[ Dopo il Partito Comunista di Slovenia, anche il Partito Comunista
Operaio di Bosnia-Erzegovina dichiara di non riconoscere l'attuale
ordinamento politico determinatosi nei Balcani attraverso la guerra
fratricida ed imperialista, e di voler ricostituire la Repubblica
Federativa Socialista di Jugoslavia ]
http://komunist.free.fr/arhiva/jun2004/rkp-bih.html
Arhiva : : Jun 2004.
O ujedinjenju jugoslovenskih naroda i republika
Radničko-komunistička partija Bosne i Hercegovine poziva komunističke i
druge partije jugoslovenske orijentacije da podrže izjavu Komunističke
partije Slovenije [ gledaj:
http://komunist.free.fr/arhiva/jun2004/kps.html ] o potrebi
nepriznavanja razbijanja SFRJ i o potrebi njene obnove! Za zajedničku
izjavu partija o potrebi obnove SFRJ!
Poslednjih godina se mnogo priča o evropskim integracijama. Svi žure da
se priključe Evropskoj Uniji, ne bi li od toga vidjeli neke koristi.
Evropske integracije će biti od koristi za bogate evropske države i
vladajuću klasu siromašnih zemalja Istočne i Centralne Evrope i
Balkana. Obični građani od toga neće imati nikakve koristi. Mnogi to
znaju, zato i izražavaju negativan stav prema Evropskoj Uniji.
Poslednja anketa u Hrvatskoj to najbolje potvrđuje. Slično je i u Bosni
i Hercegovini. Kako će se priključenje Uniji odigrati na nedemokratski
način, nezavisno od stvarne volje građana, ankete i rezultati glasanja
nisu ni važni vladajućoj klasi. Neka se za Uniju opredijeli svaki
deseti građanin, integracija će biti ostvarena.
Ali, ako se može govoriti o ovoj integraciji, koja ne odgovara nikome
osim maloj grupi pripadnika vladajuće klase, postoji jedna integracija
o kojoj nije poželjno govoriti, koju zvanični krugovi nikako ne žele, a
mediji i stranački lideri smatraju prevaziđenom i nemogućom. To je
integracija jugoslovenskih republika i naroda. Izjasnite se kao
Jugosloven, recite da se zalažete za obnovu Jugoslavije, pa ćete biti
izloženi lavini podsmijeha. Nakon građanskog rata i neslavnog sloma
druge Jugoslavije, reći će, niko više ne želi obnovu "bivše zajedničke
domovine". Da je tako, moramo sumnjati. Brojne ankete vršene u svim
jugoslovenskim republikama tokom nekoliko poslednjih godina pokazuju da
se građani novih država sa nostalgijom sjećaju bivšeg sistema i
zajedničke države. Dakako, to ne znači da su spremni podržati politički
pokret koji bi se zalagao za obnovu jugoslovenske države. To znači da
nacionalistički antijugoslovenski sentiment nije tako jak kako je bio i
kako se čini da je još uvijek. Ljudi jednostavno misle da je ideja
obnove jugoslovenske države neostvariva, pa se ne žele za nju zalagati.
To još ne znači da mnogima od njih ta ideja još uvijek (i ponovo) nije
bliska.
Često se kaže da je jugoslovenstvo stvar nostalgije. U tome ima istine.
Ali, zar je neprirodno to što se ljudi sjećaju uspješnog perioda svog
života i žele da se on povrati? Što se komunista tiče, oni svoj
jugoslovenski program ne zasnivaju na nostalgiji, mada samu nostalgiju
poštuju kao dio čovjekovih osjećanja i stremljenja. Jasno je da se
politički program ne može zasnivati na nostalgiji i emocijama, ma kakve
one bile. Komunisti to i ne čine. Nama je jasno da se čitav svijet
povezuje. Povezivanje je potrebno iz više razloga, ali ono može imati i
negativne posledice, kao što se može vršiti u različitim oblicima i
između različitih subjekata. Neprihvatljivo je povezivanje sa bogatim
nacijama i državama koje znači ekonomsko, političko i vojno
podređivanje interesima krupnog kapitala. Kod nas je aktuelna upravo ta
vrsta povezivanja. Lišeno je svakog smisla pozivati na čvrsto
povezivanje sa narodima sa kojima jugoslovenski narodi nemaju velikog
kulturnog, istorijskog i ekonomskog dodira, a osuđivati svako
povezivanje sa srodnim narodima. Ne može se tvrditi da bilo koji
jugoslovenski narod ima više zajedničkih interesa i sličnosti sa
ostalim evropskim narodima, nego sa drugim jugoslovenskim narodima.
Stepen ekonomske razvijenosti jugoslovenskih država je sličan, a ovi
prostori su donedavno bili dio istog ekonomskog sistema. Osim toga, tu
su zajednička istorija i etnička srodnost. Najvažnije, jugoslovenski
narodi i države imaju istovjetan položaj u okviru svjetskog
kapitalizma. Pogotovo njihove ekonomije imaju istovjetan, nepovoljan
položaj u okviru svjetske podjele rada i na svjetskom tržištu. Kako
jugoslovenski narodi spadaju u grupu tzv. malih naroda, logično je da
se međusobno povezuju i rade na poboljšanju svog položaja. Trenutno
vlada svojevrsna euforija vezana za pristupanje Evropskoj Uniji i NATO
paktu. Ona neće dugo trajati. Negativni rezultati će se brzo spoznati,
pogotovo oni koji se tiču potpunog gubitka političke samostalnosti,
velikih izdataka za vojsku i podređenosti nacionalnih, manje razvijenih
jugoslovenskih ekonomija na jedinstvenom evropskom tržištu.
Radničko-komunistička partija Bosne i Hercegovine se od svog osnivanja
zalaže za obnovu Jugoslavije, u granicama do 1991. i na principima
AVNOJ-a. Jugoslavija se nije raspala, kako se uobičajeno kaže, nego je
razbijena djelovanjem političkih snaga iz zemlje i inostranstva. Da bi
obnova Jugoslavije dobila realne šanse, potrebno je objasniti uzroke
minulih događaja, razvijanja međunacionalne mržnje, izbijanja rata i
razbijanja zemlje. Samo potpunom i na činjenicama zasnovanom analizom
se može spriječiti iracionalno i paušalno ocjenjivanje minulih događaja
u nacionalističkoj izvedbi. Obnova Jugoslavije nije sama sebi cilj,
niti izraz nekakve jugonostalgije. Ona je racionalno političko
razmišljanje, koje se zasniva na uvjerenju da samo čvrsto povezani,
jugoslovenski narodi mogu postići nacionalnu nezavisnost i samostalan
ekonomski i politički razvoj. Nakon razbijanja Jugoslavije, nastale su
nacionalne države koje su formalno bile suverene, ali su u stvarnosti
imale manje samostalnosti nego u okviru SFRJ. Ni danas nije bolje.
Budućnost ne nudi svijetle perspektive za nacionalnu suverenost.
Imajući to na umu, jugoslovenstvo može ponovo postati privlačna ideja.
Obnova Jugoslavije i jugoslovenstva je najviše u interesu radničke
klase, jer nacionalno podijeljena ona ne može igrati ulogu samostalnog
činioca u borbi za svoje interese. Ne radi samo o tome da je radnička
klasa u jugoslovenskim državama pod dominantnim uticajem
nacionalističke ideologije. Možda i više od toga je problem što je
radnička klasa u bilo kojoj pojedinoj jugoslovenskoj državi isuviše
malobrojna da bi se mogla oduprijeti svojim protivnicima na regionalnom
i globalnom planu. Jugoslovenska radnička klasa, objedinjena u jednom
političkom pokretu i oslobođena nacionalističkih predrasuda,
predstavlja respektabilnu političku snagu. Njen otpor globalizovanom
kapitalu će biti uspješniji ako djeluje kao jedinstvena sila.
Socijalizam i Jugoslavija su zato dvije ideje koje teško mogu biti
ostvarene jedna bez druge.
Bosna i Hercegovina i njeni narodi imaju posebnog interesa za obnovu
Jugoslavije. Poznato je da je Bosna i Hercegovina kao država nastala u
toku NOB-a, odlukama zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Ne može se,
međutim, istorija tumačiti selektivno, kako to ideološki i
dnevno-politički razlozi zahtijevaju. ZAVNOBiH je dio sistema AVNOJ-a i
njegove odluke su formulisane uz čvrsto uvjerenje da će Bosna i
Hercegovina biti u sastavu federativne Jugoslavije. Obzirom na
nacionalni sastav stanovništva, Bosna i Hercegovina ima izgleda da
opstane kao država na bazi čvrstog i trajnog mira, demokratije i
nacionalne ravnopravnosti ako se nalazi u sastavu Jugoslavije.
Legitimno je pravo bošnjačkog naroda da doživljava Bosnu i Hercegovinu
kao svoju domovinu i izražava želju da, kao što je bilo i u prošlosti,
živi na svim njenim dijelovima. Ali, isto tako je legitimno pravo Srba
i Hrvata u Bosni i Hercegovini da žive u jednoj državi sa svojim
sunarodnicima iz Srbije i Hrvatske. Ova prividna protivrječnost se može
riješiti na miran i demokratski način samo ako se obnovi jugoslovenska
država. Time bi bili ostvareni interesi i želje sva tri
bosanskohercegovačka naroda. To se već desilo u vrijeme SFRJ, u kojoj
je nacionalna ravnopravnost važila kao realna činjenica, a ne kao pusti
san jugo-romantičara.
Zauzimajući ovakve stavove, Radničko-komunistička partija Bosne i
Hercegovine u potpunosti podržava izjavu Centralnog komiteta
Komunističke partije Slovenije o nepriznavanju razbijanja SFRJ i o
spremnosti na borbu za obnovu zajedničke domovine. Komunisti Bosne i
Hercegovine pozivaju komunističke i druge partije iz jugoslovenskih
republika da podrže ovu izjavu i kontaktiraju nas kako bismo se
dogovorili o izradi zajedničke izjave kojom bismo izrazili spremnost na
političku borbu za obnovu SFRJ.
U Bijeljini,
juna 2004. godine
Glavni odbor
Radničko-komunističke partije
Bosne i Hercegovine
---
http://komunist.free.fr/arhiva/avg2004/rkp-bih01.html
Arhiva : : Avgust 2004.
Saopštenje za javnost RKP-BIH
povodom predstojećih lokalnih izbora
Poslije petnaest godina prvi put se na izborima u Bosni i Hercegovini
pojavljuje politička stranka koja zastupa siromašne i obespravljene
društvene slojeve. Dosad su mnogi birači bojkotovali izbore, jer nisu
imali za koga glasati, ili su se opredjeljivali "između dva zla". To
vrijeme je konačno prošlo. Na ovim izborima oni mogu glasati za
Radničko-komunističku partiju Bosne i Hercegovine, koja je svojim
programom i sastavom kandidatske liste potvrdila da radnici i ostali
obespravljeni imaju za koga glasati i da narodi Bosne i Hercegovine
imaju partiju sa multinacionalnom listom.
Na izbore za Skupštinu opštine Bijeljina, Radničko-komunistička partija
Bosne i Hercegovine izlazi sa listom od sedam kandidata: četvoro Srba i
troje Bošnjaka, odnosno šest radnika i jednim penzionerom. Svojim
programom komunisti će se zalagati za interese onih slojeva
stanovništva koji su u proteklom periodu osiromašili, opljačkani,
prevareni i obespravljeni. Ali, ne samo da ćemo ih pozivati da glasaju
za naše kandidate, već ćemo im ukazivati da poboljšanja nema i bez
njihove aktivne borbe za društvene promjene. Na izbore za Skupštinu
opštine Bijeljina treba izaći jer Sirotinja ima za koga da glasa! Na
izborima treba glasati za komuniste Da sirotinji bude bolje!
Da sirotinji bude bolje!
U Bijeljini,
5. avgusta 2004. godine
Glavni odbor
Radničko-komunističke partije
Bosne i Hercegovine
---
http://komunist.free.fr/arhiva/avg2004/rkp-bih02.html
Arhiva : : Avgust 2004.
Saopštenje za javnost RKP-BIH
Radničko-komunistička partija Bosne i Hercegovine oštro osuđuje
neprincipijelne rasprave koje se posljednjih dana vode između
najmoćnijih političkih stranaka o problemima poljoprivredne proizvodnje
i uvoza poljoprivrednih proizvoda. Spoljnotrgovinski deficit je problem
sa kojim se Bosna i Hercegovina neprekidno suočava, nezavisno od toga
da li se na vlasti nalaze socijal-demokrati i socijalisti ili
desničarski ekstremisti. To nije problem bilo koje pojedine vladajuće
garniture, već sistema liberalnog kapitalizma kojeg ove stranke žele
učvrstiti.
Bosni i Hercegovini je namijenjena uloga tržišta stranih roba u
regionalnoj i svjetskoj trgovini, zbog čega njene vlade, ni sadašnje ni
buduće, nemaju nikakvu namjeru da zaštite domaću proizvodnju.
Špekulantski i trgovinski kapital, koji vlada Bosnom i Hercegovinom,
nalazi interes u uvozu stranih proizvoda, jer se tako mogu ostvariti
ekstra profiti, za razliku od ulaganja kapitala u industrijsku i
poljoprivrednu proizvodnju, što je neizvjesnije i dugoročnije rješenje.
Tako radnička klasa i sitni poljoprivredni proizvođači postaju taoci
interesa krupnog trgovinskog kapitala i njegovih političkih saveznika.
Izlaz iz takve situacije treba tražiti u intervencionističkoj i
protekcionističkoj carinskoj politici koju bi država vodila u cilju
zaštite domaće proizvodnje. Konkretno, treba preduzimati mjere zabrane
uvoza pojedinih roba i visokih poreza i carina za druge robe, kako bi
se umanjila neravnoteža izvoza i uvoza. Komunisti pozivaju sindikate i
organizacije poljoprivrednih proizvođača da preduzmu mjere snažnog
pritiska na entitetske i državne organe, jer je to jedini način da se
otkloni potpuna i konačna propast domaće privrede.
Sirotinja ima za koga da glasa!
U Bijeljini,
6. avgusta 2004. godine
Glavni odbor
Radničko-komunističke partije
Bosne i Hercegovine
Operaio di Bosnia-Erzegovina dichiara di non riconoscere l'attuale
ordinamento politico determinatosi nei Balcani attraverso la guerra
fratricida ed imperialista, e di voler ricostituire la Repubblica
Federativa Socialista di Jugoslavia ]
http://komunist.free.fr/arhiva/jun2004/rkp-bih.html
Arhiva : : Jun 2004.
O ujedinjenju jugoslovenskih naroda i republika
Radničko-komunistička partija Bosne i Hercegovine poziva komunističke i
druge partije jugoslovenske orijentacije da podrže izjavu Komunističke
partije Slovenije [ gledaj:
http://komunist.free.fr/arhiva/jun2004/kps.html ] o potrebi
nepriznavanja razbijanja SFRJ i o potrebi njene obnove! Za zajedničku
izjavu partija o potrebi obnove SFRJ!
Poslednjih godina se mnogo priča o evropskim integracijama. Svi žure da
se priključe Evropskoj Uniji, ne bi li od toga vidjeli neke koristi.
Evropske integracije će biti od koristi za bogate evropske države i
vladajuću klasu siromašnih zemalja Istočne i Centralne Evrope i
Balkana. Obični građani od toga neće imati nikakve koristi. Mnogi to
znaju, zato i izražavaju negativan stav prema Evropskoj Uniji.
Poslednja anketa u Hrvatskoj to najbolje potvrđuje. Slično je i u Bosni
i Hercegovini. Kako će se priključenje Uniji odigrati na nedemokratski
način, nezavisno od stvarne volje građana, ankete i rezultati glasanja
nisu ni važni vladajućoj klasi. Neka se za Uniju opredijeli svaki
deseti građanin, integracija će biti ostvarena.
Ali, ako se može govoriti o ovoj integraciji, koja ne odgovara nikome
osim maloj grupi pripadnika vladajuće klase, postoji jedna integracija
o kojoj nije poželjno govoriti, koju zvanični krugovi nikako ne žele, a
mediji i stranački lideri smatraju prevaziđenom i nemogućom. To je
integracija jugoslovenskih republika i naroda. Izjasnite se kao
Jugosloven, recite da se zalažete za obnovu Jugoslavije, pa ćete biti
izloženi lavini podsmijeha. Nakon građanskog rata i neslavnog sloma
druge Jugoslavije, reći će, niko više ne želi obnovu "bivše zajedničke
domovine". Da je tako, moramo sumnjati. Brojne ankete vršene u svim
jugoslovenskim republikama tokom nekoliko poslednjih godina pokazuju da
se građani novih država sa nostalgijom sjećaju bivšeg sistema i
zajedničke države. Dakako, to ne znači da su spremni podržati politički
pokret koji bi se zalagao za obnovu jugoslovenske države. To znači da
nacionalistički antijugoslovenski sentiment nije tako jak kako je bio i
kako se čini da je još uvijek. Ljudi jednostavno misle da je ideja
obnove jugoslovenske države neostvariva, pa se ne žele za nju zalagati.
To još ne znači da mnogima od njih ta ideja još uvijek (i ponovo) nije
bliska.
Često se kaže da je jugoslovenstvo stvar nostalgije. U tome ima istine.
Ali, zar je neprirodno to što se ljudi sjećaju uspješnog perioda svog
života i žele da se on povrati? Što se komunista tiče, oni svoj
jugoslovenski program ne zasnivaju na nostalgiji, mada samu nostalgiju
poštuju kao dio čovjekovih osjećanja i stremljenja. Jasno je da se
politički program ne može zasnivati na nostalgiji i emocijama, ma kakve
one bile. Komunisti to i ne čine. Nama je jasno da se čitav svijet
povezuje. Povezivanje je potrebno iz više razloga, ali ono može imati i
negativne posledice, kao što se može vršiti u različitim oblicima i
između različitih subjekata. Neprihvatljivo je povezivanje sa bogatim
nacijama i državama koje znači ekonomsko, političko i vojno
podređivanje interesima krupnog kapitala. Kod nas je aktuelna upravo ta
vrsta povezivanja. Lišeno je svakog smisla pozivati na čvrsto
povezivanje sa narodima sa kojima jugoslovenski narodi nemaju velikog
kulturnog, istorijskog i ekonomskog dodira, a osuđivati svako
povezivanje sa srodnim narodima. Ne može se tvrditi da bilo koji
jugoslovenski narod ima više zajedničkih interesa i sličnosti sa
ostalim evropskim narodima, nego sa drugim jugoslovenskim narodima.
Stepen ekonomske razvijenosti jugoslovenskih država je sličan, a ovi
prostori su donedavno bili dio istog ekonomskog sistema. Osim toga, tu
su zajednička istorija i etnička srodnost. Najvažnije, jugoslovenski
narodi i države imaju istovjetan položaj u okviru svjetskog
kapitalizma. Pogotovo njihove ekonomije imaju istovjetan, nepovoljan
položaj u okviru svjetske podjele rada i na svjetskom tržištu. Kako
jugoslovenski narodi spadaju u grupu tzv. malih naroda, logično je da
se međusobno povezuju i rade na poboljšanju svog položaja. Trenutno
vlada svojevrsna euforija vezana za pristupanje Evropskoj Uniji i NATO
paktu. Ona neće dugo trajati. Negativni rezultati će se brzo spoznati,
pogotovo oni koji se tiču potpunog gubitka političke samostalnosti,
velikih izdataka za vojsku i podređenosti nacionalnih, manje razvijenih
jugoslovenskih ekonomija na jedinstvenom evropskom tržištu.
Radničko-komunistička partija Bosne i Hercegovine se od svog osnivanja
zalaže za obnovu Jugoslavije, u granicama do 1991. i na principima
AVNOJ-a. Jugoslavija se nije raspala, kako se uobičajeno kaže, nego je
razbijena djelovanjem političkih snaga iz zemlje i inostranstva. Da bi
obnova Jugoslavije dobila realne šanse, potrebno je objasniti uzroke
minulih događaja, razvijanja međunacionalne mržnje, izbijanja rata i
razbijanja zemlje. Samo potpunom i na činjenicama zasnovanom analizom
se može spriječiti iracionalno i paušalno ocjenjivanje minulih događaja
u nacionalističkoj izvedbi. Obnova Jugoslavije nije sama sebi cilj,
niti izraz nekakve jugonostalgije. Ona je racionalno političko
razmišljanje, koje se zasniva na uvjerenju da samo čvrsto povezani,
jugoslovenski narodi mogu postići nacionalnu nezavisnost i samostalan
ekonomski i politički razvoj. Nakon razbijanja Jugoslavije, nastale su
nacionalne države koje su formalno bile suverene, ali su u stvarnosti
imale manje samostalnosti nego u okviru SFRJ. Ni danas nije bolje.
Budućnost ne nudi svijetle perspektive za nacionalnu suverenost.
Imajući to na umu, jugoslovenstvo može ponovo postati privlačna ideja.
Obnova Jugoslavije i jugoslovenstva je najviše u interesu radničke
klase, jer nacionalno podijeljena ona ne može igrati ulogu samostalnog
činioca u borbi za svoje interese. Ne radi samo o tome da je radnička
klasa u jugoslovenskim državama pod dominantnim uticajem
nacionalističke ideologije. Možda i više od toga je problem što je
radnička klasa u bilo kojoj pojedinoj jugoslovenskoj državi isuviše
malobrojna da bi se mogla oduprijeti svojim protivnicima na regionalnom
i globalnom planu. Jugoslovenska radnička klasa, objedinjena u jednom
političkom pokretu i oslobođena nacionalističkih predrasuda,
predstavlja respektabilnu političku snagu. Njen otpor globalizovanom
kapitalu će biti uspješniji ako djeluje kao jedinstvena sila.
Socijalizam i Jugoslavija su zato dvije ideje koje teško mogu biti
ostvarene jedna bez druge.
Bosna i Hercegovina i njeni narodi imaju posebnog interesa za obnovu
Jugoslavije. Poznato je da je Bosna i Hercegovina kao država nastala u
toku NOB-a, odlukama zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Ne može se,
međutim, istorija tumačiti selektivno, kako to ideološki i
dnevno-politički razlozi zahtijevaju. ZAVNOBiH je dio sistema AVNOJ-a i
njegove odluke su formulisane uz čvrsto uvjerenje da će Bosna i
Hercegovina biti u sastavu federativne Jugoslavije. Obzirom na
nacionalni sastav stanovništva, Bosna i Hercegovina ima izgleda da
opstane kao država na bazi čvrstog i trajnog mira, demokratije i
nacionalne ravnopravnosti ako se nalazi u sastavu Jugoslavije.
Legitimno je pravo bošnjačkog naroda da doživljava Bosnu i Hercegovinu
kao svoju domovinu i izražava želju da, kao što je bilo i u prošlosti,
živi na svim njenim dijelovima. Ali, isto tako je legitimno pravo Srba
i Hrvata u Bosni i Hercegovini da žive u jednoj državi sa svojim
sunarodnicima iz Srbije i Hrvatske. Ova prividna protivrječnost se može
riješiti na miran i demokratski način samo ako se obnovi jugoslovenska
država. Time bi bili ostvareni interesi i želje sva tri
bosanskohercegovačka naroda. To se već desilo u vrijeme SFRJ, u kojoj
je nacionalna ravnopravnost važila kao realna činjenica, a ne kao pusti
san jugo-romantičara.
Zauzimajući ovakve stavove, Radničko-komunistička partija Bosne i
Hercegovine u potpunosti podržava izjavu Centralnog komiteta
Komunističke partije Slovenije o nepriznavanju razbijanja SFRJ i o
spremnosti na borbu za obnovu zajedničke domovine. Komunisti Bosne i
Hercegovine pozivaju komunističke i druge partije iz jugoslovenskih
republika da podrže ovu izjavu i kontaktiraju nas kako bismo se
dogovorili o izradi zajedničke izjave kojom bismo izrazili spremnost na
političku borbu za obnovu SFRJ.
U Bijeljini,
juna 2004. godine
Glavni odbor
Radničko-komunističke partije
Bosne i Hercegovine
---
http://komunist.free.fr/arhiva/avg2004/rkp-bih01.html
Arhiva : : Avgust 2004.
Saopštenje za javnost RKP-BIH
povodom predstojećih lokalnih izbora
Poslije petnaest godina prvi put se na izborima u Bosni i Hercegovini
pojavljuje politička stranka koja zastupa siromašne i obespravljene
društvene slojeve. Dosad su mnogi birači bojkotovali izbore, jer nisu
imali za koga glasati, ili su se opredjeljivali "između dva zla". To
vrijeme je konačno prošlo. Na ovim izborima oni mogu glasati za
Radničko-komunističku partiju Bosne i Hercegovine, koja je svojim
programom i sastavom kandidatske liste potvrdila da radnici i ostali
obespravljeni imaju za koga glasati i da narodi Bosne i Hercegovine
imaju partiju sa multinacionalnom listom.
Na izbore za Skupštinu opštine Bijeljina, Radničko-komunistička partija
Bosne i Hercegovine izlazi sa listom od sedam kandidata: četvoro Srba i
troje Bošnjaka, odnosno šest radnika i jednim penzionerom. Svojim
programom komunisti će se zalagati za interese onih slojeva
stanovništva koji su u proteklom periodu osiromašili, opljačkani,
prevareni i obespravljeni. Ali, ne samo da ćemo ih pozivati da glasaju
za naše kandidate, već ćemo im ukazivati da poboljšanja nema i bez
njihove aktivne borbe za društvene promjene. Na izbore za Skupštinu
opštine Bijeljina treba izaći jer Sirotinja ima za koga da glasa! Na
izborima treba glasati za komuniste Da sirotinji bude bolje!
Da sirotinji bude bolje!
U Bijeljini,
5. avgusta 2004. godine
Glavni odbor
Radničko-komunističke partije
Bosne i Hercegovine
---
http://komunist.free.fr/arhiva/avg2004/rkp-bih02.html
Arhiva : : Avgust 2004.
Saopštenje za javnost RKP-BIH
Radničko-komunistička partija Bosne i Hercegovine oštro osuđuje
neprincipijelne rasprave koje se posljednjih dana vode između
najmoćnijih političkih stranaka o problemima poljoprivredne proizvodnje
i uvoza poljoprivrednih proizvoda. Spoljnotrgovinski deficit je problem
sa kojim se Bosna i Hercegovina neprekidno suočava, nezavisno od toga
da li se na vlasti nalaze socijal-demokrati i socijalisti ili
desničarski ekstremisti. To nije problem bilo koje pojedine vladajuće
garniture, već sistema liberalnog kapitalizma kojeg ove stranke žele
učvrstiti.
Bosni i Hercegovini je namijenjena uloga tržišta stranih roba u
regionalnoj i svjetskoj trgovini, zbog čega njene vlade, ni sadašnje ni
buduće, nemaju nikakvu namjeru da zaštite domaću proizvodnju.
Špekulantski i trgovinski kapital, koji vlada Bosnom i Hercegovinom,
nalazi interes u uvozu stranih proizvoda, jer se tako mogu ostvariti
ekstra profiti, za razliku od ulaganja kapitala u industrijsku i
poljoprivrednu proizvodnju, što je neizvjesnije i dugoročnije rješenje.
Tako radnička klasa i sitni poljoprivredni proizvođači postaju taoci
interesa krupnog trgovinskog kapitala i njegovih političkih saveznika.
Izlaz iz takve situacije treba tražiti u intervencionističkoj i
protekcionističkoj carinskoj politici koju bi država vodila u cilju
zaštite domaće proizvodnje. Konkretno, treba preduzimati mjere zabrane
uvoza pojedinih roba i visokih poreza i carina za druge robe, kako bi
se umanjila neravnoteža izvoza i uvoza. Komunisti pozivaju sindikate i
organizacije poljoprivrednih proizvođača da preduzmu mjere snažnog
pritiska na entitetske i državne organe, jer je to jedini način da se
otkloni potpuna i konačna propast domaće privrede.
Sirotinja ima za koga da glasa!
U Bijeljini,
6. avgusta 2004. godine
Glavni odbor
Radničko-komunističke partije
Bosne i Hercegovine