ARTEL GEOPOLITIKA by www.artel.co.yu
office@...

O USTAVNOJ POVELJI I O NACINIMA PROMENE USTAVA

Dr Milan Tepavac
miltep@...
Beograd, 23. avgusta 2002. godine

I. O NACINIMA PROMENE USTAVA

Od kada je sveta i veka, ustavni poredak jedne zajednice ustanovljava
se na dva nacina: revolucionarnim rusenjem postojeceg ustavnog poretka i
uspostavljanjem novog po volji pobednika, ili, pak, izmenama postojeceg
ustava po postupku predvidenom postojecim ustavom. U pravilu, svaka
dr?ava je nastala na prvi nacin, a zatim je tokom svoga istorijskog
bivstvovanja ustav menjala na ovaj drugi nacin. Velika Britanija je
svoje ustavne institucije menjala bez krvi i nasilja pa cak i bez
gubljenja vremena u pisanijama u vezi s tim, tako da ni dan danas
nema pisanog ustava, vec samo nekoliko dokumenta ustavnog
karaktera, kao sto je na primer Magna Carta Libertatum iz 1215.
godine. Sve ostale institucije te
besumnje demokratske i funkcionalne dr?ave su stvar civilizacijskog
ponasanja Prlamenta i drugih institucija dr?ave i njenih gradana.
Istorija ustavnosti Sjedinjenih Americkih Dr?ava, pak, ilustruje na
najjasniji nacin pisanu ustavnost. Nakon oslobodenja od britanskog
kolonijalnog ropstva na bojnom polju 1776. godine usvojena je
Deklaracija o nezavisnosti, a zatim - polazeci od politicke filozofije
sadr?ane u Deklaraciji - usvojen je Ustav SAD. Od tada do danas
taj ustav je na snazi; samo je nekoliko puta neznatno menjan i
dopunjavan na nacin kako je to tim ustavom predvideno.
Do toga je doslo, iako savremeno americko
drustvo gotovo nije ni naliko drustvu iz predkraja XVIII veka,
zahvaljujuci cinjenici sto je polazna politicka filozofija, sadr?ana
u Deklaraciji o nezavisnosti, pokazalo se, pociva na zdravim pa mo?da
cak i prirodnim osnovama ljudske egzistencije. Naravno, zahvaljujuci i
cinjenici da je ta dr?ava od samih pocetaka bila i ekonomski i vojno
sna?na, i bivala sve sna?nija i sna?nija.
Posle nasilne secesije cetiri federalne jedinice jugoslovenske
federacije, do cega je doslo 1991-92 usled koordinirane zavere
domacih secesionista s jedne strane, i SAD, Evropske zajednice,
Vatikana, Austrije, Madarske i drugih dr?ava i medunarodnih
organizacija kao sto su KEBS (OEBS), Savet Evrope, MMF, WB i
drugih neprijatelja srpskog naroda s druge strane, i nakon sto je
kukavna i jadna "medunarodna zajednica"
olicena u organizaciji nazvanoj "Ujedinjene nacije" pod njihovim
pritiskom diplomatski priznala te secesionisticke entitete za nezavisne
dr?ave, - Srbija i Crna Gora su bile prisiljene da 27. aprila 1992.
godine na brzinu usvoje svoj ustav, Ustav Savezne Republike Jugoslavije.
Taj ustav se cesto kritikuje, opravdano i neopravdano, pri cemu se
namerno prenebregavaju okolnosti pod kojima je donet. Naravno da on
danas vise ne odgovara potrebama drustva i da ga treba menjati. S te
strane posmatrano, rad na donosenju novog ustavnog akta - bez
obzira kako ga zvali pa makar i "ustavna povelja" - je ne samo potrebna
nego i nu?na.
Uprkos opravdanih kritika koje se dakle mogu uputiti postojecem ustavu
SRJ, to ni u kom slucaju ne mo?e ni za koga biti izgovor za njegovo
nepostivanje, za njegovo ignorisanje, za njegovo krsenje. Oni koji su
dosli na vlast 5. okttobra 2000. godine i zatim ne tvrde da su vlast
uzeli revolucionarnim pucem ("Srpska oktobarska revolucija"), vec
legalno izborima. Ako je tako, onda je ta vlast du?na da postuje
postojeci ustav SRJ, pa naravno i njegove odredbe koje se odnose na
njegove izmene i dopune - clanove 139 do 142. Umesto toga, oni su
krenuli veoma opasnim putem - ignorisanjem tog ustava u celini, pa i
odredaba koje rekulisu nacin menjanja ustava.
I sta smo dobili? Dobili smo situaciju u
kojoj mi gradani znamo samo jedno: da ?ivimo u drustvu, jedinom
na zemaljskoj kugli, koje ?ivi bezustavno. A drustvo koje nema ustava
nema ni dr?avu. U takvoj situaciji, vlastodrsci su, svesni da tako ne
mo?e dugo, su odlucili da nesto ucini, pa su zakljucili kao nekakav
sporazum
(14.marta 2002) koji su nazvali "Polazne osnove odnosa Srbije i Crne
Gore". Zatim su osnovali nekakvu "Ustavnu komisiju" koja treba da izradi
dokument koji ima da se zove "Ustavna povelja" (dakle ne ustav, kako
inace sve zemlje zovu svoj osnovni konstitutivni dokument, osim SR
Nemacke koja ga zove Osnovni zakon iz specificnih istorijskih razloga
koji
se odnose na Nemacku). Dakle, ono po cemu ce ovaj slucaj uci u istoriju
ustavnog prava jeste rad na promeni postojeceg ustavnog uredenje
jedne dr?ave uz ignorisanje postojeceg ustava iako se ne radi o
revolucionarnom nasilnom mnjenju postojeceg ustavnog poretka.
Slucaj ce uci u istoriju ustavnog prava po jos kojecemu. Recimo po tome
da je to prvi slucaj u istoriji da u jednoj formalno suverenoj i
nezavisnoj
dr?avi stranci, dokazani neprijatelji naroda na koji se ustav odnosi, ne
samo da ucestvuju u izradi ustava nego i diktiraju ustavna resenja.
Havijer Solana, koji je osuden od jugoslovenskog suda na 2o godina
robije kao ratni zlocinac, ne samo da u ime Evropske unije - ciji clan
Jugoslavija nije - ucestvuje i diktira ustavna resenja, nego to cini ne
samo licno i direktno, nego i putem svojih cinovnika i sekretarica. S
druge pak strane, mi gradani pojma nemamo sta predvida taj
dokument koji bi trebalo da se izrodi u "Ustavnu povelju".
Samo nagadamo o cemu se radi iz onog sto cujemo poseredstvom
medija. Danas (22.8.2002) saznajemo da
se predvida da Ustavnu povelju nece uopste usvajati Savezna skupstina,
vec nakon usvajanja u skupstinama Srbije i Crne Gore Savezna skupstina
ce samo "proglasiti" Povelju! A Ustav u clanu 141 predvida: "Promena
Ustava Savezne Republike Jugoslavije usvojena je kada se sa tekstom koji
je usvojilo Vece gradana Savezne skupstine saglase skupstine republika
clanica"!
I jos nesto vrlo va?no treba reci kada se donosi ustav jedne dr?ave:
pitanje ucesca javnosti u tom poslu. Buduci da se radi o pitanjima koja
su od ?ivotnog interesa za svakog gradanina pa i buducih generacija,
vise je nego jasno da se svakom gradaninu koji to ?eli mora omoguciti da
izrazi svoje misljenje o tome kako bi ustavna resenja trebalo da budu.
Iako je to nesto sto je zagarantovano samim ustavom i medunarodnim
standardima, nasim ustavotvorcima kao da nije ni na kraj pameti da
to omoguce svojim gradanima. Cak i takvi demokrati kakvi behu Edvard
Kardelj i Vladimir Bakaric u svoj cuveni ustav iz 1974. dodine su
napisali
da se promenama ustava mo?e pristupiti samo nakon najsire javne
rasprave.
Sadasnji ustav SRJ to izricito ne stipulise, ali verovatno ne zato sto
iskljucuje ucesce gradana u tom za njih ?ivotno va?nom poslu, vec zbog
toga sto se to podrazumeva i sto proizlazi iz drugih odredbi Ustava koje
se odnose na osnovna ljudska prava.
Kada je rec o tome sta gradani Srbije ?ele od ustavnih promena
(u tom pogledu situacija u Crnoj Gori je izvesnija: tu je biracko telo
podeljeno otprilike tacno popola: polovina je za ocuvanje zajednicke
dr?ave sa Srbijom, a polovina za razlaz i stvaranje nezavisne Crne
Gore),
sigurno je da se nece pogresiti ako se konstatuje da je ogromna vecina
za
ocuvanje zajednicke dr?ave, iako gotovo svakodnevno ta ?elja slabi usled
neprihvatljivog ponasanja Crne Gore odnosno tamosnjeg re?ima.
Mislim da dopis jednog gradanina, objavljen ovih dana u listu "Glas
javnosti", sa naslovom "Americko-crnogorsko-srpske igre" to
raspolo?enje realno reflektuje pa da ga citiramo:
Najzad je i glavar DOS-a Zoran ?indic pokazao svoje karte u
sadasnjoj americko-crnogorsko-srpskoj igri stvaranja "zajednice Srbije
i Crne Gore", unikuma u dosadasnjoj svetskoj dr?avno-pravnoj
teoriji i praksi. Pa?ljivom posmatracu bilo je od pocetka vidljivo da se
rastakanje druge Jugoslavije nece zaustaviti uspostavljanjem SR
Jugoslavije, nego da ce se nastaviti i njenim razbijanjem.
Milo prvi poceo
Tu antinarodnu rabotu zapoceo je i na njoj uporno istrajava Milo
?ukanovic, uz podstrek i neophodnu politicku i materijalnu podrsku SAD,
Nemacke i nekih drugih clanica NATO-a. U tome mu se, najpre
prikriveno, a sada i otvoreno, pridru?io Zoran ?indic, posto je za svoj
nastup pripremio teren preko svojih ministara, Vladana Batica i
Bo?idara ?elica.
Raspirivanje antisrpstva u Crnoj Gori i anticrnogorstva u Srbiji
je nesto najpogubnije po interese i buducnost naroda u obe jedinice.
Ono se vrsi u interesu politikantsko-birokratskih snaga u Crnoj
Gori i Srbiji, s jedne, i stranih mocnika, s druge strane. Prica ovih
prvih
o tome da ce stvaranje jedne, u sustini razdeljene i privremene,
"zajednice" (na rok od tri godine, a posle toga cemo videti sta dalje)
omoguciti da se izbegne dvostruko oporezivanje gradana Srbije
i obezbedi efikasna srpska i crnogorska parlamentarna kontrola trosenja
sredstava odobrenih toj zajednici, jeste obicno "bacanje prasine
u oci" ovom napacenom i u bedu dovedenom narodu (izuzetak su
samo oni bliski vlasti).
Spoljni akteri, pak, dr?eci se principa "podeli pa vladaj", ?ele
da stvore sto vise malih dr?avica kao svojih poslusnih vazala u vladanju
Balkanom, Evropom i svetom. Nije daleko od pameti da u njihovim
planovima citava ova igra ima i jednu dalekose?niju svrhu, za nas
ubitacniju.
Solanin "kompromis" o trogodisnjem roku, naime, sasvim se uklapa
u zapadne planove za Kosmet, a nije iskljuceno i za druge delove SR
Jugoslavije. Kada dode vreme, pitace nas oni: zasto ono sto u
pogledu statusa u toj zajednici vredi za Crnu Goru ne bi jos vise
vredelo i za Kosovo i druge "sporne" krajeve? Posmatrana u tom
svetlu, Solanina, ?ukanoviceva i ?indiceva igra jeste upravo ono sto
njihovi mentori tra?e.
Samo steta
Za cudenje, s tim u vezi, jeste da u javnosti izostaje
ukazivanje na pogubnost tih planova za nas, kao i na koristi koje narod
Srbije i Crne Gore ima i, s obzirom na potencijale, mo?e u
buducnosti jos viseimati od ?ivljenja u zajednickoj dr?avi, kojoj je
odvajkada stremio i koju je preko 80 godina imao. Ekonomske i
druge koristi od barske pruge i crnogorskog naseljavanja sirom srpskih
zemalja su najizrazitiji primer dosad postignutog. Ispunjene
zaveta
vladika iz loze Petrovica, zatim Garasanina i drugih velikih narodnih
voda iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Vojvodine i
ostalih
srpskih krajeva, ?ele sada da poniste Milo ?ukanovic i Zoran ?indic,
spremni da iz licnih i stranackih interesa slu?e tudinima, na stetu
naroda.

II. MATERIJALNO-PRAVNE PROMENE KOJE PREDLA?E USTAVNA KOMISIJE

Iako Ustavna komisija nije nasla za shodno da, kao sto rekosmo,
upozna gradane sta to ona namerava, iz sredstava javnog informisanja je
manje-vise poznato u kom pravcu idu razmisljanja 27-orice
(toliko ih je u toj komisiji, ne racunajuci Solanu i njegove sekretarice
i Venecijansku komisiju koja je ekspertsko telo Saveta Evrope koja
aktivno ucestvuje u pisanju Povelje!). Tu je pre svega spomenuti
beogradski sporazum od 14. marta 2002. Prema tom sporazumu (koji
su, usput receno, potpisala lica koja uopste nemaju pravo da predla?u
promenu postojeceg ustava; to pravo po postojecem ustavu ima
100.000 biraca, najmanje 30 saveznih poslanika Veca gradana,
najmanje 20 saveznih poslanika Veca republika ili Savezna vlada) i
onom sto je iz Komisije procurelo u javnost, ta razmisljanja predvidaju
sledece:
- Naziv "Jugoslavija" se brise, a tvorevina bi se zvala "Dr?avna
zajednica Srbije i Crne Gore". Samo brisanje imena "Jugoslavija" mo?e da
ima nesagledive posledice. Potpuno je jos nejasno da li bi to bila
federacija ili konfederacija ili nesto trece. Tu se clanovi Komisije
razilaze, uglavnom: srpski su za federaciju, mada labavu i sa malim
brojem
nadle?nosti, dok su crnogorski uglavnom za to nesto trece, sto nigde u
svetu ne postoji, dakle nekakav savez dve nezavisne dr?ave.
- Imala bi zajednicko, a ne jedinstveno tr?iste. Po ttome, na
radi se o dr?avi vec o nekakvom savezuu suverenih dr?ava, jer cak i
Evropska unija ima jedinstveno tr?iste.
- Zajednica ne bi imala nista u svojoj svojini vec bi sve bilo u
vlasnistvu republika clanica. U odnosu na imovinu SRJ u inostranstvu
(zgrade ambasada, konzulata, stanovi) veli se da bi to bilo
"zajednicko". Na koji nacin to mogu prihvatiti dr?ave u kojima se ta
imovina nalazi Komisiju kao da nije briga..
- Medunarodno pravo imace primat nad pravom Zajednice i dr?ava
clanica. - Organi Zajednice su: Skupstina, predsednik, Savet ministara,
Vojska i Sud. Skupstina bi bila jednodomna, imala bi 81 poslanika, 59 iz
Srbije i 22 iz Crne Gore. Kandidata za predsednika Dr?avne zajednice
zajednicki predla?u predsednik i podpredsednik Skupstine kojeg Skupstina
bira na 4 godine naizmenicno iz Srbije i Crne Gore. Predsednik predla?e
Skupstini kandidate za clanove Saveta ministara koji ce se sastojati od
5
resornih ministara (odbrana, inostrani poslovi, zastita ljudskih i
manjinskih prava, medunarodni ekonomski odnosi i domaca ekonomija).
Savet ministara donosice odluke vecinom glasova, a u slucaju jednakog
broja glasova odlucice glas predsednika s tim da je potrebno da za
odluku
glasa bar jedan ministar iz druge dr?ave clanice. Ministri inostranih
poslova i vojske rotiraju nakon 2 godine. Vojskom komanduje Vrhovni
savet
odbrane kojeg ce ciniti predsednik Dr?avne zajednice i predsednici
dr?ava clanica, a odluke se donose konsenzusom. (Sta ako nema
konsenzusa, a neprijatelj napao kao 24.marta 1999, a u Savetu sedi
Milo?). Sta Sud Dr?avne zajednice ima da radi nije bas jasno.
- Prestonica ostaje Beograd i tu ce biti sediste Skupstine i
Saveta ministara, dok ce Sud biti u Podgorici. -
- "Dr?ave clanice mogu zakljucivati medunarodne ugovore" navodno
stoji Povelji. Clanovi Komisije bi morali da znaju da medunarodne
ugovore mogu zakljucivati samo dr?ave subjekti medunarodnog prava,
kako to stoji u Beckoj konvenciji o ugovornom pravu. Ako ce samo
Zajednica posedovati taj subjektivitet (a tako bi moralo biti), onda
od zakljucivanja medunarodnih ugovora od strane dr?ava clanica nema
nista.
- Posle 3 godine svaka dr?ava clanica ima pravo da se putem
referenduma odvoji i da postane nezavisna suverena dr?ava u smislu
medunarodnog prava. I ovde je ideja sadasnjih vlastodr?aca sasvim
originalna: nikada u istoriji jos niko nije pravio privremenu dr?avu,
dr?avu
na oderedeni rok. Period od 3 godine nece biti nista drugo nego
?ivotarenje
u nekoj vestackoj tvorevini i pripremanje terena za puno
osamostaljivanje
bolesnih sparatista i secesionista u Crnoj Gori (pa, kao reakcija, i u
Srbiji).
Po svemu sudeci, Evropska unija vrsi pritisak da se prihvati
direktan izbor poslanika za buducu Saveznu skupstinu, da Skupstina SRJ
glasanjem usvoji Ustavnu povelju i da buduca zajednica ima svoj bud?et
i svoju imovinu. Djukanovic, strasno besan na EU, objavio je tekst ovih
dana u Vasington postu u kom kritikuje EU i tra?i da se SAD ukljuce
direktno u stvaranju Ustavne povelje, ali Vasington to odbija, a EU veli
da su zahtevi Djukanovica apsurdni, jer EU i Vasington ionako
najtesnje saraduju po toj stvari! To ukratko sadr?i nacrt Ustavne
povelje, i ti stavovi proizlaze iz Beogradskog sporazuma od 14.marta
ove godine.
Znaci, imamo situaciju da niko u aktuelnoj vlasti - ni u crnogorskoj, ni
u srpskoj, ni u saveznoj - ustvari ne ?eli da se odr?i zajednicka
dr?ava koja bi bila postojana i funkcionalna. I to je ono najtragicnije
u citavoj stvari. Iako je i on potpisnik Beogradskog sporazuma,
predsednik
Jugoslavije Vojislavc Kostunica ?eli da se prika?e kao covek kome je
stalo do ocuvanja zajednicke dr?ave (intervju casopisu NIN od
15.8.2002) i svu krivicu svaljuje na Zorana ?indica i DOS: "Interes
sada najveceg dela vladajuce grupacije u Srbiji nije opstanak nego
nestanak sadasnje zajednicke dr?ave ili produ?enje njene agonije...
Sve je usmereno samo na to da skupstinskih izbora ne
bude a da se ima sto potpunija vlast,
makar i nad parcetom zemlje, makar to bila samo Srbija, a ne zajednicka
dr?ava, makar to bio jedan deo Srbije, makar se vlast i feudi delili i
sa Cankovim automasima u Vojvodini, onima kojima kad ka?u autonomija
misle na dr?avnost".

III. "PUZAJUCA SECESIJA" - CRNOGORSKI DOPRINOS USTAVNOJ
PRAKSI I TEORIJI

Koliko je ovom autoru poznato, nikada u istoriji nije se
dogodilo ono sto je crnogorskom re?imu i naravno onima ne tako
malobrojnima u Crnoj Gorri koji ga podr?avaju poslo za rukom -
da u praksi izvrse fakticku secesiju jedna federalne jedinice
od savezne dr?ave bez formalne vike i buke. Najadekvatniji
izraz za to smatram da je "puzajuca
secesija" (engleski "creeping secession"), u nedostatku mo?da
adekvatnijeg izraza.
Sustina stvari je dobro poznata svakom gradaninu ove zemlje, pa
naravno i sire: Crna Gora je fakticki izvrsila secesiju od Jugoslavije.
Ona je to cinila postepeno, korak po korak, verovatno od prvog dana
stvaranja Savezne Republike Jugoslavije, 27. aprila 1992. Savezna
Republika Jugoslavija odavno vec ne postoji ne samo po tvrdnji
crnogorskog
re?ima, nego i fakticki. Ona postoji samo po tome sto je svet priznaje
kao clanicu Ujedninjenih nacija i kao subjekt medunarodnog prava,
kroz jos donekle zajednicku vojsku i po tome sto razne savezne
institucije i savezni organi nemilice trose narodne pare na svoju
egzistenciju. Dakle, istine radi, treba konstatovati da za sadasnje
stanje nije kriv samo petooktobarski re?im, nego u jos mo?da vecoj
meri prethoni jer je u njegovo vreme ustvari vec bila ostvarena
puzajuca secesija. Ostaje za diskusiju pitanje zasto je
Slobodan Milosevic odnosno njegov re?im dozvolio protivustavno
ponasanje Crne Gore. Da li je po sredi njegova
slabost prema Crnoj Gori i Crnogorcima zato sto je i on poreklom
Crnogorac, neznanje rukovodenja dr?avom ili pak u postojecim politickim
okolnostima koje mu je nametnula genocidana "medunarodna
zajednica" ni nije bilo moguce bilo sta uciniti, jer su crnogorski
separatisti i secesionisti izuzetno vesto i beskrupulozno koristili te
okolnosti, prikazujuci se kao veliki demokrate, kao protivnici
"diktatorskog re?ima Slobodana Milosevica" i slicno.
Cak i kada je doslo do agresije NATO i kada se re?im Crne Gore
stavio na stranu agresora, i kada je proglaseno
ratno stanje - Slobodan Milosevic nije nista preduzeo da
izdajnici i otvoreni saradnici agresora budu ka?njeni. Da li nije imao
snage da bilo sta ucini, ili nije hteo? A mogao je da uvede i smrtnu
kaznu za veleizdaju.
Slucaj ostvarene puzajuce secesije Crne Gore imace po mom
misljenju dalekose?ne posledice ne samo za nas u Jugoslaviji, nego ce po
svoj prilici imati i sre posledice ne samo u Evropi nego i u svetu.
O cemu se radi? Radi se o tome da separatisticke i secesionisticke
snage tinjaju u mnogim dr?avama savremenog sveta, i to ne samo
u federalnim nego i u unitarnim.
Slucaj Crne Gore to tinjanje mo?e da potpali toliko da dode do
po?ara sirih razmera. Amerika i Evropska unija, koje su i
stvorile Mila ?ukanovica, nisu izgleda ni svense kakvu su guju u nedrima
svile. Ni Evropa, ni Amerika, ni niko nije imun na virus razornog
separatizma i secesionizma. Rusija, Indija, Kanada i mnoge druge dr?ave
tu mogu da se dodaju...
Na jednom od mnogih okruglih stolova, konferencija, simpozijuma
koje ovde organizuju razne takozvane medunarodne organizacije
finansirane od Sorosa, CIA, EU i koga sve ne, nedavno, izrecena je
jedna
intersantna ideja od nista manje intersantne osobe koja je to iznela.
Rec je u Suzan Vudvord, poznatom americkom politickom piscu i
univerzitetskom profesoru. Ona je naime izjavila da model po kome
Jugoslavija ?eli da sredi svoje politicke probleme -
pregovorima, razgovorima, dogovorima,
civilizovano, bez primene sile i nasilja - mo?e da poslu?i kao uzor za
svet u celini. Ja bih voleo da je ona u pravu, a da ja gresim kada sam
rekao da ce slucaj ostvarene puzajuce secesije Crne Gore od Jugoslavije
imati samo negativne posledice po svet, doliti ulje na vatru
separatizama svih boja...