[Dalla Macedonia alla Slovenia si è ricordata e festeggiata oggi la GIORNATA DELLA GIOVENTÙ (impropriamente nota anche come "compleanno di Tito"), tradizionale appuntamento jugoslavista
македонски / srpskohrvatski ]
МАКЕДОНИЈА / ЗГ „Јосип Броз Тито“ :
ОД КОЧАНИ ГО ОДБЕЛЕЖА „ДЕНОТ НА МЛАДОСТА“ И РОДЕНДЕНОТ НА МАРШАЛОТ ТИТО
BEOGRAD / Komunisti Srbije :
BEOGRAD / Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata grada Beograda, Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata mesne zajednice Laćarak, Pokret Jugoslovenski centar Tito Beograd i Savez komunista Srbije :
DAN MLADOSTI
Autor Vladimir Kapuralin
Autor Vladimir Kapuralin
25.5.2021.
25. maj slovio je kao datum na koji se službeno obilježavao rođendan Josipa Broza Tita, mada je on rođen 7. maja 1892. godine u Kumrovcu. Tog je dana predsjedniku SFRJ Josipu Brozu Titu bivala uručivana na završnoj priredbi, na stadionu JNA u Beogradu štafetna palica, uz prigodne čestitke za dobro zdravlje i dug život. Štafeta je trčana i dočekivana masovno tokom cijelog svog puta kroz Jugoslaviju. Završna priredba bila je koncipirana i izvedena, kao slet velikog broja omladinaca, djevojaka i vojnika. Manifestacija je nazvana Dan mladosti, naziv je u potpunosti opravdan obzirom na dob sudionika i dinamiku izvođenja, upotpunjeno estetikom godišnjeg doba, nakon što se priroda probudila iz zimskog mirovanja i našla u punom cvatu. Nakon odlaska Josipa Broza sa životne scene, manifestacija je održavana do 1987. godine.
Nakon kontrarevolucije i secesionističkih ratova 90-ih, prestalo je svako javno masovno obilježavanje Dana mladosti. Reformističke vlasti u novonastalim vazalnim tvorevinama nisu žalile truda, da okaljaju sjećanje na Tita, uklanjane su, ili oštećivane njegove biste, mijenjani nazivi ulica i trgova, po njemu imenovani, prefiksi u nazivu gradova, a najsramotniji dio reformističke kampanje odnosi se na negiranje uloge i doprinosa Josipa Broza u pobjedi nad okupatorom i njegovim domaćim pomagačima, kao i postignućima u toku poslijeratne izgradnje i emancipatorskom programu implementiranom putem uvođenja modela samoupravljanja. Tome valja dodati i zaista impozantan ugled koji je Jugoslavija pod Titovim vodstvom uživala na međunarodnom planu, provođenjem politike miroljubive koegzistencije i nesvrstanosti. Taj trend je bez skrupula, bez graničnih okvira i negira svako činjenično stanje.
Međutim pojedinci, obitelji i manje skupine spontano su dolazile posjetiti, ili položiti cvijeće na spomenik Josipu Brozu u Kumrovec, ili na mjestu njegovog posljednjeg počivališta u „Kući cvijeća“ u Beogradu i nakon 90-ih, o čemu svjedoče upisi u knjigama posjeta.
Nakon osnivanja Društva Josip Broz Tito 1996. godine u Hrvatskoj, Kumrovec postaje mjesto masovnog organiziranog okupljanja pristaša lika i djela Josipa Broza, povodom njegovog rođendana. Protivnici te pojavnosti osporavali su okupljanja u Kumrovcu, tražili njihovu zabranu, iznosili kritiku, da je to skup anakronih nostalgičara poodmakle dobi, koji veličaju „jednog od deset najvećih svjetskih zločinaca“, prema njima relevantnim rang listama. Usprkos njima okupljanje je opstalo, ono je raslo, mijenjala se dobna struktura prisutnih, promijenjen je naziv manifestacije iz „Dan mladosti“ u „Dan mladosti-radosti“. U protekla dva desetljeća do pojave COVID-19 pandemije u Kumrovec je dolazilo iznad 10.000 ljudi sa jugoslavenskog prostora, ali i iz inozemstva, pa čak i prekomorskih zemalja. Okupljanje je redovito obilježavano na dostojanstven način, bez incidenta, uz poneku izoliranu provokaciju. Opći utisak ne remeti ni sajamski element, kao sastavni dio veselja koji je prisutan. Isto tako ni folklorne ni emotivne slike, koje su u granicama prihvatljivog.
Nakon kontrarevolucije i secesionističkih ratova 90-ih, prestalo je svako javno masovno obilježavanje Dana mladosti. Reformističke vlasti u novonastalim vazalnim tvorevinama nisu žalile truda, da okaljaju sjećanje na Tita, uklanjane su, ili oštećivane njegove biste, mijenjani nazivi ulica i trgova, po njemu imenovani, prefiksi u nazivu gradova, a najsramotniji dio reformističke kampanje odnosi se na negiranje uloge i doprinosa Josipa Broza u pobjedi nad okupatorom i njegovim domaćim pomagačima, kao i postignućima u toku poslijeratne izgradnje i emancipatorskom programu implementiranom putem uvođenja modela samoupravljanja. Tome valja dodati i zaista impozantan ugled koji je Jugoslavija pod Titovim vodstvom uživala na međunarodnom planu, provođenjem politike miroljubive koegzistencije i nesvrstanosti. Taj trend je bez skrupula, bez graničnih okvira i negira svako činjenično stanje.
Međutim pojedinci, obitelji i manje skupine spontano su dolazile posjetiti, ili položiti cvijeće na spomenik Josipu Brozu u Kumrovec, ili na mjestu njegovog posljednjeg počivališta u „Kući cvijeća“ u Beogradu i nakon 90-ih, o čemu svjedoče upisi u knjigama posjeta.
Nakon osnivanja Društva Josip Broz Tito 1996. godine u Hrvatskoj, Kumrovec postaje mjesto masovnog organiziranog okupljanja pristaša lika i djela Josipa Broza, povodom njegovog rođendana. Protivnici te pojavnosti osporavali su okupljanja u Kumrovcu, tražili njihovu zabranu, iznosili kritiku, da je to skup anakronih nostalgičara poodmakle dobi, koji veličaju „jednog od deset najvećih svjetskih zločinaca“, prema njima relevantnim rang listama. Usprkos njima okupljanje je opstalo, ono je raslo, mijenjala se dobna struktura prisutnih, promijenjen je naziv manifestacije iz „Dan mladosti“ u „Dan mladosti-radosti“. U protekla dva desetljeća do pojave COVID-19 pandemije u Kumrovec je dolazilo iznad 10.000 ljudi sa jugoslavenskog prostora, ali i iz inozemstva, pa čak i prekomorskih zemalja. Okupljanje je redovito obilježavano na dostojanstven način, bez incidenta, uz poneku izoliranu provokaciju. Opći utisak ne remeti ni sajamski element, kao sastavni dio veselja koji je prisutan. Isto tako ni folklorne ni emotivne slike, koje su u granicama prihvatljivog.
25/05/2021
Tito je uvijek bio na ispravnoj strani
Danas, poslije mnogo godina Titovo ime se ne spominje. Njegovo djelo se može slaviti u ilegali. Njegovo junaštvo i uloga u NOB-i se ismijava, prezire. Spomenici koji podsjećaju na njega i njegovo vrijeme se ruše, pišu iz zadarskog Društva Josip Broz Tito
Zadarsko Društvo Josip Broz Tito uputilo je otvoreno pismo u kojem, povodom Dana mladosti, podsjećaju na 129. godišnjicu Titovog rođenja. Ističu da je tada rođen čovjek koji je sav svoj život posvetio borbi za pravedan i dostojanstven život ljudi u vrijeme kada su se na svjetskoj političkoj pozornici događale velike promjene. Bilo da se radi o teritorijalnim pretenzijama, ratovima, kolonijalnoj ovisnosti, podčinjenosti, ne ravnopravnosti, ili, pak, da se radilo o čistoj zloporabi moći radi podjela, Tito je uvijek bio u žiži zbivanja i uvijek na ispravnoj strani.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Na današnji dan prije stotinu dvadeset i devet godina u mjesecu cvijeća rođen je najljepši, najmirisniji hrvatski cvijet, hrvatski čovjek, revolucionar, vojskovođa i državnik svjetskoga glasa. Rođen je drug Tito. Rođen je čovjek koji je sav svoj život posvetio borbi za pravedan i dostojanstven život čovjeka u vrijeme kada su se na svjetskoj političkoj pozornici događale velike promjene. Bilo da se radi o teritorijalnim pretenzijama, ratovima, kolonijalnoj ovisnosti, podčinjenosti, neravnopravnosti, ili, pak, da se radilo o čistoj zloporabi moći radi podjela, Tito je uvijek bio u žiži zbivanja i uvijek na ispravnoj strani.
A put do svjetskog ugleda nije bio lagan. Siromašni zagorski dječak iskusio je sve nepravde potlačenih, siromašnih i obespravljenih u tadašnjem nenarodnom režimu. Glad i nepravda tjerale su ga u potragu za boljim, za pravednijim načinom života. A on u tom traženju boljega nije htio biti promatrač, htio je biti učesnik, kreator, nositelj. Obavljao je najteže najslabije plaćene poslove i usput se školovao, učio, ratovao. Živio je svijet sa svim njegovim manama i pripremao se za borbu da se te mane isprave. Najveći dio svoje mladosti posvetio je borbi za radnička prava, za prava izrabljivanih, zbog čega je bio progonjen, zlostavljan i zatvaran.
U vrijeme bujanja fašizma u Europi, dolaskom na vlast Hitlera i Musollinija, Tito se priprema za neizbježnu borbu protiv te najkrvavije pošasti u povijesti. Kao i mnogo puta ranije, a i kasnije, Tito je izabrao častan put. Stavlja se na čelo pokreta otpora fašističkoj mašineriji, organizira ustanak i sa svojim partizanima bira savezništvo sa snaga otpora cijelog svijeta sa zadatkom, ciljem i obvezom slamanja fašizma. Dok je on vršio pripreme za dugi, krvavi oslobodilački rat, Pavelić je prodao Talijanima najljepši dio Hrvatske, našu Dalmaciju s našim domovima s našim Zadrom.
U pet godina herojske borbe s nadmoćnom okupatorskom silom poginulo je i ranjeno stotine tisuća djece, očeva i majki, ugradivši svoju krv u temelje naše slobode koju s ponosom i danas uživamo.
Jednako tako bio je naporan, zahtjevan i težak put oporavka poslije rata koji je, također, vođen vizijom tog mudrog, hrabrog i odlučnog čovjeka. Građene su škole, tvornice, vrtići, bolnice, luke, ceste... Nezapamćenim elanom stanovništva bivša zajednička država u kojoj je Hrvatska imala jednu od glavnih nosilaca razvoja, zemlja je brzo obnovljena i postala zapažen i utjecajan sudionik gospodarskih i političkih prilika u svijetu.
Tito preuzima mesijansku ulogu i zadatak da relaksira svijet u tada vrlo zategnutim blokovskim podjelama istoka i zapada. On se nikome ne priklanja. On traži svoj put, put mira, zajedništva i tolerancije. Put u kojem će narodi biti ravnopravni, put u kojem je miroljubiva koegzistencija postala nužnost. Tito je oformio Pokret nesvrstanih i tako se stavlja na čelo najbrojnije zajednice suradnje u svijetu. Nazočnost preko stotine državnih izaslanstava na njegovom pogrebu najbolji je dokaz njegovog ugleda i snage u svjetskim okvirima.
Danas, poslije mnogo godina njegovo ime se ne spominje. Njegovo djelo se može slaviti u ilegali. Njegovo junaštvo i uloga u NOB-i se ismijava, prezire. Spomenici koji podsjećaju na njega i njegovo vrijeme se ruše. Ljudi koji ne zaboravljaju njegov doprinos slobodi i vraćanju Zadra i Dalmacije u krilo domovine Hrvatske se stigmatiziraju. Sve to rade ljudi koji su izrasli u njegovoj sjeni, koje je iz te sjene izvukao zov mržnje, laži, pokvarenosti i svega onoga protiv čega se Tito većim dijelom svoga bogatog života borio.
Zato mi, članovi društava koji se ponose njegovim imenom, svi hrvatski antifašisti imamo obvezu i zadatak ne prestati slaviti njegovo ime i djelo, bez obzira na sve strahove i prijetnje kojima se pokušavamo zastrašiti u demokratskoj, slobodnoj, civiliziranoj Hrvatskoj, čiju slavu je on pronosio svijetom. Kojeg li apsurda?
Dileme, kalkulacije i podvale o datumu njegovog rođenja koje nam nameću krojači nove povijesti potpuno su nebitne. Je li to 7. ili 25. svibanj sasvim je svejedno. Jedno je sigurno da taj datum on nije falsificirao radi osobne koristi i probitaka, kao što to rade s diplomama oni koji su opterećeni njegovim likom i djelom. Neka im bude oprošteno. Mi ćemo u ovom najljepšem mjesecu u godini, mjesecu mirisnih ruža i dalje s ponosom bdjeti nad njegovim likom.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Na današnji dan prije stotinu dvadeset i devet godina u mjesecu cvijeća rođen je najljepši, najmirisniji hrvatski cvijet, hrvatski čovjek, revolucionar, vojskovođa i državnik svjetskoga glasa. Rođen je drug Tito. Rođen je čovjek koji je sav svoj život posvetio borbi za pravedan i dostojanstven život čovjeka u vrijeme kada su se na svjetskoj političkoj pozornici događale velike promjene. Bilo da se radi o teritorijalnim pretenzijama, ratovima, kolonijalnoj ovisnosti, podčinjenosti, neravnopravnosti, ili, pak, da se radilo o čistoj zloporabi moći radi podjela, Tito je uvijek bio u žiži zbivanja i uvijek na ispravnoj strani.
A put do svjetskog ugleda nije bio lagan. Siromašni zagorski dječak iskusio je sve nepravde potlačenih, siromašnih i obespravljenih u tadašnjem nenarodnom režimu. Glad i nepravda tjerale su ga u potragu za boljim, za pravednijim načinom života. A on u tom traženju boljega nije htio biti promatrač, htio je biti učesnik, kreator, nositelj. Obavljao je najteže najslabije plaćene poslove i usput se školovao, učio, ratovao. Živio je svijet sa svim njegovim manama i pripremao se za borbu da se te mane isprave. Najveći dio svoje mladosti posvetio je borbi za radnička prava, za prava izrabljivanih, zbog čega je bio progonjen, zlostavljan i zatvaran.
U vrijeme bujanja fašizma u Europi, dolaskom na vlast Hitlera i Musollinija, Tito se priprema za neizbježnu borbu protiv te najkrvavije pošasti u povijesti. Kao i mnogo puta ranije, a i kasnije, Tito je izabrao častan put. Stavlja se na čelo pokreta otpora fašističkoj mašineriji, organizira ustanak i sa svojim partizanima bira savezništvo sa snaga otpora cijelog svijeta sa zadatkom, ciljem i obvezom slamanja fašizma. Dok je on vršio pripreme za dugi, krvavi oslobodilački rat, Pavelić je prodao Talijanima najljepši dio Hrvatske, našu Dalmaciju s našim domovima s našim Zadrom.
U pet godina herojske borbe s nadmoćnom okupatorskom silom poginulo je i ranjeno stotine tisuća djece, očeva i majki, ugradivši svoju krv u temelje naše slobode koju s ponosom i danas uživamo.
Jednako tako bio je naporan, zahtjevan i težak put oporavka poslije rata koji je, također, vođen vizijom tog mudrog, hrabrog i odlučnog čovjeka. Građene su škole, tvornice, vrtići, bolnice, luke, ceste... Nezapamćenim elanom stanovništva bivša zajednička država u kojoj je Hrvatska imala jednu od glavnih nosilaca razvoja, zemlja je brzo obnovljena i postala zapažen i utjecajan sudionik gospodarskih i političkih prilika u svijetu.
Tito preuzima mesijansku ulogu i zadatak da relaksira svijet u tada vrlo zategnutim blokovskim podjelama istoka i zapada. On se nikome ne priklanja. On traži svoj put, put mira, zajedništva i tolerancije. Put u kojem će narodi biti ravnopravni, put u kojem je miroljubiva koegzistencija postala nužnost. Tito je oformio Pokret nesvrstanih i tako se stavlja na čelo najbrojnije zajednice suradnje u svijetu. Nazočnost preko stotine državnih izaslanstava na njegovom pogrebu najbolji je dokaz njegovog ugleda i snage u svjetskim okvirima.
Danas, poslije mnogo godina njegovo ime se ne spominje. Njegovo djelo se može slaviti u ilegali. Njegovo junaštvo i uloga u NOB-i se ismijava, prezire. Spomenici koji podsjećaju na njega i njegovo vrijeme se ruše. Ljudi koji ne zaboravljaju njegov doprinos slobodi i vraćanju Zadra i Dalmacije u krilo domovine Hrvatske se stigmatiziraju. Sve to rade ljudi koji su izrasli u njegovoj sjeni, koje je iz te sjene izvukao zov mržnje, laži, pokvarenosti i svega onoga protiv čega se Tito većim dijelom svoga bogatog života borio.
Zato mi, članovi društava koji se ponose njegovim imenom, svi hrvatski antifašisti imamo obvezu i zadatak ne prestati slaviti njegovo ime i djelo, bez obzira na sve strahove i prijetnje kojima se pokušavamo zastrašiti u demokratskoj, slobodnoj, civiliziranoj Hrvatskoj, čiju slavu je on pronosio svijetom. Kojeg li apsurda?
Dileme, kalkulacije i podvale o datumu njegovog rođenja koje nam nameću krojači nove povijesti potpuno su nebitne. Je li to 7. ili 25. svibanj sasvim je svejedno. Jedno je sigurno da taj datum on nije falsificirao radi osobne koristi i probitaka, kao što to rade s diplomama oni koji su opterećeni njegovim likom i djelom. Neka im bude oprošteno. Mi ćemo u ovom najljepšem mjesecu u godini, mjesecu mirisnih ruža i dalje s ponosom bdjeti nad njegovim likom.