[ Ramush Haradinaj, il terrorista dell'UCK cui e' stata assegnata in
questi giorni la surreale carica di "primo ministro della Kossova",
secondo l'articolo che riportiamo di seguito e' il mandante
dell'assassinio del testimone scomodo Tahir Zemaj. Haradinaj e'
notoriamente implicato nei crimini di guerra della primavera del 1999:
di questo si sta discutendo persino al "tribunale ad hoc" dell'Aia... ]

( procitaj isto :
http://www.artel.co.yu/sr/reakcije_citalaca/2004-11-19.html
Ramuš Haradinaj premijer? )


http://www.artel.co.yu/sr/reakcije_citalaca/2004-11-24_1.html

RAMUŠ HARADINAJ ORGANIZOVAO UBISTVO HAŠKOG SVEDOKA TAHIRA ZEMAJA

Beograd, 23. novembar 2004. godine
Pise: S. Nikolic

Tahir Zemaj, nekadašnji komandant teroristicke organizacije FARK, potom
predsednik Rugovinog DSK za opstinu Decani, njegov sin Enis Zemaj (22),
i rodjak Hasan Zemaj (30), takodje istaknuti aktivista DSK za Decani,
ubijeni su 04.01.2003. godine oko 18 casova, u blizini kombinata
"Druri"u Peci. Ova ubistvo izvršila su po nalogu Ramuša Haradinaja
braca Eljšani - Agim, Avni, Cerim, Adem i Ahmet zajedno sa Salijem
Ljajicem i Fljorim Ejupijem zvanim "Mazulj" i "Ljulji".
Da bi shvatio motiv ovog ubistva, potrebno je vratit se malo unazad i
osvetliti lik i delo Tahira Zemaja kao i istoriju sukoba
Zemaj-Haradinaj.

1. Tahir Zemaj - oficir JNA, narkodiler, pripadnik
obavestajno-politicke agenutre BND-a, terorista i funkcioner DSK

1.1 Oficir JNA
Tahir Zemaj je rodjen 1951. godine u Gornjim Streovcima kod Decana.
Posle zavrsetka vojne akademije kao potporucnik, i clan SKJ, dosao je
na sluzbu u knjazevacki garnizon. Srpski je govorio odlicno neretko se
predstavljao kao Slovenac, bio je omiljen u drustvu a u Knjazevcu je
dobio i nadimak "Toni". Iz Knjazevca je prebacen u Negotin gde je uz
kafane i kocku brzo zaboravio svoju prvu zenu Elmazu kojom su ga
roditelji jos kao dete ozenili. U Knjazevcu se vencava sa Slobodankom
Travicom s kojom je u braku ziveo tri godine. Brak je razveden po tuzbi
Slobodanke Travice a Zemaj prebacen u Zajecar.
U Zajecaru i pocinje njegova vrtoglava vojnicka karijera uz pomoc
njegovog zemljaka Alije Muhadzirija kome "Toni" postaje zamenik i ima
njegovu potpunu zastitu za svoje kockarske i kafanske bahanalije. Ubrzo
se ozenio Ljiljanom Stankovic, pravnicom u zajecarskoj privrednoj
komori. Sa njom je dobio dvoje dece. Taj brak je trajao i kad je "Toni"
otisao na KiM i tamo postao jedan od celnih ljudi u rukovodstvu
"Sekretarijata za narodnu odbranu" u Pristini.

1.2 Narkodiler
Godine 1986., Tahir Zemaj se povezao sa Dutom Kadriovskim jednim od
kumova siptarskog organizovanog kriminala. Juna iste godine Tahir Zemaj
i Daut Kadriovki, sastaju se nedaleko od restorana Rugova, u naselju
Aktas u Pristini. Sastanak je odrzan u automobilu Tahira Zemaja, i tom
prilikom je Kadriovski na rec dao Zemaju pola kilograma heroina koji je
bivsi oficir JNA a tadasnji sekretar fudbalskog kluba "TIMOK" iz
Zajecara Ram Sejdiju plasirao u Dalas - SAD. Posle prodaje prvih pola
kilograma heroina za koji je Ram Sejdiju u Dalasu uzeo 18.000$, svi su
bili zadovoljni jer su racunali da je to samo pocetak "rada" na
americkom trzistu. Nakon nekoliko dana sve se ponovilo, Zemaj je uzeo
drogu od Kadriovskog, odvezao se do Zajecara, Ram Sejdiju je drogu
zapakovao u duplo dno kofera, odvezao se na Surcinski aerodrum i odatle
u SAD, u Teksas, u Dalas. Uspesno je prosao sve aerodrumske kontrole,
medjutim nije sve islo kako je trebalo, drogu su i pre nego sto je
izasla na trziste od Deskua, coveka koji je bio zaduzen za njeno
iznosenje na narkotrziste Dalasa oteli cnrci.
Zamenik okruznog javnog tuzioca u Pristini Resat Milaku, podigao je
10.maja 1988. godine optuznicu protiv 35 osoba zato sto su u vremenskom
periodu od 1985 pa do 14. januara 1988.godine na organizovan nacin
kupovali narkoticka sredstva u vecim kolicinama u Turskoj,
transportovali ih do Pristine, gde su ih cuvali, preradjivali i
pakovali, a zatim transportovali u Italiju, Svajcarsku, SR Nemacku,
Spaniju, Madjarsku i SAD. To je bila mreza Dauta Kadriovskog, a deo nje
je bio i Tahir Zemaj. Kako je zvanicno saopsteno gotovo od prvog dana
za ovu mrezu znali su orgni SUP-a. Odredjne informacije su sa terena
stizale svakodnevno, a inspektori su budno pratili aktivnosti kompletne
mreze krijumcara. Odluka da se razbije ova mreza doneta je pocetkom
1988. godine kada se sa sigurnoscu znalo da poseduju posiljku droge.
Iznenadnim upadom u stan glavnih "mafioza" pronadjeno je u golubarniku
Bedzeta Blace 4,2 kg heroina namenjenog za transport u Madrid, stajalo
je u zvanicnom saopstenju.
Tadasnji Savezni SUP, Republicki i Pokrajinski bili su ponosni na ovu
operaciju. Medjutim, ako su zaista znali od pocetka za ovaj posao sa
narkoticima, postvlja se pitanje zasto su dozvolili i tolerisali sve to
do 1985. pa do 1988. godine. Zasto banda Kadriovskog nije uhapsena
posle 10 ili 30 kg heroina nego se cekalo da prosvercuju preko 150kg
narkotika. Osim toga pohapseni su samo clanovi bande Kadriovskog a ne i
on sam. Kadriovski je nastavio i dalje da "radi" organizujuci druge
grupe, a u poslu sa narkoticima je i danas. Ovom "uspesnom" akcijom
izgubljena je jedna od sansi da se siptarskom organizovanom kriminalu
zada ozbiljan udarac i da se razotkriju veze izmedju siptarskih
politickih struktura i kriminalaca.

1.3 Saradnik BND-a
Tahir Zemaj je zbog trgovine narkoticima, oruzjem i omogucavanja
Siptarima da ne sluze vojsku zavrsio u zatvoru, osudjen na visegodisnju
robiju. Kako je uspeo da dobije vikend iz niskog zatvora ostaje
nejasno, ali dolazi u Zajecar zdravi se sa porodicom i bezi u SR
Nemacku gde se pridruzuje siptarskim teroristickim organizacijama.
Sasvim je ocigledno da su nemacke obavestajno-bezednosne strukture
ozbiljno racunale na Tahira Zemaja u "projektovanju" dogadjaja na KiM
jer su mu nemacke vlasti dale azil! Bujar Bukosi i njegova garnitura u
koju je spadao Zemaj bili su deo politicke i obavestajne agenture koju
je BND stvorio u cilju realizacije tajnih operacija na KiM, a u svrhu
realizacije spoljnopolitickih intresa nemacke drzave na prostoru Srbije
i SRJ.
Naime, 1992. godine je samoproklamovani premijer Bujar Bukoši je uz
blagonaklonost nemackih vlasti osnovao od bivših oficira grupu "za
vojnu problematiku i bezbednost", kasnije preimenovanu u "ministarstvo
odbrane Kosova" na cijem je celu bio pukovnik Ahmet Krasnici, a kojoj
je pripadao i Tahir Zemaj. Tada su pocele i prve obuke albanskih
teorista u Nemackoj. Decembra 93. godine, Bukosi je osnovao je i fond
"Domovina zove", organizaciju za prikupljanje novaca namenjenog nabavci
oružja i opreme za "Vojsku Kosova" iz koje ce kasnije izaci teroisticka
organizacija FARK. Fond je registrovan u Nemackoj, u okviru albanske
demokratske zajednice. Fond "Domovina zove" imao je ekspoziture u 12
zemalja Evrope i Amerike. Devize koje je on sakupljao išle su delom za
obuku, opremu, naoružanje i strane placenike, a delom za propagandu i
potkupljivanje lobista i uticajnih grupa u vladajucim krugovima Zapada.
To su priznale i zapadne vlade, pa su, mada kasno, tek sredinom 1998.
godine, donele odluku o zabrani tog fonda, medjutim ona je vise bila u
fuknciiji otkazivanja "pomoci" Bukosiju i Rugovi i prilanjanja Hasimu
Taciju. I pored zabrane, fond je nastavio ilegalno da funkcionise, a
funkcionise i danas.
Koliko je zapad tolerisanjem ovakvih fondovao pomogao teoriste i uticao
na izazivanje i rasplamsavanje krize na KiM govori brojka od od 150 do
400 miliona dolara koja se slivala u ovaj fond godisnje. Novac je
sakupljan od dobrovoljnih priloga Siptara, "poreza", koje im su im
nametnuli Rugova i Bukošijeva "vlada" i zaradom od preprodaje droga,
iako mnogi danas zaradu od narkotika uglavnom pripisuju Hasimu Taciju i
teoristickoj formaciji OVK. Jedan od dokaza povezanosti bosova
siptarskog organizovanog kriminala i lidera Ibrahima Rugove poseduje i
ceska sluzba bezbednosti-BIS koja je foto-dokumentovala njegov susret
sa Princom Dobroshijem glavnim narko bosam u Ceskoj, decembra 1998,
koji mu je to prilikom dao novcani prilog.

1.4 Ratovanje protiv Srba u Hrvatskoj
Tahir Zemaj je ucetvovao u sukobu u Hrvatskoj na strani ustaskih
bojovnika, a sredinom 1988. godine je po nalogu samozvanog premijera
"kosovske vlade u egzilu" Bujara Bukosija iz Albanije dosao na KiM.
Pred naletom MUP-a Srbije u drugoj polovini septembra 1988. godine
Zemajevi teroristi ali i Haradinajevi koji su vrsili teroristicke akte
u istoj "operativnoj zoni", i medju kojima je vladalo veliko rivalstvo,
bacajuci oruzje prebegli su u Albaniju. Postoje dokazi da je Tahir
Zemaj za vreme svog kratkog boravka na KiM odgovaran za 40 ubistava
srpskih civila.

1.5 Umešanost u teroristicke akcije u Republici Makedoniji
U jednom intrvjuj listu "Koha ditore" Zemaj je rekao da se vratio na
Kosovo i Metohiju, odakle je otišao za vreme bombardovanja, da bi
"ujedinio Albance u borbi za nezavisnost i povecao profesionalizam u
"Oslobodilackoj nacionalnoj armiji u Makedoniji". Samim tim, je priznao
svoju i umešanost Ibrahima Rugove u dogadaje u Makedoniji. U
teroristicke aktivnosti siptara u Makedoniji je umesan celokupan
politicko-teoristicki establisment Siptara sa KiM. Ibrahim Rugova preko
Tahira Zemaja i njemu odanih teorista, Hasim Taci preko Azema Sulje,
Kadri Veselija i terorista iz KZK kojima je nominalni komandant bio
Agim Ceku a fiktivni Gzim Ostremi, Ramus Haradinaj preko Dauta
Haradinaja i njima odanih teorista.
Vratio sam se da bih ujedinio Albance radi suprotstavljanja
rasporedivanju srpskih snaga u kopnenoj zoni bezbednosti, podizanju
zida u Kosovskoj Mitrovici i najavljenom povratku 170.000 Srba u
Pokrajinu - kazao je Zemaj, koji je kasnije postao i funkcioner DSK,
iskazujuci time i stavove svog lidera Ibrahima Rugove. On je takodje
izrazio nadu da ce se, uz pomoc njegovog autoriteta, ujediniti
politicki faktori Kosmeta k njihovom zajednickom cilju - unapredivanju
Kosovskog zaštitnog korpusa i nezavisnosti. Iz ove recenice se videla
jasna zelja Ibrahima Rugove da preko Tahira Zemja preuzme nad KZK.
Medjutim u tome nije uspeo, Agim Ceku je i dan danas komandant KZK, a
ova formacija predstavlja licnu gardu Hasima Tacija.
Biografija Tahira Zemaja sasvim jasno pokazuje veze Ibrahima Rugove sa
terorizmom i njegovim finasiranjem od novca koji potice od trgovine
narkoticima. Takodje, optuzuje neke zapadne zemlje pre svega SR Nemacku
da je aktivno pomagala organizovanje, finasiranje i obuku siptarskih
teorista o cemu si i casni novinari iz ove zemlje pisali u njihovoj
stampi.

2. "Istorijat" licnog sukoba Tahira Zemaja sa Haradinajem i Tacijem

Licni sukob izmedju teroriste Tahira Zemaja s jedne strane i terorista
Ramusa Haradinaja i Hasima Tacija s druge ima svoje korene u
koncepcijske razlike u strategiji terorizma protiv drzave Srbije i
njenih organa bezbednosti, nacinu uvlacenja NATO-a u rat i ostvarenja
koncepta o KiM kao nezavisnoj drzavi, a zapocet je 1998. godine.
Zemajeva teroristicka formacija sastavljena od 22 oficira i stotinu
"boraca" uspela je sredinom 1998. godine da ilegalno predje granicu i
obrela se najpre u Glodjanu, sa namerom da se stacionira u Juniku i
tamo zapocne sirenje "vojske ministarstva odbrane". No, kako su dosli
na Haradinajev posed, ovaj im je u skladu sa prethodnim upozorenjima
koje je Zemaj u Albaniji dobijao od predstavnika "generalstaba OVK"
Azema Sulje, Adema Grabovcija i Saliha Jasarija, da nece biti
dobrodosao na KiM, priredio adekvatan docek. Blokirao ih je sa svojom
grupom, zapretio da ce ih eliminisati i naredio da se odmah vrate
odakle su dosli, u Albaniju. Haradinaj je dolazak Zemajeve grupe
terorista smatrao problematicnim za teroristicku OVK, posto je Zemaj
zeleo da deluje van postojece komande. Nekako je postignuto primirje
ali samo na kratko jer je ubrzo Haradinaj sa svojm grupom napao petoro
Zemajevih ljudi kvalifikujuci ih izdajicama i tom prilikom im je oteo
oruzje i novac koji su imali kod sebe.
Posle ofanzive MUPa- Srbije i Haradinaj i Zemaj se stacioniraju u
Papracanu, gde je Haradinaj uz stranu pomoc pre svega SAD i Rustema
Tetaja napravio kasarnu i poligon za obuku. U Papracanu je i Zemaj
napravio svoj stab za Metohiju naspram onom koji je nesto ranije
napravio Haradinaj za isto podrucje. U slucaj se umesao vrh
teroristicke OVK. Predstavnici "generalstaba OVK", medju njima i Hasim
Taci, dosli su u Papracane i smatrajuci da protivnickoj strani ne treba
dozvolitit da deluje smenili Zemaja sa mesta "komandanta operativne
zone Dukadjinske ravnice" i ponovo vratli Haradinaja. Tom prilikom je
Hasim Taci zvani Zmija vodio jednosatni razgovor sa Ahmetom Krasnicijem
Bukosijevim ministrom odbrane koji se nalazio u Albaniji. Posto je on
odbo da smeni Zemaja, Taci je, psujuci, Krasniciju ostro zapretio: " S
tobom cu brzo zavrsiti misiju" . Kako je Zemaj kasnije pisao u svojoj
knjizi Taci mu je tom prilikom rekao:"Protiv tebe Tahire Zemaje i
tvojih jedinica ratovacu kao protiv Srba!"
Zatim je usledilo je izvrsavanje odluke "generalstaba OVK" o
udaljavanju Zemaja i njegovih terorista iz Papracana. Naime, Haradinaj
je avgusta 1998. godine upao sa svojom grupom u kasarnu u Papracanu i
uperio puske i minobacace u Zemajaevu grupu. Dao je rok Zemaju i
njegovim oficirima pola sata da napuste kasarnu u Papracane. Ovi su to
morali da ucine, da bi se potom napravilo nekakvo primirje, ali
nakratko. Polovinom septembra i jedna i druga grupa terorista su pod
naletom MUP-a Srbije prebegle u Albaniju.
Posle dolasak KFOR-a i UNMIK-a na prostor KiM, sukob izmedju ovih
terorista je nastavljen verbalno i propagandno - i Zemaj i Haradinaj su
napisali knjige, Zemaj - "Tako je govorio Tahir Zemaj" a Haradinaj -
"Svedocenje o putu u slobodu" , u kojima su izneli niz optuzbi na racun
jedan drugog. Zemaj je u svojoj knjizi osim optuzbi na racun Haradinaja
je direktno optuzio Hasima Tacija za ubistvo Ahmeta Krasnicija, prvog
Rugovinog i Bukošijevog coveka zaduženog za stvaranje albanskih
"oružanih snaga za Kosovo" (FARK). U knjizi se Zemaj se priseca
Tacijevih pretnji Krasniciju telefonom iz Papracana, kada Krasnici nije
hteo da ga smeni sa mesta "komandanta" "operativne zone Dukadjini" - da
ce sa njim "uskoro završiti misiju" navodeci i indikativnu cinjenicu da
se Taci vece pre nego što je ubijen Krasnici, u Tirani sastao sa
Ibrahimom Keljmendijem, poznatim po prljavim likvidacijama.
Zemaj je tri puta bio meta atentata i po pristinskim medijima je javno
optuzivao Hasima Tacija i Ramusa Haradinaja, da su njhovi organizatori.

3. Tahir Zemaj haski svedok

U intervjuima datom prištinskom dnevniku "Koha ditore", Tahir Zemaj je
izjavljivao je da je kontaktirao sa zvanicnicima Haškog suda. Izvori iz
Haskog suda kazu da je Zemaj njihovim istraziteljima ispricao svoja
saznanja o zlocinima vezanim za 6 masovne grobnice kod Radonjickog
jezera. Grobnice su se nalazile u kanal izmedju Bistrice i ostrva
Radonjic, u Radonjickom jezero i u neposrednoj blizini kanala. Iz njih
je 08.09.1998.godine, izvadjeno 37 leseva oba pola, cak i ostaci jednog
deteta koje je jos pilo mleko na cuclu. Po svedocenju Zemaja,
Haradinajevi terorista su Srbe kidnapovali, dovodili na obalu kanala
izmedju Bistrice i ostrva Radonjic, ubijali ih i tela bacali u kanal,
samo jezero ili u rake koji su kidnapovani morali sami da iskopaju.
Navodi Zemaja se u potpunosti slazu sa dokazima koje MUP Srbije,
povodom ovog zlocina poseduje, a koji takodje optuzuju Ramusa
Haradinaja, kaze izvor iz haskog tribunala. Sve dokaze o ovom i drugim
zlocinima siptarskih terorista MUP Srbije je predao haskom tribunalu,
medjutim do sada ni jedan optuznica nije podignuta.
Zemaj je haskim istraziteljima takodje dao iskaz o tome kako su mu
Ramus Haradinaj i Hasim Taci u toku 1998.godine likvidirali nekoliko
ljudi, pominjuci pri tom ime zloglasnog "porucnika" Trogera poznatog po
likvidacijama i mucenjima Srba i Siptara. Haske istrazitelje su posebno
zanimala Zemajeva saznanja o tome ko je likvidirao Ahmeta Krasnicija.
Izvor iz Haskog tribunala navodi da je Zemaj za ovo ubistvo direkno
okrivio kao organizatore Hasima Tacija, Azema Sulju ujaka Hasima
Tacija, poznatog pod nadimkom "Veliki ujak" i Kadri Veselija. a kao
ubicu Ibrahima Keljmendija.
Motiv saradnje Tahira Zemaja sa haskim tribunalom je bio osveta,
izmirenje starih politickih dugova i pokusaj da se optuzivanjem Tacija
i Haradinaja, podizanjem optuznice protiv njih od strane haskog
tribunala, razbije struktura njihove politicke moci cime bi Rugovin DSK
dobio mogucnost da nesmetano vlada pokrajinom, i samostalno u skladu sa
svojom koncepcijom pokusa da ostvari svoje separatisticke ideje.

4. Svedocenje protiv grupe "Dukadjini"

Svedocenjem pred istražiocima Haškog tribunala i na sudjenju protiv
grupi "Dukadjini" koja je bila u sastavu teroristicke OVK, terorista
Tahir Zemaj poceo da ispunjava obecanje da ce obelodaniti dokaze o
zlocinima teroriste Ramusa Haradinaja i njemu odanih terorista koji su
se borili u okviru OVK Medju teroristima iz grupe "Dukadjin" nalazio se
i brat Ramusa Haradinaja, Daut Haradinaj.
Sudenje teroristickoj grupi poznatoj pod imenom "Dukandin", jedno je od
najvecih i najzanimljivijih od dolaska KFOR-a i UNMIK-a na KiM. Ovim
sudjenjem je na posredan nacin pocelo da se dokazuje, da teroristi iz
OVK nisi bili nikakvi romanticni borci za slobodu kakvim su ih
predstavljali zapadni mediji, vec najobicnije ubice koje su ubijale i
"svoju bracu po oruzju i ideji" zbog koncepcijskih razlika i licnih
sujeta. Takodje, pocelo je da izlazi na videlo da je i frakcija
separatistickog pokreta na cijem je celu bio Ibrahim Rugova imala
"svoje" teroriste - FARK!
Sudskim vecem predsedavao je medunarodni sudija Moris de Tevanari, a
tužbu je zastupao medunarodni tužilac. Optuženi Idriz Balaj, Bekim
Zekaj, Ahmet Elšani i Ramuš Ahmetaj uhapseni su 18.juna ove godine, a
Daut Haradinaj se sam predao dan kasnije. Na sudenju pojavilo se 48
svedoka a medju njima i Tahir Zemaj, Ilir Selimaj... Optužnicu je na
pocetku sudjenja procitao medunarodni javni tužilac Antonia Astula. On
je naveo da je sve pocelo konfliktom izmedu rivalskih pripadnika OVK
(izbegao je da kaze da je sve pocelo konfliktom izmedju rivalskih
teroristickih grupa i da nisi svi sacinjavali OVK). Jednu grupu su
cinili pripadnici OVK zone Dukandin, dok su drugu predstavljali
pripadnici brigade u egzilu, koju je vodio Tahir Zemaj. Zemajeva
formacija je bila bliska Demokratskom savezu Kosova (DSK) Ibrahima
Rugove, i nazivana je Oslobodilacka armija Republike Kosovo (FARK).
Tužilac je naveo da su optuženi, 23. juna 1999. godine, ispred robne
kuce u Peci, oteli Baškima Balaja, Sinana Musaja, Rezu Osaja, Rama
Idriz Peju i Vesela Muricija, sve sa podrucja opštine Decani. Optuženi
su tu petoricu Siptara prebacili u štab OVK u Peci, a potom ih, po
nalogu Ethema Cekua, brata Agima Cekua, odveli u selo Ratište kod
Decana, kako bi se sastali sa jednim od komandanata OVK - Ramušom
Haradinajem. Tu petoricu su, prema navodima tužilaštva, do nesvesti
pretukli prvooptuženi Idriz Balaj, potom Daut Haradinaj i Bekim Zekaj.
Oteti su istog dana ponovo pretuceni, nakon cega su odvedeni u jednu
kucu iz koje su se potom culi pucnji. Prema navodima optužnice,
cetvorica otetih Siptara su ubijena, dok je Vesel Murici uspeo da
pobegne i na sudjenju pojavio kao jedan od svedoka optuzbe.
Teroriste iz grupe "Dukadjin" je sudsko vece u Okruznog suda u Pristini
zbog otmice, zlostavljanja i ubistva cetvorice, terorista iz
organizacije FARK, 13. decembra osudilo na ukupno 31 godinu zatvora.
Odbrana optuzenih je najavlila zalbu Vrhovnom sudu Kosova.

Karla zašto ne podižeš optužnicu?

Svedocenje protiv pripadnika teroristicke grupe Dukadin bila je kap
koja je preila cašu Tahir Zemaj je morao da umre. Besan zbog zatvorske
kazne na koju je osuden njegov brat, Ramuš Haradinaj je izdao nalog za
likvidaciju Zemaja kako bi ga zauvek ucutkao. Medjutim dokaza
Haradinajevih zlocina je toliko mnogo da ih ništa ne može obrisati pa
makar likvidirao pola sveta. Te dokaze je država Srbija predala Haškom
tribunalu medutim ovaj sud još uvek nije podigao optužnicu protiv
Haradinaja pa se s pravom postavlja pitanje, narocito ako se ima u vidu
slucaj Vojislava Šešelja pred Haškim tibunalom koji se tamo nalayi
navodno zbog raspirivanje verske i nacionalne mržnje, šta je još
potrebno da Haradinaj najzad bude optužen?