(italiano / srpskohrvatski)

[ Discorso pronunciato dal Ministro degli esteri di Cuba F.P. Roque
l'8 novembre u.s. all'Assemblea Generale delle Nazioni Unite - il
testo italiano in fondo ]


GOVOR DRUGA FELIPEA PERESA ROKEA, MINISTRA SPOLJNIH POSLOVA REPUBLIKE
KUBE, PO TEMI 18 DNEVNOG REDA GENERALNE SKUPŠTINE POD
NASLOVOM "POTREBA OKONÈANJA EKONOMSKE, TRGOVINSKE I FINANSIJSKE
BLOKADE KOJU SU SJEDINJENE AMERIÈKE DRŽAVE NAMETNULE KUBI" 8 NOVEMBAR
2005 G. NJUJORK

Gospodine Predsednièe,
Gospodo delegati.

Danas je dan od posebne važnosti za Ujedinjene Nacije. Glasajuæi po
14. put o nacrtu rezolucije koju je podnela Kuba, pod
naslovom "Potreba okonèanja ekonomske, trgovinske i finansijske
blokade koju su Sjedinjene Amerièke Države nametnule Kubi", Generalna
skupština neæe odluèivati samo o jednom pitanju od interesa za Kubu.
Glasaæemo i za principe i norme Meðunarodnog prava, protiv
ekstrateritorijalne primene zakona i za odbranu ljudskih prava
Kubanaca, Amerikanaca i naroda 191 države zastupljene u ovoj
Skupštini.

Istina je da je vlada SAD ignorisale ponovljene, skoro jednodušne,
zahteve meðunarodne zajednice i sigurno je da æe predsednik Buš još
više pooštriti blokadu, koja je veæ najduža i najsurovija u istoriji.
Ali to neæe smanjiti politièke, moralne, etièke i pravne posledice
ovog glasanja.

Nikada ranije, kao u poslednjih 18 meseci, blokada nije primenjivana
sa toliko okrutnosti i brutalnosti. Nikada ranije nije vlada SAD
toliko surovo i nemilosrdno proganjala privredu i prava Kubanaca na
jedan dostojanstven i pristojan život.
Od kako je 6. maja 2004 g. Predsednik SAD potpisao svoj novi plan za
anektiranje Kube, došlo je do histeriène eskalacije, bez presedana, u
primeni novih agresivnih mera, ukljuèujuæi i pretnje upotrebom vojne
sile protiv Kube i proganjanje graðana i preduzeæa, ne samo
kubanskih, nego i onih iz SAD i ostatka sveta.

Tako je u maju 2004 g. Švajcarskoj banci UBS odreðena globa od 100
miliona dolara, najveæa globa ikad odreðena jednoj bankarskoj
ustanovi zbog tobožnjeg kršenja blokade protiv Kube.

30. septembra 2004 g., na vrhuncu delirijuma i komiñnosti, pooštreni
su takozvani „Propisi za kontrolu kubanske aktive“ i
odreðeno je da
„graðani ili stalni rezidenti u SAD ne mogu legalno da u nekoj
treæoj
zemlji kupuju proizvode kubanskog porekla, ukljuèujuæi duvan i
alkohol, èak ni za liènu upotrebu u inostranstvu“. Kaznene mere
za te
prekršaje mogu da dostignu milion dolara globa za korporacije i 250
hiljada dolara i do 10 godina zatvora za lica. Biæe to jedini put u
istoriji da æe pušenje jedne "havane" ili kupovine jedne flaše
neuporedivog ruma "Havana Club" biti zabranjeno jednom Amerikancu,
èak iako to uèini na nekom turistièkom putovanju u drugu zemlju. U
sferi ludosti, ta drakonska zabrana treba da se upiše u Ginisovu
knjigu rekorda.
9. oktobra 2004 g. Stejt Department je, u jednom napadu bez presedana
u istoriji meðunarodnih finansijskih odnosa, najavio formiranje
jedne "Grupe za praæenje kubanske aktive". Samo postojanje grupe sa
tim imenom treba da postidi Predsednika najmoænije nacije na svetu.

Januara 2005 g., Kancelarija za kontrolu strane aktive je tako
interpretirala propise za putovanja da se amerièkim graðanima više ne
dozvoljava da uèestvuju na skupovima na Kubi pod pokroviteljstvom i u
organizaciji agencija Ujedinjenih Nacija sa sedištem u SAD, osim ako
ne dobiju prethodnu dozvolu amerièke vlade.

24. februara 2005 g. u otvorenom i besramnom kršenju meðunarodnih
propisa o markama i patentima, izveden je jedan pravni manevar
orkestriran tako da Kubi ukrade prava na marku "Cohiba", najugledniju
meðu kubanskim cigarama.

13. aprila 2005 g. je izvršena presuda po krivici amerièkog graðanina
Stefana Brodija, bivšeg predsednika kompanije "PUROLITE", optuženog
da je Kubi prodao jonizovanu smolu za preèišæavanje vode u kubanskom
vodovodu.

29. aprila 2005 g., Predsednik Buš je naredio Ministarstvu finansija
da iz kubanskih fondova nezakonito zamrznutih u bankama SAD preda 198
hiljada dolara radi izvršenja jednog od neèasnih zahteva protiv Kube
nasilnih i ekstremnih grupa koje iz Majamija potpuno nekažnjeno
organizuju teroristièke planove protiv Kube.

Aprila 2005 g. odbijen je ulazak u SAD devetorici direktora kanadske
kompanije "Sherritt" i njihovim porodicama, primenjujuæi Helms-
Bartonov zakon.

Isto tako u aprilu 2005 g. Kancelarija za kontrolu strane aktive je u
tom cilju pooštrila proganjanje èak i religioznih organizacija koje
imaju dozvolu za putovanja na Kubu.

U 2004 g., vlada je novèano kaznila 316 graðana i rezidenata u SAD
zbog kršenja propisa o blokadi. Do12. oktobra 2005 g. veæ je bilo 537
novèanih kazni.

U 2004 g. je ukupno 77 amerièkih i kompanija, bankarskih institucija
i nevladinih organizacija drugih zemalja platilo kaznu zbog kršenja
blokade Kube; 11 od njih su strana preduzeæa ili filijale amerièkih
kompanija u Meksiku, Kanadi, Panami, Italiji, Velikoj Britaniji,
Urugvaju i na Bahamima. Drugih 7 kompanija, meðu kojima
i "Iberia", "AlItalia", "Air Jamaica" i "Daewoo", su bile kažnjene
jer su njihove filijale u SAD, prema amerièkoj vladi, prekršile
zakone o blokadi.

Putovanja amerièkih graðana na Kubu od januara do oktobra 2005 g. su
smanjena za 55% u poreðenju sa istim periodom 2003 g., pre novih
sankcija koje je odobrio Predsednik Buš. U sluèaju Kubanaca koji žive
u SAD, smanjenje broja onih koji direktno putuju je bilo za 49%.

Kulturna, sportska, akademska, studentska i nauèna razmena, kao i
veze izmeðu Kubanaca koji žive sa obe strane Floridskog tesnaca, bile
su specijalna meta antikubanskih napada ove administracije. Došlo se
èak dotle da se zabrane putovanja na Kubu, izmeðu ostalih, tetaka,
strièeva i ujaka i braæe i sestara od tetaka i ujaka, dokazujuæi da
oni nisu deo porodice.

Ekselencije:
Blokada je za ovih 47 godina narod Kube koštala više od 82 milijarde
dolara. Nema ekonomske ili društvene delatnosti na Kubi koja ne trpi
njene posledice. Nema nijednog ljudskog prava Kubanaca koje nije
napadnuto blokadom.
Zbog blokade Kuba ne može da izveze ni jedan proizvod u SAD. Zbog
blizine, Kuba bi mogla svake godine da izvozi u SAD više od 30
hiljada tona nikla ili milion tona šeæera po ceni tri puta veæoj od
one koju Kuba danas dobija. Isto tako bi prodavala "Ateromixol" za
180 miliona dolara godišnje, kada bi dostigla samo 1% prodaje u SAD
lekova za smanjenje holesterola. Prema izdavaèima èasopisa "Harvard
International Review", to je najbolji raspoloživi lek protiv
holesterola. Osim toga, Kuba bi prošle godine izvezla u SAD skoro 30
miliona dolara ruma "Havana Club" i više od 100 miliona dolara u
duvanu.

Kuba isto tako ne može da uveze iz SAD drugu robu osim
poljoprivrednih proizvoda, a i to uz proširene i obnovljene
restrikcije.

Kuba ne može da prima turiste iz SAD. Da je u 2004 g. primila samo
nekih 15% od 11 miliona amerièkih turista koji su posetili Karibe,
Kuba bi ostvarila prihod veæi od milijardu dolara.

Razlièite studije objavljene u SAD utvrðuju da bi Kuba primala izmeðu
2 i 4 miliona posetilaca poreklom iz ove zemlje, ako bi se ukinula
blokada.

Zbog blokade Kuba ne može da koristi dolar u svojim transakcijama sa
inostranstvom, nema pristup kreditima, niti može da obavlja poslove
sa amerièkim finansijskim institucijama, njihovim filijalama pa èak
ni sa regionalnim ili multiteritorijalnim institucijama. Kuba je
jedina zemlja Latinske Amerike i Kariba koja za 47 godina nikada nije
dobila neki kredit od Svetske banke, niti od Interamerièke banke za
razvoj.
Kada bi blokada bila samo bilateralno pitanje izmeðu Kube i SAD, to
bi veæ bilo teško za našu malu zemlju, ali je to mnogo više od toga.
Blokada je ekonomski rat primenjen sa revnošèu koja nema poreðenja na
svetskom nivou.

Blokada je, osim toga, ekstrateritorijalna primena zakona SAD protiv
zemalja koje vi, Ekselencije, ovde predstavljate i zbog toga teško
kršenje Meðunarodnog prava.
Sada Kuba mora da savlada 2 nove prepreke: nemoænu imperijalna
oholost predsednika Buša, koja ga je odvela dalje nego ikoga pre u
ovoj ludosti i rastuæu globalizaciju svetske ekonomije.

Zbog èega? Zato što SAD kontrolišu skoro polovinu multinacionalnih
kompanija planete, ukljuèujuæi 8 od deset vodeæih. SAD su takoðe
gospodari èetvrtine direktnih stranih investicija i uvoze 22% robe na
svetskoj skali.

SAD su gospodari 11 od 14 najveæih multinacionalnih preduzeæa u
oblasti informatike i komunikacija i obuhvataju oko 80% svetske
elektronske trgovine. Od 10 farmaceutskih kompanija koje ostvaruju
skoro polovinu svetske prodaje lekova, 5 su amerièke. Neki od tih
proizvoda su jedinstveni.

Zbog toga investitori, kako preduzeæa iz treæih zemalja u SAD, tako i
amerièke kompanije u inostranstvu, smanjuju spoljni ekonomski prostor
Kube. Svaka fuzija ili kupovina meðu preduzeæima predstavlja za našu
malu zemlju izazov, èesto nepremostiv, da se naðe novi isporuèilac
ili tržište za naše proizvode.
Podsetimo se Ekselencije, ekstrateritorijalnih odredbi blokade:
Zabranjuje se, u smislu Torièelijevog zakona, podružnicama amerièkih
preduzeæa u treæim zemljama da trguju sa Kubom.

Jedan deo opreme i potreba za kubanske biotehnološke istraživaèke
centre, koji proizvode èak i terapeutske vakcine protiv raka, bio je
isporuèivan od strane švedskog preduzeæa "Pharmacia". Njega je kupilo
britansko preduzeæe "Amersham", a njega amerièki "General Electric",
koji je dao rok od nedelju dana za prekid svih kontakata sa Kubom.

Kada je brazilsku firmu "Oro Rojo" kupilo jedno amerièko preduzeæe,
storniralo je prodaju Kubi mesa u konzervi namenjenog bolesnima od
SIDE, kao deo jednog projekta sa Svetskim fondom za borbu protiv
SIDE, malarije i tuberkuloze.
Nije se, Ekselencije, radilo o oružju za masovno uništenje; nije se
radilo o drogi, nije se radilo o zabranjenim proizvodima, radilo se o
mesu za snabdevanje bolesnih od SIDE, kao deo jednog programa
Ujedinjenih Nacija. Proganjaju se i zabranjuju takve prodaje,
proganjaju se preduzeæa koja pokušavaju da održavaju normalnu
trgovinu sa Kubom; krši se pravo naše zemlje i pravo preduzeæa i
preduzetnika državljana drugih zemalja.

Kompanija "Chiron Corporation" posle globe od 168.500 dolara prošle
godine zato što je jedna njena evropska filijala izvezla Kubi dve
deèije vakcine, nije ponovo prodavala Kubi. Ne nuklearno oružje, ne
strateške rakete. Dve deèije vakcine!

7. februara 2005 g. "Fisrt Carribean International Bank" sa Bahama
stornirala je svoje poslove na Kubi pod pretnjom vlade SAD. Britanska
banka "Barclays" je nedavno ukazala da æe to isto uraditi zbog
bojazni od amerièkih sankcija.
Kanadska firma "Veco", sa uèešæem amerièkog kapitala, morala je da
suspenduje svoje projektovano uèešæe na Kubi u razvoju kapaciteta za
skladištenje goriva.
Dansku kompaniju "Sabroe" je kupilo amerièko preduzeæe "York" i odmah
je storniran posao koji je bio u toku za prodaju Kubi kompresora za
hlaðenje potrebnih za kubanski program snabdevanja jogurtom od soje
sve dece od 7 do 13 godina.
Blokada takoðe zabranjuje preduzeæima iz treæih zemalja prodaju Kubi
dobara ili usluga u kojima se koristi amerièka tehnologija ili sadrže
više od 10% sastojaka tog porekla.

Zbog toga, amerièka vlada od 2004 g. drži zabranu holandskoj
kompaniji "Intervet" da prodaje Kubi ptièije vakcine, navodeæi da
sadrži jedan antigen proizveden u SAD.
Meksièka kompanija "Vafe S.A." morala je da prekine prodaju Kubi
jednog materijala potrebnog za proizvodnju ekspres lonaca za
domaæinstvo, jer sadrže jednu sirovinu iz SAD.

U septembru 2004 g., avio kompanija iz Švedske "Noviar" je stornirala
ugovor o iznajmljivanju jedne letilice "Airbus 330" "Cubani de
Aviacion", jer nije mogla da dobije usluge održavanja, jer iako je
avion evropske proizvodnje koristi razne amerièke tehnologije.

Oktobra 2004 g. japanska kompanija "Hitachi High Technologies
Corporation" nije mogla da proda jedan elektronski mikroskop jednoj
uglednoj kubanskoj bolnici, zbog istih veæ navedenih razloga.

Blokada zabranjuje preduzeæima iz treæih zemalja, koje vi, gospodo
delegati ovde predstavljate, da izvoze u SAD bilo koji proizvod ili
opremu ako sadrži neku kubansku sirovinu.

Nijedno preduzeæe na svetu, ni jedno, ne može da izveze slatkiše u
SAD, ako sadrže kubanski šeæer.

Nijedno preduzeæe na svetu, ni jedno, ne može da izveze u SAD
automobile ili drugu opremu ako prvo ne dokaže da metali upotrebljeni
za njihovu proizvodnju ne sadrže kubanski nikl.

Blokada zabranjuje ulazak u luke SAD brodovima koji su prevozili robu
do Kube ili sa Kube. Ne amerièki brodovi, gospodo delegati, brodovi
zemalja koje vi predstavljate ne mogu da idu u SAD, ako prvo uðu u
neku kubansku luku. To je Torièelijev zakon, koji je potpisao
predsednik Buš otac 1992 g.

Blokada u skladu sa Helms-Bartonovim zakonom zabranjuje investicije
preduzeæa treæih zemalja na Kubi, pod pretpostavkom da su povezane sa
vlasništvom koje je predmet potraživanja SAD. Zbog toga su, gospodo
delegati, i dalje pod sankcijama izvršni direktori kanadske
kompanije "Sherritt", a prošle godine se pod tom pretnjom povukla sa
Kube jamajkanska kompanija "Superclubs".

Blokada, Ekselencije, krši ustavna prava amerièkog naroda. Spreèava
ga da putuju na Kubu, da uživa u našoj kulturi i da slobodno vrše
razmenu sa kubanskim narodom.
Kada Kuba danas stoji ovde na ovoj tribuni, ne èini to braneæi samo
prava kubanskog naroda. Èini to takoðe u odbranu prava i amerièkog
naroda, prema kome gajimo oseæanja simpatije, prijateljstva i
poštovanja; amerièkog naroda koga ne krivimo za naše patnje i
nepravednu i genocidnu politiku koju njihova vlada održava protiv
naše Otadžbine.

I stojimo ovde takoðe i u odbranu prava èitave meðunarodne zajednice,
koje je prekršeno ovom jednostranom i nelegalnom politikom.

Blokada pogaða i ekonomske interese, a ne samo prava, SAD. Prema
jednoj studiji iz juna 2005 g. koju je objavio Centar za poslove i
istraživanja Univerziteta sa Juga Alabame, ukidanje blokade bi
amerièkoj privredi moglo da donese 100 hiljada novih radnih mesta i
dodatne prihode od 6 milijardi dolara.

Gospodo delegati:
Gospodine predsednièe:
Posle dugog niza godina kada je to èinila, primetili smo da je
delegacija SAD, danas ovde prisutna, odbila da uèestvuje na debati
koja je prethodila ovom glasanju. Mislim da je to zbog toga što nema
ideja, što nema ni jedan jedini argument. Zbog toga su odbili èak i
da brane svoje stavove na generalnoj debati. Ojaðeni su onim što je
dvadesetak delegata ovde objasnilo pre kubanske delegacije. Æute,
verovatno zato što se, kao što je rekao predsednik Abraham
Linkoln "ne može sve vreme varati èitav svet".
Treba da kažem da shvatamo tu odluku kao neku vrstu moralne predaje.
Potrebno je više od moæi, potrebna je etika, potreban je moralni
autoritet, a moralni autoritet se ne stièe silom, ne stièe se ratom,
ne stièe se oružjem; moralni autoritet se stièe primernim delima i
poštovanjem prava ostalih, makar bili mali i siromašni.

Znam da su se prijavili za kasnije uèešæe u objašnjenju glasova.
Govoriæe posle mene. Zbog toga ne mogu da komentarišem njihovo
mišljenje, ali garantujem da æe, kada doðe red za repliku, kubanska
delegacija odbaciti svaku laž i ponoviti svaku istinu koju bude bili
potrebno reæi u ovoj Sali.

Gospodo delegati:
Gospodine Predsednièe:
Na kraju želim da insistiram na tome da blokada Kube treba da bude
ukinuta. Vlada SAD treba da prestane sa svojim agresijom na Kubu;
treba da najzad prizna naše pravo na slobodno opredeljenje.
Vlada SAD stvara sebi lažne iluzije - i to potpuno jasno kažem - sa
idejom da može da obori kubansku Revoluciju. Maskira svoje planove;
naziva tranzicijom ono što bi bila gruba i krvava aneksija Kube.
Ali se vara. Ne poznaje hrabrost, duh nezavisnosti i nivo politièke
svesti koji je Revolucija posejala u kubanskom narodu.

Èvrstina i oseæanje dostojanstva koje su pokazala petorica mladih
Kubanaca, politièkih zatvorenika u amerièkim zatvorima, heroja borbe
protiv terorizma, èije porodice, èije supruge, èije majke, èija deca
tamo u Havani prate ovu debatu i veruju u oseæaj za pravdu prisutnih
delegacija, dokaz su nesalomivog duha sa kojim mi Kubanci danas
branimo i braniæemo uvek naše pravo da gradimo jedno pravednije,
solidarnije i humanije društvo.

U ima tih pet heroja, gospodo delegati; u ime kubanske dece i
omladine koja je morala da živi èitav svoj život pod blokadom; u ime
velikodušnog, veselog i odvažnog naroda koji tamo na Kubi veruje u
vas, jer zna da je svet video Kubance kako se bore, poduèavaju i leèe
gde god je bio potreban njihov doprinos; jer zna da je svet uvek
viðao Kubance ne samo da daju ono što im pretièe, nego da dele ono
što imaju; u ime prava Kube, gospodo delegati, koje je danas takoðe i
pravo svih, koje jed danas takoðe i vaše pravo i pravo naroda koje vi
predstavljate u ovoj Skupštini, s poštovanjem tražim od vas da
glasate za nacrt rezolucije "Potreba okonèanja ekonomske, trgovinske
i finansijske blokade koju su Sjedinjene Amerièke Države nametnule
Kubi".

---

Discorso pronunciato dal Ministro degli Esteri cubano Felipe Perez
Roque all'Assemblea Generale delle Nazioni Unite
8 novembre 2005.

Signor Presidente, signori delegati,

oggi è un giorno di speciale importanza per le Nazioni Unite poiché
si vota per la quattordicesima volta il progetto di risoluzione
presentato da Cuba dal titolo "Necessità di porre fine al blocco
economico, commerciale e finanziario imposto dagli Stati Uniti
contro Cuba". L'Assemblea Generale non deciderà su un tema di
interesse solo per Cuba, voterà anche a favore dei principi e delle
norme del diritto internazionale, contro l'applicazione extra-
territoriale delle leggi e in difesa dei diritti umani dei cubani,
dei nordamericani e dei paesi dei 191 Stati rappresentati in questa
assemblea.

È verità che il Governo degli Stati Uniti ha ignorato la reiterata
esigenza, quasi unanime, della comunità internazionale ed è certo
che il Presidente Bush renderà ancora più duro il blocco, che è già
il più lungo e crudele della storia. Ma questo non diminuisce
l'importanza etica, morale e giuridica di questa votazione.

Mai prima, come negli ultimi 18 mesi, il blocco è stato applicato
con tanto accanimento e brutalità, mai prima è stata tanto crudele e
spietata la persecuzione di un Governo degli Stati Uniti contro
l'economia e il diritto dei cubani a una vita degna e decorosa.

Da quando il 6 maggio 2004 il Presidente degli Stati Uniti ha
firmato il suo nuovo piano per annettere Cuba, si è prodotta
un'isterica scalata senza precedenti nell'applicazione di nuove e
aggressive misure, compresa la minaccia dell'uso della forza
militare contro Cuba e la persecuzione di aziende e di persone non
solo cubane, ma anche degli Stati Uniti e del resto del mondo. Così
nel maggio del 2004 è stata imposta una multa di cento milioni di
dollari alla banca svizzera Unione delle Banche Svizzere, la
maggiore sanzione contro un ente bancario per avere violato in modo
presunto il blocco contro Cuba.

Il 30 settembre 2004 nel colmo del delirio e della ridicolaggine
sono state rese più dure le cosiddette regole di controllo sui fondi
cubani ed è stato stabilito che i cittadini o i residenti permanenti
negli Stati Uniti non possono comprare legalmente in un paese terzo
prodotti di origine cubana compreso tabacco e alcool, neanche per
proprio uso personale all'estero.

Le sanzioni penali per queste violazioni possono giungere a multe
fino a un milione di dollari per le aziende e a 250.000 dollari e
fino a 10 anni di carcere per le persone.

E' la unica volta nella storia in cui fumare un sigaro cubano o
comprare una bottiglia dell'incomparabile rum Havana Club è proibito
a un nordamericano, perfino se lo fa in un viaggio turistico in un
altro paese. In materia di pazzia questa proibizione draconiana
dovrebbe essere inserita nel libro del Guinness de primati.

Il 9 ottobre 2004 il Dipartimento di Stato ha annunciato, con
un'aggressione senza precedenti nella storia delle relazioni
finanziarie internazionali, la costituzione di un gruppo di
persecuzione dei fondi cubani. La sola esistenza di un gruppo con
tale nome dovrebbe far vergognare il Presidente della nazione più
potente della storia.

Nel gennaio 2005 l'ufficio di controllo dei fondi esteri ha
reinterpretato le regole sui viaggi in modo tale che oramai non è
più permesso a cittadini nordamericani di partecipare a riunioni a
Cuba che siano patrocinate e organizzate da agenzie delle Nazioni
Unite con sede negli Stati Uniti, salvo che ottengano una licenza
previa del Governo nordamericano.

Il 24 febbraio 2005 in netta e sfrontata violazione delle regole
internazionali sui marchi e sui brevetti è stata realizzata una
manovra legale orchestrata per sottrarre a Cuba i diritti sulla
marchio Cohíba, il più prestigioso tra i sigari cubani.

Il 13 aprile 2005 è stato emesso il verdetto di colpevolezza contro
il cittadino nordamericano Stefan Broil, ex-presidente dell'azienda
Piurolait (come si pronuncia) accusato di avere venduto a Cuba
resine ionizzate per la purificazione dell'acqua negli acquedotti
cubani.

Il 29 aprile 2005 il Presidente Bush ha ordinato al Dipartimento del
Tesoro di consegnare 198.000 dollari dei fondi cubani illegalmente
congelati nelle banche degli Stati Uniti, per adempiere a una delle
illegittime richieste contro Cuba dei gruppi violenti ed estremisti
che da Miami organizzano in totale impunità piani terroristici
contro Cuba.

Nell'aprile 2005 è stata negata l'entrata negli Stati Uniti ai nuovi
dirigenti della compagnia canadese Sherrit e ai loro familiari in
applicazione della legge Helms-Burton. Pure nell'aprile 2005
l'ufficio di controllo dei fondi esteri ha reso più dura la sua
persecuzione persino contro organizzazioni religiose che possiedono
permessi per viaggi a Cuba a tale scopo.

Nell'anno 2004 il Governo ha imposto multe a 316 cittadini residenti
negli Stati Uniti per avere violato disposizioni del blocco. Fino al
12 ottobre 2005 si era già arrivati a 537 multe.

Nell'anno 2004 un totale di 77 compagnie, istituti bancari e
organizzazioni non governative nordamericane e di vari paesi è stato
multato per avere violato il blocco a Cuba. Undici di esse sono
aziende estere o filiali di compagnie nordamericane in Messico,
Canada, Panama, Italia, Regno Uniti, Uruguay e Bahama. Altre sette
compagnie, tra esse Iberia, Air Italia, Air Giamaica, sono state
sanzionate perché le loro filiali negli Stati Uniti hanno violato,
secondo il Governo nordamericano, le leggi del blocco.

I viaggi dei cittadini nordamericani a Cuba sono diminuiti del 55 %
a paragone dello stesso periodo del 2003 prima delle nuove sanzioni
approvate dal Presidente Bush. Nel caso dei cubani residenti negli
Stati Uniti la diminuzione di coloro che viaggiano direttamente è
stata del 49 %.

Gli scambi culturali, sportivi, accademici, studenteschi e
scientifici, così come i vincoli dei cubani che vivono su entrambi i
lati dello stretto della Florida, sono stati bersaglio speciale
delle aggressioni anticubane di questa amministrazione. Si è
arrivati perfino a proibire i viaggi a Cuba di zii e cugini, tra gli
altri, adducendo il fatto che non fanno parte della famiglia.

Eccellenze, il blocco è costato al popolo di Cuba, in questi quasi
47 anni, più di 82.000 milioni di dollari. Non c'è attività
economica o sociale a Cuba che non patisca le sue conseguenze. Non
c'è diritto dei cubani che non sia aggredito dal blocco. In virtù
del blocco Cuba non può esportare alcun prodotto negli Stati Uniti.
Per la sua vicinanza, Cuba potrebbe esportare ogni anno negli Stati
Uniti oltre 30.000 tonnellate di nichel o un milione di tonnellate
di zucchero a un prezzo tre volte maggiore di quello che Cuba riceve
oggi. Venderebbe pure 180 milioni di dollari all'anno di ateromixol
se solo raggiungesse l'1 % delle vendite negli Stati Uniti di
medicine che riducono il colesterolo. Secondo gli editori della
rivista Harvard Internazionale Review questo è il miglior farmaco
anticolesterolo disponibile.

Inoltre Cuba avrebbe esportato lo scorso anno negli Stati Uniti
quasi 30 milioni di dollari di rum Havana Club e più di 100 milioni
di dollari in sigari. Cuba non può neppure importare dagli Stati
Uniti altre merci che non siano prodotti agricoli e questo con ampie
e sempre nuove restrizioni.

Cuba non può ricevere turismo dagli Stati Uniti. Nel 2004 se Cuba
avesse ricevuto solo un 15 % degli 11 milioni di turisti
nordamericani che hanno visitato i Caraibi, Cuba avrebbe incassato
oltre 1.000 milioni di dollari.

Diversi studi pubblicati negli Stati Uniti stabiliscono da 2 a 4
milioni i turisti provenienti da questo paese che Cuba riceverebbe
se il blocco fosse tolto.

A causa del blocco Cuba non può utilizzare neanche il dollaro nelle
sue transazioni con l'estero, né ha accesso a crediti, né può
realizzare operazioni con istituti finanziari nordamericani, con le
loro filiali e perfino con istituzioni regionali o multilaterali.
Cuba è l'unico paese dell'America Latina e dei Caraibi che non ha
mai ricevuto in 47 anni un credito dalla Banca Mondiale né della
Banca Interamericana di Sviluppo.

Se il blocco fosse solo un tema bilaterale tra Stati Uniti e Cuba,
sarebbe già una cosa molto grave per il nostro piccolo paese, ma è
molto di più di questo, il blocco è una guerra economica, applicata
con zelo incomparabile a livello mondiale.

Il blocco è inoltre l'applicazione extra-territoriale di leggi degli
Stati Uniti contro i paesi che voi qui rappresentate, eccellenze, ed
è pertanto una grave violazione del diritto internazionale.

Ora Cuba ha due nuovi ostacoli da affrontare. Da una parte
l'impotente superbia imperiale del Presidente Bush, che l'ha portato
più lontano di qualsiasi altro in questa pazzia e la crescente
globalizzazione dell'economia mondiale, perché gli Stati Uniti
controllano quasi la metà delle aziende multinazionali del pianeta,
comprese otto delle dieci più importanti. Gli Stati Uniti sono
padroni anche della quarta parte dell'investimento estero diretto e
importano il 22 % delle merci a livello mondiale. Gli Stati Uniti
sono padroni di 11 delle 14 maggiori aziende multinazionali nel
settore informatico e delle comunicazioni e assorbono circa l'80 %
del commercio elettronico mondiale.

Delle dieci compagnie farmaceutiche che realizzano quasi la metà
delle vendite mondiali di medicine, cinque sono nordamericane e
alcuni di questi paesi sono unici. È per questo motivo che sia gli
investimenti negli Stati Uniti di aziende di paesi terzi sia di
compagnie nordamericane all'estero riducono lo spazio economico
estero di Cuba. Ogni fusione o acquisizione tra aziende presuppone
per il nostro paese la sfida molte volte insuperabile di trovare un
nuovo fornitore o un nuovo mercato per i nostri prodotti.

Ricordiamo eccellenze le disposizioni extraterritoriali del blocco.

Si proibisce, in virtù della legge Torricelli, a filiali di aziende
nordamericane in paesi terzi, di commerciare con Cuba. Una parte
delle apparecchiature e degli articoli dei centri di ricerca della
biotecnologia cubana che già producono vaccini terapeutici contro il
cancro, era fornita dall'azienda svedese Famacma, che è stata
comprata dall'azienda britannica Amerchin e questa a sua volta dalla
nordamericana General Electric, che ha dato un termine di una
settimana per sospendere ogni contatto con Cuba.

Quando l'azienda brasiliana Oro Rojo è stata comprata da un'azienda
nordamericana, ha cancellato le sue vendite di carni in scatola a
Cuba che venivano destinate a malati di AIDS come parte di un
progetto con il Fondo Mondiale di Lotta Contro l'AIDS, la malaria e
la tubercolosi. Non erano, eccellenze, armi di distruzione di massa,
non erano droghe, non erano prodotti proibiti, era carne da fornire
ai malati di AIDS come parte di un programma delle Nazioni Unite. Si
perseguono, si proibiscono queste vendite, si perseguono le aziende
che cercano di avere commerci normali con Cuba. Si viola un diritto
del nostro paese e un diritto di aziende e di imprenditori cittadini
di altri paesi.

La compagnia Cairo Corporation non ha più venduto a Cuba dopo essere
stata multata lo scorso anno con 168.500 dollari perché una delle
sue filiali europee aveva esportato a Cuba due vaccini per bambini.
Non armi nucleari, non razzi strategici, due vaccini per bambini.

Il 7 febbraio 2005 la Caribean Internacional Bank di Bahama ha
cancellato le sue operazioni con Cuba sotto la minaccia del Governo
degli Stati Uniti.

La Banca Britannica Barkeis ha recentemente indicato che avrebbe
fatto la stessa cosa di fronte alla paura di sanzioni nordamericane.
L'azienda canadese Beko, a partecipazione di capitali nordamericani,
ha dovuto sospendere la sua progettata partecipazione allo sviluppo
a Cuba di capacità per l'immagazzinamento di combustibile.

La compagnia danese Sabrot è stata acquistata dall'azienda
nordamericana York e immediatamente sono state cancellate le
operazioni in atto per vendere a Cuba compressori di refrigerazione
necessari per il programma cubano di fornitura di yogurt di soia per
tutti i bambini dai sette ai tredici anni.

Il blocco proibisce pure ad aziende di paesi terzi la vendita a Cuba
di beni o di servizi in cui sia utilizzata tecnologia nordamericana
o che contengano oltre il 10 % di parti di questa provenienza. Per
questo, il Governo nordamericano mantiene dall'anno 2004 la sua
proibizione alla compagnia olandese Interbet per la vendita a Cuba
di vaccini aviari adducendo il fatto che contengono un antigene
prodotto negli Stati Uniti.

La compagnia messicana Bafe S.A. ha dovuto sospendere la vendita a
Cuba di un materiale necessario per la fabbricazione di pentole
domestiche a pressione perché conteneva una materia prima degli
Stati Uniti.

Nel settembre 2004 la compagnia aerea della Svezia ha cancellato il
contratto di affitto di un'aeronave Airbus 330 con Cubana de
Aviación perché non poteva ricevere i servizi di manutenzione
perché, anche se l'aereo era di fabbricazione europea, utilizzava
varie tecnologie nordamericane.

Nell'ottobre 2004 la compagnia giapponese Hitachi Higth Tecnologies
Corporation non ha potuto vendere un microscopio elettronico per un
prestigioso ospedale cubano per le stesse ragiona già elencate.

Il blocco proibisce ad aziende di paesi terzi, quelle che qui voi
rappresentate, signori delegati, di esportare negli Stati Uniti
qualunque prodotto o apparecchiatura se questi contiene materia
prima cubana. Nessuna azienda al mondo può esportare confetture
negli Stati Uniti se contengono zucchero cubano. Nessuna azienda al
mondo può esportare negli Stati Uniti automobili o altre
apparecchiature se prima non dimostra che i metalli usati per la
loro fabbricazione non contengono nichel cubano.

Il blocco proibisce l'entrata ai porti degli Stati Uniti a navi che
abbiano trasportato merci a o da Cuba, non navi nordamericane, navi
dei paesi che voi rappresentate non possono andare negli Stati Uniti
se prima hanno toccato un porto cubano. È la legge Torricelli
firmata dal Presidente Bush padre nel 1992. Il blocco proibisce in
virtù della legge Helms-Burton gli investimenti a Cuba di aziende di
paesi terzi, sotto l'ipotesi che siano in relazione con proprietà
soggette a reclamo da parte degli Stati Uniti.

Per questo motivo, signori delegati, restano sanzionati i dirigenti
della compagnia canadese Sherrit e l'anno scorso si è ritirata da
Cuba, sotto questa minaccia, la compagnia giamaicana di turismo
Superclub.

Il blocco, eccellenze, viola i diritti costituzionali del popolo
nordamericano, gli impedisce di recarsi a Cuba, di godere della
nostra cultura e di scambiare liberamente con il popolo cubano. Cuba
si trova oggi in questa tribuna non solo per difendere i diritti del
popolo cubano, lo fa anche per difendere i diritti del popolo
nordamericano, verso il quale proviamo sentimenti di simpatia, di
amicizia e di rispetto, il popolo nordamericano a cui non diamo la
colpa per la nostra sofferenza e per l'ingiusta e genocida politica
che ha contro la nostra patria. E siamo qui pure in difesa del
diritto di tutta la comunità internazionale, che è violato da questa
politica illegale unilaterale.

Il blocco colpisce anche gli interessi economici, non solo i diritti
degli Stati Uniti. Secondo uno studio del luglio 2005 pubblicato dal
centro di commercio e di ricerca dell'Università del Sud
dell'Alabama l'eliminazione del blocco potrebbe generare centomila
nuovi posti di lavoro ed entrate per 6.000 milioni di dollari
all'economia nordamericana.

Signori delegati, signor Presidente. Dopo molti anni, osserviamo che
la delegazione degli Stati Uniti qui presente ha rinunciato a
partecipare al dibattito previo a questa votazione. Penso che si
deve al fatto che non hanno idee, che non hanno neppure un solo
argomento, hanno rinunciato per tal motivo almeno a difendere le
loro posizioni nel dibattito generale. Sono angosciati perché una
ventina di delegazioni è intervenuta qui prima della delegazione
cubana.

Fanno probabilmente silenzio perché, come diceva il Presidente
Abraham Lincoln, non si può ingannare tutto il mondo per sempre.
Devo dire che intendiamo questa decisione come una specie di resa di
tipo morale. Si richiede più che potere, si richiede etica, si
richiede autorità morale, e l'autorità morale non si ottiene con la
forza, non si ottiene con la guerra, non si ottiene con le armi.
L'autorità morale si conquista con atti esemplari, con il rispetto
al diritto degli altri anche se sono piccoli e poveri.

So che sono iscritti per partecipare poi alla spiegazione del voto.
Parleranno dopo, e pertanto io non posso commentare le loro opinioni
ma garantisco che nel turno di replica la delegazione cubana
respingerà ogni menzogna e ripeterà ogni verità che sia necessario
dire in questa sala.

Signori delegati, signor Presidente, alla fine voglio insistere sul
fatto che il blocco contro Cuba deve essere tolto. Il Governo degli
Stati Uniti deve far finire le sue aggressioni contro Cuba, alla
fine deve riconoscere il nostro diritto alla libera determinazione.
Il Governo degli Stati Uniti si crea false illusioni, e lo dico con
tutta chiarezza, con l'idea che si può sconfiggere la Rivoluzione
cubana. Maschera i suoi piani, chiama transizione quello che sarebbe
una rozza e sanguinosa annessione di Cuba.

Ma si sbaglia, ignora il coraggio, lo spirito di indipendenza e il
livello di coscienza politica che la Rivoluzione ha seminato nel
popolo cubano. La fermezza ed il senso della dignità che hanno
dimostrato i cinque giovani cubani prigionieri politici nelle
carceri nordamericane, eroi della lotta contro il terrorismo, i cui
familiari, le cui mogli, le cui madri, i cui figli là a La Habana
seguono questo dibattito e confidano nel senso di giustizia delle
delegazioni presenti. La fermezza di questi cinque giovani è una
prova dello spirito indomabile con cui i cubani difendono oggi e
difenderanno sempre il nostro diritto a costruire una società più
giusta, solidale e umana.

Nel nome di questi cinque eroi, signori delegati, nel nome dei
bambini e dei giovani cubani che hanno dovuto vivere tutta la loro
vita sotto il blocco, nel nome del popolo generoso, allegro e
coraggioso che là a Cuba confida in voi perché sa che il mondo ha
visto i cubani combattere, insegnare e curare dovunque sia stato
necessario il loro concorso.

Perché sa che il mondo ha visto sempre i cubani non dare quello che
eccede, bensì condividere quello che hanno nel nome del diritto di
Cuba, signori delegati, che è oggi anche il diritto di tutti, che è
oggi anche il vostro e quello dei popoli che voi rappresentate in
questa Assemblea, vi chiedo rispettosamente di votare a favore del
progetto di risoluzione "Necessità di porre fine al blocco
economico, commerciale e finanziario imposto dagli Stati Uniti
contro Cuba.

Molte grazie.