[ L'ultima, tragicomica novita' dalle repubbliche jugoslave: e' la
invenzione della "lingua montenegrina", anche definita "lingua madre"
(sic) in un acrobatico e ridicolo sforzo di differenziazione e
secessione dall'ambito culturale cosiddetto "serbo". Come se vi
dicessero: da oggi in Toscana si parla solo la "lingua toscana", non
piu' l'italiano.
E' un passaggio ulteriore ed estremo, insomma, di quel separatismo
culturale ipersciovinista che vorrebbe negare l'esistenza della lingua
comune degli slavi del sud: il serbocroato -- o croatoserbo o jugoslavo
che dir si voglia.
In quest'ultima vicenda, che viene dopo dopo i casi del "croato", del
"bosgnacco" e dello stesso "serbo", la tragedia si ripete sotto forma
di farsa: questa della "lingua montenegrina" e' apparsa infatti da
subito come una vera e propria buffonata, che esemplifica pero' il
sostanziale suicidio culturale al quale e' stato costretto tutto un
popolo, o (se preferite) tutti i popoli jugoslavi. Dove sono gli
intellettuali, i letterati, i linguisti occidentali e filo-occidentali,
in questa evenienza? Che cosa hanno da dire i Matvejevic, i Pirijevec,
le Janigro o gli Stefano Bianchini a riguardo? A giudicare dall'attuale
loro perfetto silenzio, niente; d'altronde, che cosa potrebbero dire
adesso, dopo che per anni hanno avallato esplicitamente e/o
implicitamente questa deriva decadentista, questa aberrazione del
differenzialismo culturale a scopo di carnaio e devastazione politica?
Però, mentre gli opportunisti ed i vigliacchi tacciono, in Montenegro
sono già incominciati i licenziamenti di quegli insegnanti che si
rifiutano di prestarsi a questa farsa vergognosa. (A cura di A.
Martocchia) ]

Sullo stesso argomento vedi anche :

Monténégro : Des licenciements au nom de la langue
http://www.balkans.eu.org/article4723.html

e dal nostro archivio
http://groups.yahoo.com/group/crj-mailinglist/messages :

"Maternji jezik" ili "srpski jezik"... ili SRPSKOHRVATSKI ?
JUGOINFO 3 Nov 2004

IN MONTENEGRO NON SI PARLA SERBOCROATO
JUGOINFO 24 Ott 2004

PROTEST PROFESORA SRPSKOG JEZIKA U NIKŠICU
JUGOINFO 7 Set 2004

Sulla questione della lingua e letteratura serbocroate e della loro
"abolizione per legge" negli staterelli etnici sorti dallo squartamento
della Jugoslavia, vedi anche :

Jezičko pitanje (Nenad Glišić)
JUGOINFO 16 Set 2004

UNA LINGUA "BOSNIACA", PER DECRETO OSCE
JUGOINFO 26 Ago 2004

Il croato creato e la frattura delle lingue - Un commento di Babsi
Jones, da http://www.exju.org/comments/590_0_1_0_C/
JUGOINFO 6 Gen 2004

nonche' l'articolo di Luka Bogdanic:
“Serbo o croato? L’uso geopolitico della lingua”, apparso su Limes a
gennaio 2004 ("Il nostro oriente. I Balcani alle porte")

---

Razbijeno ogledalo srpsko

Matija Beckovic

Dogorelo je do jezika! Ako je ta vest tacna - dogorelo je do temelja.
Vest je stigla iz Crne Gore, koju je jezik stvorio i u kojoj izvan
jezika nema nikoga i nicega.
Od bolesnika se najpre trazi da isplazi jezik i kaze "A". Spasioci
hitaju da davljeniku izvuku jezik da se jezikom ne udavi. Za onog ko je
promenio svetom kaze da je prekrenuo jezikom. Da li je i Crna Gora
prekrenula jezikom upravo se utvrduje. Jezik najtacnije pokazuje ne
samo da li je jedan covek, nego i da li je jedan narod ziv ili nije.
Da je najnovije usekovanije jezikov u Crnoj Gori ispratio muk, znali
bismo da je Crna Gora pala sapatom, razjezicena i obezlicena. Crna Gora
kakvu znamo moze opstati samo na jeziku na kojem je i postala. Ticanje
u zivac jezika je ispitivanje njenog ili-ili, biti ili ne biti. I ako
nestane Crna Gora ce svoju poslednju rec reci na srpskom jeziku.
Svaki dan umire po jedan jezik, a jezik ne umire dok ne umre narod koji
ga govori. U Crnoj Gori bi se moglo desiti nesto sto se jos nije desilo
nigde i nikome. Da se sudbina naroda i jezika razdvoje, pa da umre
narod koji ga je govorio a da njegov jezik ostane zdrav i ziv.

CETIRI IMENA

DA se predmet zove maternji jezik bivalo je i ranije, ali ono sto je
uradilo Ministarstvo prosvete Crne Gore bivalo nije. Naime, ono je uz
maternji jezik dodalo i kako se on zove. I da ne bi bilo zabune navelo
da ima cetiri imena.
Ali kako je svaki covek roden od majke logicno je da ih bude i vise.
Ali ako broj maternjih jezika ne prede broj stanovnika, to opet nece
biti neki preterano veliki broj. Bilo je oko 20 odsto onih koji su se
na popisu stanovnika izjasnili da govore crnogorskim jezikom. Slucajno
se taj procenat poklopio i sa procentom nepismenih i nikako ih ne bismo
smeli dovoditi u vezu. Iz te izjave izveden je zakljucak da je to i
njihov maternji jezik, a da majke niko nista nije pitao. A ta provera
je bila neophodna. Pogotovo u danasnjoj Crnoj Gori gde majke cesto ne
govore istim jezikom kao njihova deca, a jos cesce deca jedne majke
pripadaju razlicitim nacijama i govore razlicitim maternjim jezicima.
Kuca se u stroj Crnoj Gori zvala kula. U nase vreme ta kula je postala
vavilonska i to ona posle pometenija jezikov. Tako bi umesto
lakomislenog zakljucivanja kako se zove njihov maternji jezik bilo
verodostojnije ispitivanje u kojem bismo dobili odgovor na pitanje:
"Koliko ste imali godina kad ste prvi put progovorili crnogorskim
jezikom? Da li ste pre toga govorili nekim drugim jezikom ili ste
progovorili prvi put?" Takvim ispitivanjem ne bi bila na dobitku samo
lingvistika montenegrina-materina, nego i covecanstvo, koje se
obogatilo saznanjem da ljudi u ozbiljnim godinama mogu progovoriti
nekim jezikom i to istovremeno i obavezno, pod uslovom da su iz iste
partije.
Srpski jezik, ime i pismo zabranjivali su u Crnoj Gori samo okupatori.
I to u ratu. Nemoguce je zamisliti neku domacu vlast, kakva god bila,
koja bi u miru davala za pravo okupatorima.
Istina, nekada jednojezicna i jezikonosna Crna Gora danas ima sve po
dvoje.
Jedan od najmanjih evropskih naroda jedini je koji pripada dvema
nacijama. Iz tog dvojstva nastaju i dva jezika i dve istorije i dve
civilizacije. A te istorije i civilizacije, crkve i nacije, javljaju se
u jednoj kuci, medu bracom i sestrama, pa je neko rekao - da bi im se
po vazecim zakonima i teorijama valjalo medusobno uzimati - zeniti i
udavati.
Sto je sve po dvoje nikoga ne zabrinjava jer uprkos tome o svemu
odlucuju samo jedni, i sto ih je manje tim vise i cvrsce.
I tako podvojena Crna Gora i dalje ostaje ogledalo srpsko. Istina,
razbijeno.

LUDNICA OTVORENOG TIPA

SA svih govornica se u demokratskoj Crnoj Gori svakodnevno ponavlja da
svako moze svoj jezik da zove kako hoce i da je to jedno od osnovnih
ljudskih prava. Nazalost, ili mozda srecom, takvo pravo nigde u
civilizovanom svetu ne postoji, ako je ikada igde i postojalo. Tako bi
samo Drago Dragovic, koji je nekad bio jedini centor "u pecatnji
slobode crnogorske", prosirio svoje nadleznosti i dobio nova
ovlascenja. Kad bi jurisdikcija Draga Dragovica bila prihvacena u
lingvistici, zasto ne bi i u fizici i matematici. Medu onima cija je
glavna deviza: "Hocu i drago mi je!" imao bi veliki broj pristalica a
neznalice bi konacno docekale oslobodenje od svih stega.
Razume se da je jedno od osnovnih ljudskih prava nemati pojma ni o cemu
ali jos nije bilo drzave koja je to pravo unela u skolski program. Kad
bi to bilo moguce onda bi svaka vlast imala pravo da svoju teritoriju
izdvoji iz nadleznosti bilo koje nauke, a bezakonje stavi pod zastitu
policije. Zar se vec nesto slicno nije dogodilo u Niksicu gde su
profesore koji su postovali ustav otpustili sa posla.
Crnogorski je jedini strani jezik koji se predaje na srpskom jeziku. Uz
to, crnogorski jezik je jedini strani jezik koji se srpski govori, cita
i pise. I ko pravilnije govori srpski, sto ima bolju dikciju i
preciznije osecanje za melodiju i akcente srpskog jezika, to tecnije i
izvornije govori crnogorski. Do naseg vremena nije se znalo da se moze
govoriti jedan jezik i biti poliglota. I to je jedan od lingvistickih
fenomena koji je svet dobio sa naseg terena.
Da li je moguce da je jezik u Crnoj Gori do sad cekao da mu bas
sadasnja vlast nadene ime?
Bilo bi tragicno kad bi se pitanje srpskog jezika ticalo samo profesora
niksicke gimnazije i ostalo u nadleznosti zakona o radnim odnosima i
zavoda za zaposljavanje Crne Gore. Otkaze su dobili ne samo profesori
srpskog jezika nego i elektroinzenjeri, profesori biologije,
filozofije, fizike, matematike, istorije, ruskog jezika, pa cak i kafe
kuvarica. A tako moze da prode svako ko se slepo drzi ustava Crne Gore.
Bilo je originalnijih i dobronamernijih predloga da se kao izlaz iz
ovakvog zamesateljstva u Crnoj Gori kao sluzeni jezik uvede engleski.
To bi bio prvi slucaj da se u jednoj zemlji za sluzbeni jezik uzme onaj
koji niko ne govori. Ili ga govori tako i toliko da bi sluzbeni jezik
mogao biti i nemusti.
Bilo kako bilo, tako se Crna Gora i Srbija pretvaraju u ludnicu
otvorenog tipa. Kad bi bila zatvorena ne bi imao ko ni da je zakljuca
ni da nasije kosulja.

JEZIK I IME

CRNA Gora se na srpskom jeziku zove Crna Gora. Crnogorci se na srpskom
jeziku zovu Crnogorci. Crnogorski jezik se, cak i po vazecem ustavu
Crne Gore zove srpski jezik ijekavskog izgovora. Na drugim maternjim
jezicima Crna Gora se zove drukcije, pa bi oni koji hoce da joj promene
jezik najpre morali promeniti i njeno ime. Tih imena ima u izobilju:
Karadag, Malezez, Montenegro, Mavro Vuko... "Gorski vijenac" se samo na
srpskom tako zove dok je "Luca mikrokozma" smo na srpskom luca, a
mikrokozma na svim jezicima.

TRI SLOVA

ZANIMLJIVO je da za postojanje crnogorskog jezika nema pisanih dokaza.
Niti oni koji tvrde da njime govore imaju nesto napismeno. Kazu da za
sad ima samo ime i tri slova. Ali s tim slovima se lakse kvici, sisti i
vristi nego sto se govori. Cudno da pre danasnjih Crnogoraca nije bilo
Crnogoraca koji su govorili crnogorskim jezikom. Zato je njihov jezik
crnogorskiji od crnogorskog, kako je kazao jedan od najistaknutijih
lingvista. Crnogorski bez muke uci se po recnicama, gramatici,
pravopisu, prirucnicima za srpski jezik ciji su autori, opet, vecinom
Crnogorci.

PODRSKA OTPUSTENIMA

Ovaj tekst Matija Beckovic je napisao kao podrsku profesorima Niksicke
gimnazije, otpustenim zbog neprihvatanja da predaju maternji, umesto
srpskog jezika. On je i danas u Niksicu sa njima.

http://www.novosti.co.yu/