BEOGRADSKI FORUM ZA SVET RAVNOPRAVNIH
11000 Beograd, Mišarska 6/II, Jugoslavija
Tel./Faks: (++381 11) 3245601
E-Mail:beoforum(a)verat.net
www.belgrade-forum.org

1. Predstavljanje knjige "Strategija spoljne politike Srbije i Crne Gore"

2. Osuda ubistva svatova u Iraku


=== 1 ===

In Italiano su:
http://www.resistenze.org/sito/as/forbe/asfb5e08.htm
www.resistenze.org - associazione e dintorni - forum di belgrado -
italia - 08-05-05
oppure:
http://it.groups.yahoo.com/group/crj-mailinglist/message/4417
JUGOINFO 23/5/2005

---

http://www.artel.co.yu/sr/reakcije_citalaca/2005-04-15.html

Predstavljanje knjige "Strategija spoljne politike Srbije i Crne Gore"

BEOGRADSKI FORUM ZA SVET RAVNOPRAVNIH
Beograd, 12. april 2005. godine

U Beogradskom forumu je 12. aprila predstavljena knjiga „Strategija
spoljne politike Srbije i Crne Gore". Radi se o zborniku radova koji
su podneti na Okruglom stolu, odrzanom 27. novembra 2004. godine u
Beogradu, u organizaciji Beogradskog foruma za svet ravnopravnih.

Na predstavljanju knjige je prisustvovalo desetak domacih i stranih
novinara, kojima su se obratili autori tekstvova objaljenih u knjizi,
i to: Vladislav Jovanovic, prof. Oskar Kovac, prof. Radovan
Radinovic, Stanislav Stojanovic i Zivadin Jovanovic.

U tim izlaganjima je istaknuto da nasa zemlja, iako u
najnezahvalnijem medjunarodnom polozaju u poslednjih sto godina,
poseduje realni partnerski potencijal i znacajan geostrategijski
polozaj, koji se mogu korisno valorizovati na regionalnom, evropskom
i najsirem medjunarodnom planu.

Polazeci od toga, istaknuto je da strategija spoljne politike drzavne
zajednice Srbija i Crna Gora treba da se zasniva na sledecim
premisama: da ne prihvata da smo "porazena" zemlja i narod, sto nam
se sugerise preko nastavljanja politike uslovljavanja i pretnjama
novom izolacijom; da razvija afirmativni prilaz prema razvijenom svetu
i procesima njegove integracije i da nastoji da, pod ravnopravnim
uslovima, bude njegov sastavni deo; u razvijanju odnosa sa spoljnim
svetom moramo se cuvati oba opasna ekstrema: kako konfrontacijem,
tako i kapitulacije; na doslednom postovanju vlastite nezavisnosti,
suvereniteta i teritorijalne celovitosti; u odnosima sa drugim
drzavama i medjunarodnim institucijama insistirati na striktnom
postovanju ravnopravnosti, reciprociteta i dostojanstva vlastite
zemlje. Samo ako odnose sa drugim zemljama i medjunarodnim
organizacijama gradimo na napred iznetim premisama, nasa zemlja moze
racunati na casno mesto u medjunarodnim odmnosima, koje joj i pripada.

Ocenjeno je da Srbija i Crna Gora, u uslovima podele interesnih sfera
i potpune integracije spoljne i vojne politike kljucnih sila, mora
imati svoju sopstvenu strategiju koja odgovara njenim nacionalnim
interesima. Pojedine zemlje su se u regionalne ekonomske i u
regionalne vojno-politicke integracije ukljucile iz preventivnih
razloga. Najgore je ne biti nigde. Taj koji nije ni u jednoj takvoj
celini, on je, po definiciji, tesko diskriminisan. Srbija i Crna
Gora, medjutim, ne treba da zuri u Evropsku Uniju po svaku cenu. Iz
ekonomskih razloga, pogotovu ne. Ali cilj Srbije i Crne Gore treba da
bude i jeste ulazak u Evropsku Uniju i zato pregovore treba
prihvatiti, ali insistiratri na ravnopravnom tretmanu i zastiti
vitalnih nacionalnih interesa. Pri tome se posebno ima u vidu
postovanje teritorijalnog integriteta, odnosno ukljucivanje u EU
drzavne zajednice kao celine, sto znaci i sa Kosovom i Metohhijom.

Podvuceno je da bi nasa zemlja mogla da valorizuje svoj povoljan
geostrategijski polozaj, ona mora da ima potpuno relaksirane odnose
sa susedima, sa velikim centrima moci i da bude unutar sebe stabilna.
Ako to nije, onda joj taj geostrateski polozaj, moze biti, i uglavnom
jeste, dodatni razlog za velike pritiske i pretnje, pa i za primenu
nasilja i ugrozavanje drzavnih i nacionalnih interesa.

Odnos prema evro-atlantskim integracijama je jedno od kljucnih
pitanja strategije spoljne i unutrasnje politike. Medjutim, clanstvo
u NATO, iz mnogih razloga, nije u primarnom in teresu nase drzave, pa
shodno tome i ne treba ga ubrajati u nase spoljno-politicke i
bezbednosne prioritete. S obzirom na geostraterski polozaj nase
zemlje, pozicija aktivne neutralnosti bila bi u njenom najboljem
interesu. Pri tome, nasa zemlja treba da bude otvorena prema svetu i
da razvija svstranu saradnju sa NATO i svim drugim evroatlantskim
integracijama, i to na principima partnerstva. No ako bi clanstvo u
EU bilo uslovljeno clanstvom u NATO, onda bi i to pitanje trebalo
razmotriti u drugacijem svetlu, odnosno, prihvatiti i clanstvo u NATO
kao neizbezno.

Ukazujuci na cudan karakter drzavne zajednice Srbija i Crna Gora, za
koju je receno da je po mnogo cemu „nedefinisana", odnosno
„nedovrsena" drzava, ocenjeno je da se tesko moze govoriti o nekoj
spoljno-politickoj strategiji te drzavne zajednice. Ono sto se takvim
predstavlja od nasih zvanicnika jeste, u stvari, politika definisana
negde drugde, koja se odande i sprovodi, uz pomoc `'stapa i
sargarepe'', tj. putem stalnih zahteva i ultimatuma. A ako bi se i
moglo govoriti o nekoj strategiji, to je, u svakom slucaju, sve manje
zajednicka politika Srbije i Crne Gore, cak i kada je rec o kljucnim
spoljno-politickim i bezbednosnim pitanjima. Zato i nije slucajno
ponasanje u takvoj drzavnoj zajednici i samog Ministra spolnih
poslova, koji se odmetnuo od svih drzavnih institucija, pa cak i od
srpske vlade, u kojoj je njegova stranka koalicioni partner, i vodi
neku svoju, sasvim privatnu politiku, opanjkavajuci cesto u svetu i
zvanicne institucije Srbije, a da se, pri tom, ni u toj vladi ne
postavi pitanje njegove odgovornosti.

Podvrgnuto je kritici ponasanje dela visokih predstavnika Srbije i
Crne Gore, odnosno Srbije, kod kojih se, kako je receno, odomacila
praksa da stavove svojih stranih sagovornika, narocito iz NATO, SAD,
V. Britanije i Haskog tribunala, promovisu u domacoj javnosti kao
svoje izvorne, dajuci im, cak, epitet nasih `'nacionalnih i drzavnih
interesa''. Takvi politicari godinama u javnosti sire defetizam,
kompleks krivice i sindrom nemoci. Za njih su Srbi odgovorni za
izbijanje gradjanskih ratova u Hrvatskoj i BiH. Srbi su zlocinci,
odgovorni za krsenje ljudskih prava Albanaca na KiM, `'rezim
Slobodana Milosevica `' je odgovoran za agresiju NATO 1999. godine,
dakle, i za zrtve kasetnih, uranijumskih i grafitnih bombi.

Ovakvo sirenje defetizma i kompleksa krivice cini se svesno io
planski. To je deo masovnog ispiranja mozgova, `'katarze'', radi
brisanja `'starog'', `'prevazidjenog'' siostema vrednosti i
`'narezivanja'' `'novog'' `'evropskog'', mondijalistickog, u stvari,
neokolonijalnog. To je, ujedno, oslonac i uslov opstanka oligarhije na
vlasti, jer narodu, posebno mladima, usadjuje nesigurnost, umanjuje
samopouzdanje, nagriza zdravi razum.

Tkva politika idolopoklonstva prema svemu sto je tudje, politika
sistematskog razaranja srpskog nacionalnog i duhovnog identiteta ima
razorne posledice koje ce biti tesko otkloniti, cak i pod uslovom da
se za to stvori volja. Posledice takve politike odrazile su se
direktno krajnje negativno na polozaj i ugled Srbije i Crne Gore,
odnosno, Srbije, sto pokazuje i nemogucnost da se na medjunarodnom
planu zastite vitalni nacionalni i drzav ni interesi, posebno u
pogledu Kosova i Metohije.

Sto se tice Kosova i Metohije, podvuceno je da proritetna obaveza
nase diplomatije jeste da u svim prilikama insistira na obavezi
medjunarodne zajednice da obezbedi striktno postovanje i dosledno
ostvarivanje rezolucije Saveta bezbednosti 1244 (1999.), koja
garantuje teritorijalni integritet SCG, i Kumanovskog sporazuma. Ne
postoje uslovi, niti pogodnosti, pod kojima bi, ili zbog kojih bi
Srbija, umesto ''sustinske autonomije'' u okviru SCG, trebalo da
pristane na bilo kakav vid nezavisnosti Kosova i Metohije –
''uslovne'', bezuslovne, fakticke, formalne, ili drugacije.

Beogradski forum za svet ravnopravnih


=== 2 ===

http://www.artel.co.yu/sr/reakcije_citalaca/2004-05-20_1.html

Osuda ubistva svatova u Iraku

BEOGRADSKI FORUM ZA SVET RAVNOPRAVNIH
Beograd, 20.05. 2004.

OSUDA UBISTVA SVATOVA U IRAKU

Beogradski forum za svet ravnopravnih najoštrije osuduje ubistvo više
desetina svatova u Iraku od strane americkih vazduhoplovnih snaga. To
je samo najnoviji primer agresivne i bahate politike okupacionih snaga
koje više od godinu dana masovno krše osnovna ljudska prava Iracana,
medunarodne konvencije i principe. Jedini nacin da se prekinu ovakvi
zlocini protiv nedužnih ljudi jeste povlacenje okupacionih snaga i
prepuštanje irackom narodu da slobodno odlucuje o svojoj sudbini.
Beogradski forum za svet ravnopravnih je nazavisno, nestranacko
udruženje gradana ciji su ciljevi podrška miru, ravnopravnoj saradnji,
jednakim ljudskim pravima za sve ljude u svetu, podrška borbi protiv
terorizma i svake vrste diskriminacije.
SAD, koje vecini sveta drže lekcije o ljudskim pravima, koje
preduzimaju agresiju protiv drugih zemalja, uvode im sankcije radi
navodne zaštite ljudskih prava - morale bi da se konacno pozabave
sopstvenom praksom i komandnom odgovornošcu.
Godinu dana nakon okupacije Iraka od strane americkih i britanskih
snaga svakome je postalo jasno da je okupacija izvršena i nastavlja se
na lažnim pretpostavkama, da nisu pronadena nikakva oružja za masovno
uništavanje i da su pravi ciljevi okupacije - kontrola izvora nafte i
ovladavanje evroazijskim prostorima. Takode je jasno i zašto SAD
odbijaju nadležnost Medunarodnog krivicnog suda za svoje državljane,
cime javno demonstriraju politiku dvostrukih standarda.
Okupacija Iraka, kao što je svojevremeno bila agresija protiv Savezne
Republike Jugoslavije, logicna je posledica imperijalne politike koja
pociva na principu da ''sila stvara pravo''. Nevine žrtve na svadbi,
medju kojima je bilo mnogo dece i žena, najbolje odslikavaju pravo
lice, karakter te politike. Okupacione snage nastoje da opštenarodni
otpor prikažu kao delo "pobunjenika i terorista''. Besmislenost tih
tvrdnji najbolje olicavaju beskonacne protestne povorke gradjana
Bagdada, Nadžafa, Kerbale, Basre, Kirkuka i drugih gradova Iraka. Rec
je o opštenarodnom otporu okupaciji.
Forum poziva Savet ministara državne zajednice SCG, Vladu Srbije i
Vladu Crne Gore da javno osude mucenje Iracana u zatvorima i stradanje
civila, a posebno ubistvo više desetina svatova na koje je pucano iz
americkih helikoptera i da zatraže okoncanje strane okupacije Iraka.

Begrad, 20. maj 2004.