(srpskohrvatski / italiano)
S. Amin: Verso l’implosione del progetto europeo
1) Intervju sa Samirom Aminom povodom ministarske konferencije Pokreta nesvrstanih zemalja
2) Le elezioni europee del Maggio 2014: una nuova tappa verso l’implosione del progetto europeo
(articolo di Samir Amin e commento di Francesco Maringiò)=== 1 ===
(In english: The Revival of the Movement of Non-Aligned Countries
By Samir Amin - Global Research, May 27, 2014
http://www.globalresearch.ca/the-revival-of-the-movement-of-non-aligned-countries/5383510
By Samir Amin - Global Research, May 27, 2014
http://www.globalresearch.ca/the-revival-of-the-movement-of-non-aligned-countries/5383510
In italiano: La rinascita del Movimento dei Paesi non allineati e degli internazionalisti nell'era transnazionale
Intervista a Samir Amin - pambazuka.org, 19/05/2014
oppure https://it.groups.yahoo.com/neo/groups/crj-mailinglist/conversations/messages/7998 )
Intervju sa Samirom Aminom - Ponovno rađanje Pokreta nesvrstanih i internacionalista u transnacionalno doba
Jasna Tkalec
vrijeme objave: Utorak - 24. 06. 2014 | 17:00
Intervju sa Samirom Aminom, istaknutim egipatskim marksističkim ekonomistom, povodom ministarske konferencije Pokreta nesvrstanih zemalja (Alžir, 26-29 svibnja 2014.)
Kakva je priroda izazova s kojom se danas suočavaju zemlje Pokreta nesvrstanih, 60 godina nakon njegovog nastanka u ovom današnjem toliko izmijenjenom svijetu?
Živimo u sistemu neuravnotežene mondijalizacije, nejednake i nepravedne. Jedni imaju sva prava pristupa resursima planete, da ih koriste i da ih čak rasipaju te ta prava koriste ekskluzivno. Drugima preostaje obaveza, da prihvate taj poredak, da se adaptiraju na njegove zahtjeve, da se odreknu vlastitog razvoja, čak i elementarnih, prava na hranu, na obrazovanje i na zdravlje, pa i na sam život, a to se odnosi na velik broj naroda – naših naroda.
Taj nepravedan poredak definiran je kao "mondijalizacija" ili "globalizacija".
Mi bismo morali prihvatiti, da velesile koje uživaju u tom nepravednom svjetskom poretku, u prvom redu Sjedinjene Države i Europska Unija, ratni saveznici u NATO-u, imaju pravo intervenirati oružanom silom da bi nametnuli uvažavanje njihovih uzurpiranih prava pristupa i korištenja – ili pljačke – naših bogatstava. To čine sa različitim izgovorima – preventivni rat protiv terorizma biva zazivan, kad im to odgovara. Rade to i pod izgovorom oslobađanja naših naroda od 'krvoločnih diktatora'. Međutim činjenice pokazuju da ni u Iraku, ni u Libiji, na primjer, njihova intervencija nije dozvolila razvoj demokracije. Te su intervencije jednostavno razorile te države i njihova društva. Nisu otvorile put napretka ili demokracije, već su taj put zatvorile.
Da objasnim: nismo protivnici svih oblika mondijalizacije. Protivnici smo ovog nepravednog oblika mondijalizacije, kojeg smo žrve.
Što predlažu protiv tog izazova Nesvrstane države?
Odgovore na taj izazov je jednostavno formulirati u njihovim glavnim velikim načelima.
Naše je pravo da izaberemo naš vlastiti put razvoja. Velesile koje su bile i ostaju tvorci i korisnici postojećeg svjetskog poretka moraju prihvatiti i prilagoditi se zahtjevima našeg razvoja. Prilagođavanje mora biti recipročno. Ne treba da se slabi prilagođavaju zahtjevima moćnih. Baš suprotno, treba zahtijevati od jakih da svoje ponašanje reguliraju prema potrebama slabih. I sam koncept prava baš zato postoji, da bi se ispravile nepravde, a ne da bi se one nastavljale u nedogled. Imamo dakle pravo da provedemo u djelo naše suverene projekte razvoja. A to je ono što nam onemogućuju današnji stvaraoci globalizacije.
Naši suvereni projekti razvoja moraju biti tako zamišljeni, da dozvoljavaju našim narodima i našim državama da se industrijaliziraju na onaj način, kako one to shvaćaju, i da sebi stvore pravnu i društvenu strukturu po vlastitom izboru, koja će dozvoliti da mi sami postignemo i razvijemo suvremene tehnologije. One moraju biti tako koncipirane, da nam jamče suverenitet u hrani i da dozvoljavaju svim slojevima našeg naroda da imaju udjela u razvoju, i da se napokon stane na kraj sve većem osiromašenju, koje je upravo u tijeku.
Ostvarivanje naših suverenih projekata zahtijeva ponovno stjecanje financijskog suvereniteta. Nije naš posao da se prilagodimo financijskoj pljački na ogromnu korist banka dominantnih ekonomskih sila. Svjetski financijski sistem mora biti prisiljen na prilagođavanje našem suverenitetu.
Naš je posao da zajedno odredimo puteve i sredstva razvoja naše međusobne kooperacije u smjeru Jug-Jug, što može olakšati uspjeh naših suverenih planova razvoja.
Kakva je priroda izazova s kojom se danas suočavaju zemlje Pokreta nesvrstanih, 60 godina nakon njegovog nastanka u ovom današnjem toliko izmijenjenom svijetu?
Živimo u sistemu neuravnotežene mondijalizacije, nejednake i nepravedne. Jedni imaju sva prava pristupa resursima planete, da ih koriste i da ih čak rasipaju te ta prava koriste ekskluzivno. Drugima preostaje obaveza, da prihvate taj poredak, da se adaptiraju na njegove zahtjeve, da se odreknu vlastitog razvoja, čak i elementarnih, prava na hranu, na obrazovanje i na zdravlje, pa i na sam život, a to se odnosi na velik broj naroda – naših naroda.
Taj nepravedan poredak definiran je kao "mondijalizacija" ili "globalizacija".
Mi bismo morali prihvatiti, da velesile koje uživaju u tom nepravednom svjetskom poretku, u prvom redu Sjedinjene Države i Europska Unija, ratni saveznici u NATO-u, imaju pravo intervenirati oružanom silom da bi nametnuli uvažavanje njihovih uzurpiranih prava pristupa i korištenja – ili pljačke – naših bogatstava. To čine sa različitim izgovorima – preventivni rat protiv terorizma biva zazivan, kad im to odgovara. Rade to i pod izgovorom oslobađanja naših naroda od 'krvoločnih diktatora'. Međutim činjenice pokazuju da ni u Iraku, ni u Libiji, na primjer, njihova intervencija nije dozvolila razvoj demokracije. Te su intervencije jednostavno razorile te države i njihova društva. Nisu otvorile put napretka ili demokracije, već su taj put zatvorile.
Da objasnim: nismo protivnici svih oblika mondijalizacije. Protivnici smo ovog nepravednog oblika mondijalizacije, kojeg smo žrve.
Što predlažu protiv tog izazova Nesvrstane države?
Odgovore na taj izazov je jednostavno formulirati u njihovim glavnim velikim načelima.
Naše je pravo da izaberemo naš vlastiti put razvoja. Velesile koje su bile i ostaju tvorci i korisnici postojećeg svjetskog poretka moraju prihvatiti i prilagoditi se zahtjevima našeg razvoja. Prilagođavanje mora biti recipročno. Ne treba da se slabi prilagođavaju zahtjevima moćnih. Baš suprotno, treba zahtijevati od jakih da svoje ponašanje reguliraju prema potrebama slabih. I sam koncept prava baš zato postoji, da bi se ispravile nepravde, a ne da bi se one nastavljale u nedogled. Imamo dakle pravo da provedemo u djelo naše suverene projekte razvoja. A to je ono što nam onemogućuju današnji stvaraoci globalizacije.
Naši suvereni projekti razvoja moraju biti tako zamišljeni, da dozvoljavaju našim narodima i našim državama da se industrijaliziraju na onaj način, kako one to shvaćaju, i da sebi stvore pravnu i društvenu strukturu po vlastitom izboru, koja će dozvoliti da mi sami postignemo i razvijemo suvremene tehnologije. One moraju biti tako koncipirane, da nam jamče suverenitet u hrani i da dozvoljavaju svim slojevima našeg naroda da imaju udjela u razvoju, i da se napokon stane na kraj sve većem osiromašenju, koje je upravo u tijeku.
Ostvarivanje naših suverenih projekata zahtijeva ponovno stjecanje financijskog suvereniteta. Nije naš posao da se prilagodimo financijskoj pljački na ogromnu korist banka dominantnih ekonomskih sila. Svjetski financijski sistem mora biti prisiljen na prilagođavanje našem suverenitetu.
Naš je posao da zajedno odredimo puteve i sredstva razvoja naše međusobne kooperacije u smjeru Jug-Jug, što može olakšati uspjeh naših suverenih planova razvoja.
MPNA (Pokret nesvrstanih) predstavlja najvažniju međunarodnu organizaciju (117) zemalja nakon OUN-a; je li on u stanju utjecati na odluke Međunarodne zajednice?
Naš Pokret nesvrstanih može i mora djelovati unutar OUN kako bi ponovo ostvario vlastita prava, koji je poredak nepravedne globalizacije naprosto ismijao. Sada se samoproklamirana "Međunarodna zajednica" supstituirala Ujedinjenim Narodima. Mediji dominantnih velesila neprekidno ponavljaju "Međunarodna zajednica misli ovo ili ono, odlučila je ovo ili ono".
Kad se pobliže pogleda, otkriva se da je ta stalno zazivana "Međunarodna zajednica" ustvari sastavljena od Sjedinjenih Država, Europske Unije i još dvije ili tri zemlje, koje su ove prve vrlo brižljivo izabrale, kao što su Saudijska Arabija ili Katar. Da li može biti gore uvrede za naše narode od ove samoproklamacije? Kina, Alžir, Egipat, Senegal, Angola, Venezuela, Brazil, Tajland, Rusija, Kostarika i tolike druge zemlje za njih ne postoje. Nemaju pravo da se njihov glas čuje u toj tobožnjoj Međunarodnoj Zajednici.
Da, imamo veliku odgovornost unutar ONU, gdje brojčano predstavljamo veliku grupaciju i moramo zahtijevati povratak prava Ujedinjenim Narodima, koje su jedini prihvatljiv okvir za izražavanje Međunarodne zajednice.
60 godina nakon nastanka nestali su blokovi, koji su tada postojali. Da li MPNA (Pokret nesvrstanih) ima još smisla odnosno da li treba postojati?
Možemo pogledati našu prošlost, koja nam pruža baš dobru lekciju o onome što smo bili i što moramo ponovo postati. Pokret Nesvrstanih nastao je 1960., a put mu je otvorila Konferencija u Bandungu održana 1955, koja je imala za cilj potvrđivanje prava naših naroda i nacija Azije i Afrike, kojima se tada nije priznavalo da su dostojan partner i da moraju biti jednaki u rekonstrukciji svjetskog poretka.
Naš pokret nije nipošto neki podproizvod konflikta između dvije glavne velesile tog doba – Sjedinjenih Država i SSSR-a, niti podprozvod "hladnog rata", kako nas to pokušavaju uvjeriti. U razdoblju odmah nakon Drugog svjetskog rata Azija i Afrika bile su još porobljene od mrskog kolonijalizma. Naši su narodi bili angažirani u moćnoj borbi za ponovno osvajanje nezavisnosti, miroljubivim sredstvima i oslobodilačkim ratom, ukoliko je to bilo neophodno.
Kad smo postigli nezavisnost i ponovo uspostavili vlastite države našli smo se u sukobu sa svjetskim poretkom, kojeg su nam tada htjeli nametnuti. Naš Pokret Nesvrstanih Zemalja tada je proklamirao pravo da imamo pravo sami izabrati puteve našeg razvoja, provodio je to pravo i prisilio velesile tog vremena, da se prilagode zahtjevima našeg razvoja.
Neke velesile tog doba su to prihvatle, druge nisu. Zapadne sile – Sjedinjene Države i zemlje onih krajeva, koje će poslije sačinjavati Europsku Uniju, koje su već 1949. bile priključene NATO-u, nikada nisu krile svoje neprijateljstvo prema našim projektima nezavisnog razvoja.
Borili su se protiv njih svim sredstvima, koja su im stajala na raspolaganju. Druge velesile, kao SSSR na prvom mjestu, prema nama su koristile drugačiji pristup. Prihvatile su i katkad čak i podržavale stavove Pokreta Nesvrstanih Zemalja. Vojna moć SSSR-a u to je vrijeme ograničavala mogućnosti agresije nostalgičara kolonijalizma i uvijek oduševljenih pobornika nepravičnog svjetskog poretka.
Možmo stoga kazati da, iako svijet više nije onakav kakav je bio 1960 - a to je evidentno banalna konstatacija – Pokret nesvrstanih bio je već prije 60 godina pokret nesvrstanih uz globalizaciju, kakva se već tada htjela nametnuti.
Što biste još mogli dodati?
Očekujem mnogo od Konferencije ministara Pokreta Nesvrstanih Zemalja. To je naša Konferencija, naših naroda i naših država. Treba gurnuti u prvi plan naše stavove o ponovnom zahtijevanju jednakih prava za sve države, da i one doprinose takvoj mondijalizaciji, koja bi bila pravična. Želim svima uspjeh.
Samir Amin je direktor Svjetskog Foruma Trećeg svijeta.
Naš Pokret nesvrstanih može i mora djelovati unutar OUN kako bi ponovo ostvario vlastita prava, koji je poredak nepravedne globalizacije naprosto ismijao. Sada se samoproklamirana "Međunarodna zajednica" supstituirala Ujedinjenim Narodima. Mediji dominantnih velesila neprekidno ponavljaju "Međunarodna zajednica misli ovo ili ono, odlučila je ovo ili ono".
Kad se pobliže pogleda, otkriva se da je ta stalno zazivana "Međunarodna zajednica" ustvari sastavljena od Sjedinjenih Država, Europske Unije i još dvije ili tri zemlje, koje su ove prve vrlo brižljivo izabrale, kao što su Saudijska Arabija ili Katar. Da li može biti gore uvrede za naše narode od ove samoproklamacije? Kina, Alžir, Egipat, Senegal, Angola, Venezuela, Brazil, Tajland, Rusija, Kostarika i tolike druge zemlje za njih ne postoje. Nemaju pravo da se njihov glas čuje u toj tobožnjoj Međunarodnoj Zajednici.
Da, imamo veliku odgovornost unutar ONU, gdje brojčano predstavljamo veliku grupaciju i moramo zahtijevati povratak prava Ujedinjenim Narodima, koje su jedini prihvatljiv okvir za izražavanje Međunarodne zajednice.
60 godina nakon nastanka nestali su blokovi, koji su tada postojali. Da li MPNA (Pokret nesvrstanih) ima još smisla odnosno da li treba postojati?
Možemo pogledati našu prošlost, koja nam pruža baš dobru lekciju o onome što smo bili i što moramo ponovo postati. Pokret Nesvrstanih nastao je 1960., a put mu je otvorila Konferencija u Bandungu održana 1955, koja je imala za cilj potvrđivanje prava naših naroda i nacija Azije i Afrike, kojima se tada nije priznavalo da su dostojan partner i da moraju biti jednaki u rekonstrukciji svjetskog poretka.
Naš pokret nije nipošto neki podproizvod konflikta između dvije glavne velesile tog doba – Sjedinjenih Država i SSSR-a, niti podprozvod "hladnog rata", kako nas to pokušavaju uvjeriti. U razdoblju odmah nakon Drugog svjetskog rata Azija i Afrika bile su još porobljene od mrskog kolonijalizma. Naši su narodi bili angažirani u moćnoj borbi za ponovno osvajanje nezavisnosti, miroljubivim sredstvima i oslobodilačkim ratom, ukoliko je to bilo neophodno.
Kad smo postigli nezavisnost i ponovo uspostavili vlastite države našli smo se u sukobu sa svjetskim poretkom, kojeg su nam tada htjeli nametnuti. Naš Pokret Nesvrstanih Zemalja tada je proklamirao pravo da imamo pravo sami izabrati puteve našeg razvoja, provodio je to pravo i prisilio velesile tog vremena, da se prilagode zahtjevima našeg razvoja.
Neke velesile tog doba su to prihvatle, druge nisu. Zapadne sile – Sjedinjene Države i zemlje onih krajeva, koje će poslije sačinjavati Europsku Uniju, koje su već 1949. bile priključene NATO-u, nikada nisu krile svoje neprijateljstvo prema našim projektima nezavisnog razvoja.
Borili su se protiv njih svim sredstvima, koja su im stajala na raspolaganju. Druge velesile, kao SSSR na prvom mjestu, prema nama su koristile drugačiji pristup. Prihvatile su i katkad čak i podržavale stavove Pokreta Nesvrstanih Zemalja. Vojna moć SSSR-a u to je vrijeme ograničavala mogućnosti agresije nostalgičara kolonijalizma i uvijek oduševljenih pobornika nepravičnog svjetskog poretka.
Možmo stoga kazati da, iako svijet više nije onakav kakav je bio 1960 - a to je evidentno banalna konstatacija – Pokret nesvrstanih bio je već prije 60 godina pokret nesvrstanih uz globalizaciju, kakva se već tada htjela nametnuti.
Što biste još mogli dodati?
Očekujem mnogo od Konferencije ministara Pokreta Nesvrstanih Zemalja. To je naša Konferencija, naših naroda i naših država. Treba gurnuti u prvi plan naše stavove o ponovnom zahtijevanju jednakih prava za sve države, da i one doprinose takvoj mondijalizaciji, koja bi bila pravična. Želim svima uspjeh.
Samir Amin je direktor Svjetskog Foruma Trećeg svijeta.
=== 2 ===