http://www.apisgroup.org/article.html?id=1065

Kosovo i Metohija

Pocinje privatizacija firmi na Kosovu i Metohiji
po modelu UNMIK-a

Sladjan Nikolic

Uvod

Jedan od brojeva casopisa za geopoliticka
i strateska istrazivanja "Geopolitika", uz
aktivno ucesce autora ovog teksta, imao je
za temu najavljenu privatizaciju na KiM,
pisuci o njenim stetnim posledicama po
drzavu Srbiju a u cilju upozorenja i
stvaranja osnovne informacione podloge
koja bi omogucila donosenje kvalitetnih
politickih odluka. Sasvim je ocigledno da
do kvalitetnih politickih odluka nije doslo i da proces
privatizacije na KiM pocinje. O tom problemu
su pisali i analiticari APIS/group.org
pre izvesnog vremena, a problem je bio
i na dnevnom redu rasprava mnogih
politickih stranaka i koalicija u Srbiji..

U narednom delu teksta bice dati osnovni
elementi kojim drzava Srbija moze da se
sluzi kao argumentima, a u cilju
sprecavanja reazlizacije ovog projekta sa procenom
kakva nas steta moze zadesti ako se
ovakva privatizacija realizuje. Velicina stete
koju ovim projektom mozemo da pretripimo,
ako drzava Srbija nista ne ucini da spreci
njegovu realizaciju zavisice onda samo
od dobre volje onih koji projket realizuju.

UNMIK-ov model privatizacije nije primeren
nijednom poznatom svetskom standardu

UNMIK-ov model privatizacije predstavlja
model koji nije primeren poznatim
svetskim standardima u toj oblasti. Naime,
taj koncept projektovan u modelu spin-ofa
preporucuje prodaju neto-aktive, odnosno
imovine kosovskometohijskih firmi bez
dugova. Drugim recima, od majke-firme
preporucuje se stvaranje firmi-kceri, tako
sto se sva aktiva prenosi na kcerku a sva
dugovanja ostaju firmi-majki. Umesto efekta
obrtanja Stajnerov model privatizacije
imace za efekat "oguliti firmu-majku".
Ovakav jednostrani koncept koji resava
interese duznika a zapostavlja, ili bar privremeno
ostavlja po strani interese poverilaca
i vlasnika je nespojiv sa trzisnom logikom.
Ovakvim konceptom ne postoji sansa da
se formira stecajna masa koju ce naplatiti
poverioci, i sasvim je sigurno da on na
zapadu nigde ne bi mogao da bude sproveden
jer bi bio ocenjen kao cista prevara.

Iz takvog jednog koncepta proizilazi
da ce se devizni dugovi kosovskometohijskih
preduzeca vracati iz budzeta Srbije,
jer je NBJ bila supergrant kreditima koji su
nesebicno uzimani. Drzavi preostaje da
sa predstavnicima svetske banke nastavi
pregovore u kojima ce biti iznete nase
primedbe na UNMIK-ov koncept privatizacije.
Ono sto zabrinjava jeste to sto je Stajner
Uredbu o privatizaciji potpisao u prisustvu
predstavnika Svetske banke i ona kao da
ima za jedan od ciljeva da se Srbija uz
pomoc Svetske banke dovede do "prosjackog stapa".

Potpuno je nejasno da li ce Srbija moci da
koristi novac od prodaje imovine u koju je
minulih decenija ulozila cak 17 milijardi
dolara. Po svemu sudeci Srbija ce ostati
bez tog novca. Osim toga, u tom UNMIK-ovom
preuranjenom i diskutabilnom projektu nema
ni reci o socijalnom programu i brojnim
drugim pitanjima koja iskrsavaju u
procesu privatizacije. U njemu ocito nisu
zasticeni ni Srbi ni Siptari koji su nekad
radili u propalim i unistenim fabrikama.

Krsenje Rezolucije broj 1244 SB UN i
nepostojanje pravne utemeljenosti za
realizaciju modela privatizacije UNMIK-a

Privremena misija UN-a, kakvo joj je i
ime, ima pravo da privremeno upravlja i
administrira, ali po rezoluciji 1244 SB
UN, nema ingerencije da donosi odluke koje
izazivaju trajne posledice. Proces privatizacije
je proces u kome dolazi do promene titulara
svojine, i koji izaziva trajne posledice.
Prema tome misija UN-a, otpocinjanjem
procesa privatizacije izlazi izvanih svojih
ingerencija i time direktno krsi rezoluciju
1244 SB UN.

U konceptu privatizacije UNMIK-a ne postoji
ni pravna utemeljenost. Na osnovu
Ustavnog okvira, to bi se resavalo uredbama.
Uredbe i sam Ustavni okvir su privremeni
dokumenti. Uz to, ne moze se privatizovati
imovina nad kojom vlasnistvo nemaju ni
UNMIK ni privremeni organi samouprave.
Znatan deo imovine predvidjene za
privatizaciju je drzavno vlasnistvo SRJ
i Srbije ili je u vlasnistvu preduzeca iz
centralne Srbije.

Nepostojanje ukupnog ambijenta za otpocinjanje
procesa privatizacije

Ovakav projekat privatizacije se ne moze
staviti na red jer privremena misija UN-a
nije ispunila svoje obaveze iz rezolucije
1244 SB UN sto za direktnu posledicu ima ne
postojanje ambijenta za realizaciju jednog
ovakvog projekta. Nisu reseni osnovni
problemi - imovinska prava, povratak
prognanih, bezbednost, infrastruktura,
komunikacije, suzbujanje kriminala.
Projekt privatizacije se moze sprovesti samo u
regularnim trzisno uredjenom prostoru,
gde se oseca vladavina zakona, u
konkurentskom ambijentu, gde se pojavljuje
vise zainteresovanih kupaca. Na KiM ni
izdaleka nema tog ambijenta, nema
slobodnog kretanja osnovnih faktora proizvodnje

- ljudi i kapitala., pokiaden su sve
poslovne veze i kooperativni aranzmani izmedju
preduzeca i trziste je na najvecem stepenu
ekonomskog i politickog rizika. Na KiM
cveta kriminal, trgovina narkoticima,
sverc oruzja, ljudi cigareta... U odsustvu
investitora iz nase zemlje i inostranstva,
postojece firme bi kupovali samo samo
Siptari, i to najvise oni koji su do
kapitala dosli na kriminalan nacin.
Time bi oni oprali novac i ubacili ga u
legalne tokove. Tako bi se desilo da
siptarski kriminalci na KiM kontrolisu
legalnu ekonomiju.

Preovladjujuce stanoviste

Kod nas, medju ekonomistima koji se ovom
temom bave, a kojih je nazalost jako
malo, provladava misljenja da "stajnerova
privatizacija" nece uspeti, odnosno da
UNMIK, nece uspeti da proda vise od pet,
sest preduzeca. Smatram de je ova
procena pogresna, Siptari ce aktivno
ucestovati u procesu privatizacije, narocito oni
iz miljea organizovanog kriminala,
smatrajuci kupovinu firmi patriotskim cinom
i jos jednom merom kojom se drzava Srbija
proteruje sa prostora KiM, odnosno kidaju
veze s njom i njenim ekonomskim sistemom.

Informacije koje dolaze iz izvora bliskih
siptarskim separatistickim vrhovima govore
da ce oni kao jedne od kljucne argumenata
u prilog svojoj sepataristickoj ideji u
buducim pregovorima koji ce uslediti o
statusu pokrajine koristiti - vlasnistvo nad
zemljistem, zato je trend etnickog zaposedanja
teritorije KiM nastavljen i u porastu, i

privatno vlasnisto nad privrednim objektima.

Nematerijalne posledice privatizacije -
dalje iseljavanje i otezavanje povratka
prognanih

Doktorka Rada Trajkovic, bivsi sef Poslanicke
grupe Srba u Kosovskom parlamentu
u intervjuu objavljenom u listi "Identitet"
od 16.01.2003 godine. - tekst "Covic hteo da
me uhapsi" u kome iznosi niz optuzbi na racun
sefa koordinacionog centra za KiM u
ciju istinitost autor ovog teksta nece da
ulazi, izmedju ostalog kaze da je pogon
"Jumka" u Kosovu Polju na licitaciji. "Bez
posla ce ostati oko 200 srpsku radnika,
sto ce sasvim izvesno imati za posledicu
novi talas iseljavanja" kaze dr. Rada
Trajkovic. Gospodin Covic u odgvoru - tekst
"Neuspela afera" u istom listu
odgovara da Koordinacioni centar nema
informacija da je pogon "Jumka" prodat, jer
ovaj centar niti je konsultovan niti je zaduzen
za izdavanje bilo kakvih dozvola ove vrste.

Ako zanemarimo srpske medjusobne optuzbe,
dr. Rada Trajkovic je sasvim u pravu
da ce privatizacija pogona "Jumka" koji
postoji u Kosovu Polju imati za posledicu
novi talas iseljavanje Srba sa tog prostora
u potrazi za osiguranjem egzistencije i
prezivljavanja u uslovima sve jaceg
psiholoskog pritiska. Kad je rec o odgovoru
gospodina Nebojse Covica, tacno je da
Koordinacioni centar nema informacija da je
pogon "Jumka" prodat jer je bio na licitaciji,
a takodje je tacno i to da Koordinacioni
centar nije zaduzen za izdavanje bilo kakvih
dozvola te vrste. Osim pogona "Jumka",
na licitaciji je, izmedju ostalih privrednih
objekata, i dobro razradjen i opremljen
hotel na Brezovici. U sklopu svojih predizbornih
aktivnosti ovaj slucaj, a u vezi sa
iseljavanjem Srba sa prostora Brezovice i
Strpca ako on bude prodat Siptaru, pominjao
je gospodin Velimir Ilic, jedan od lidera
vladajuce koalicije u Srbiji, DOS-a.

Sve ukupno, ovo pokazuje da nadlezni drzavni
organi nisu uspeli da definisu pojavu
privatizacije i njene nematerijalne posledice,
kao i da je komunikacija izmedju
nadleznih drzavnih organa koji se sve ukupno
bave pitanjima vezanim za KiM na
izuzetno niskom nivou. Zato je zbog posledica
koje privatizacija na KiM moze da
donese a koje su vezane za dalji opstanak
Srba i njihov povratak na ovaj prostor cak
i da u najgorem slucaju UNMIK-ov koncept
privatizacije ostane ovakav kakv jeste,
investitori iz Srbije po svaku cenu u ime
nacionalnih interesa moraju biti animirani
od stane vlade Srbije da u toj privatizaciji
ucestvuju. Osim toga i vlada Srbije treba
da se pojavi kao kupac pojedinih vaznih firmi,
jer je to najbolji put povratka Srba na
KiM koji bi u tim firmama mogli da se
zaposle i na taj nacin obezbedjuju svoju
egzistenciju, jer je potpuno iluzorno
ocekivati da se Siptari koji budu postali vlasnici
firmi u njih zaposljavati Srbe.

Zakljucak

Ukoliko bi se ovakav jedan diskriminatoriski
projekt privatizacije koji nista ne
uvazava a omogucava Siptarima da prljavim
novcem otkupe sva preduzeca realizovao, on bi
na direktan nacin dezavuisao i obesmislio
sve price i resenja UN-a i UNMIK-a o
povratku Srba, ljudskim pravima, pravu na
egzistenciju i prosperitet. To bi bio jos
jedan element koji bi doprineo da prica o
multieticnom dustvu ostane samo mrtvo slovo na
papiru. Uz to, postoje velike sanse da
otplata kosmetskog duga inopoveriocima
padne na teret Srbije a firme iz Srbije
budu ostecene za milionske iznose.
Privatizacija u kojoj ce Siptari postati
vlasnici frimi, gde ni u jednoj firmi nece biti
vlasnik Srbin, direktno ce uticati na dalje
iseljavanje Srba sa KiM i bice jedan od elemenata
koji ce onemogucavati njihov povratak.

Sve cinjenice govore bi nam ovakvim projektom
privatizacije bila naneta orgomna
drzavna i nacionalna steta, zato drzava
Srbija po svaku cenu mora da zaustavi njegovu
realizaciju ili bar utice na to da se pojedini
delovi ovog koncepta koji mogu da prouzrokuju
direktnu stetu izmene. Takodje vlada Srbije
cak i da koncept privatizacije ostane takav
kakv jeste mora da uzme ucesceu njemu, ali i
u animiranju privrednika da u njemu ucestvuje
u ime buducnosti Srba na prostoru KiM.

Za sve to imamo jos izuzetno malo vremena i
prostora a ono sto izaziva dodatnu
zabrinutost jesu trenutna desavanja u
koaliciji "Povratak", sukobi na
relaciji pojedini poslanici te koalicije
Koordinacioni centar za KiM, pitanjem
privatizacije na KiM se ne bavi ni jedna
Skupstina, u medijima privatizaciju
na KiM niko vise i ne pominje...

I na kraju autor ovog teksta koji po
svojoj sustini predstavlja sintezu radova
razlicitih eksperata koji su drustvenu
pojavu privatizacije preduzeca na KiM,
razmatrali svako sa svog aspekta, i procenu
posledica koje tako realizovna privatizacija
moze da ima, bi bio najsretniji ako se
njegove procene nikad ne bi obistinile.


14. januar 2003. godine