme, neko će nastaviti borbu.
Jasna Tkalec
=== 3 ===
KOMEMORACIJA STIPI ŠUVARU
Mjesto održavanja: Pula, dvorana Privredne komore
Vrijeme održavanaj: srijeda 30. VI 2004. Godine
Vjerujem, da nas je sve koji smo se ovdije okupili, kao i mnoge druge
potresao odlazak sa životne scene Dr. Stipe Švara.
Minuta šutnje.
Ako čovijek cijeli svoj život ostvari na javnoj sceni, za opće dobro
onda on, bez obzira na ostale okolnosti ulazi u povijest. Ako ga u tom
njegovom nastojanju pokreću ideali, onda on taj život ostvaruje
ispunjeno i sretno, bez obzira na sve teškoće i opasnosti s kojima se
neminovno susreće. Životom ovih određenja živio je Stipe Šuvar.
Rođen 1936 u Zagvozdu u siromašnoj obitelji, siromašnog kraja, u
siromašna vremena, od rane je mladosti ispoljavao sklonosti prema
knjizi, školi i učenju, postigavši na tom životnom području maksimum. A
zahvaljujući pamćenju koje je graničilo sa biološko mogućim
impresionirao je svoju okolinu što mu je pomagalo u obavljanju
različitih djelatnosti.
Nakon završene gimnazije u Imotskom, u Zagrebu je završio pravni
fakultet. Po profesiji je bio profesor sociologije. Bavio se i
novinarstvom, uređivao je Studentski list, časopis Naše teme i časopis
Sociologija sela. Od 1962-1968 direktor je i istraživač u Agrarnom
institutu.
Političku karijeru započinje 70-ih godina prošlog stoljeća, a od 1974
do 1982 bi je republički sekretar za prosvijetu i kulturu, što po rangu
odgovara današnjem ministru. U tom razdoblju radi na nekoliko znaćajnih
i kapitalnih projekata: reforma školstva, započinjanje radova na
izgradnji Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu, Muzeju Mimara,
Muzeju arheoloških spomenika u Splitu, obnovi Muzeja sakralne
umjetnosti u Zadru.
1982 postaje član predsjednoštva CK SKH, a 1986-1989 član
predsjedništva CK SKJ od čega je godinu dana bio predsjednik
predsjedništva.
Od 1989 član je kolektivnog predsjedništva SFRJ kao hrvatski
predstavnik, odakle je smijenjen nakon promjene društveno političkog
uređenja.
Od 1982 bio je predavač na odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta
u Zagrebu.
Sveobuhvatnom intelektualnom, prosvjetnom i političkom angažmanu Stipe
Šuvara treba dodati i publicistički kojeg opus se sastoji od dvadeset
knjiga. Zadnja Hrvatski karusel doživio je ovih dana i drugo izdanje.
Nedovršeno je ostalo političko autobiografsko djelo radnog naslova Za
sve su mi krivi hrvati i srbi.
U angažmanu Stipe Šuvara nakon društvenopolitičkih promjena značajno
mjesto ima 1994. Godina kada započinje sa izdavanjem
Hrvatske ljevice, jedinog časopisa takvog profila u hrvatskoj, kojeg je
sa suradnicima usprkos nedaćama uspio održati do danas.
U politiku se vraća 1997. Godine kada osniva SRP jedinu od 90-ak
stranaka u Hrvatskoj koja se programski zalaže za suvremeni Socijalizam
koji bi odgovarao civilizacijskim dosezima vremena u kojem živimo i
omogućio uvjete ljudskog dostojanstva.
Stipu Šuvara mnogi suvremenici iz javnog i političkog života opisuju i
doživljavaju kao kontroverznu ličnost. On to međutim nije bio, ali je
bio osebujna ličnost. Kontroverznima su ispali upravo oni koji ga tako
doživljavaju, jer mu u pravili i bez ostatka priznaju dosljednost. A
kontraverznost je po svome značenju u suprotnosti sa dosljednošću.
Stipu Šuvara nazivali su i posljednjim mohikancem, ili posljednjim
komunističkim ideologom. Ali Stipe Šuvar nije bio niti posljednji
mohikanac niti posljednji komunist, bioje jedini visokopozicionirani
političar iz prošlog sistema, koji je nastavio svojim putem slušajući
svoj unutrašni glas i njime se vodeći, ne skrećući pred vanjskom zovom
konformizma poput mnogih
Stipe Šuvar je bio i autentični antifašist, koji nije ni jeo ni pio ni
slavio sa onima koji su omogućili restauraciju nekih fašistoidnih
vrijednosti, ili su rušili obilježja koja podsjećaju na antifašističku
prošlost, ali je zato bio četiri puta fizički napadan i ozlijeđivan, pa
i vatrenim oružjem od strane neofašista.
Kao jedini predsjednik jedne polittičke stranke iz Hrvatske i kao
neosporno možda najstarij učesnik koračao je uspravno među nekoliko
desetaka hiljada demonstranata po iscrpljujućoj vrućini lipmja 1999
ispred američke vojne baze u Avianu. Protestirajući sa ostalima protiv
brutalnog bombardiranja NATO-a na dijelove nekad zajedničke države.
Dok se političari i institusije oko nas zalažu za pravnu državu Stipe
Šuvar je sa svojim političkim suradnicima propagirao potrebu
ostvarivanja pravednog društva, ma koliko ono nekima izgledalo
utopijsko i nedostižno, ali iznad svega potrebno. Ali nisu li sve
društvene promjene koje su se događale kroz povjest, nekad prije
ostvarenja započinjale sličnim utopijskim razmišljanima i da li bi bez
takvih razmišljanja bila moguća njihova ostvarenja.
Na kraju Vjerujem da se mnogi ljudi pitaju kako nekima uspijeva da
ustraju na svome putu do kraja, a drugima ne. Nauka na to pitanje još
nije odgovorila i dobro da je tako.
Što se tiče osobe Stipe Šuvara objašnjenje se vjerovatno krije u
Socijalnim prilikama vremena i područja u kome je rastao i stasao, tome
treba pridodati i vrlo važan detalj da nije podlegao klici nacionalizma
toliko prisutnoj na ovim prostorima.
Zbog svega toga mi koji smo imali priliku, čast i zadovoljstvo
učestvovati sa njime u jednom velikom još nedovršenom projektu ostajemo
ponosni i zahvalni Stipi Šuvaru.
Hvala i Slava drugu Stipi Šuvaru
Kapuralin Vladimir