( Izlaganje Vladislava Jovanovica: JUGOINFO 30 Nov 2004
Izlaganje Oskara Kovaca: JUGOINFO 22 Dic 2004
http://groups.yahoo.com/group/crj-mailinglist/messages )


http://www.artel.co.yu/sr/reakcije_citalaca/2004-12-22.html

MEDJUNARODNI POLOZAJ SRBIJE I CRNE GORE
I STRATEGIJA NJENE SPOLJNE POLITIKE

BEOGRADSKI FORUM ZA SVET RAVNOPRAVNIH
Beograd, 27. novembar 2004. godine
ETNOGRAFSKI MUZEJ
Okrugli sto na temu: MEDJUNARODNI POLOZAJ SRBIJE I CRNE GORE I
STRATEGIJA NJENE SPOLJNE POLITIKE


Izlaganje: Rade Drobac

I MEDJUNARODNI POLOZAJ SRBIJE I CRNE GORE

Danas, kada je nasa javnst podeljena na dva suprotna tabora, na one
koji misle da smo na ivici ponora i potpune propasti, sa pretnjom
potpunog nestajanja kao naroda I drzave, I one koji misle da smo nakon
godina mraka i stradanja izasli na svetao evropski but koji nam
garantuje sretnu buducnost, vazno je izneti objektivne pokazatelje koji
mogu razresiti ovu dilemu, bar kod onih koji misle svojom glavom.
Ovbakva podela onemogucava nam osmisljavanje bilo kakve dugorocne
nacionalne strategije I paraolise I sve aktuelne politicke aktivnosti u
bilo kom pravcu, cime zemlju postepeno void u sve vecu konfrontaciju, a
sledstveno tome, I nemogucnosti ostvarivanja ma ia najosnovnijih
drzavnih i nacionalnih interesa. Zato je izuzetno znacajno objektivno I
jasno oceniti medjunarodni polozaj nase zemlje, pa tek onda traziti
kako doci do nekakve nacionalne strategije, kako na unujtrasnjem, jos
vise na medjunarodnom planu, mada se ta dva pitanja ne mogu razdvajati
jer su organiski povezana.
Kada je u pitanju medjunarodni polozaj neke zemlje, on se moze vrlo
precizno odrediti na osnovu primene sasvim jasnih principa i kriterija.
Ti parametri su rezultat duge istorije i razlicitih oblika drzavnosti
zbog cega su objektivni, stabilni i tesko promenljivi. Ono sto je
posebno vazno je da ne spadaju u repertoar dnevne politike a u ovom
trenutku i na ovom mestu ih je utoliko znacajnije navesti kako bi se
ponovo podsetili tih osnovnih, a zaboravljenih, i svima razumljivih
nacela i razgrnuli maglu dezinformacija i poluistina koja krije stvarni
medjunarodni polozaj nase zemlje u ovom trenutku. To je ujedno I
preduslov da mozemo uopste razmisljati o bilo kakvoj strategiji nase
spoljne politike.
Prvi i osnovni kriterijum za vrednovanje naseg medjunarodnog polozaja
je utvrdjivanje kakvu percepciju o nasoj zemlji imaju druge drzave. Da
li je smatraju stabilnom ili nestabilnom, politicki monolitnom ili
nesloznom, ekonomski jakom ili slabom, vojno potentnom ili debilnom,
sposobnom, kredibilnom i samodovoljnom, ili nesposobnom, nepouzdanom i
zavisnom. Dakle, ukoliko strane drzave ocenjuju nasu zemlju stabilnom,
politicki monolitnom, ekonomski jakom, vojno potentnom, sposobnom,
kredibilnom i samodovoljnom, morace da je postuju, da njene interese
uvazavaju , da sa njom saradjuju a prostor za njihovo zlonamerno
mesanje u njene unutrasnje stvari ili ugrozavanje njenih
spoljno-politickih interesa bice sveden na minimum, odnosno takvo
eventualno delovanje bice svim ovim karakteristikama znatno
obeshrabreno. I naravno, obrnuto sa svim posledicama koje to moze
doneti. Neka svako zakljuci u koju kategoriju nasa zemlja danas spada.
Drugo, veoma znacajan kriterijum pri odredjivanju nase medjunarodne
pozicije je i u kojoj meri nasa zemlja ostvaruje svoje nacionalne,
drzavne, politicke, ekonomske, kulturne i druge interese jer je to
jedan od glavnih uslova za njen medjunarodni kredibilitet. Pri tome bi
se moralo znati koji su ti ciljevi koje zelimo ostvariti kako bismo
znali da li smo, i u kojoj meri, u tome uspeli. Jos je znacajnije
napraviti razliku izmedju nasih izvornih i stvarnih ciljeva i interesa
od poturanja tudjih interesa kao nasih, sto je u nasoj zemlji veoma
izrazeno u poslednjih nekoliko godina. Medjutim, ako realno i
objektivno sagledamo rezultate naseg delovanja kao drzave u polednjih
petnaestak godina, u odnosu na nase najosnovnije interese, videcemo da
skoro nijedan cilj nismo uspeli ostvariti. Naprotiv. U raspadu
Jugoslavije smo prosli najgore. Otete su nam teritorije, narod je
osakacen i proteran sa svojih ognjista, ekonomski smo uruseni,
politicki podeljeni i nacionalno sve dezorijntisaniji, a ubrzano padamo
ka potpunom haosu i bezizlazu. Pri tome, na racun nasih interesa, mnogi
drugi narodi i etnicke grupacije na ovom i na sirem prostoru, osvarili
su svoje vekovne i druge ciljeve. Kada danas to analiziramo, mislim da
moramo priznati da je to zato sto nismo imali jasne ciljeve, nismo
prepoznali ciljeve drugih, niti smo u haosu koji je namerno izazvan
znali da odreagujemo na adekvatan nacin da nase interese zastitimo a
interese drugih onemogucimo. Danas smo od ostvarivanja svojih ciljeva i
interesa udaljeniji vise nego ikad jer nam se, umesto nasih, poturaju
tudji interesi i ciljevi kao oni koji su u nasem interesu, mada je
mnogima jasno da to nije tako. Pri tome se nas pristanak na odustajanje
od nasih vitalnih nacionalnih i drzavnih interesa predstavlja kao
nekakva vrhunska i vrl;o uspesna "realpolitika", odnosno kao
ostvarivanje navodnog maksimima nekakvih ciljeva koji su u ovom
trenutku moguci, pri cemu retko ko pita sta ce nam takvi ciljevi jer
nam nista korisno za nas ne donose. To je, u stvari,politika
kapitulacije zaodenuta u ruho realpolitike da bolje izgleda a cilj joj
da u narodu ubije svakju nadu da se nasi stvarni interesi mogu ikada
ostvariti. Pri tome se sve predstavlja samo u danasnjem kontekstu i kao
konacno, svesno zanemarujuci istorijsku komponentu, kao da se istorija
ne nastavlja i da nam ni buducnost nece nista novo i dobro doneti.
Zagovara se mirenje sa navodno neizbeznom sudbinom, kao da upravo nas
narod nema tradiciju vekovnog otpora stranim dominacijama i kao da
dosada nije pokazao da se taj otpor uvek na kraju isplati i upornoscu i
strajnoscu u svojim interesima sloboda povrato, maker I nakon vise
vekova.
Trece, medjunarodni poolozaj neke zemlje moze se ceniti merom naseg
uticaja na medjunarodne tokove i zbivanja I u medjunarodnim
organizacijama. Posto smo mala zemlja, najvise rezultata trebalo bi
ocekivati u nasem neposrednom okruzenju a ako zaista imamo kapacitete u
smislu prethodno iznetim kriterijuma, i sire. Da bismo se objektivno
izvagali poredimo nas danasnji uticaj sa onim koji smo imali u vreme
nesvrstanosti pa ce nam sve biti jasno. Ako zelimo da budemo sasvim
iskreni prema sebi, videcemo da danas cesto ne mozemo da uticemo ni na
dogadjaje u nasoj zemlji, a kamoli u inostranstvu. Setimo se da smo
samo pre dvadesetak godina bili jedan od vodecih medjunarodnih faktora
ne samo u okruzenju, nego i u skoro svim tada aktuelnim medjunarodnim
pitanjima, pocev od Bliskog istoka pa do Roga Afriike.. Dakle, danas je
nas uticaj objektivno nikakav i svedeni smo na protektorat u sluzbi
stranih interesa.
I napokon, cetvrto, koliki je nas kulturni uticaj i ugled na nase
neposreno okruzenje i u svetu u celini. Politicki, ekonomski, vojni,
medijski I drugi uticaji jesu najvazniji, ali ne smemo potceniti ni
kulturni utic aj. On je, na primer, pored ostalih faktora, znacajno
uticao da u "hladnom ratu" SAD pobede SSSR. Dakle, ako bismo posmatrali
nase medjunarodne uspehe na planu filma, sporta ili muzike, cesto
nesrazmerne nasoj velicini i realnim mogucnostima, a posebno
ulaganjima, mogli bismo tu naci neku utehu i kompenzaciju za mnoge
druge promasaje i neuspehe, koji, ruku na srce, ne samo da
preovladjuju, vec se desavaju u oblastima od daleko veceg znacaja.
Medjutim, kada vidimo da nam se otimaju ili otudjuju teritorije, da nam
se jezik prekrstava, crkva rastace i odcepljuje, cirilica nestaje,
porodica, kao tradicionalni stub drustva, rusi, tradicionelne moralne
vrednosti ismevaju, stvar dobija sasvim drugaciji oblik. Dakle, ni tu
se ne mozemo pohvaliti nekim dostignucima, osim povremeno i u pojedinim
sferama, sto je sve zanemarljivo u poredjenju sa lavinom promasaja i
neuspeha Ikoji nas karakterisu I marginalizaciojom nase zemlje koja je
sve akutnija.
Najtragicnije od svega je da nas nasi politicki lideri ubedjuju kako
idemo u svetlu buducnost, kako nas svi vole, kako je nas interes u
evroatlantske integracije, pri cemu mi za taj ulazak ne postavljamo
nikakve uslove. Naprotiv, nama se postavljaju, za svaku drugu normalnu
zemlju, neprihvatljivi uslovi- odustajanje od sopstvenih teritorija,
odustajanje od svog suvereniteta, rasprodaja svog nacionalnog bogatsta,
favorizovanje manjina na racun vecine i sl. Po zemlji nam vrsljaju
strane agenture, drzavne organe nam superviziraju strani cinovnici,
nacionalno bogatstvo kupuje strani kapital, radnici masovno ostaju bez
posla a delovi nase teritorije su pod okupacijom ili pod pretnjom
otcepojenja u dogledno vreme.
Dakle, ako se slazemo da su prethodno izneti parametric objektivni, da
su prethodno iznete konstatacije, ili barem njihov veci deo tacne,
jasno nam je da je nas medjunarodni polozaj katastrofalan.. Takodje,
mozemo slobodno tvrditi da se nista, ili skoro nista, cast pojedincima
ili pojedinim patriotskim organizacijama, ne cini da se trend
propadanja i daljeg razbijanja nase zemlje zaustavi, definise minimum
nacionalnih i drzavnih interesa, pregrupisu snage u politickim i
intelektualnim krugovima I drzavnim organima koje se mogu boriti za
interese svoje zemlje i pokrene siroka unujtrtasnja konsolidacija i
medjunarodna ofanziva na odbrani i promociji nasih vitalnih interesa i
ciljeva.
Na kraju ovog dela moram istaci I cinjenicu da smo u proteklom peridou
kao drzava I narod bili suoceni sa velikim teskocama, napadima,
sankcijama, pretnjama, specijalnim ratom, I mnogim drugim teskocama i
da su svakako svi ti razlozi doveli dovde gde smo sada. Medjutim, bez
obzira na sve to, ipak smo sami krivi za poziciju u kojoj se sada
nalazimo. Da smo bili jedinstveniji, budniji, svesniji, organizovaniji,
posteniji, da smo imali veci stepen medjusobne solidarnosti, da smo
imali vise nacionalne svesti, da smo vise jacali drzavne organe i
nacionalne institucije , da smo manje verovali strancima a vise sebi,
da smo manje verovali u bajke a vise u stvarnost, I napaokon da smo
birali najbolje i strogo vodili racuna kakvi su i sta nam mogu doneti,
danas bismo bili u daleko boljoj poziciji. Svakako ravnopravnijoj u
odnosu na druge drzave u okruzenju, dostaojanstvenojiom u odnosu na
medjunarodnu zajednicu, srecnijoj u pogledu naseg svakodnevnog zivota.
Ako vec to do sada nismo uspeli, nadajmo se da smo iz toga bar nesto
naucili i da cemo vec jednom prekinuti lanac gresaka i pogresnih
poteza. Pocnimo misliti unapred, vuci konce prvi, ostvarivati nase
strateske i dugorocne interese i verovati u sebe i svoje snage. Drzimo
se jedni drugih. Ne verujmo d ace drugi uraditi vise za nas nego sto to
mi sami mozemo.
Ako to uspemo, pomoc drugih, cesto lazna , nece nam mnogo trebati.

II STRATEGIJA SPOLJNE POLITIKE SRBIJE I CRNE GORE

Analiza medjunarodnog polozaja nase zemlje ne bi bila potpuna i
svrsishodna ako se ne predloze i neke mere da se taj polozaj popravi,
stradanje zaustavi i interesi nase zemlje pocnu ozbiljnije i celovitije
ostvarivati. Oslikano stanje naseg medjunarodnog polozaja, koje je i
deo naseg unutrasnjeg stanja, ne moze se lako i brzo popraviti i
zahteva mnogo razlicitih aktivnosti, kratkorocnih i dugorocnih. Ali
posto se to ne moze u kratkim crtama izneti, a da bude uverljivo i
argumentovano, obrazlozicu samo neke od najvaznijih ciljeva a druge,
ali ne manje znacajne, samo cu navesti.
Kao prvi uslov da se situacija pocne menjati na bolje je uspostavljanje
jedinstva zemlje, osnosno svih, ili bar najvaznijih, politickih
faktora. U situaciji u kojoj se nasa zemlja nalazi, pred daljim
komadanjima njene teritorije, pred daljim slabljenjem njene kohezije,
snage njenih drzavnih oragana i novim dezorijentacijama kako bi se
bolje razbila , od vitalnog je interesa postici najveci moguci stepen
politickog i akcionog jedinstva. To je lakse reci nego ostvariti, ali
je situacija takva da se to ne moze odlagati. Kada je rec o Srbiji,
podele po sistemu demokratski blok, antihaski lobi, bivsi rezimi,
partizani i cetnici ,patriote i mondijalisti i mnoge druge, stvarne i
vestacke , spontane i izazvane, moraju odmah prestati. Nestanak
jednopartijskog sistema uveo je, na zalost, takav visestranacki system
i takvu parlamentanu demokratiju koji su favorizovali borbu za vlast a
u drugi plan gurnuli drzavne i nacionalne interese. Danas je vaznije
poraziti politicke protivnike u nekoj rivalskoj stranci nego
suprotstaviti se pravim neprijateljima nase zemlje. Zato su u krizi u
kakvoj se nalazimo potrebni opsti konzenzus, moratorijum na rad
stranaka i vlada nacionalnog spasa. Bez toga se necemo moci izvuci iz
ove izrazito teske situacije.
Potom je neophodno da se ni na koji nacin ne dozvoli razdvajanje Crne
gore i Srbije, odnosno da se po svaku cenu odrzi i ovakva zajednica
medju njima jer je i ona bolja od potpunog razlaza. Ovo iz mnogo
razloga u koje ne bih ulazio jer bi to uzelo previse vremena, Dovoljno
je reci da je opstanak ove zajednice u vitalnom interesu obe republike.
Pri tome je najvaznije da je vecina gradjana obe repuiblike i dalje za
zajednicki zivot.
Tek posto se to postigne, ako se u tome uspe, mora se definisati
minimum vitalnih interesa zemlje.
To, pre svega, mora biti teritorijalni integritet i suveresnost nad
celom teritorijom kao "conditio sine qua non". Nema primera u svetu da
se ijedna zemlja dobrovoljno odrekla svojih teritorija, pa nema razloga
da to mi prvi cinimo. Kosovo i Metohiju nam siptarski teroristi i
velike sile mogu uzeti silom, ali bez naseg pristanka. Onda zadrzavamo
pravo da ga silom ili milom vratimo kada se za to steknu uslovi. Ako
sami na to pristanemo, ta mogucnost ce verovatno zauvek biti
izgubljena. Na to moraju misliti danasnji politicari zarad svoje dece i
dece njihove dece I nase zajednicke buducnosti, ali u u ime svih onih
predaka koji su za nasu drzavu ikada ginuli verujuci da brane svoje
zemlje I svoje bliznje.
Potom, a u okviru istog cilja, podrska pravednoj borbi za svoj opstanak
i samoupravu Republike srpske u okviru BiH. Nasa zemlja je jedan od
garanata Dejtonskog sporazuma i ima obavezu da ga brani i u svom
interesu i u interesu srpskog naroda iz BiH. Ovo stoga jer se ne smeju
ponistiti rezultati pravedne borbe Srba iz BiH za njihovo ranopravno
mesto u toj drzavi. Odustajanje od toga ponistilo bi sve tekovine te
borbe i obezvredilo zrtve koje su za to podnete. Pored toga, sprski bi
narod ponovo bio marginalizovan, odvojen jos vise od marice Srbije,
sveden na vazalni status, zaostajanje, nerazvijenost u odnosu na druga
dva naroda iz BiH, pa i na postepeno nacionalno nestajanje. Pored svega
toga, Republika srpska je i znacajan deo nase opste bezbednosti i vrlo
znacajan protiv teg u nasim pregovorima i oko Kosova i Metohije.
Aktuelni pritisci na Republiku srpsku su mozda deo predigre za lakse
nasilno odvajanje KiM od Srbije i to se ne sme dozvoliti. Srbija svim
snagama sa kojima raspoloze mora braniti Republiku srpsku i njene
interese, jednako kao i Kosovo I Metohiju. Opstanak Republike srpske je
jedan od preduslova ocuvanja i celovitosti Srbije, pri cemu je odbrana
RS i KiM i deo borbe za demokratiju i legalitet u medjunarodnim
odnosima, nasuprot samovolji Pedi Esdauna i Johana Petersena koji
izrazavaju interese velikih sila ali koji ih nece moci dovesti do kraja
ako mi to ne dozvolimo...
Ima jos mnogh interesa koji bi se mogli navesti kao primarni za nasu
zemlju ali bi se o njima trebalo dogovarati tek ako se prethodno
navedeni uslovi ispune. Zato cu samo nabrojati neke od njih: jacanje
drzave i njenih organa kroz finansijsku podrsku, ozbiljnu kadrovsku
poiitiku i dugorocne planove razvoja, jacanje nacionalnih i naucnih
institucija i univerziteta, jacanje privrede uz oslonac na sopstvene
snage i saradnju sa inostranstvom u meri nasih interesa, aktivno
razvijanje svestrane saradnje sa svim zemljama sveta koje su za to
zainteresovane, a posebno sa onim zemljama u regionu i svetu za koje
nas vezuju tradicionalno dobri odnosi i podudarnost politickih ili
drugih interesa, dosledno insistiranje na ravnopravnosti u
medjunarodnim odnosima, odnosno na postovanju i primeni reciprociteta i
retorzije bez obzira o kome se radi, uclanjenje u medjunarodne
organizacije, prevashodno regionalnog karaktera, i u funkciji nasih
interesa a ne interesa tih organizacija, odnosno nekih njenih clanica,
svestrana afirmacija naseg nacionalnog I kulturnog identiteta u svim
pirlikama i u svim oblastima I mnogo toga drugog.
No, previse je toga vec receno. Ako se i delic iznetog ostvari, i to
mora biti veoma brzo jer nas dogadjaji pritiskaju, ucinili bismo veliki
korak ka zaustavljanju sveopste propasti naseg naroda i drzave a
verujem da bi to bio istorijski cin.