http://www.artel.co.yu/sr/izbor/jugoslavija/2005-01-11_1.html

Osvešcenje

Mirela Beloševic, novinar
informgraf @ yahoo.com
Beograd, 11. januar 2005. godine

Oni koji idu u nedeljne nabavke lako ce primetiti da, posle uvodjenja
porez na dodatu vrednost, za istu kolicinu novca kuci donesu manju
kolicinu robe. Naravno, ministar finansija je vec prvog dana nakon
uvodjenja PDV-a obišao prodavnice da bi pokazao kako je strah od
povecanja cena zbog poreza bio neopravdan. Da bi neko bio politicar
ocigledno se mora prvo snabdeti ružicastim naocarima kroz koje ce
posmatrati stvaran svet oko sebe, a pri tom mora umeti i druge da
ubedi da je jedina istina ona vidjena kroz takve naocare. Naravno tu
su i pomagaci koji ministre snabdevaju informacijama koje im pomažu u
takvim nastojanjima.Tako je recimo ministar finansija u "Maksi"
supermarketu dobio informaciju da je 80 odsto proizvoda pojeftinilo a
samo 13 odsto poskupelo. Koga još interesuje to što je medju tih 80
odsto mnogo manje važnih proizvoda a u onih 13 odsto su baš
najtraženije namirnice. Poskupelo je recimo meso koje je prošle godine
vec poskupljivalo i ocekivalo se da ce zbog bolje ponude bar cena
svinjskog mesa poceti da pada. Ne treba ni spominjati cinjenicu da smo
po potrošnji mesa vec odavno u zaostatku za prosecnim potrošacem iz
zemalja Evropske unije i to sigurno ne zbog naše težnje da se zdravije
hranimo. Hleb nije poskupeo ali i to je namirnica koja je trebalo da
pojeftini još krajem novembra zbog pojeftinjenja brašna. Cinjenicu da
je osnovna sirovina pojeftinila pekari su prenebregli jer su ocigledno
taktizirali da bi sacekali uvodjenje PDV-a (porez na dodatu vrednost)
i još taktiziraju jer se ne zna da li ce i vekna možda dobiti vecu
cenu. Mlekari takodje nisu povecali cenu osnovnog proizvoda ali i oni
su to vec ucinili krajem 2003. Mlecni proizvodi jesu poskupeli.
Niko ne spori da je bilo nužno da, pretposlednji u Evropi, uvedemo
ovaj porez i naravno da obican narod niko ne pita da li je sad baš
pravi trenutak. Za polticare jeste pravi trenutak jer narod je
zabavljen proslavama Nove godine, Božica i srpske nove godine pa ce
pravo otrežnjenje tek uslediti.
Neposredno pre uvodjenja PDV-a doneta je jedna još manje popularna
mera : postepeno ukidanje placanja cekovima na pocek. Odloženo
placanje je naš izum zahvaljujuci kome smo letovanja otplacivali zimi,
kapute do leta a što je najgore, hranili se tako što smo namirnice
otplacivali mesec dana kasnije. Da li cemo sve uspeti da otplatimo do
novembra kad se ova mogucnost definitivno ukida ili cemo tek tada
shvatiti znacenje izreke "naci se u nebranom groždju". Srecom te su
politicari bili dovoljno mudri da i socijalne nemire odlože tako što
su ipak predvideli da se ova mogucnost ukine postepeno.
Zabavljeni pripremanjem bogate trpeze za Novu godinu i Božic uspeli
smo da ne budemo dovoljno svesni svih ovih promena.Mali je broj onih
koji su razmišljali o skupim toaletama, novogodišnjim putovanjima i
galantnim poklonima a mnogo više onih koji su pola prosecne plate
potrošili samo za meni u kucnom aranžmanu. Otrežnjenje od alkohola
bice mnogo bezbolnije od otrežnjenja posle nerealne potrošacke groznice.
Nece nam mnogo olakšati situaciju ni analize i predvidjanja
analiticara. Ima hrabrih koji predvidjaju ekonomski haos što, ruku na
srce, nicemu ne služi sem da obicne ljude uplaši. Kreatore ekonomske
politike sigurno nece zastrašiti, oni su u svom svetu okruženi
lojalnim aniliticarima. Ima, cini se, realnih koji nagoveštavaju tešku
godinu u kojoj nam predstoji restruktuiranje velikih javnih preduzeca
sa ili bez adekvatnog socijlanog programa. Godinu u kojoj cemo morati
da povecamo izvoz jer to nam je jedina šansa. Pri tom nemamo mnogo šta
da izvezemo jer nema robe koja se uklapa u svetske cene i zahteve. Iz
iste price je i prekomeran uvoz svega i svacega cime smo vec dovoljno
obesmislili domacu proizvodnju.
Da li ce se nastaviti podela na politicare i tajkune s jedne strane i
obicne gradjane kojima je vec sada jasno da od nove godine ne treba
ocekivati mnogo. Ako uspete da zadržite radno mesto to je vec uspeh, a
ako pri tom uspete da se prehranite uz pomoc samo dve prosecne plate
zaslužujete u najmanju ruku orden. Moderni vitezovi jurišaju na dva,
tri posla istovremeno a srpske dame ni ne primecuju natcovecanski
napor svojih ritera, jer i same izgaraju u bespoštednoj borbi
preživljavanja od prvog do porvog. To su naravno vitezovi i dame iz
naroda ali ima i onih drugih koji svojim damama najcešce -ženama,
kojima je jedini posao slikanje za tabloide, poklanjaju dijamnate,
kuce sa bazenima, džipove... ali o njima nekom drugom prilikom.
Neverovatno je samo da što više i dublje padamo i bednije živimo, sve
više se prodaje baš takva štampa prepuna prica o tajkunima. Valjda
niko više ne želi da cita o sopstvenom jadu i krahu. Dovoljno je teško
da niko više ne želi da posle napornog rada još i u novinama dobija
potvrdu lošeg stanja, malo sjaja, makar i tudjeg i nicim zasluženog.