Informazione

(srpskohrvatski / english. 

Ancora un morto "attorno" al "Tribunale ad hoc" dell'Aia: si tratta di Dusan Dunjic, 65 anni, medico legale di Belgrado, che doveva testimoniare per la difesa nel "processo" a Ratko Mladic.
Sulle molte precedenti "strane morti" legate al Tribunale "ad hoc" dell'Aia si veda l'articolo di Juergen Elsaesser:
Sul più noto assassinio, quello di Slobodan Milosevic, si veda la nostra pagina dedicata: 
Sulla vergogna di questo "Tribunale ad hoc" si veda ad esempio: 


One more dead at The Hague

1) Defence witness in the Mladić case found dead (ICTY)
2) Svedok odbrane Mladića pronađen mrtav u Hagu (Sputnik)
3) Defense witness in genocide case against Bosnian-Serb Mladic found dead in Hague hotel (RT)
4) Mladic Defense Witness Found Dead in Hotel Room on Eve of Court Appearance (Sputnik)
5) Serbs in ICTY, Hague, Are Doomed to be Guilty or to Die (Grey Carter)



=== 1 ===


International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia
STATEMENT
(Exclusively for the use of the media. Not an official document)

The Hague, 22 October 2015

Defence witness in the Mladić case found dead

An expert witness for the Defence in the case of Prosecutor v. Ratko Mladić who was expected to testify in court today, Mr. Dušan Dunjić, was found dead at his hotel by a hotel staff member and a representative of the Tribunal. Emergency services personnel were immediately notified and ascertained Mr. Dunjić’s death. Dutch authorities are conducting an investigation into Mr. Dunjić’s death.
Mr. Dunjić, a forensic expert from Serbia, testified in a number of cases before the Tribunal. He was the expert witness for the Prosecution in the trials of Milan Milutinović et al., Vlastimir Đorđević and Ramush Haradinaj et al. In the trials of Radovan Karadžić, Stanislav Galić, Dragoljub Kunarac et al. and Vujadin Popović et al., Mr. Dunjić testified as the expert witness for the Defence.


=== 2 ===


Svedok odbrane Mladića pronađen mrtav u Hagu

22.10.2015

Beogradski veštak za sudsku medicinu Dušan Dunjić pronađen je mrtav u hotelskoj sobi u Hagu, gde je trebalo da svedoči u odbranu generala Ratka Mladića, saopštio je Haški tribunal.

Tribunal u Hagu je rekao da su Dušana Dunjića pronašli službenik hotela i predstavnik Međunarodnog suda, prenose mediji.
„Odmah je obaveštena hitna služba, koja je potvrdila smrt g. Dunjića. Holandske vlasti sprovode istragu o njegovoj smrti“, piše u saopštenju suda.
Tribunal podseća da je Dunjić do sada, kao veštak za sudsku medicinu, svedočio u više haških procesa.
Na suđenjima Milanu Milutinoviću i sa optuženima za zločine na Kosovu, zatim Ramušu Haradinaju i Vlastimiru Đorđeviću, Dunjić je bio veštak tužilaštva.
Na procesima Radovanu Karadžiću, Vujadinu Popoviću, Stanislavu Galiću i Dragomiru Kunarcu, bio je veštak odbrane.
Jutros je prekinuto suđenje generalu Mladiću zbog, kako je sudija Alfons Ori rekao, „nepredviđenih okolnosti“.


=== 3 ===


Defense witness in genocide case against Bosnian-Serb Mladic found dead in Hague hotel

Published time: 23 Oct, 2015

A defense witness at the genocide and war crimes tribunal against Bosnian Serb General Ratko Mladic has been found dead in a hotel room in The Hague. The Dutch police say nothing suspicious or criminal in his death ahead of giving testimony in the ICTY.
, 65, was a forensic pathologist from Belgrade who was due to speak before the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY), which accuses Mladic of orchestrating a massacre and attempted genocide during the Bosnian war of 1992-1995, especially in the case of the Bosnian-Muslim town of Srebrenica in 1995.

Dutch police immediately launched an investigation on Thursday, but despite the suspicious circumstances of the death, authorities say they have “no reason to suspect that a crime had been committed.” A police spokesman declined to give further details on Thursday.

The Bosnian-Serb General spent 14 years in hiding, as many Serbs, including his former lieutenants – as well as his family – aided him in evading capture. In his time as general, Mladic oversaw the war, including being at the helm of the siege of Sarajevo, which took three years, and the Srebrenica episode of 1995, which is what forms the core of the accusations of genocide.

Lingering divisions exist across the former Yugoslavia over the war and the assignation of blame over the human misery it wrought. The fighting claimed at least 135,000 lives. The Srebrenica massacre, in which up to 8,000 Bosnian Muslims were slaughtered by the forces of General Ratko Mladic, was a definitive episode of Serbian atrocities during the hostilities. A UN court defined it as genocide, but Serbia, while condemning the killings themselves, has never accepted the definition.

In July, Russia vetoed a UN Security Council resolution condemning the events of 1995 as genocide. Britain and a number of other Western countries blasted Moscow for this, but Russia says the historical evidence for the charge of genocide is flimsy.

The Serbs, meanwhile, believe that The Hague is one-sided as it highlights those crimes perpetrated by the Serbian side, and not by its neighbors, among them Croatia and Albania, who have enjoyed Western backing.

The notion that Srebrenica was a legal case of genocide remains heavily debated, as is a lot of the allegations raised by the ICTY and the facts and figures on the ground that seem to contradict them.  

In the Yugoslav war, the town came under Bosnian Muslim control in 1992, with the surrounding areas controlled by the Bosnian Serbs. While Srebrenica enjoyed the protection of a Dutch UN battalion of 5,000, the population is said to have been carrying out continued assaults on the Serbs nearby.

In 1995, the Bosnian Serbs launched retaliatory attacks – something that served as ammunition for many in the West, and the ICTY, to accuse the Serbs of deliberately plotting to wipe out part of the Bosnian Muslim population, forcefully convert another to Orthodox Christianity. A lot of these views are said to have come from hearsay claims and not any hard evidence.


=== 4 ===


Mladic Defense Witness Found Dead in Hotel Room on Eve of Court Appearance

23.10.2015

The body of Dusan Dunjic was discovered in his hotel room before he was due to give evidence for the defense in the trial of former Bosnian Serb army general Ratko Mladic.
An expert witness for the defense of former Bosnian Serb army general Ratko Mladic, on trial in The Hague for war crimes, was found dead in his hotel room before he was due to give evidence on Friday, the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia [ICTY] has announced.  
"Mr. Dusan Dunjic was found dead at his hotel by a hotel staff member and a representative of the Tribunal. Emergency services personnel were immediately notified and ascertained Mr. Dunjic’s death. Dutch authorities are conducting an investigation into Mr. Dunjic’s death," stated the ICTY.
Dusan Dunjic was a Serbian forensic pathologist from Belgrade who had given evidence in several trials at the ITCY in The Hague, the Netherlands. 

Belgrade expert forensic pathologist Dusan Dunjic was found dead in his hotel room in the Hague, Sputnik Serbia reported.
Dunjic was an expert witness for the prosecution in the trials of former Serbian President Milan Milutinovic, as well as a number of prominent military figures who were tried for war crimes in Kosovo in the late 1990s. The Hague tribunal eventually acquitted Milutinovic.

Dunjic also gave expert evidence for the defense in the trials of former Bosnian Serb leader Radovan Karadzic, and of former Bosnian Serb army commanders for crimes committed during the war in Bosnia and Hercegovina, from 1991 to 1995.
The verdict in the Karadzic trial, which was completed in October 2014, is expected in early 2016.
Dr Dunjic was scheduled to give expert evidence on Friday in the trial of former Bosnian Serb army general Ratko Mladic, whose trial began in May 2012. The prosecution indicted Mladic on charges of war crimes and crimes against humanity, and closed its case in February 2014. Mladic's defense case began in May 2014 and is still ongoing.


=== 5 ===


Serbs in ICTY, Hague, Are Doomed to be Guilty or to Die 

Posted on October 23, 2015 by Grey Carter

Amsterdam: Dusan Dunjic, A defence witness in the prosecution of former Bosnian Serb general Ratko Mladic for his alleged role in the siege of Sarajevo and Srebrenica events was found dead at his hotel in the Hague only few hours before he was expected to testify.
It’s 9th Serb who have so far, died under suspicious circumstances in and around ICTY in Scheveningen. Their names are: Djordje Djukic, Slavko Dokmanovic, Milan KovacevicSlobodan MilosevicMomir TalicMilan Babic and Miroslav Deronjic, General Mile Mrksic was the first one who died outside of Scheveningen (he died in Lisbon prison unit, where he was transferred), and Dusan Dunjić is the first Serb defence witness in case vs. Serbian suspect to be found dead there.
President of Yugoslavia Slobodan Milosevic was found dead in the morning of March 11, 2006. in his cell, only 6 days after the Krajina Serb leader, Milan Babic,  had allegedly commited suicide (March 5, 2006.)
This death toll excludes those who were released from the detention unit due to advanced diseases and soon died.
Even though the ICTY, according to its Statute, cannot rule the death penalty, but even if it could, hardy such high number of detainees would be sentenced to death as much as they died in and around ICTY Tribunal in Hague.
It’s  significant to ackowledge that even 19 witnesses against Albanian PM and mass murderer of Serbs, involved in ethnic cleansing, Ramush Haradinaj, were brutally murdered, with subsequent verifying by shooting in the head.
All murdered witnesses vs. Ramush Haradinaj for war crimes commited against Serbs:
Ismet Musaj assassinated in 2001. immediately before the start of the trial group “case Dukagjini” in Pristina.
Sadik Murici, protected witness, who was killed in 2002. shot in Pec.
Mirth Murici, protected witness, who was killed in 2002. from firearms
Bekim Mustafa and Avni Eljazaj were killed in 2002. from firearms
Smailj Hardaraj killed on 17 February 2002. shot in ambush in the town of Vitomirica near Pec.
Tahir Zemaj (killed and son Enis and his brother Hasan) was murdered on 4 January 2003. in ambush  in Pec.
Ilir Seljimaj wife and his brother Ferid killed in ambush  in Pec.
Sabah Toljaj and Isuf Hakljaj, KP members, were killed in the ambush 24th November 2003.
Sadiq Musaj  was killed   1. February  2005.
Sinan Musaj disappeared on 14 June 2005.
Đeljadin Musaj was murdered on 16 June 2005.  in ambush at the gas pump, “Molika”  in the village of Rasic  near Pec.
Kujtim Berisha died on 17 July 2007. in Podgorica in a car “accident”
Haradinaj was acqitted.
Therefore ANY possibility to prove their innocence, as for Serbs, is excluded.
The Hague ICTY Tribunal killed Yugoslavia’s President Slobodan Milosevic  http://www.globalresearch.ca/the-hague-icty-tribunal-killed-yugoslavia-s-president-slobodan-milosevic/12653 




Revisionizam i protirevisionizam u Srbiji


Dopo Mihajlović, Nedić? Annunciato un processo per la riabilitazione legale del più zelante servitore dei nazisti tedeschi, Milan Nedić:
1) USKORO PROCES ZA REHABILITACIJU NEDIĆA 

2) SUBNOR: РЕХАБИЛИТАЦИЈА САРАДНИКА ОКУПАТОРА НЕ МОЖЕ ПРОМЕНИТИ ИСТОРИЈУ

Sul ripristino della statua di Tito a Užice, abbattuta all'inizio della guerra fratricida in Jugoslavia:
3) SUBNOR: ТИТО ИМА СВОЈЕ МЕСТО
4) SUBNOR: ТРГ ТРАЖИ РАНИЈИ СЈАЈ

5) SUBNOR: НАШИ ПРЕЦИ СУ СЕ БОРИЛИ ЗА НАШУ БУДУЋНОСТ


=== 1 ===


Uskoro proces za rehabilitaciju Nedića 


9 oktobar 2015  Izmijenjeno 07:56 CEST

Praunuk Milana Nedića se nada kako će proces pokazati da njegov pradjed nije bio kriv za ubistva i deportacije.


Prvo ročište u procesu za rehabilitaciju Milana Nedića, premijera Srbije za vrijeme okupacije tijekom Drugog svjetskog rata, zakazano je za 7. prosinac pred Višim sudom u Beogradu, najavio je Nedićev praunuk Aleksandar Nedić, podnositelj zahtjeva u ime potomaka.

Aleksandar Nedić, koji je generalni  tajnik Srpskog liberalnog savjeta (SLS), najavio je u razgovoru za Politiku da će u procesu sudjelovati brojni svjedoci, među kojima ima i javnih osoba.

"To su ljudi koje je Milan Nedić svojim odlukama spasao sigurne smrti streljanjem ili deportacijom u logore. Među njima su neki istaknuti komunisti, kao i veliki broj pripadnika pokreta Draže Mihailovića", kaže Aleksandar Nedić.

On je istaknuo da će se tijekom procesa "pokazati da Nedićeva Vlada nije imala veze sa progonom i uništavanjem Jevreja u Srbiji i Beogradu".

Pripremili 1.389 dokumenata

"To će skinuti ljagu sa Milana Nedića, ali i sa Srbije i Beograda. Naš pravni tim pripremio je 1.389 dokumenata koji potkrepljuju ove tvrdnje", naglasio je Aleksandar Nedić.

Nedić još ističe da je njegov pradjed spasio od istrebljivanja više od  350.000 Srba iz NDH i da zahvaljujući njemu nitko iz Srbije nije bio mobiliziran na Istočni front.

Aleksandar Nedić dodaje i da njegov pradjed nije bio osnivač Banjičkog logora, već je, kako je rekao, to bila Komesarska uprava pod Milanom Aćimovićem, kao i da tadašnja vlada nema veze s osnivanjem logora Sajmište.

Milan Nedić bio je načelnik Generalštaba Vojske Kraljevine Jugoslavije, a od 1939. i ministar vojske i mornarice.

Kako podsjeća Politika, zbog zalaganja za svrstavanje uz Hitlera, uslijed nespremnosti Jugoslavije za rat, smijenjen je 1940., a reaktiviran godinu dana kasnije.

Prihvatio je mjesto predsjednika vlade, a u listopadu 1944. bježi u Austriju, da bi ga britanske snage isporučile Beogradu 1946. godine.

Politika podsjeća i da su beogradske novine 5. veljače 1946. objavile da je Nedić izvršio samoubojstvo u zatvoru, skočivši kroz prozor.

Restitucija imovine

Njegovi potomci sada traže da se poništi uredba Vlade FNRJ iz 1949. godine, kojom se narodnim neprijateljima oduzimaju imovina i građanska prava, prenosi Tanjug pisanje lista.

Milan Nedić nikada nije bio osuđen, niti je protiv njega podignuta optužnica. Ukoliko rehabilitacija uspije, može se pristupiti restituciji Nedićeve imovine.

Beogradski dnevnik još podsjeća da je Nedićev testament načinjen 4. travnja 1941. godine, prije napada Njemačke na Jugoslaviju.

Nedić i dvojica njegove braće, Boško i Milutin, posjedovali su 37 ari Zemunskog parka, dio zgrade u Nemanjinoj 35 u Beogradu, gdje se danas nalazi Narodna banka Srbije, nekoliko parcela u Vrtlarskoj ulici u Zemunu i parcele u Grockoj.

Izvor: Agencije


=== 2 ===

http://www.subnor.org.rs/prenosimo-194

Преносимо – Објављено под Актуелно |  21. октобар 2015.

РЕХАБИЛИТАЦИЈА САРАДНИКА ОКУПАТОРА НЕ МОЖЕ ПРОМЕНИТИ ИСТОРИЈУ

Историчарка Оливера Милосављевић, професорка Филозофског факултета у Београду, написала је 2006. године књигу „Потиснута истина – колаборација у Србији 1941-1944“.

Мада је од тада прошло девет година, та њена књига је актуелна и данас, када и поједини историчари уз подршку политичара на власти покушавају да изврше рехабилитацију сарадника окупатора и да натерају суд да зажмури и игнорише историјске чињенице. Лист „Данас“ објавио је разговор са професорком из којег објављујемо изводе.

– Правно је рехабилитован Драгољуб Михаиловић а добро је познато да је свесрдно сарађивао са окупаторима Србије, да ли ће историја морати изнова да се пише?

– Наравно да неће. Идеолошко-политичке одлуке савремених судова које произвољно тумаче далеку прошлост ни на који начин не обавезују историчаре. Историчари се баве анализом и саопштавањем историјских чињеница у њиховом временском контексту, а не њиховим идеолошким „преправљањем“ по савременом политичком налогу. Одлуке данашњих судова ће бити занимљиве тек за историчаре у будућности који ће анализирати идеолошку слику овог нашег времена и објашњавати како су и зашто судови у данашњем контексту и по мери данашњих политичких потреба после седамдесет година „преправљали“ историју, а следбеници и иницијатори наивно веровали да је ту слику прошлости могуће наметнути науци.

– Какве последице то доноси?

– Последице су вишеструко проблематичне. Прво, руши се дигнитет саме науке, јер се делатност историчара компромитује стварањем утиска да је у питању произвољна идеолошка прича која је без икакве основе, да њоме може свако да се бави без икаквог претходног знања и спреме, да не постоје никаква правила историчарског заната, никакав научни метод… Друго, и много важније, младе генерације којима је ова ревизионистичка прича примарно и намењена, свесно се увлаче у клаустрофобични националистички круг мишљења у коме све што је у прошлости имало национални префикс по дефиницији постаје вредност коју треба пригрлити и ставити у темељ сопственог идентитета – и колаборацију са фашизмом и „вредности“ које је колаборација симболизовала у току Другог светског рата, а то је подаништво, конзервативизам, примитивизам…

– Кажете да победа над фашизмом није више извесна, а да је колаборација са фашизмом, посебно код нас, проглашена за патриотизам, а не саучесништво у злочину. Куда та релативизација злочина води и да ли је избрисана разлика између добра и зла?

– Наравно да је избрисана, у данас створеној слици Другог светског рата све је релативизовано. Ако се 27. март прогласи авантуризмом, ако се устанак против фашизма прогласи грешком, ако се колаборација са фашизмом назове патриотизмом, ако се победници над фашизмом прогласе новим окупаторима и убицама, онда се добије само један резултат: да је фашизам био прави избор, да је са њим требало сарађивати да је његове противнике требало убијати… Проглашење фашизма за једну од легитимних идеологија значи његову директну рехабилитацију.

– Истичете да нормализција национализма производи нормализацију колаборације, а нормализација колаборације директно води у рехабилитацију фашизма. Да ли смо опасно одмакли у том правцу и како то зауставити?

– Штета је већ направљена, и то није никаква наша специфичност, тај опасан тренд је шире присутан. Али то више није тема за историчаре, већ за неке друге струке. То историчаре на обавезује, слика Другог светског рата за историју остаје каква је и била – то је био сукоб дивљаштва и достигнутих цивилизацијских вредности, њихових рушилаца и оних који су их бранили, а колаборационисти су били на страни првих, оних који су произвели педесет милиона мртвих, уништење читавих народа, разорену Европу, спаљене људе и угушену децу…

– На почетку књиге „Потиснута истина“, о колаборацији у Србији од 1941. до 1945, наводите да се слика о Милану Недићу вратила данас тамо где је и била 1941. године – тада га је пропаганда престављала као Оца нације… Колико је опасно мењати историју?

– Историја се не мења, прошлост се десила и оставила за собом толико трагова да је нико не може променити. Мења се само интерпретација истих чињеница које су историчарима углавном познате. У последњих  двадесет година од када се врши покушај тоталне ревизије историје Другог светског рата, ми нисмо сазнали ни за једну нову битну чињеницу, нисмо добили ниједно истраживање које би нам открило нешто фундаментално ново. Добили смо само нову „интерпретацију“, ново тумачење, а што је оно у сукобу са увек истим чињеницама, изгледа да никога не обавезује. Може се сто пута поновити да је Недић само спасавао народ, као што кажу нови уџбеници историје, али то не може да промени нпр. његове говоре у којима је од својих следбеника захтевао да убијају Хитлерове противнике.


=== 3 ===


Писмо – Објављено под Актуелно |  21. октобар 2015.

ТИТО ИМА СВОЈЕ МЕСТО

Београђанин Љубиша Илић послао је писмо председнику СУБНОР-а Србије, у коме, поред осталог, каже:

„Сећате се оног мог „Срам вас било, Ужичани“ и ево дочеках и то време да некоме дође у главу. По некад је то најдужи пут.

Тамо где је стајао ових 24 године, уз ону зидину у мраку иза зграде музеја и да не може да се види са улице, стварно је била срамота.

Ја имам лепе успомене на отварање Трга партизана и постављање овог споменика 4. јула 1961. Ранковић је отворио Трг, одржао говор и скинуо заставе којима је био прекривен споменик. Био сам присутан на Тргу са покојним оцем и мајком. После тога одржан је велики народни збор у Крчагову, било нас је 200.000 из целе бивше Југославије. Говор је држао Тито.

Никада ми теже није било него када сам на Тргу партизана, на месту где је стајао Титов споменик, затекао пластични тобоган на, надувавање а около неку вашарску и кичерајску скаламерију. Заплакао сам! Мени и данас дан у ушима одзвањају стихови Славка Вукосављевића „кроз хладан покров крвав и бео, ноћу је то завеј’о ветар… ипак на југу војска корача, пао је 14-ти километар ал’ никад неће Кадињача (29. новембар 1941.).

Навиру ми мисли и речи оца који је тог дана био курир и извештавао Раднички батаљон докле су Немци стигли и задобио две ране, а превијен тек горе, негде на Белим земљама на Златибору, када су се повукли прено Нове Вароши до Руда.

Позлило му с пролећа 1996. кад је у дневном листу „Експрес Политика“ прочитао чланак неког, тада младог историчарчића, који тврди да је на Кадињачи изгинуо цео Раднички батаљон, њих 270, а да је погинуо један Немац. Сада ја читам – није један него два Немца! Рече тада отац: „Па да смо их камењем гађали одозго са брда не би тако било, а имали смо и топ“.


=== 4 ===

http://www.subnor.org.rs/uzice-50

Ужице – Објављено под Актуелно |  21. октобар 2015.

ТРГ ТРАЖИ РАНИЈИ СЈАЈ

И најзагриженији опоненти тешко ће порећи да је Титовим залагањем шездесетих година прошлог века Ужице од касабе постало модерна варош. Сад је опет време да Броз ради за град из кога је јесени 1941. заповедао браниоцима Ужичке Републике.

Београдски лист „Блиц“ објавио је текст из којег објављујемо делове.

„Власт инсистира на томе да се споменик који од 1991. чами у хладовини Народног музеја мора комерцијализовати. Како га уновчити – планова још нема иако идеје постоје.

– До Дана победе следеће године споменик ће бити измештен. Да ли на Трг, где се и налазио, испред зграде из које је Тито командовао, или на другу локацију, тек статуа ће се бити у служби туристичке понуде. Спрема се и Музеј Ужичке републике па је прилика да се садржај, уз путовање плавим возом и симболичним пасошем, обогати и спомеником – резимира Никола Гогић, директор Народног музеја.

Рад вајара Фране Кршинића постављен је на Трг 1961, одакле су га власти 1991. сакриле у заклоњени део музејског дворишта.

– Заговорник сам да се врати на Трг, чијој амбијенталној целини припада. Музеј у Јабланици, посвећен бици на Неретви, последњих година туче све рекорде у посећености, долазе из Словеније, Хрватске, Македоније…“.

За прославу Дана устанка, југословенске власти су 1961. у срцу Ужица изградиле прелеп Трг око кога су никле стамбене зграде, библиотека, позориште, биоскоп… Ужице је већ много зарадило на Титу, констатује Здравко Јакшић, председник овдашњег СУБНОР-а.

– Од уклањања споменика Трг је претворен у бувљак. Ни једна екскурзија није прошла кроз Ужице а да није дошла да види споменик. Није било суботе да нам не дође по пет-шест аутобуса туриста. Пролетос сам дочекао групу из Босне и Словеније. Кад су видели где држимо споменик, вратили су се  у аутобус и наставили пут – каже Јакшић.

А Никола Гогић је изричит – споменик је украден са Трга партизана.

– Однет је без сагласности музејских радника и Завода за заштиту споменика културе. Украли су га они што су деведесетих под шатром србовали са три подигнута прста, а бежали из војске кад се пуцало“.

Уз овај текст и изјаве додајемо да је СУБНОР Србије, заједно са борцима и члановима организације и становницима Ужица, годинама с разлогом и уз аргументе тражио да се споменик маршалу и председнику Титу врати на пређашње место.

Ко уништава сопствену прошлост не може да рачуна ни на будућност. То је наук који смо научили, али никако да повод буде „комерцијализација“. Разлози за исправљање учињене срамоте су суптилније природе.


=== 5 ===


Јасан став – Објављено под Актуелно |  22. октобар 2015.

НАШИ ПРЕЦИ СУ СЕ БОРИЛИ ЗА НАШУ БУДУЋНОСТ

Главни град наше отаџбине је достојанствено обележио 71.годишњицу слободе после тамновања под окупатором и његовим сарадницима у Другом светском рату.

У низу збавања је учествовала многољудна организација СУБНОР-а, поред осталог и на скупу у Градској скупштини где је говорио и министар у Влади Републике Србије Небојша Стефановић.

Због ширег значаја објављујемо излагање Стефановића.

СРБИЈА ЈЕ УВЕК ДЕО АНТИФАШИСТИЧКОГ ФРОНТА

”Славимо победу у ослобођеном Београду, сећамо се пожртвовања и јунаштва, најсуровијих страдања и разарања током Другог светског рата. Још једном одајемо признање  нашим прецима који су се борили против фашизма, њиховој надљудској борби и непоколебљивом патриотизму. Била је то борба за нашу будућност и идентитет нашег народа.

Фашистичка идеја доживела је крах, и управо одбацивање једне шизофрене нетрпељивости и искључивости, била је највећа победа човечанства у 20. веку и уједно темељ успостављања европских вредности и демократије. Модерна Европа настала је управо на тековинама антифашистичке борбе, а Србија је и историјски и цивилизацијски одувек била њен део. На резултатима те победе, изграђен је и читав један систем општих вредности и механизми на којима почивају државе и друштва.

Влада Србије не заборавља тековине антифашизма.  Не смемо дозволити  да у сенку падну наши и совјетски  хероји и њихове победе, злочинци као ни  њихови савезници, јер ћутање носи са собом заборав жртава и кризу вредности.

Нажалост, свет се  данас, али и Србија,  суочава са разним покушајима ревизије  прошлости  и порицања злочина.  Некада је о фашизму све било јасно, а данас се чини да постоје  „они“ који би преокренули значај антифашистичке борбе, не схватајући да је то вредносни систем који се не може променити.

РЕВИЗИЈА ИСТОРИЈЕ И У СУДНИЦАМА

Ревизија историје нашла се и у судницама. Још једно преиспитивање историје и још један поступак који  јавност дели и збуњује јавност,  јесте захтев за рехабилитацију председника Владе за време немачке окупације Србије,  Милана Недића.

То није добра порука за будућност Србије, као ни достојно сећање на хероје ове земље.

По свему судећи времена се мењају. А у тим и таквим временима, због нечије небриге, раније се догађало,  да појединци забораве и на заслужне историјске личности. Тако је генерал Жданов, човек који је и са нашим и совјетским борцима ослобађао Београд више пута остајао без улице која је носила његово име. Подсетио бих да је  1964. године генерал Жданов, путујући на прославу двадесете годишњице ослобођења Београда, трагично настрадао на Авали у авионској несрећи. Зато у  колективном сећању наше ослободиоце  морамо да чувамо,  и  не  смемо допустити  да историјско наслеђе  и чињенице неко релативизује, прекраја и мења.

Данас смо сведоци да  се људске вредности, хуманост, једнакост и толеранција протерују а једно од највећих зала са којим се човечанство сусрело, тероризам,  прети да угрози слободу и демократију и унизи оно највредније у човеку. 

Суочени смо са хиљадама избеглица које бежећи од ужаса, пролазе кроз нашу земљу, и не могу а да не изазову бригу у нама,  сажаљење и побуде саосећајност.

Влада Србије и њен премијер Александар Вучић  суочавају са тешким одлукама и различитим изазовима, боримо се са савременим претњама и  настојимо да све неспоразуме решавамо миром и дијалогом.  Градимо Србију  и улажемо огромне напоре у њен развој и просперитет.  Али ми данас бијемо битке и за наше историјско наслеђе – да сачувамо Косово и Метохију у саставу наше земље.

 Србија је дубоко привржена разумевању, сарадњи и ненасиљу. Вођени поукама из прошлости, Србија жели да буде стабилна и снажна, лидер мира, сарадње и помирења у региону.  

Клањам се сенима наших хероја и ослободиоца. Нека им је вечна слава!”- рекао је министар у Влади Србије Небојша Стефановић на октобарској свечаности у Градској скупштини Београда.




Da: Nasa Jugoslavija <zajedno  @nasa-jugoslavija.org>
Oggetto: Intevrju Svetozar Livada
Data: 20 ottobre 2015 19:57:02 CEST

Postovani,
 
Prof. Dr. Svetozar Livada, poznata javna licnost, borac za ljudska prava, nosilac partizanske spomenice 1941. godine, autor vise knjiga, covjek neiscrpne energije...
dao je intervju za Udruzenje "Nasa Jugoslavija". Mozete ga procitati na nasoj stranici - www.nasa-jugoslavija.org
 
Srdacan pozdrav,
 
Dalibor Tomic
Udruzenje "Nasa Jugoslavija"
Savez Jugoslavena


Udruženje „Naša Jugoslavija“

U razgovoru sa...

Prof. Dr. Svetozara Livadu sam prvi puta sreo u proljeće 2015. godine u njegovom domu u Poreču. Oduševila me njegova prisnost, jednostavnost sa kojom komunicira sa ljudima. Fasciniralo me je njegovo „prenapućeno pamčenje“. Prilikom našeg prvog susreta, kao i na kasnijim susretima, uzeo sam si pravo slušati čovjeka sa nevjerovatno širokim znanjem. Upijao sam svaku njegovu riječ, njegovu misao. Osim što zna puno govoriti, a ima i o čemu, Svetozar Livada mi je pokazao i dokazao da je i vrlo pažljivi slušaoc. To nije lako. Za to je potrebno biti čovjek. A dr. Svetozar Livada to bez sumnje je. Pokazao je to svojim djelom za vrijeme građanskog rata koji se tako bjesomučno nadvio nad ove lijepe balkanske visoravni. Pokazao je to i nakon rata u funkciji Predsjednika Zajednice Srba u RH. Nije ostao dužan kritizirati nepravdu, bez obzira od koga dolazila, ali je vrlo dobro znao i naći lijepu riječ za pravdu. I nakon 1.000 transfuzija krvi koje je primio, i nakon 40 operacija kostiju ostao je čovjek koji se drži Kantove maksime: „moralni zakoni u mojim grudima, a nebeski među zvijezdama“.
Dugo sam se dvoumio da li da ga, u ime Udruženja „Naša Jugoslavija“, zamolim za jedan intervju. Brzo sam primijetio da je moj strah bio neopravdan. Ne samo da je odmah pristao, nego mi je nakon intervjua rekao: „Dragi Zlatko, pružio si mi priliku oduška da sebi i drugima kažem što je bila Jugoslavija i da s ponosom dignem čašu u vašu čast dobrih namjera i ispravnost napora koje činite. Biti Jugoslaven – to je moja obveza. Čini mi čast da vam se kao ilegalac iz domovine, gdje mi se ni pepeo nesmije sačuvati, mogu pridružiti. Uvijek s vama vaš Jugoslaven...

Dr. Livada zahvaljujemo se što ste pristali na intervju za Udruženje „Naša Jugoslavija“.

Držim do vas i vašeg djela kao do sebe. Jugoslavija je bila „Periklovo doba„ prema onome što je iza nje ostalo. Nek Vam je vazda sa srećom!

Da li, s obzirom na Vaše godine, a prije svega na Vaše zdravstveno stanje, pratite političke, socijalne, privredne događaje u RH i svijetu? 

Prije svega ja sam naučenjak-empiričar, ne bavim se politikom ali politika se bavi samnom i to na najpogrešniji način i to me prosto prisiljava da budem političko biće i da pratim što se događa sa suvremenom civilizacijom posebno s ljudima oko nas.

Približava se 25-godišnjica Hrvatske samostalnosti. Kako gledate na rezultate (socijalne, ekonomske, političke...) koje je RH postigla u proteklih 25 godina?

Izučavajući taj problem u svim domenama života zaključio sam da niti jedan projekat novonastalih država nije uspio, niti može uspijeti. Dakle, mi smo nazadovali. Ima jedna tvrdnja sarajevskog poete ABDULAHA SIDRANA koji kaže: „Da je Jugoslavija bila 100 puta gora, ipak bi bila 100 puta bolja od ovoga što imamo danas!
Prvo, sve su u dužničkom ropstvu, sve su unazadile odnose između vlasti i naroda. Prisutno je oživljavanje ustaško četnikog sindroma... Drugo, što je najtragičnije, ljudski faktor je toliko stradao da su sve sredine doživjele gotovo demografsku katastrofu. Isušivanje mozgova traje, kao jedna od najvećih prijetnji zaostajanju ovoga prostora. Ogromni resursi koji su bili svojina većeg djela proizvađača opljčkani su. Uništen je treći stalež, pljačkom sprovedena je deindustrijalizacija. Nikada nismo imali takovu disproporciju između onih na vrhu i ovih na dnu, između onih u periferiji i onih u centru.
Dakle ukratko, Hrvatska je posebno nazadovala od kada je ušla u Evropsku Uniju.
Izgubila je kriterije odnosa prema ljudima, a posebno prema manjinskom problemu. Žrtvovala je svoje stanovništvo da je doživjelo demografski slom, a srpski korpus je masakrirala i dovela ga do biološkog sloma. Na 100 umrlih zagrebačkih Srba rodi se samo jedno srpsko dijete. To je katastrofa.
Mislili su da kad kljaštre jedan etnicitet, a kljaštrili su sve, sve su manjine sveli na jednu trećinu, a srpsku su masakrirali. Mislili su da čine dobro, a učinili su zlo. To je tragedija koja je pogodila 15% sveukupnog stanovništva. Došlo je do pertubacije. Od 19 županija stanovništvo Hrvatske se počelo pregrupirati u samo pet županija. Preko 50% živi u samo pet županija što je novi društveni trošak za institucije, radna mjesta, stambena pitanja, socijalna itd...

Da li biste mogli usporediti rezultate RH u proteklih 25 godina sa rezultatima koje je Jugoslavija postigla u istom periodu između 1945 – 1970. godine?

Kada bi uspoređivali postotke obnove zbog ratnih kalvarija, onda je to razlika kao nebo i zemlja. Jugoslavija je u prvih dvije godine čak za tzv. neostaljinističke revolucije, ipak riješila obnovu zemlje. Poslije pedesetih godina je živjela u akcelerativnom procesu naglih stopa rasta. Zagreb je držao 11% industrijskog potencijala Jugoslavije. Prvo, razvila je kompletno školstvo, zdravstvenu zaštitu, izbacila je sudbinu socijalnih bolesti. I najveći dar koji je mogla priuštiti svome narodu za tih 20-tak godina poslije rata, ona je prolongirala srednje očekivanje života za 20 godina. To ni jedan evropski narod nije uspio u tako kratkom vremenu. Smanjila je učešće seoskog u ukupnom jugoslavenskom stanovništvu, počela je razvijati samostalnu modernu radničku klasu. Uvođenjem radničkog samoupravljanja ulazi u povijest pokušaja direktne demokracije i ubrzava procese modernizacije na europskim licencijama. Mijenja kompletnu nomenklaturu zanimanja. Dakle, razlike su kao nebo i zemlja jer stalno smo napredovali, a Hrvatska nazaduje. Jugoslavija je u svojoj konačnosti 90-tih godina dosegla da smo imali pola milijuna studenata. Bili smo treća zemlja u svijetu prema odnosu broja stanovnika i broja studenata. Imali smo preko 200 naučnih institucija, oko 60.000 doktora nauka i doktora medicine. Dakle, to je nešto što se neda uporediti ni u jednoj republici. Najdalje je ipak otišla Slovenija, ali je bila i najrazvijenija. No i pored toga ona je upala u dužničku krizu i unutarnje sukobe. Oko ničega se ne mogu sporazumijeti. To je elita koja živi odvojeno od naroda. Posvuda u parlamentima vode verbalni klasni rat.

Kakva je, po Vašem mišljenju, situacija po pitanju povratka Hrvatskih Srba na vlastita ognjišta?

Povratak je potpuno prestao 2006. godine. Od onog dijela koji se vratio, selektivnom politikom povratka Hrvatska je isključivo dozvolila da se vrate ostarijeli grobovi i stavila je u tzv. državotvornu eutanaziju prostor koji zove prostor od posebne državne skrbi, a nije stvorila ni jednu industrijsku zonu, ni jednu propulzivnu granu djelatnosti. Poljoprivreda je tamo potpuno zamrla. Većina ovih prostora u kojima Srbi žive je neodrživi razvoj. Nadogradnja je uništena, razoreno je 24.000 stambenih objekata i 13.000 gospodarskih. Preostali bolje izgrađeni objekti u kojima su bili veliki sistemi napajanja strujom, vodom itd. dodijelila je kolonistima – Hrvatima iz BIH. U povijesti niti jedna kolonizacija nije uspijela. Kolonizirano je 200.000 Hrvata i njihove su porodice ostarjele i skoro su dovedene kao žrtve iste matrice rata, u isti položaj kao srpske. Jer tamo nema održivog života. Nema škola, nema radnog mjesta, nema društvenog života za mlađe generacije, nema stambenog prostora. Dakle, tragedija izgona je toliko tragična da je pogodila hrvatski demografski korpus u svim domenama, a nacionalizam još uvijek buja.
Oni žale što se nije provela Oluja u istočnoj Slavoniji. Umjesto da slave mirnu reintegraciju, kao najveći domet ljudskog sporazumijevanja, oni kavalkadama, pontifikalnim misama, fanfarama, koncelebriraju kulturu smrti. To je prosto nerazumljivo za jedan narod koji s pravom može reći da pripada povijesti evropske kulture. Zaražen je obnavljajućom mržnjom ksenofobije.

Aktivno ste učestvovali u radu Stranke Jugoslavena. Da li je to bila stranka nacionalnog opredjeljenja? Ukoliko DA, da li ste Vi Jugoslaven?

Ja sam bio i ostajem integralni Jugoslaven po svom osjećaju, jer nemam kompleks nikakvog etniciteta. Ja sam fiziološki građanin svijeta. Primio sam preko tisuću transfuzija krvi, svih rasa i naroda kao ranjeni partizan. Još dok sam bio đak, mnogi su mi rekli da sam savladao kroz vlastite vene sve nacionalizme i rasne teorije. Prema tome, ja sam shvatio da je ideja Jugoslavenstva jedna od progresivnih ideja koja bi bila neka barijera bujanju nacionalizma, jer nacionalizam je po svojoj isključivosti naglašen tzv. zamračenjem uma. Dizanjem svoga nacionaliteta iznad drugoga i dizanje svoje istorije iznad drugih je antropološki bijeg u suludi sukob sa istinom sudbine čovjeka. Naročito na ovim prostorima, gdje su kotači povijesti vajali da nema nikakve mogućnosti da netko bude čisti nacionalitet. Formiranjem nacionalne svijesti u Hrvatskoj nikada Hrvatska ne bi sačuvala integritet ovih prostora da u tome nisu učestvovali i drugi nacionaliteti. Jer kulture se prožimlju, kad pogledam ovdje historijski, sad sam imao priliku da to statistički mjerim u posljednjih sto godina. Dva grada npr. koja su bila najznačajnija po multietničnosti Vukovar i Mostar, izučavao sam etničku distancu ta dva grada, doživili su najveću katastrofu, tragediju etničkih sukoba na ovom prostoru. Prema tome, to me vraća ka ovome momentu da stranka Jugoslavena koja nije bila ni nacionalna ni anacionalna, niti nadnacionalna nego je bila neka vrsta nadomjestka ljudskom građanskom integralizmu. Po staroj rimskoj logici: “gdje mi je dobro, tu mi je domovina“. I tako je shvaćen jedan dobar dio registriranih Jugoslavena. Dakle, kao vi danas Njemačku. Kad pogledam tko su bili Jugoslveni npr. Nikola Tesla, Josip Broz, Savka Dapčević Kučar, a gledajte do šta ju je doveo nacionalizam?
Prema tome, varaju se mnogi koji misle da je to bio nagon za nekakvo prestizanje, anacionalno protiv drugih nacionaliteta. Ja vidim da u stranici Jugoslavena, a imao sam prilike da pregledam dosijee 200 članova koje je imala hrvatska stranka Jugoslavena, mnogi sadašnji nakaradni nacionalisti bili su njezini članovi, uglavnom obrazovani ljudi. Pouzdano tvrdim da je Stranka Jugoslavenaimala u svom sastavu najobrazovaniji kadar.

U svojoj knjizi „Etničko čišćenje – Zločin stoljeća“ ste napisali: “nisu oni toliko jaki, koliko je šutljiva većina slabo organizirana“. Da li to po Vašam mišljenju još vrijedi? I što bi ta šutljiva većina morala/trebala napraviti da se to promijeni?

Reći ću vam jednu gnomu. Moj otac treba da ide u zatvor i uvede mene u štalu i kaže: „Vidiš li ovoga vola?“ Kažem: „Vidim.“ U drugi razred gimnazije sam išao. Otac kaže: „On da zna koliko je jak ti ga nikad ne bi u jaram uhvatio. Ako ga ne budeš hranio biti ćeš vol.“ Plakao sam pred materom da me otac ponizio. Ona mi kaže: „Nije jer ti neznaš, nezreo si.“ Narod nezna koliko je jak. Mi živimo u doba organizacija i institucija. Da je šutljiva većina složna nikada je ne bi ovakva odnarođena vlasti mogla zajahati. Jer ona ga je uvela u bratoubilački, građanski rat. Na toj osnovi nastala je vladajuća elita koja se potpuno odvojila od vlastitog naroda i postala kolonija europske periferije. To je najveća tragedija ovoga prostora. Dakle, udaljili smo vlast od naroda i to pod firmom da je ono bio „mrak“. Ovo je zaista pogrešno upaljeno svijetlo. Oni straše narod baukom komunizma. Nikad ovdje komunizma nije bilo, niti ga je moglo biti. Ali je bila istorijska socijalna ideja ravnopravnosti, kršćanska ideja da smo jedan rod, bratstvo i jedinstvo. Bila je solidarnost na najvišem nivou. Danas imamo tragediju da nikada nismo imali više materijalnih dobara, ali je raspored materijalnih dobara drugačiji. Mali broj pojedinaca se obogatio bez rada, pljačkom stoljeća, pretvorba, čitaj – pljačka. Nikogovići su postali vlasnici ogromnih nekretnina bez rada. Ogromna masa aktivnog stanovništva je prisiljena da vegetira, bez prava na rad, a sela su potpuno razorena.
Šutljiva većina bi morala prije svega pratiti trend suvremene civilizacije. Mi, kao narodi ovdašnje civilizacije počivamo od institucija i organizacija. Šutljiva većina nije ni organizirana ni institucionalno ustrojena. Onda se javljaju manipulatori koji tu šutljivu većinu obećanjima, po sistemu, „obećanje, ludom radovanje“, zaglupljuju i tako iste poluidiote biraju preko 20 godina. Kad pogledam parlamente ovdašnjih stranaka, svi vode verbalne klasne ratove, što je neshvatljivo. U istoj državi žive, iste institucije koriste, ista sredstva rada koriste, ali svako ima drugačiji pojam države kako bi morala izgledati. A ona po društvenom ugovoru samo na jedan način može postiči koncenzus – pratiti ustavna načela.

Statistički gledano broj Jugoslavena u RH opada: 1971 – 84.118 (godina popisa – broj Jugoslavena), 1981 – 379.057, 1991 – 106.041, 2001 – 176, 2011 – 331. Prema zadnjem popisu u RH ima samo 331 Jugoslaven. Kako objašnjavate pad njihovog broja? Da li je to danas posljedica straha od represalija ili je prije „bila moda“ izjašnjavati se Jugoslavenom?

Kad smo upali u društvenu krizu, onda je trend Jugoslavenstva počeo naglo opadati ali zato je bujao nacionalizam. I nacionalno se uzimalo kao prevelentni, dakle, glavni element identiteta pojedinca. Kao ono: ima istoriju, ima tradiciju, ima jezik itd. Počeli su bujati npr. razlikovni jezici. Hrvatska je izdala desetine razlikovnih jezika. Boreći se protiv jednog zajedničkog jezika koji je fonetski mnogo bliže nego što je engleski i američki. Ali tek je trebalo da se javi izvjesna, učena Snježana Kordić i da urazumi taj svijet da smo jedan rod, da smo jedan jezik itd. A nacija je samo jedna od komponenti identiteta. Međutim nas su sve u tom razdoblju razorile laži, mitovi, npr. jedno vrijeme smo svi, u Hrvatskoj posebno, virili ispod banskog repa, a Srbi, ruralni, ispod Lazarevih moštiju. Avaj zabludama! I onda se mijenja ime Trg Republike ili ispod Lazarevih moštiju u Srbiji. A to su sve mitovi koji nemaju nikakvo značenje za sudbinu ovih prostora u odnosu na one elemente koje su započeli zatirati: solidarnost, čovjekoljublje, antifašizam itd. Nestao je čak i Trg Republike, napadnuti su grobovi i spomenici antifašizma. Oživljeni su ustaško – četnički sindromi.

Kako objašnjavate da je broj Jugoslavena u RH znatno manji nego u Srbiji, iako je Jugoslavenska ideja potekla iz Hrvatske?

Ideja Jugoslavenstva je Hrvatska ideja. I onaj tko zna tekstove velikana hrvatskih muževa ili Antologiju Jugoslavenstva koju je napisao autor koji je napisao “Magnum Crimen“, Viktor NOVAK, onda zna da su to najveći umovi ovoga prostora zagovarali i da je ona utilitarna, korisna bila za Hrvatsku, jer je kao ideja omogućila Hrvatskoj da unutar Južnoslavenskog kruga napreduje industrijski, politički, kulturno itd. Ali nabujali nacionalizam je išao tako snažno uz snažnu podršku katoličke crkve da su ljudi prihvatili npr. da se degradira antifažizam kao civilizacijska tekovina, da se ruše spomenici od najvećih umjetnika koji su obilježili epohu, pod Tuđmanovim zahtjevom da „hrvatski narod prekine povjest!“ Da se uništava nadgradnja, da se pljačkaju industrijski pogoni, da se daju nikogovićima itd. Hrvatska je nacionalizmom sama sebe razorila, osramotila i unazadila.

Da li Jugoslaveni imaju mogućnost, šansu biti priznati kao nacija? Što bi u tom smjeru trebali učiniti?

Nemaju nikakve mogućnosti, jer je nacionalizam toliko dezintegrirao i devalvirao građanske vrijednosti postignuća onih učenih intelektualaca kojima je identitet bio određen građanskim vrijednostima druželjublja, čovjekoljublja, solidarnosti, vjerodostojnosti itd., a koji nisu bili podložni mitovima, degradaciji vjere, nacije i sredine. Nažalost nismo prošli građansku revoluciju, nego pogubna dva građanska rata tako da nema nikakve mogućnosti da se nešto toliko devalvirano mržnjom obnavlja. Sada traje mržnja, koja će vjerovatno preći i u 22. stoljeće, a izmislila je da su npr. Srbi krivi za sve nedaće koje je Hrvatski korpus imao, da su remetilački faktor, da imaju šiljaste glave i oko šezdeset stigmatizirajućih pojmova. A baš je obrnuto. Hrvatska nikada ne bi odbranila predziđe da se na limesu nije nalazio toliki korpus Srba. Drugo, nikada ne bi imala političku svijest i kulturu da nije bilo logističke osnove, drugih etniciteta, pa i Srba za organizaciju antifašističkog pokreta. Sve institucije Hrvatske nikle su u srpskim jednodjelnim ili dvodjelnim brvnarama, ali nacionalizam je uspio da devalvira srpski antifašizam. Čak pokušavaju nemoguće pokušavaju – da podjele antifašizam na srpski i hrvatski! Ali civilizacijska tekovina se ne da djeliti po etnicitetu.

U Beogradu je odlukom Višeg suda rehabilitiran Draža Mihajlović. Da li je to odgovor na kanonizaciju Alojzija Stepinca? Čemu ste se Vi javno protivili. Da li će Hrvatska na taj potez odgovoriti, npr. rehabilitacijom Pavelića?

Gledajte, ja sam sredio 80.000 dokumenata četničkog pokreta na jugoslavenskim prostorima i spoznao preko arhivske građe ono što je apsolvirao Miloš Minić kao tužilac Draže Mihajlovića. I o tome napisao tri knjige. Taj pokret je bio klasičan kvislinški pokret. Oni ne mogu nigdje naći jednu borbu ili teritorij ili organizaciju vlasti da su četnici radili u interesu i korist srpskoga naroda. Po tim dokumentima koje sam sredio i upoznao, inzistirao sam da se izda reprint suđenja u RH Draži Mihajiloviću. Prema tome, mi smo narodi koji smo živjeli kao spojene posude, dakle, prelijevala se historija iz jedne posude u drugu. I rehabilitacija Draže Mihajlovića nije bitno po činu koji je on radio ili nije radio nego samo formalno – pravno: da li je proces bio legitiman ili nije. Pošto su sudije bili nastrani, ne ulazeći u meritum procese, oni su dokazivali da proces nije bio legitiman i to je, kao, bilo dovoljno za rehabilitaciju. Što se tiče suđenja Paveliću, iako nije suđen, dobrim dijelom je rehabilitiran represivni aparat. Kvislinzi su dobili rehabilitaciju, jer primaju po višim koeficijentima penziju od partizana. Pavelićevoj supruzi, porodici, vraćene su neke njegove nekretnine. Uvažena je kuna kao platežno sredstvo da svakog Hrvata i Srbina dan i noć podsjeća da je ovdje nekad bila kvislinška tvorevina NDH, čija je novčana jedinica bila kuna. Povijest ne griješi ako je se pravilno revalorizira. Sadašnji falsifikati imaju privremenu funkciju. Oni se ne mogu održati.

I na kraju. Da li postoji neko pitanje koje Vam nitko do sada nije postavio, a na koje biste rado odgovorili?

Imam mnogo pitanja u vlastitom životu na koja bih želio da sam sebi odgovorim i razjasnim. To je po onoj čuvenoj „mnogo htjeo, mnogo započeo“. Život je kratak, ali ima nekih pitanja koja ja ne mogu sam sebi odgonetnuti. Prvo je, kako se moglo nakon skoro pola stoljeća, kad se uzme i pokret, oslobodilaćka borba, desiti da smo upali u najkrvaviji građanski rat koji je još Cezar ocijenjivao najpogrešnijim, najopasnijim, najštetnijim. Zašto se Jugoslavija raspade u krvi? To ja sebi ne mogu nikako odgonetnuti, jer je poznato da se vlast brani svim sredstvima, uključujući i oružje. Da je poredak pristao da tako atrofira u građanskom ratu. Ali znam i to da to nije rezultat isključivo naše krivnje, mada znam vrlo dobro da je postojao tzv. plan Bžežinskog (američki strateg), kako treba Jugoslaviju razbiti po etničkim šavovima. I to se tako dogodilo. Drugo, kad je rat počeo iz aviona su se mogli vidjeti špijuni, borba između američkog i njemačkog kompleksa. Treće, u većini ovih zemalja čuvari poretka, npr. u Hrvatskoj od 850 udbaša 750 njih je prihvatilo Tuđmanovu ideologiju Luburićevog izmirenja. Na svjetskom planu ME MUČI zašto tehnološki idemo ispred humanizacije, TOLERANCIJE i demokratizacije NAŠE civilizacija?

Dr. Livada, najsrdačnije se zahvaljujemo na razgovoru.

Molim, počašćen sam što ste organizirani u dostojanstvu vlastitih sjećanja, građanskih vrijednosti jugoslavenstva.

Poreč, 22.08.2015. godine

Razgovor vodio:
Zlatko Stojković dipl.ing.
Predsjednik Udruženja „Naša Jugoslavija“ u Hrvatskoj




COERENZA


Niente di nuovo sul fronte degli ex di "Socialismo Rivoluzionario", ora "La Comune": nel 1991-1995 con Izetbegovic, nel 1999 con l'UCK, nel 2015 con i "ribelli siriani". Sempre, quindi, dalla parte della CIA.

http://pecorarossa.tumblr.com/post/131242079499/ribelli-siriani-ma-a-de-magistris-qualcuno-glielo

Ribelli siriani. Ma a de Magistris qualcuno glielo ha detto?

Che il Comune di Napoli, in questi tempi di dilagante razzismo, sponsorizzi, a favore dei profughi, la “Giornata dell’accoglienza”, con tanto di concerto a Piazza Municipio, non può che farci tanto piacere. Molto meno considerando che l’evento è curato dalla “Associazione Tre febbraio”, alias “La Comune” che, dopo  manifestazioni come queste, continua ad appoggiare i cosiddetti “ribelli siriani” (sulla cui natura, ormai quasi tutti si direbbe abbiano aperto gli occhi) e fomentare una guerra che ha già prodotto 250.000 morti e 6 milioni di profughi.  

Ma a de Magistris, qualcuno glielo ha detto chi sta sponsorizzando con i soldi di noi napoletani?

Francesco Santoianni

www.francescosantoianni.it



(francais / english / srpskohrvatski.

Il popolo del Montenegro non solo si oppone al regime mafioso che domina nel paese da oramai quasi venti anni, ma è anche contro la NATO e contro la adesione forzata che lo stesso regime cerca di imporre: una ennesima manifestazione di piazza si è tenuta proprio su questo a Podgorica lo scorso 14 ottobre, in occasione della visita del Segretario Generale della NATO il russofobo Stoltenberg, organizzata dal locale Comitato No Guerra NO NATO... )


Protesti protiv NATO-a u Crnoj Gori

1) Le Monténégro sur le point d'adhérer à l'Otan (Sputnik 17.09.2015)
2) Monténégro: Prière de ne pas gêner la propagande de l'Otan! (Sputnik 25.09.2015)
3) Haos u Crnoj Gori, Protesti širom zemlje! (Sputnik/Pravda 4.10.2015.)
4) Протест због доласка Столтенберга: НАТО убице, крваве су вам руке (ВИДЕО – IN4S 15.10.2015.)
5) Stoltenberg in Podgorica: Urges Montenegro To "Build Public Support For NATO" – SIC! (Sputnik/InSerbia 16.10.2015.)
6) FLASHBACK: Otvoreno pismo ambasadorici SAD-a u Crnoj Gori: "Ne pomažite, please" (Marko Milačić, 2013.)


PHOTOS AND VIDEOS of the anti-NATO demonstration held in Podgorica, 14.10.2015.: 


=== 1 ===


Le Monténégro sur le point d'adhérer à l'Otan

17.09.2015

Le parlement du Monténégro a adopté hier une résolution favorable à l'adhésion du pays à l'Otan.

La veille du vote, l'intégration de la république à l'Alliance avait été soutenue par les États-Unis, et le nouvel ambassadeur de Russie à Podgorica avait assuré que Moscou respecterait le choix monténégrin. La question de l'adhésion du Monténégro à l'Otan en décembre semble pratiquement réglée et ne devrait pas provoquer de nouvelles frictions entre la Russie et l'Occident.
Le premier ministre monténégrin Milo Dukanovic et le vice-président américain Joe Biden se sont entretenus lundi au téléphone. Ce dernier a déclaré que Washington était prêt à soutenir l'invitation du Monténégro dans l'Otan à la réunion de décembre entre les ministres des Affaires étrangères de l'Alliance. Toutefois, le vice-président américain a précisé que le Monténégro devait poursuivre les réformes et travailler pour gagner le soutien de la population concernant l'adhésion à l'Otan, notant les progrès importants déjà accomplis en ce sens.
La plupart des représentants politiques monténégrins (y compris de l'opposition) ont qualifié les propos de Joe Biden de "point final aux spéculations concernant l'adhésion", et le premier ministre Dukanovic a directement déclaré: "Maintenant nous pouvons, avec une bien plus grande conviction, dire qu'en décembre le Monténégro recevra l'invitation de l'Otan".
Deux jours avant la conversation entre Biden et Dukanovic, le premier ministre monténégrin avait rencontré le nouvel ambassadeur de Russie à Podgorica Sergueï Gritsaï, qui avait remis la veille ses lettres de créance au président du pays Filip Vujanovic. Durant cet entretien, Sergueï Gritsaï a déclaré que "la Russie n'a jamais remis en cause le droit du Monténégro en tant qu'État indépendant, de réaliser ses priorités en politique étrangère, y compris les aspirations euro- et euro-atlantiques. Le choix du Monténégro est un choix souverain que la Russie respectera".
Une source du gouvernement monténégrin a déclaré que les autorités avaient apprécié à sa juste valeur la déclaration du nouvel ambassadeur. "Notre aspiration d'adhérer à l'UE et à l'Otan ne va aucunement à l'encontre de notre partenariat avec la Russie, avec qui nous avons l'intention de continuer de développer les relations les plus amicales", a affirmé la source. Tout cela prête à croire que l'adhésion du Monténégro à l'Otan ne provoquera aucune nouvelle friction forte entre la Russie et l'Occident.


=== 2 ===


Monténégro: Prière de ne pas gêner la propagande de l'Otan!

25.09.2015

Trois activistes du mouvement "Alternative" de la ville monténégrine de Niksic projetaient de participer à des débats publics où le premier ministre monténégrin Milo Djukanovic devait parler de l'avenir nord-atlantique du pays, mais leurs plans ont été torpillés par les forces de l'ordre.

Les policiers ont emmené les jeunes gens au poste de police, sous le prétexte d'établir leur identité. Un autre activiste a été forcé de quitter la salle où le premier ministre tenait un discours au motif qu'il n'avait pas de passeport, bien qu'il leur ait présenté son permis de conduire, considéré comme une carte d'identité en vertu de la législation locale.
"Nous sommes venus ici pour discuter de l'intégration à l'OTAN", a expliqué le dirigeant d'"Alternative" Vesko Pejak dans son entretien à Sputnik.
Les représentants du mouvement ont été détenus par une personne en civil, qui n'a pourtant pas présenté ses documents. Ensuite, on leur a infligé une amende car ils n'avaient pas de carte d'identité sur eux.
Commentant ce qui est survenu lors de l'allocution du premier ministre, le militant a estimé que la situation s'apparentait à l'époque de l'occupation fasciste.
"Nous ne renoncerons pourtant pas à notre détermination à poser des questions épineuses, car c'est la possibilité de poser une telle question qui distingue un Etat développé d'un Etat non-développé", a martelé M. Pejak.
Bojan Djurovic, un autre représentant d'"Alternative", a décidé de parler au premier ministre de ce qui le préoccupait à travers les médias, étant privé de cette possibilité à l'occasion de son discours. Plus précisément, il voulait savoir si l'adhésion du Monténégro à l'OTAN entraînerait la création de 40.000 emplois promis par le chef du gouvernement en 2013 (la population du Monténégro se chiffre à 600.000 personnes, ndlr)?
Le troisième détenu, Nikola Bezmarevic, a pour sa part avoué à Sputnik qu'il se sentait un citoyen de qualité inférieure puisque l'interdiction de participer aux débats publics violait son droit de liberté d'expression et de déplacement.
"Je n'ai pas eu la possibilité de m'exprimer, on ne m'a tout simplement pas laissé entrer ", a-t-il dit.
Ironiquement, le premier ministre a demandé à l'issue de son discours où étaient les opposants dont on parlait beaucoup.
"Les opposants existent et ils sont beaucoup plus nombreux qu'on le croit, mais on les arrête pour que personne ne voit la véritable opinion publique du Monténégro", a poursuivi M. Bezmarevic.
Alors que les activistes d'"Alternative" séjournaient au poste de police, le premier ministre Djukanovic a sermonné à la foule que le Monténégro était prêt à sortir du cercle vicieux du nationalisme et à s'intégrer à un autre cercle, celui de l'Union européenne.
La situation actuelle peut être considérée comme la suite des événements du mois d'avril, où le centre-ville de Podgorica était témoin des festivités données à l'occasion de l'anniversaire de l'OTAN et que la police avait arrêté des gens de manière similaire.
"Est-ce ça, la démocratie dont parle le premier ministre?" a demandé M. Bezmarevic, en prononçant en effet la question qui pend aux lèvres du public monténégrin.


=== 3 ===


MILOVI ZADNJI DANI?! Haos u Crnoj Gori, Protesti širom zemlje!

4.10.2015. 

Sedmog dana antivladinih protesta u glavnom gradu Crne Gore, pred nekoliko hiljada okupljenih građana, poslanik Demokratskog fronta (DF) Koča Pavlović najavio je drugu fazu demonstracija — okupljanja i šetnje po gradovima širom zemlje.

Večeras ističe rok do kada su nadležne službe dale odobrenje organizatorima protesta za postavljanje bine za održavanje skupa.
Ranije danas poslanik DF-a Milan Knežević kazao je da će ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević preuzeti na sebe odgovornost ukoliko, kako je kazao, protivno Zakonu o javnim okupljanjima, taj resor donese odluku da zabrani protestni skup koji traje već sedam dana.
Knežević je rekao i da će u DF eventualnu takvu odluku tumačiti kao udar na mirne i nenasilne demokratske procese. Organizator je danas Komunalnoj policiji predao zahtjev za produženje dozvole za postavljanje bine i pratećih objekata na bulevaru ispred Skupštine Crne Gore.
Večerašnjem skupu pridružili su se i članovi Studentske omladinske asocijacije OSA. Njen predsjednik Vlado Raičević pozvao je studente da se pridruže demonstracijama.
„Da su ovi na vlasti čitali Kanta mislili bi kao i mi, ali oni su doktorirali budvansku filozofiju. Ove što sjede kući pitam čuvaju li rezultat? Ovdje dođite i ne brukajte nam državu i pretke. Dođite da cijela Evropa vidi kako se bajrak slobode vije na Lovćenu kao što se i vazda vio“, rekao je Raičević.
Prvi čovjek Demokratske narodne partije DNP u Bijelom Polju Svetislav Perišić kazao je da je opozicija do sada uvijek pravila istu grešku, izlazila na izbore za koje je znala da će biti pokradeni.
„Režim je ovih dana uhvatila panika, pa preko medija i plavih uniformi pokušavaju narod da zaplaše. Ne idemo, ostajemo do kraja ovdje. Pošto nas naziva državnim neprijateljima, poručujem Đukanoviću da je Crna Gora naša država i volimo je najviše“, rekao je Perišić.
Janko Milatović, prvi čovjek Nove srpske demokratije u Nikšiću, najavio je da će protest trajati još sedam ili 77 dana ili noći, tj. onoliko koliko je potrebno da se ostvari cilj, ali i dodao da su ovdje na vlasti  „oni koji su bili: prvo Jugosloveni, pa veliki Srbi, pa mali Srbi, pa Crnogorci — dukljani, pa kapitalisti….“
Biznismen Vasilije Miličković je prisutnima kazao da su oni ponos Crne Gore, jer su oslobođeni straha.
„Poslanici i ministri u Đukanovićevoj Vladi žive u najvećem strahu. Svako jutro se bude i pitaju jesu li uradili sve po volji Mila Đukanovića. Pozivam ostatak opozicije da se predomisle i da dođu na ovaj plato, kod ovog naroda“, rekao je Miličković.
Univerzitetski profesor i poslanica DF-a Jelisava Kalezić osvrnula se na jučerašnju šetnju učesnika skupa, kada su prisutni napustili lokaciju gdje se svakodnevno održavaju protesti i prošetali do obližnje ulice Slobode.
„Želim da saopštim ono što svi znamo — sve javne površine pripadaju nama građanima. Postoje svuda neka pravila, civilizovani smo ljudi, ali postoji i nešto što je šetnja za koju se nikada ne traži saglasnost. Sinoć kada su građani, koji su došli na skup, šetali ulicama, policija nije znala šta da radi? Zašto? Pa ne može da se reguliše šetnja građana!“, rekla je Kalezićeva.
Funkcioner DF-a Strahinja Bulajić, završavajući oficijelni dio skupa, čestitao je demonstrantima na hrabrosti:
„U utorak su jedne nedobronamjerne novine napisale da će u subotu na ovoj bini ostati samo govornici. Evo, danas je subota i, koliko primjećujem, nijesmo sami. Ovo je najveći skup do sada. Kažu da su naši zahtjevi neustavni, nedemokratični… Zamislite, molim vas, oni to kažu. Oni kojima ništa nije sveto, oni pod čijim je budnim okom uništena sva industrija i ekonomija… Ljudi, zrelo je! Ako sada ne presiječemo, sjutra će, bojim se, biti prekasno.“
Ranije danas oglasila se i vladajuća DPS. Iz te partije saopštili su da „skup na kome kulminiraju politička neodgovornost i primitivizam i sa koga se prijeti i poručuje: ’Neka samo pokušaju‘, ’Kukala mu majka‘, ’po kratkom postupku‘ i poziva na kojekave megdane, sablje i britve, ne može biti ni miran, ni civilizovan, ni građanski“.
Naveli su i to da su državne i gradske vlasti pokazale dovoljan nivo demokratskih kapaciteta time što su omogućile DF-u sedmodnevne proteste.

(rs.sputniknews.com, Pravda)


=== 4 ===


Протест због доласка Столтенберга: НАТО убице, крваве су вам руке (ВИДЕО)

• четвртак, 15 октобар 2015

Мировни покрет „Не у рат – Не у НАТО“  организовао је протестни скуп у Подгорици, поводом посјете генералног секретара НАТО-а Јанса Столтенберга.

Протест је одржан у Београдској улици, испод Виле Горица, а циљ одржавања протеста било је изражавање противљења учлањењу Црне Горе у НАТО алијансу. Док се маса није узбуркала, у позадини су „ишле“ руске пјесме.
Лидер Нове српске демократијеАндрија Мандић је рекао да НСД има јасан став по питању учлањења Црне Горе у НАТО и да је поносан на отпор који је држава показала за вријеме бомбардовања ’99 године.
„Мислим да Војска Југославије треба да буде на понос, како мени који сам био дио те приче, тако и свима онима који су били свједоци тадашњих дешавања. Та прича треба да буде исписана златним словима наше историје“, рекао је Мандић. 

VIDEO 1/ИН4C: Андрија Мандић - НЕ У НАТО протест (14 ott 2015)

Предсједник Демократске народне партије, Милан Кнежевић је навео да је и ДНП против НАТО учлањења Црне Горе у НАТО и да ће једнога дана ствари бити другачије и на геополитичком плану.
„Ми ћемо бити против учлањења Црне Горе у НАТО све до момента када ослободимо нашу свети земљу Косово“, рекао је Кнежевић.

VIDEO 2/ИН4С: Милан Кнежевић - НЕ У НАТО протест (14 ott 2015)

Лидер Покрета за Пљевља , Новица Станић је навео да не треба дуже говорити од 78 секунди јер дуже није потребно, у складу са 78 дана бомбардовања СРЈ.

„Од Пљеваља па све до мора, све је анти-НАТО Црна Гора“, истакао је Станић.


VIDEO 3/ИН4С: Новица Станић - НЕ У НАТО протест (14 ott 2015)

Јанко Вучинић из Радничке партије је рекао да се ова власт кроз НАТО чланство бори за туђе интересе.

„Они се боре за интересе страних капиталиста, који су опустошили добар дио ове планете и желе да владају свијетом“, рекао је Вучинић


VIDEO 4/ИН4С: Јанко Вучинић - НЕ У НАТО протест (14 ott 2015)

Челник мировног покрета „НЕ у рат-НЕ у НАТО“ , Гојко Раичевић се такође обратио окупљеним грађанима.
„Долазак Генералног секретара злочиначке НАТО организације у Србију или Црну Гору не може бити протоколаран, уобичајен чин. То се због здравља наше душе и мира оних које је „Милосрдни анђео“ убио, никад не смије одћутати. Никад“, рекао је Раичевић.

Он је навео разлоге зашто не треба Црна Гора да буде дио НАТО алијансе.

„Данас, и српска и албанска дјеца умиру од високе концентрације уранијумске прашине коју је посијао НАТО 1999. године. Ових дана гину сиријска, авганистанска, палестинска, ирачка, украјинска и руска дјеца у ратовима које је осмислио, подстакао и које одржава НАТО“, истакао је Раичевић.

Он је такође рекао да неко званично испред НАТО-а, треба прво да се извини за све злочине и да тражи опрост што је убијао дјецу на просторима Србије и Црне Горе, а да жртве НАТО операција из дана у дан расту,а изнио је идеју носиљу Мировног покрета. 
„Можда је вријеме и мјесто да пошаљемо још једну поруку Руској федерацији.Мировни покрет је у септембру 2012. године најважнијим представницима администрације руске власти предочила нашу идеју неутралности о чему смо прије тога обавијестили и јавност у Црној Гори. Надамо се да ће нека нова власт која се успостави наставити идеју неутралности као компромис између Истока и Запада и релаксирања приче о путу у НАТО без алтернативе. НАТО може уз Русију да буде гарант неутралности овог простора“, рекао је Раичевић.

Раичевић је рекао да су позвани сви политички субјекти из опозиције. 

„На наш позив да нам се прикључе на овом протесту, једино одговор нисмо добили од Демоса. Хвала свима онима који су се овдје појавили и онима који нису. Макар су неке ствари мало јасније“, казао је Раичевић.


VIDEO 5/ИН4С: Гојко Раичевић - НЕ У НАТО протест (14 ott 2015)

Скуп је испред Мировног покрета отворио Игор Дамјановић. Изразио је задовољство што се на данашњем протесту окупило неупоредиво више људи, него на десетинама до сад одржаних НАТО конвенција, трибина и спикинг турова.
“Нема научне дисципилине почевши од историје, географије па до елементарне математике и формалне логике, са чијим се основним постулатима не сукобљава овдашња свепристуна НАТО кампања.“ наставио је даље Дамјановић.

VIDEO 6/ИН4С: Игор Дамјановић - НЕ У НАТО протест (14 ott 2015)

Осврнуо се такође на примјере Бугарске и Хрватске, које су током година чланства у НАТО пакту биљежиле константну стагнацију.
Посебан дио свог излагања посветио је осиромашеном уранијуму баченом током агресије на СРЈ: “Чак и да горе поменути економски, безбједоносни, стратешки, геополитички, историјски, географски и остали рационални чиниоци иду у прилог учлањењу Црне Горе у НАТО, геноцидне размјере злочина почињене употребом уранијумских бомби биле би довољан разлог сваком добронамјерном човјеку да недвосмислено одбаци могућност уласка у овај војни савез. “

VIDEO 7/ИН4С: НЕ У НАТО протест (14 ott 2015)


=== 5 ===


Stoltenberg Urges Montenegro To Build Public Support For NATO Membership

Oct 16, 2015

BELGRADE – Montenegro is moving closer to becoming a NATO (North Atlantic Treaty Organization) member, but more reforms and public support are needed, NATO Secretary-General Jens Stoltenberg said.
The secretary-general, who was on a two-day visit to Montenegro, stressed that if Montenegro joins NATO, it would be a win-win situation for both sides.
“Full implementation of the reforms is a key and demands a strong commitment, but it can be done. Montenegro is taking the right steps and I encourage you to further build public support for membership,” Stoltenberg said on Thursday as quoted on the Montenegro government website.
In his turn, Montenegro’s Prime Minister Milo Dukanovic expressed confidence that his country would join NATO in the near future.
“It is important to ensure the continuation of reforms by December and afterwards. We have many reasons for optimism that in such an atmosphere we will be able to achieve our goals,” Dukanovic said as quoted on the Montenegro government website on Thursday.
On Monday, the United States announced that it was prepared to extend an invitation to Montenegro to join NATO in December, during the meeting of NATO foreign ministers, provided that the country continues implementing reforms and working to increase popular support for membership in the alliance.
Goran Danilovic, a member of Montenegro’s opposition Demos party, told Sputnik Serbia on Tuesday that the decision on Montenegro accepting a membership invitation from NATO should not be made without holding a national referendum.

SOURCE SPUTNIK 


=== 6 ===


Otvoreno pismo ambasadorici SAD-a u Crnoj Gori: "Ne pomažite, please"

Marko Milačić, 06. 09. 2013


Autor: Marko Milačić, novinar nezavisnog tjednika "Monitor" i kolumnista dnevnika "Vijesti" 

Vaš najpoznatiji planetarni brend nije Coca Cola, već rat. Nije civilni četvorokotač Ford, već vojni helikopter Apache. Nije New York Times, već ratni nosač aviona. Ne McDonald's , već Pentagon.

Otvoreno pismo ambasadorici SAD u Crnoj Gori, Sue K. Brown 

Spremate se za novi rat, vi i vaši nadređeni. Nije se ni ohladilo razoreno libijsko tlo od vaših bombi, a već punite ratne brodove raketama tipa tomahawk, u Sredozemlju. Nije se ni sprala krv Moamera Gadafija, a već imate novu metu, Bashara al Assada. Ratujete i dok spavate. Ratujete dok pregovarate. Volite da ratujete. Uživate u ratovanju. Rat je, gospođo Braun, za vas i vaše, očigledno - boca s kisikom. Vaše prirodno stanje. Stanje vašeg mira.

Ratujete na više frontova istovremeno. Započinjete nove ratove, ne završavajući stare. Ratujete, navodno, za mir, pri čemu u vašim ratovanjima za mir, mira, najčešće, ima koliko i u onom našem ratovanju za mir, devedesetih. Ni trunku. Pretvorili ste se u zemlju, pretvorili ste vašu zemlju, ima tome naročito nešto više od pola stoljeća, u zemlju za rat, zemlju u ratu i zemlju od rata. Tomahawk zemlju.

Riječima svjetski priznatog intelektualca Tariq Ali-a, izgovorenih meni, u intervjuu: 'Rat je sada legitimni instrument dok god se koristi uz odobrenje SAD ili, radije, uz direktno učešće SAD. Ova kolonizacija 21. stoljeća je potpomognuta globalnim medijskim mrežama, potpornim stupom za političke i vojne operacije.'  

Ratujete na kopnu: Afganistan, Irak... Ratujete iz zraka: Jugoslavija, Libija... Ratujete sa mora. Ratujete s odobrenjem Vijeća sigurnosti UN-a. Ratujete bez Vijeća sigurnosti UN-a. Ratujete pod okriljem NATO saveza. Ratujete samostalno. Ratujete sa saveznicima. Ratujete bez saveznika. Ratujete javno. Ratujete tajno. Ratujete iz potrebe. Ratujete iz interesa. Ratujete 'preventivno'. Ratujete 'humanitarno'. Ratujete 'milosrdno'. Ratujete iz 'ljubavi'. Skoro svaki američki predsjednik nakon Drugog svjetskog rata imao je kućnog ljubimca i svoj rat.

Ratujete sa vojnim budžetom, 800 milijardi dolara, većim od vojnih budžeta svih ostalih svjetskih zemalja skupa! Okupirali ste Irak lažući da vaš nekadašnji prijatelj Saddam Hussein posjeduje oružje za masovno uništenje. Kanite se udariti na Siriju jer je tamošnji režim Assada, navodno, koristio kemijsko oružje, što nikako valjano da dokažete. Uništili ste Libiju i zbrisali vašeg starog partnera Gaddafija zbog preuveličanih tvrdnji o civilnim žrtvama, nikada dokazanim. Upali u Afganistan, navodno, kao odgovor na rušenje tornjeva blizanaca, da tamo, po nepristupačnim planinskim vrletima, tražite šaku, navodno – odmetnika. Talibana, koje ste, uzgred, vi sa pečatom CIA, stvorili, sedamdesetih. Ratujete, navodno, protiv terorizma, time raspirujući terorizam. Vaša zemlja, tako, je najveći izvoznik terorizma u svijetu.

Ratovali ste, raketirali ste: ...Koreju 1950 - 1953, Gvatemalu 1954, Indoneziju 1958, Kubu 1959 - 1961, Guatemalu 1960, Kongo 1964, Peru 1965, Laos 1964 - 1973, Vijetnam 1961 - 1973, Kambodžu 1969 - 1970, Guatemalu 1967 - 1969, Grenadu 1983, Libanon 1983 - 1984, El Salvador i Nikaragvu - osamdesetih, Libiju 1986, Iran 1987, Panamu 1989, Irak 1991, Somaliju 1993, Sudan 1998, Afganistan 1998, Jugoslaviju 1999, Afganistan 2001, Irak 2003, Libiju 2011... Na red vam je, sada, došla suverena Sirija. Na putu do suverenog Irana, sutra. Do suverene Rusije, prekosutra. Ratujete protiv svih oblika suverenosti, za račun one vaše, na silu nametnute.

Ratujete s podrškom Vaših skoro tisuću vojnih baza (detaljno: Tuga imperije, Amerikanac Chalmers Johnson) koliko imate širom planete, na svim kontinentima osim Antarktika, od kojih je jedna od najvećih (vidljiva sa Mjeseca), Bondsteel tu, na vašem Kosovu.

Slika vaše miroljubivosti: do početka sedamdesetih otok Diego Garcia, u Indijskom oceanu, bio je naseljen lokalnim stanovništvom. Pedesetih godina, počinje etničko čišćenje od strane Velike Britanije, kako bi se ostrvo iznajmilo vama, SAD, u vojne svrhe. Tu se, danas, nalazi jedna, od ukupno tri antene, dio Globalnog pozicijskog sustava (GPS) i najvažnija američka vojna baza za Indijski ocean.

'Starosjedioci i njihova djeca, od tada se bore za povratak.Chagossiancima , ima ih stotinjak, travnja 2006, dozvoljeno je da pod pratnjom vojnika vaše, američke vojske, posjete otok na tjedan dana, kako bi obišli grobove najbližih i posjetili rodna mjesta.' Na tjedan dana! U pratnji vojnika! Za posjetu svojoj zemlji! Ratujete na sve načine, svuda, stalno.

Ratujete, druge potpirujući na rat. Tuđe ratove, ako uopće ima ratova u koje niste umiješani, koristite za svoja ratovanja. Najnovije otkriće, bazirano na dokumentima CIA-e: Washington - onaj koji sada želi bombardirati Siriju zbog navodnog korištenja kemijskog oružja - tijekom rata između Iraka i Irana, osamdesetih, davao je obavještajne podatke Iračanima iako su znali, iako ste znali, da će Irak primijeniti kemijsko oružje.

Ratujete svakojako, gospođo Braun. Kako zaboraviti 1974. godinu, i ono što je objavio vaš politički strateg Henry Kissinger, tadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost Bijele kuće, o čemu detaljno piše ugledni povjesničar William Engdahl . Podsjetit ću: riječ je o dokumentu Memorandum o studiji Vijeća za nacionalnu sigurnost 200, skraćeno NSSM 200. Vaš predsjednik Gerald Ford objavio je Memorandum kojim potvrđuje potrebu za 'američkom kontrolom nad pitanjima svjetske populacije'! Između ostaloga, piše da porast stanovništva u određenim zemljama u razvoju, koje imaju strateška bogatstva potrebna američkom gospodarstvu, predstavlja potencijalnu 'prijetnju nacionalnoj sigurnosti SAD-a'. Ovo među redovima, gospođo Braun, miriše na nešto mnogo opasnije od bilo kojeg rata, u povijesti planete.

Ratujete podržavajući ratnohuškače, sadašnje i bivše, sa svih meridijana, sve dok se njihovi ratovi poklapaju s vašim, time uništavajući države i društva, koje vam dođu kao kolateralna šteta. Tu vašu matricu globalne politike živimo i mi, u Crnoj Gori. Odlično Vi znate, gospođo Braun, tko je naš sedmerostruki premijer Milo Đukanović. Vi ste ga, također, stvarali. Vama je trebao, prije svega za vaš rat protiv Slobodana Miloševića, pa, sada, za osiguravanje ulaska Crne Gore u vaš, zločinački, NATO savez. Najopasnije: i dalje ga, uporno, majčinski štitite.

Vi i vaši, tako, postajete njegov suučesnik, Mrs. Brown. Jer, znate Vi, do u detalje, o kakvom je političaru riječ: u presudi Kasacionog suda Italije, 2004. godina, Milo Đukanović je okarakteriziran kao 'opasan međunarodni kriminalac' za koga je zatraženo uhićenje! Čovjek čije se ime nalazilo, trenutno arhivirano, na prvom mjestu među petnaest osoba osumnjičenih za mafijaško udruživanje. Političar za kojeg je nekadašnji ministar financija Italije i dugogodišnji šef državne Agencije za borbu protiv mafije Ottaviano del Turco kazao: 'Bez Đukanovića ne bi bilo Prudentina, najmoćnijeg, najbogatijeg i najopasnijeg švercera na Mediteranu. S druge strane, bez Prudentina ne bi bilo Đukanovića.'

Gospođo Braun, da ste slušali vaše velike umove, recimo onog, ovih dana aktuelnog - Martina Luthera Kinga, nikada ne bi došli do ovoga: da ste, u kontinuitetu, decenijama, pretvorili SAD u zemlju strašilo, državu pendrek, imperiju grube sile, planetarnog izvoznika rata, a time i - masovnih stradanja.

Za naše i vaše dobro, nemojte ovako pomagati. Ni Iranu. Ni Siriji. Ni Europi. Ni Crnoj Gori. Please.

Marko Milačić




Altre iniziative segnalate

1) San Giorgio di Nogaro (UD) 16/10: LA BATTAGLIA PARTIGIANA DI GORIZIA
2) Pistoia 17/10: TOSCANI NELLA RESISTENZA IN ALBANIA E MONTENEGRO 1943–1945 
3) ALTRE INIZIATIVE NO TRIDENT: 
– Napoli 15/10: ASSEMBLEA DEI COMITATI NO TRIDENT
– Roma 16/10: ASSEMBLEA CONTRO LA GUERRA E LE ESERCITAZIONI NATO
– Firenze 21/10: NO GUERRA NO VERTICE NATO
4) Milano 15/10--10/12: OTTO PROIEZIONI-DIBATTITO SU PALESTINA/ISRAELE


=== 1 ===

San Giorgio di Nogaro (UD), Venerdì 16 ottobre 2015
alle ore 20:30 presso Villa Dora

presentazione del libro di Luciano Patat

LA BATTAGLIA PARTIGIANA DI GORIZIA
La resistenza dei militari e la “Brigata Proletaria” (8-30 settembre 1943)

Intervengono
l'Autore, Luciano Patat 
il segretario del Centro Gasparini, Dario Mattiussi

Con la 
Brigata Garibaldi Big Band
in CONCERTO

organizzano
Comune di San Giorgio di Nogaro
Centro Isontino di Ricerca e Documentazione Storica e Sociale "Leopoldo Gasparini"
ANPI Sezione di San Giorgio di Nogaro



=== 2 ===

Pistoia, sabato 17 ottobre 2015
ore 9--18, presso la Sala Maggiore del Palazzo Comunale

CUDIR e Comune di Pistoia organizzano:

SOLDATI PISTOIESI E TOSCANI NELLA RESISTENZA IN ALBANIA E MONTENEGRO 1943–1945 

Seconda giornata di studi
Intervengono:
Samuele Bertinelli - sindaco di Pistoia
Massimo Coltrinari - storico
Lia Tosi
Nevila Nika - Università di Tirana
Visar Zhiti - scrittore
Milovan Pisarri - storico
Eric Gobetti - storico
Armando Pitassio - storico
Slavko Burzanovic - storico
Riccardo Maffei - storico



=== 3 ===

NAPOLI Giovedì 15 Ottobre 2015
alle ore 17 presso L’ASILO– Ex Asilo Filangieri, Via Giuseppe Maffei 4

ASSEMBLEA DEI COMITATI NO TRIDENT

LA NATO SI ESERCITA A NUOVE GUERRE
MANIFESTIAMO LA NOSTRA OPPOSIZIONE ALLA ESCALATION MILITARE

Dal 3 ottobre fino al 6 novembre si svolgerà in Italia, Spagna e Portogallo la «Trident Juncture 2015», definita dallo U.S. Army Europe «la più grande esercitazione Nato dalla caduta del Muro di Berlino». 36 mila uomini, oltre 60 navi e 200 aerei da guerra di 33 paesi (28 Nato più 5 alleati), testeranno le armi e le migliori strategie per sopraffare e annientare altri popoli nelle nuove guerre. 
Infatti, con la scusa del terrorismo dell’ISIS e della lotta ai trafficanti di esseri umani per fermare l’ondata di profughi, si stanno preparando a nuovi interventi militari ad Est e nel Sud del mondo. 
In questa esercitazione come nelle operazioni di guerra avrà un ruolo chiave l’Jfc Naples, comando Nato di Lago Patria.
Opponiamoci alle esercitazioni per dire no alla politica di aggressione della Nato che rischia di portarci ad un nuovo conflitto mondiale.
Opponiamoci al nostro governo che, mentre ci chiede continui sacrifici per “uscire dalla crisi economica”, spende circa 30 miliardi di dollari l’anno per attaccare altri paesi e acquistare nuove armi. 
 
Per costruire la Manifestazione Nazionale che si terrà a Napoli il 24 Ottobre 2015 e allargare la partecipazione alle iniziative invitiamo tutti a partecipare all’Assemblea 


---

Roma 16 ottobre 2015
alle ore 17 in Via Giolitti 231

ASSEMBLEA CONTRO LA GUERRA E LE ESERCITAZIONI NATO

Organizza: Rete dei Comunisti

---

Firenze, mercoledì 21 ottobre 2015
presso il CPA Firenze sud, Via di Villamagna

NO alla GUERRA, NO al vertice NATO di Firenze del 25/26 novembre
Verso la manifestazione nazionale del 24 ottobre a Napoli contro le esercitazioni NATO Trident Juncture

Assemblea dibattito con:
un compagno della Rete Napoli No War, 
Sergio Cararo della Rete dei Comunisti, 
Giovanni Bacciardi Collettivo Putilov - Firenze

Per info e prenotazioni pulman per Napoli info@..., 0556580479

Centro Popolare Autogestito Firenze sud



=== 4 ===

MILANO 15/10--10/12/2015
otto proiezioni-dibattito su Palestina/Israele al CAM Garibaldi (inizio ore 20,00)


Rassegna di 8 proiezioni da metà ottobre a metà dicembre al Cam Garibaldi, ingresso gratuito, a cura di

FuoriCircuito, 
la Comunità palestinese di Lombardia e il
Consiglio di Zona 1 del Comune di Milano

Ogni serata sarà introdotta da una personalità culturale significativa per l'argomento affrontato dal film.
Seguirà dibattito

h. 20,00
CAM Garibaldi - 
C.so Garibaldi 27 ang. Via Strehler - Milano

per la sinossi leggere qui





(italiano / srpskohrvatski)


IL CENTRO PER GLI STUDI STORICO–CULTURALI SUL SOCIALISMO

Intervista a Vladimir Kapuralin

Presidente del SRP (Partito Socialista Operaio di Croazia), per la trasmissione "Voce jugoslava", 13/10/2015
a cura di Ivan Pavicevac


Premetto che già nel 2012 presso l’Università di Pola “Jure Dobrila” alcuni giovani storici hanno fondato il Centro Studi Storico Culturali sul Socialismo, esempio unico di questo genere in Croazia. Il Centro riunisce e mette in rete studiosi di diverse aree delle discipline sociali che condividono l’interesse per la ricerca sul periodo socialista e post socialista, nonché sulla ideologia, la teoria e la prassi socialista.

Tenendo conto che il concetto di socialismo e tutto quanto collegato ad esso in Jugoslavia dopo la secessione negli anni Novanta è stato stigmatizzato e letteralmente espulso dalla discussione pubblica, l’iniziativa dei giovani storici che hanno realizzato tale progetto si merita ogni lode.

Il Centro, dalla sua fondazione fino ad oggi, ha organizzato, a parte le normali attività relative alla professione, alcuni Forum con conferenze e dibattiti pubblici. Tra l'altro bisogna citare due conferenze dal titolo “Socijalizam na klupi” [Il socialismo sul banco, nel senso del banco scolastico]. La prima si è svolta nel dicembre del 2013, mentre la seconda si è tenuta dall'1 al 3 ottobre scorsi. Quest’anno il tema è stato "Socialismo: costruzione e smantellamento", per cui si sono volute collegare l’esperienza socialista e post socialista  in Europa e in Jugoslavia. I dibattiti si sono svolti in 5 sessioni contemporaneamente [davvero vasto il programma!], per un totale di ben 136 interventi. Malgrado la Conferenza sia stata resa pubblica e libero sia stato l’ accesso, poca è stata la partecipazione di osservatori esterni agli ambienti scientifici. 

Malgrado gli oratori abbiano voluto lasciare l’impressione di una impostazione obiettiva in ambito professionale, la interpretazione a volte è stata affetta dagli stereotipi post socialisti. Così ad esempio, per il periodo socialista viene usato il termine “regime”, mentre per il capitalismo “democrazia”. Analogamente, il socialismo non viene distinto dal comunismo. I tempi per porre domande o commentare erano molto stretti, mentre si è mirato a confutare le osservazioni esterne alla discussione accademica a discrezione degli storici.

In linea generale possiamo dire che alla Conferenza hanno partecipato oratori che del socialismo hanno letto, fatto ricerche negli archivi e studiato, però a causa della loro relativamente giovane età, l’ hanno vissuto poco, mentre da noi è in vita ancora un grande numero di persone che lo hanno costruito, che hanno contribuito al socialismo, ottenendo risultati epocali. [L'oratore della Slovenia per esempio ha usato la frase "idemo dalje..." (andiamo avanti), termine usato dalle generazioni slovene negli anni 60: "In Serbia si torna sempre al Kosovo... a noi non interessa quello che è successo negli anni 90. Vogliamo andare avanti..."] Con il loro coinvolgimento, con le interazioni dei giovani studiosi, con una maggiore partecipazione studentesca, questi progetti sarebbero arricchiti... Perchè le statistiche sulla conoscenza della storia contemporanea, presso gli studenti delle Scuole superiori e gli universitari, sono disarmanti.  Secondo il più recente sondaggio, tre quarti di costoro non ritiene che lo Stato Indipendente Croato (1941 – 1945) fosse fascista; il 73 per cento non sa chi è il premier attuale tra quattro nomi proposti, l’ 81 %  non sa la quale coalizione è al Governo...


Nota: Tra parentesi quadre [] sono riportati i commenti estemporanei inseriti nel corso della trasmissione radiofonica.


--- originalni tekst:

CENTAR ZA KULTUROLOŠKA I POVJESNA ISTRAŽIVANJA SOCIJALIZMA

Uvodno smatram potrebnim spomenut, da je 2012. godine pri pulskom sveučilištu Juraj Dobrila, grupa mladih povjesničara osnovala Centar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma, jedini takve vrste u Hrvatskoj. Centar okuplja i umrežava znanstvenike različitih područja društvenih znanosti koji dijele zanimanje za istraživanje razdoblja socijalizma i post socijalizma te  socijalističke ideologije, teorije i prakse. 

Uzevši u obzir da je sam pojam socijalizma i svega što je u vezi sa njime na jugoslavenskom prostoru nakon secesije 90-ih stigmatizirano i doslovce protjerano iz javnog diskursa, inicijativa mladih povjesničara koji su realizirali projekt vrijedna je svake pohvale. 

Centar je od svog osnivanja do danas osim redovitih djelatnosti u koje predviđa struka održao nekoliko tribina, predavanja i javnih nastupa. Između ostalog valja istaknuti dva znanstvena skupa radnog naziva „Socijalizam na klupi“. Prvi je održan decembra 2013. godine, a drugi od 1. do 3. Oktobra ove godine sa temom Socijalizam: izgradnja i razgradnja, čime se želilo povezati socijalistička i post socijalistička iskustva u Evropi i Jugoslaviji. Nastupi su održani u pet sekcija istovremeno, a ukupno je podneseno 136 izlaganja. Iako je skup bio javno objavljen i bio je slobodan pristup, primijećen je tek mali broj promatrača izvan znanstvenih krugova. 

Iako su izlagači nastojali ostavit utisak objektivnog nastupa u okvirima struke, sama interpretacija je ponekad koristila post socijalističke stereotipe. Tako na primjer za socijalističko razdoblje se pretežno koristio termin „režim“, a za kapitalističko „demokracija“. Također ne razdvaja se pojam socijalizma i komunizma.  Vremena za postavljanje pitanja, ili komentar bilo je malo, a primjedbe izvan akademske zajednice nastojalo se opovrgnut povijesnom diskrecijom.

Generalno gledano, na skupu su nastupili ljudi koji o socijalizmu čitali, istraživali arhive i učili, ali su ga  s obzirom na svoju dob relativno malo živjeli, a kod nas živi još znatan broj ljudi koji su socijalizam izgrađivali i u njemu postigli epohalne rezultate. Njihovo uključivanje  i interakcija sa mladom garniturom znanstvenika, uz veće prisustvo školske i studentske populacije, ovakve bi projekte obogatilo. Jer su podaci o poznavanju srednjoškolske generacije novije povijesti porazni. Prema najnovijoj anketi ¾ maturanta ne smatra da je NDH bila fašistička, 73% nezna ko je premjer, uz četiri ponuđena imena, 81% nezna koja je koalicija na vlasti.




Iniziative NO TRIDENT aggiornamenti

1) Pisa 13/10: ASSEMBLEA APERTA a tutte le realtà antimilitariste e pacifiste.
2) Roma 14/10: MANIFESTAZIONE E VOLANTINAGGIO DI PROTESTA
3) Milano 17/10: CONTRO L’ESERCITAZIONE NATO “TRIDENT JUNCTURE 2015”
4) Milano 23/10: LA GUERRA E' ALLE PORTE
*** NAPOLI 24 OTTOBRE MANIFESTAZIONE NAZIONALE – vedi: https://www.cnj.it/INIZIATIVE/Trident2015_Napoli241015.pdf ***
5) Roma 25/10: MANIFESTAZIONE a S.Maria a Trastevere
6) Roma 26/10: Convegno: PER UNA POLITICA EUROPEA DI PACE E NEUTRALITA’
7) Marsala 31/10: SICILIA: ARTE, NATURA, CULTURA NON LABORATORIO DI GUERRA! NO TRIDENT, NO WAR!

8) Trident Juncture 2015, la Nato prepara altre guerre (Tommaso Di Francesco e Manlio Dinucci)
9) Missione Nato in «East Cerasia» (Manlio Dinucci)


*** FERMIAMO LA GUERRA - NAPOLI 24 OTTOBRE: MANIFESTAZIONE NO TRIDENT 

Il Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia ONLUS ha aderito ed esorta ad aderire alla manifestazione indetta per il 24 ottobre 2015 a Napoli, contro la NATO e la sua colossale esercitazione "Trident Juncture", contro le spese militari e le spinte verso una nuova guerra mondiale.

VIDEOCLIP DELLA MANIFESTAZIONE: https://www.youtube.com/watch?v=_mD6VsPeBBQ

PAGINA FB DEL COMITATO NO TRIDENT: https://www.facebook.com/NO-Trident-128338824182432/timeline/  ***


Altre iniziative segnalate:

- 4 novembre: progettata manifestazione a Pisa con Alex Zanotelli;
- 25-26 novembre: progetto di manifestazione a Firenze in occasione dell'incontro interparlamentare europeo.


Vedi anche:

NASCONO I COMITATI NO TRIDENT (di Andrea Cuomo, 25 Settembre 2015)
I “Comitati No Trident” dal 2 Settembre, giorno della prima assemblea, hanno immesso su internet un appello pubblico che chiama alla mobilitazione nazionale il 24 Ottobre a Napoli, sede del JFC Naples, contro l'esercitazione NATO  “Trident Juncture”...

La notizia di Manlio Dinucci: TRIDENT JUNCTURE, LA NATO SI ESERCITA PER ALTRE GUERRE (PandoraTV, 3 ott 2015)
Al via in Italia, Spagna e Portogallo, la Trident Juncture 2015 (TJ15), una delle più grandi esercitazioni Nato mai svolte. Secondo la Nato Trident Juncture «dimostrerà il nuovo accresciuto livello di ambizione della Nato nel condurre la moderna guerra congiunta».
Vi partecipano oltre 230 unità terrestri, aeree e navali e forze di 28 paesi alleati e di 7 partner, con 36 mila uomini. Partecipa anche l’industria militare invitata dalla Nato perché trovi “soluzioni tecnologiche per accelerare l’innovazione militare”...

“TRIDENT JUNCTURE 2015”: PREPARAZIONE DELLA GUERRA GLOBALE (di Salvatore Vicario, 3 ottobre 2015)
... Per l’USEUR (comando USA per l’Europa) si tratta della “più grande esercitazione di questo tipo dalla caduta del muro di Berlino”, come conferma anche il francese Jean-Paul Paloméros, capo del Comando Strategico Alleato per la Trasformazione (SACT), struttura che si fa carico delle manovre, che ha dichiarato a inizio anno che “Trident Juncture 2015” è la più grande esercitazione “dalla fine della Guerra Fredda e, probabilmente, della storia della NATO”...

La Notizia di Manlio Dinucci - LA GUERRA “SIMULATA” DELLA NATO (PandoraTV, 13 ott 2015)
"Nella Cerasia dell’Est, un paese ha invaso un paese vicino più piccolo e minaccia di invaderne un altro. La Nato lancia una missione internazionale per proteggere gli Stati minacciati". I nomi, spiega la Nato, sono «fittizi». Non ci vuole però molta immaginazione per capire che la «Cerasia dell’Est» è l’Europa dell’Est e «il paese invasore» è la Russia, accusata dalla Nato di aver invaso l’Ucraina e di minacciare altri Stati dell’Est. Questo è lo scenario che viene «simulato» dall’esercitazione Trident Juncture 2015. Quella in corso in Italia, Spagna e Portogallo è dunque una prova reale di guerra sul fronte orientale...


=== 1 ===

Pisa, Martedì 13 ottobre, ore 21
presso il circolo agorà, via Bovio 49 Pisa
ASSEMBLEA APERTA a tutte le realtà antimilitariste e pacifiste.
  • FERMARE I VENTI DI GUERRA FOMENTATI DA NATO – USA - UE
  • COSTRUIRE L’OPPOSIZIONE ALLE ESERCITAZIONI TRIDENT JUNCTURE 2015 
  • SOSTENERE LA MANIFESTAZIONE NAZIONALE NO WAR DEL 24 OTTOBRE A NAPOLI
  • SOSTENERE L’APPELLO NO GUERRA – NO NATO
Da sabato 3 ottobre è iniziata una tra le più grandi manovre militari della NATO, che si svolge in Italia, Spagna e Portogallo: la «Trident Juncture 2015». In Italia saranno coinvolte Pisa, Livorno, Poggio Renatico, Pratica di Mare, Napoli, le basi militari in Sicilia e Sardegna.

Interverranno:

Manlio Dinucci (saggista), Franco Dinelli (Pax Chirsti), Emanuela Grifoni (Ross@ Pisa), Federico Dettori (Rete dei Comunisti), Elisabetta Zuccaro (consigliera comunale M5S Pisa).

Durante l’assemblea sarà presentato il libro di Manlio Dinucci “L’Arte della Guerra” – Zambon Editore.

Da sabato 3 ottobre è iniziata una tra le più grandi manovre militari della NATO, che si svolge in Italia, Spagna e Portogallo: la «Trident Juncture 2015». In Italia saranno coinvolte Pisa, Livorno, Poggio Renatico, Pratica di Mare, Napoli, le basi militari in Sicilia e Sardegna.

Contemporaneamente:

L’Unione Europea sta preparando l’operazione “EuNavForMed”, un nuovo intervento militare in Libia, di cui l’Italia si candida a essere capofila.
Il popolo siriano continua a subire una tremenda aggressione da parte di USA, Israele, Unione Europea, Turchia e petromonarchie del Golfo, anche attraverso i crimini del cosiddetto Stato Islamico, Al Qaeda e contractors addestrati dalla CIA.
Il golpe USA/UE in Ucraina ha innescato un sanguinoso conflitto, nel quale sono impiegate truppe neo naziste inquadrate nell’esercito nazionale ucraino.
In tutti i paesi confinanti con la Russia la NATO ha rafforzato la presenza di truppe e armamenti.
Mai il mondo è stato così vicino al rischio di guerra generalizzata.



=== 2 ===

COMITATO ITALIANO NO GUERRA NO NATO

ROMA 14 OTTOBRE 2015 – DALLE 17,00 ALLE 20,00

PIAZZA SS. APOSTOLI

 

Manifestazione e volantinaggio di protesta contro la mostruosa esercitazione Trident Juncture  che la Nato ha programmato in Spagna, Portogallo, in Italia, e nel Mediterraneo, con epicentro in Sicilia, e comando aereo operativo a Porto Renatico (Ferrara), tra Ottobre e Novembre 2015, con la partecipazione di quasi 40.000 soldati e centinaia di aerei e navi da guerra: una prova di terza guerra mondiale e di aggressione contro i nostri vicini, a partire dall'Italia e dall’Europa usate come portaerei Usa-Nato.


=== 3 ===

MILANO 17 ottobre

CONTRO L’ESERCITAZIONE NATO “TRIDENT JUNCTURE 2015”

 

In vista della manifestazione nazionale del 24 Ottobre a Napoli, come contrasto alla “Trident Juncture 2015” – la più grande manovra militare Nato dalla caduta del Muro di Berlino – che si terrà dal 28 settembre al 6 novembre in Italia, Spagna e Portogallo, raccogliendo l' invito a promuovere incontri e iniziative in tutti i territori, abbiamo organizzato un'assemblea a Milano SABATO 17 OTTOBRE ALLE ORE 17 presso la Panetteria Occupata di Via Conte Rosso 20. 
L’assemblea vuole essere un momento di confronto al quale parteciperanno compagni di Napoli e di Genova e, in collegamento dalla Sardegna, anche  la “Rete no basi né qui né altrove”, che ha già organizzato un campeggio antimilitarista e varie mobilitazioni per lo smantellamento di tutti i poligoni e contro la militarizzazione del territorio sardo.

 

L’obiettivo è costruire un percorso con tutte le realtà interessate, a partire dalle contraddizioni quotidiane generate dalle risposte del capitale alla crisi strutturale che stiamo attraversando (casa, lavoro, territorio, assistenza, istruzione).
Un percorso che rafforzi l’opposizione alle misure imperialiste e alla tendenza alla guerra, finalizzate a legittimare l’utilizzo della spesa pubblica a sostegno dell’economia (imprese), a creare il clima adatto a una grossa militarizzazione interna e ideologica, e
a determinare, nella competizione interna al capitale e agli Stati imperialisti per l’egemonia sulle regioni periferiche, il dominio imperialista.

 

Invitiamo  tutti  a partecipare!

 

Sabato 17 ottobre alle ore 17:00 assemblea
a seguire apericena

Collettivo Odessa 2 maggio 

 



=== 4 ===

MILANO 23 ottobre 2015
ore 21,00: incontro presso la Camera del Lavoro di Milano, Corso di Porta Vittoria 43

LA GUERRA E' ALLE PORTE

relatori 
Manlio Dinucci del Comitato No Guerra No Nato
Marinella Correggia ecoattivista
Ugo Giannangeli avvocato

organizzato dal Comitato contro la Guerra di Milano


=== 5 ===

Roma 25 ottobre 2015 
ore 13,30

Manifestazione a S.Maria a Trastevere

organizzata dal Comitato No Guerra No Nato in occasione dell'arrivo della "biciclettata" Pisa-Roma contro le basi militari all'estero organizzata da Italia-Cuba e Circolo della Tuscia


=== 6 ===

Roma 26 ottobre 2015

DALLE ORE 10,30 ALLE 17,30 presso il CENTRO CONGRESSI CAVOUR, VIA CAVOUR 50/a 
(presso Stazione Termini – ATTENZIONE IL LUOGO E' CAMBIATO RISPETTO AL PRIMO ANNUNCIO) 

Convegno: PER UNA POLITICA EUROPEA DI PACE E NEUTRALITA’


=== 7 ===

SICILIA: ARTE, NATURA, CULTURA NON LABORATORIO DI GUERRA!

NO TRIDENT, NO WAR!

La Sicilia, isola più grande del Mediterraneo, ha davvero tanto da offrire a partire dal suo bagaglio storico ,artistico- culturale e sociale. Ben 7 siti siciliani rientrano nel Patrimonio UNESCO e con i suoi 5 parchi e le sue 72 riserve naturali protette avrebbe già tracciata la rotta del proprio destino. Invece la Sicilia è, come ebbe a dire un ex ministro "una portaerei naturale nel cuore del Mediterraneo". Dal 3 ottobre al 6 novembre lo scalo aereo di Birgi sarà centro nodale Trident Juncture 2015, la più grande esercitazione NATO dalla fine della guerra fredda come è stata definita dallo stesso Comando Generale dell’Alleanza Atlantica. Cacciabombardieri, grandi velivoli da trasporto e aerei spia decolleranno dalle piste di Birgi per simulare attacchi contro unità navali, sottomarini e target terrestri e testare i nuovi sistemi di distruzione di massa. Le esercitazioni a fuoco vere e proprie si svolgeranno dal 21 ottobre al 6 novembre nello spazio aereo e terrestre di Italia, Spagna e Portogallo e nelle acque del Mediterraneo centrale.L’utilizzo della Sicilia per tali finalità la renderanno, in soldoni, laboratorio di sperimentazione bellica USA- Nato violandone la sua vera natura, rendendola luogo in cui si testano tecniche atte alla sopraffazione (e all’annientamento) dei popoli, al respingimento dei migranti ( vedi Frontex-Triton, con sede a Catania) e non più preziosa perla di natura e cultura. Dati ufficiali rendono noto che l’Italia, facendo parte della Nato, impegna risorse finanziarie pari all'1% del PIL, circa 20 miliardi di euro annui e secondo gli impegni assunti dal governo nel quadro dell’Alleanza, la spesa militare italiana dovrà essere portata al 2% del PIL, cioè circa 40 miliardi di euro all'anno Un colossale esborso di denaro pubblico, sottratto alle spese e alle tante e gravi emergenze sociali, per un’alleanza la cui strategia non è difensiva, come essa proclama, ma offensiva come ricordano le guerre in Iraq, Jugoslavia, in Afghanistan, in Libia e le azioni di destabilizzazione in Ucraina, in alleanza con forze fasciste locali, ed in Siria. Noi siciliani, nello specifico, già ben conosciamo gli effetti del processo di militarizzazione della nostra terra portato avanti negli anni da USA e NATO: il Muos di Niscemi (sistema di antenne ad elevatissima potenza elettromagnetica della Marina Militare Americana), la base di Sigonella, capitale mondiale dei micidiali droni (aerei senza pilota),gli impianti di radio telecomunicazione, le installazioni radar e le postazioni per le guerre elettroniche presenti a Lampedusa, il radar della135^ Squadriglia dell’Aeronautica militare di contrada Perino a Marsala hanno avuto effetti devastanti sulla salute della gente e sull’ambiente. Incremento del rischio di insorgenza di tumori,inquinamento acustico, fenomeni di estinzione animale e vegetale, malformazioni fetali. La mobilitazione No Muos ad esempio, che va avanti a Niscemi da anni, ci ha insegnato che solo la lotta e la partecipazione in prima persona possono fermare i signori della guerra. Davanti a tutto questo e guardando alla nostra regione come a un bene prezioso da salvaguardare non possiamo che opporci alle esercitazioni militari che si terranno nell’area di Birgi, alla presenza della Nato nei nostri territori e alle sue strategie di guerra votando e promuovendo tutti i necessari processi finalizzati alla pace, alla salvaguardia del territori, all'incolumità della gente.


MANIFESTAZIONE REGIONALE NO TRIDENT  31 OTTOBRE

CONCENTRAMENTO ORE 14.00 MARSALA


* Contro le esercitazioni Nato a Birgi

*Contro le devastazioni ambientali

* In difesa della salute * Per la smilitarizzazione della Sicilia


DICO NO ALLA NATO PERCHE’ QUI SONO NATO!


Coordinamento provincia di Trapani contro la guerra e la Nato

Coordinamento regionale dei comitati No Muos


Info-adesioni: comunica@...chiara_paladino@...




=== 8 ===

Trident Juncture 2015, la Nato prepara altre guerre 

Tommaso Di Francesco     Manlio Dinucci 


Prende il via oggi in Italia, Spagna e Portogallo, dopo due anni di preparazione, la Trident Juncture 2015 (TJ15), una delle più grandi esercitazioni Nato. Vi partecipano oltre 230  unità terrestri, aeree e navali e forze per le operazioni speciali di 28 paesi alleati e 7 partner, con 36 mila uomini, oltre 60 navi e 200 aerei da guerra, anzitutto cacciabombardieri a duplice capacità convenzionale e nucleare. La prima fase (3-16 ottobre) testerà la capacità strategica e operativa dei comandi Nato; la seconda (21 ottobre-6 novembre) si svolgerà «dal vivo» con l’impiego delle unità militari. 

La TJ15, annuncia un comunicato ufficiale, «dimostrerà il nuovo accresciuto livello di ambizione della Nato nel condurre la moderna guerra congiunta». Dimostrerà in particolare «la capacità della Forza di risposta della Nato nel pianificare, preparare, dispiegare e sostenere forze nelle operazioni di risposta alle crisi non previste dall’articolo 5, al di fuori del territorio dell’Alleanza».
 
Quale sia il raggio d’azione della «Grande Nato», che dal Nord Atlantico è arrivata sulle montagne afghane e mira oltre, lo dimostra il fatto che alla Trident Juncture 2015 partecipa l’Australia. Significativo è che vi prenda parte anche l’Ucraina, paese che la Nato sta ormai incorporando, dopo essersi estesa a sette paesi dell’ex Patto di Varsavia, tre dell’ex Urss e due della ex Jugoslavia (demolita con la guerra nel 1999). Gli altri paesi non-Nato partecipanti alla TJ15 sono Austria, Svezia, Finlandia, Bosnia-Erzegovina e Macedonia. 

Nell’esercitazione, la Nato coinvolge alcune organizzazioni e agenzie internazionali (come la Croce Rossa e la Usaid). Si scopre così una «Nato umanitaria», impegnata nel «mantenimento della pace»: il segretario generale Stoltenberg, il 28 settembre a New York, ha assicurato che «la Nato è pronta ad appoggiare le Nazioni Unite per rendere le sue operazioni di peacekeeping più sicure ed efficaci».   

Partecipa alla prima fase della TJ15 anche l’Unione europea. Il coinvolgimento della Ue nella grande esercitazione di guerra della Nato riporta in primo piano la questione politica di fondo. L’art. 42 del Trattato sull’Unione europea stabilisce che «la politica dell’Unione rispetta gli obblighi di alcuni Stati membri, i quali ritengono che la loro difesa comune si realizzi tramite l’Organizzazione del Trattato del Nord Atlantico». Poiché sono membri della Alleanza 22 dei 28 paesi della Ue, è evidente il predominio della Nato. Inoltre, il protocollo n. 10 sulla cooperazione istituita dall’art. 42 sottolinea che la Nato «resta il fondamento della difesa collettiva» della Ue, e che «un ruolo più forte dell'Unione in materia di sicurezza e di difesa contribuirà alla vitalità di un'Alleanza atlantica rinnovata». Rinnovata sì, ma rigidamente ancorata alla vecchia gerarchia: il Comandante supremo alleato in Europa è sempre nominato dal presidente degli Stati uniti e sono in mano agli Usa tutti gli altri comandi chiave. 

Tramite la Nato, al cui interno i governi dell’Est sono legati più a Washington che a Bruxelles, gli Usa influiscono non solo sulla politica estera e militare della Ue, ma complessivamente sui suoi indirizzi politici ed economici. Sono così riusciti a trasformare l’Europa in prima linea di una nuova guerra fredda, che si sta allargando alla regione Asia/Pacifico, continuando allo spesso tempo a usarla come ponte di lancio delle operazioni militari Usa/Nato in Medioriente e Africa. Con la  collaborazione delle oligarchie politiche ed economiche europee che, pur in concorrenza con quelle statunitensi e anche l’una con l’altra, convergono (pur a differenti livelli) quando si tratta di difendere l’«ordine economico mondiale» dominato dall’Occidente, oggi messo in discussione dai Brics e altri paesi emergenti.

In tale quadro l’Italia continua a distinguersi per la sua subalternità agli Stati uniti e quindi per la sua «fedeltà atlantica». Riguardo alla Trident Juncture 2015, comunica il governo, «
sin dal 2013 l'Italia aveva anticipato all'Alleanza una prima offerta di assetti, basi e poligoni»: il centro di Poggio Renatico (Ferrara), il primo divenuto operativo del nuovo Sistema di comando e controllo aereo Nato, che potrà lanciare operazioni di guerra aerea in un’area di oltre 10 milioni di km quadrati, dall’Europa orientale all’Asia e all’Africa; e, per il dispiegamento delle forze aeree, «le basi di Trapani, Decimomannu, Pratica di Mare, Pisa, Amendola e Sigonella». Partecipano alla TJ15 anche le navi impegnate nell’esercitazione «Mare Aperto» e unità dell’esercito inviate a Capo Teulada (Sardegna), in Spagna e Portogallo. 

Il governo nega il coinvolgimento del Joint Force Command di Napoli (con uno staff di 800 militari al quartier generale di Lago Patria), in quanto la TJ15 è guidata dal 
Joint Force Command di Brunssum (Olanda). Sconfessato dalla stessa Nato: il comando Nato di Napoli – diretto dall’ammiraglio Usa Ferguson  che è anche comandante delle Forze navali Usa in Europa, delle Forze navali Usa del Comando Africa e delle Forze Nato in Kosovo – svolge nel 2015 il ruolo di comando operativo della «Forza di risposta» (40mila effettivi) che viene testata nella Trident Juncture. Nel 2016 il comando passerà a Brunssum, alternandosi annualmente con Napoli. 

Dulcis in fundo, la Nato annuncia che ha «invitato quest’anno alla Trident Juncture, per la prima volta, un gran numero di industrie della difesa perché, partecipando all’esercitazione, trovino soluzioni tecnologiche per accelerare l’innovazione militare». La Trident Juncture 2015, il cui costo è segreto ma sicuramente ammonta a miliardi di dollari, prepara così altre enormi spese per l’acquisto di armamenti. Il tutto pagato con denaro pubblico, ossia direttamente e indirettamente dai cittadini. 

(il manifesto, 3 ottobre 2015)

=== 9 ===

L’arte della guerra
 
Missione Nato in «East Cerasia» 

Manlio Dinucci
  

«Nella East Cerasia (Cerasia dell’Est), un paese ha invaso un paese vicino più piccolo e minaccia di invaderne un altro. Le implicazioni della crisi sono globali. La Nato lancia una missione internazionale di assistenza e appoggio per proteggere gli Stati minacciati»: questo è lo scenario che viene «simulato» dall’esercitazione Trident Juncture 2015 (TJ15). 

I nomi, spiega la Nato, sono «fittizi». Non ci vuole però molta immaginazione per capire che la «Cerasia dell’Est» è l’Europa dell’Est e «il paese invasore» è la Russia, accusata dalla Nato di aver invaso l’Ucraina e di minacciare altri Stati dell’Est. Quella in corso in Italia, Spagna e Portogallo è dunque una prova reale di guerra sul fronte orientale. 

Nella fase iniziale (3-16 ottobre), nel centro di Poggio Renatico (Ferrara), il primo operativo del nuovo Sistema di comando e controllo aereo Nato, 400 militari di 15 paesi «simulano gli eventi da affrontare». Quindi, dal 21 ottobre al 6 novembre, si svolge la Livex, l’esercitazione «dal vivo» con oltre 230 unità terrestri, aeree e navali e forze speciali di 28 paesi alleati e 7 partner (tra cui l’Ucraina), comprendenti 36 mila uomini, oltre 60 navi e 200 aerei da guerra. 

Nella TJ15, le operazioni terrestri sono controllate dal Landcom, il Comando delle forze terrestri Nato con quartier generale a Izmir (Turchia), agli ordini del generale Usa Nicholson, che ha inviato sul campo oltre 250 membri del suo staff. Quelle marittime, dal Marcom, il Comando delle forze navali Nato con quartier generale a Northwood (Gran Bretagna), agli ordini dell’ammiraglio britannico Hudson. Quelle aeree, dallo Aircom, il Comando delle forze aeree Nato con quartier generale a Ramstein (Germania), agli ordini del generale Usa Gorenc che è anche comandante delle forze aeree Usa in Europa e di quelle per l’Africa.  

La TJ15 serve a testare la capacità della «Forza di risposta» (40mila uomini), in particolare della sua «Forza di punta ad altissima prontezza operativa» proiettabile in 48 ore fuori dall’area Nato sia verso Est che verso Sud, il cui comando operativo viene esercitato nel 2015 dal Joint Force Command di Lago Patria (Napoli), agli ordini dell’ammiraglio Usa Ferguson che è anche comandante delle Forze navali Usa in Europa e di quelle per l’Africa. 

L’Italia, comunica il governo, ha fornito per l’esercitazione «assetti, basi e poligoni». Particolarmente importanti le basi e i poligoni per le forze aeree, che la Nato così elenca: Pisa e Grosseto in Toscana, Pratica di Mare nel Lazio, Amendola in Puglia, Decimomannu e Teulada in Sardegna, Sigonella e Trapani in Sicilia, cui si aggiunge la portaerei Cavour come base galleggiante. 

Alla vigilia della Livex, il 19 ottobre, si svolgerà all’aeroporto di Trapani Birgi la cerimonia di apertura, con la partecipazione di alcuni dei massimi rappresentanti militari italiani e Nato, seguita da una conferenza stampa e dal sorvolo degli aerei da guerra (Eurofighter 2000, F-16, Amx e altri), italiani, polacchi, greci e canadesi, più un aereo.radar Awacs rischierato a Trapani dalla base Nato di Geilenkirchen (Germania).

 Niente cerimonie, invece, alla base di Decimomannu, usata anche da aerei sloveni, e al poligono di Teulada dove si eserciteranno anche forze terrestri. L’esercitazione Livex «dal vivo», con bombe e missili che esplodendo spargeranno nell’ambiente uranio impoverito, altri metalli pesanti e sostanze chimiche tossiche, seminerà altra morte provocando tumori e malformazioni genetiche. Pagando con denaro pubblico, ricavato dai tagli alle spese sociali, le spese vive della Livex. 
 
(il manifesto, 13 ottobre 2015)




(english / italiano)

Uno sguardo ai confini della Federazione Russa

1) Georgia on their minds: West tries to make a Serbia out of Russia (Neil Clark)
2) Paesi baltici: “democrazia” intermittente tra sfilate di SS e “minaccia russa” (Fabrizio Poggi)


=== 1 ===


Georgia on their minds: West tries to make a Serbia out of Russia


Neil Clark is a journalist, writer, broadcaster and blogger. He has written for many newspapers and magazines in the UK and other countries including The Guardian, Morning Star, Daily and Sunday Express, Mail on Sunday, Daily Mail, Daily Telegraph, New Statesman, The Spectator, The Week, and The American Conservative. He is a regular pundit on RT and has also appeared on BBC TV and radio, Sky News, Press TV and the Voice of Russia. He is the co-founder of the Campaign For Public Ownership @PublicOwnership. His award winning blog can be found at www.neilclark66.blogspot.com. He tweets on politics and world affairs @NeilClark66

10 Oct, 2015

Putin calls the West’s bluff on fighting ISIS in Syria. Western elite figures are most unhappy. The Empire badly needs to strike a blow at Russia – and right on cue, the issue of ‘war crimes’ in Georgia miraculously comes to the fore!
This Thursday it was announced that the International Criminal Court was planning to investigate possible crimes committed during the conflict between Georgia and Russia in 2008.
Reuters reports: ‘the court said that Prosecutor Fatou Bensouda had concluded there was a “reasonable basis to believe” crimes had been committed during the short war over the Russian-backed breakaway Georgian province of South Ossetia.”
“A favorable decision by the judges would pit non-ICC member Russia versus the European-backed global war crimes court at a time of high East-West tensions over the conflicts in Ukraine and Syria,” says Radio Free Europe/Radio Liberty.
Now, it could be that the timing of this is a total coincidence. That it just so happened that over seven years after the events in question, the ICC decided to make a statement on Georgia, in the same week that the Western elites were fuming over Russia out-maneuvering them in Syria and leaving their ‘regime change’ plans for Damascus in tatters.
And it could also be a coincidence that NATO too has been talking about Georgia rather loudly this week.
“Georgia is a sovereign nation with internationally recognized borders. It has the right to determine its own future. And its own security arrangements. Yet today, Russia still violates Georgia’s borders. NATO calls on Russia to reverse its recognition of the South Ossetia and Abkhazia regions of Georgia as independent states. Georgia is one of NATO’s closest partners. We are committed to deepening our partnership,” declared NATO Secretary General Jens Stoltenberg.
Isn’t it interesting how the issue of Georgia, the independence of South Ossetia and Abkhazia and war crimes committed in the conflict, has become a ‘hot topic’ in this of all weeks? What was a dead issue has suddenly come alive. Now it’s not just Hoagy Carmichael, but quite a few other people that have Georgia on their minds.
It’s very hard to escape the conclusion that NATO and the West are desperate to use all possible instruments against Russia to ‘punish’ them for having the temerity to drop bombs in Syria – something only NATO powers and its allies believe they have the right to do. If so, it wouldn‘t be anything new.
Seeking to ‘punish’ countries by bringing up events of the past and threatening them with war crimes investigations is something the US and its closest allies have done plenty of times in the past.
With Serbia, politically-motivated war crimes indictments were used to bully the country into toeing the Washington line and taking a pro-Western ‘reform’ path which benefited Western capital.
Think back to the illegal NATO bombing of Yugoslavia in 1999. Washington’s chief hawk, Secretary of State Madeline Albright, thought the Yugoslav government would capitulate in a matter of days. “I don’t see this is a long term operation. I think this is something that is achievable within a relatively short space of time,” she boasted.
But the Yugoslav government did not capitulate and NATO’s campaign started to run into difficulties. The ‘humanitarian’ bombers of the West hit a number of civilian targets including Serbian television, a passenger train, and a convoy of Kosovan Albanians, which they shamefully tried to blame on Yugoslav forces. As the civilian casualties mounted, splits started to grow between NATO member states. The US was rattled. Something needed to be done to increase pressure on Belgrade and isolate the Yugoslavia leadership further.
Right on cue, on the 27th of May, Yugoslav President Slobodan Milosevic and four other leading political and military figures in the country (including the Chief of Staff of the Yugoslav Army) were indicted for war crimes by the ICTY.
The timing could not have been better for Washington. We know that the US and Britain were informed of the decision by ICTY Prosecutor Louise Arbour two days before it was publicly announced – with Arbour discussing it in a ten minute telephone call with US President Bill Clinton and British Prime Minister Tony Blair.
An ‘independent’ court? The ICTY was anything but.
Fast forward to May 2011. NATO was once again bombing a sovereign state – this time Libya. Again, things weren’t going quite according to plan as NATO hadn’t made the advances they thought they would have by this stage. The government of Muammar Gaddafi called for a truce and for peace negotiations with the anti-government Western-backed ‘rebels’ based in Benghazi. But a truce and a negotiated settlement was the last thing NATO wanted – they were hell-bent on regime change and turning one of the richest countries in Africa into a failed state.
One day later, it was announced that the ICC’s chief prosecutor was officially seeking an arrest warrant for Gaddafi (and his son Saif al-Islam and Intelligence chief Abdullah Senussi) for ‘crimes against humanity‘ – sabotaging any hopes for a peaceful resolution.
Now of course, the indictments of Milosevic and Gaddafi at times when wars against their countries were not going well for NATO could again have just been one big coincidence. But there was a link between the two cases, as Diana Johnstone noted in her 2011 Counterpunch article ‘The Imperialist Crime Cover Up.’
“In the spring of 1999, David Scheffer, who was then US Secretary of State Madeleine Albright’s Ambassador at large for War Crimes, visited Louise Arbour and provided her with NATO reports on which to base her indictments. Indeed, Scheffer had earlier helped set up the ICTY as instructed by Ms. Albright.”
In 2011, Scheffer was on the scene again, enthusing over the indictment of Gaddafi. “NATO will doubtless appreciate the ICC investigation and indictment of top Libyan leaders, including Kadhafi,” he told AFP.
Johnstone concludes“Thus the International Criminal Court turns out to be a continuation of the ICTY, that is, an instrument not of international justice but the judicial arm of Western intervention in weaker countries. The ICC could well stand for Imperialist Crimes Cover-up.”
Which brings us back to Georgia.
The ICC’s plan to investigate the Georgia-Russia conflict is noteworthy given other situations it is currently investigating. All nine of them involve Africa. The ICC has indicted 36 individuals to date – all of them were Africans. Mmm, I wonder if you can see any bias here? The crimes of the individuals the ICC has indicted cannot really be compared to those of Western leaders whose ‘interventions,’ whether directly or indirectly through terrorist proxies, have laid waste to vast swathes of the Middle East – CRIMES which the ICC ignores.
ICC = Imperialist Crime Cover Up? What a ludicrous thought!
However, any attempts to use the court to make a Serbia out of Russia are unlikely to succeed. Although Russia signed the Rome Statute which established the ICC, it has not formally ratified the statute. Slobodan Milosevic’s mistake was to recognize the jurisdiction of the ICTY when he signed the Dayton Peace Accords in 1995 – not believing that he would ever be indicted by the court.
Even leaving the issues of legal jurisdiction aside, the ICC is on very shaky ground indeed if it tries to put any blame on Russia for the events which occurred seven years ago.
The war began with Georgia’s cynical attack on the South Ossetian city of Tskhinvali and the Russian peacekeepers stationed there on the night of 7/8th August 2008, as world leaders were gathering in Beijing for the start of the Olympics.
It’s not ‘Russian propaganda’ to claim that Georgia was the aggressor and acted illegally, it’s the simple truth. “There is the question of whether the use of force by Georgia in South Ossetia, beginning with the shelling of Tskhinvali during the night of 7/8 August 2008, was justifiable under international law. It was not,” said the official 2009 EU report on the conflict.
The report also stated:
“There was no ongoing armed attack by Russia before the start of the Georgian operation. Georgian claims of a large-scale presence of Russian armed forces in South Ossetia prior to the Georgian offensive on 7/8 August could not be substantiated by the Mission.”
Russia successfully repelled the Georgian aggression – to the great annoyance of the West’s endless war lobby, who had desperately tried to paint Russia as the aggressor. Anti-imperialist writer Seumas Milne put the five day Georgia-Russia war into context. “The former Soviet republic [Georgia], was a particular favourite of Washington’s neoconservatives. Its forces, trained and armed by the US and Israel, made up the third largest contingent in the occupation of Iraq. It’s authoritarian US-educated president [Mikhail Saakashvili] had been lobbying hard for Georgia to join NATO, as part of the alliance’s eastward expansion up to Russia’s borders.”
The role of Georgia in neocon machinations against Russia could not be plainer. The plan failed miserably in 2008, but now, as Russia pounds western terrorist proxies in Syria, the Georgian conflict has been resuscitated.
This time, though, any use of international courts to bully and subdue a country that doesn’t toe the Washington line is doomed to failure. And if an investigation is opened into the Georgia conflict, but not those directly involving leading Western countries, the only result will be to discredit the ‘Imperialist Crimes Cover-up’ still further.

=== 2 ===


Paesi baltici: “democrazia” intermittente tra sfilate di SS e “minaccia russa”

di Fabrizio Poggi, 29 Settembre 2015

Crescono gli allarmi per le manifestazioni più eclatanti e, in diverse occasioni, sfacciatamente provocatorie, di neofascismo, antisemitismo, neonazismo, revisionismo storico, in vari paesi dell'Europa orientale. La questione ha toccato picchi di aperta esternazione, anche simbolica, con l'apparizione dei battaglioni neonazisti in Ucraina, i cui capimanipolo sono stati a suo tempo addestrati da istruttori USA, quindi usati sul fronte del Donbass, dove hanno terrorizzato la popolazione civile, “istituzionalizzati” dal potere golpista di Kiev e, ovviamente, bellamente ignorati – quando non addirittura romanzescamente riverniciati di buonismo – dalla maggior parte dei media nostrani.
Ma, prima e oltre che in Ucraina, dove l'eroicizzazione di elementi e gruppi a suo tempo al servizio delle SS è frutto della “democratizzazione” degli ultimi anni, l'area di più radicata e stagionata memoria nazista è quella del Baltico. Negli ultimi tempi anche in Polonia e in Moldavia si assiste a un crescendo di distruzione di monumenti dedicati ai soldati sovietici caduti nella Seconda guerra mondiale e alla rimozione dei resti di militari dell'Armata Rossa dai cimiteri e loro trasferimento in località remote. Nel migliore dei casi, i monumenti vengono trasferiti in periferie lontane delle città; in altre occasioni, si recintano aree apposite in cui vengono raccolti busti, monumenti, targhe legati alle gesta dei soldati rossi o che in qualche modo ricordino il periodo sovietico – è stato così, a suo tempo, nella stessa Russia – e, più di recente, in alcuni di quei paesi, è scoppiata la moda dei “musei dell'occupazione sovietica”, a volte semplicemente “musei dell'occupazione”, equiparando il periodo sovietico all'invasione nazista. In Estonia, i veterani russi dell'Armata Rossa, anche i decorati come Eroi dell'Unione Sovietica, sono equiparati per legge agli scagnozzi locali al soldo delle SS naziste: alle parate vengono fatti sfilare insieme come “partecipanti alla Seconda guerra mondiale”! Si demoliscono i monumenti ai caduti sovietici, ma si investono solide cifre in quelli alle Divisioni SS baltiche, i cui reduci possono riunirsi ufficialmente, in uniforme nazista, a differenza dei veterani rossi, cui si vietano le assemblee e persino l'esibizione di decorazioni sovietiche. Il 16 marzo è già dal 1994 pressoché ricorrenza ufficiale in Lettonia, a ricordo dell'ingresso in battaglia delle Divisioni lettoni, contro l’Armata Rossa e nelle file delle SS. E se i membri del Comitato antifascista lettone organizzano controparate con la bandiera dell'Urss, a finire in galera sono proprio loro, per esibizione di “simboli antistatali” e non i nazisti della Legione volontaria SS.
Il sempre più traballante primo ministro ucraino Arsenij Jatsenjuk – costretto ora a inventarsi anche falsi attentati, per cercare di risollevare l'audience intorno alla sua persona – non escogita nulla di nuovo, quando parla di “Untermenschen” a proposito dei russi che vivono in Ucraina o quando, come nel gennaio scorso, nell'intervista alla TV tedesca ARD, aveva parlato di “aggressione dell'Urss alla Germania e all'Ucraina” nel 1941: nei paesi baltici, gli omaggi alle ex SS locali, i pianti contro la “occupazione sovietica”  o l'esclusione dalla categoria dei vivi di chiunque non sia “nativo etnico”, sono da tempo istituzionalizzati.
Per la verità, ogni tanto anche lì sono costretti a fare qualche passo indietro, quando il passato di qualcuno di quegli “eroi” rischia davvero di compromettere il paese agli occhi della comunità internazionale che, se volge la testa o addirittura amplifica gli urli sulla “invasione bolscevica delle piccole repubbliche” baltiche, è costretta a esternare commenti sdegnati a proposito dell'oltraggio ad alcuni “principi fondanti” della democrazia, come è il caso dell'olocausto. E' così che in Lituania lo scandalo è scoppiato quando si è scoperto che un “eroe nazionale” aveva partecipato, durante la guerra, non solo alle uccisioni di cittadini sovietici – e questo poteva passare: anzi, per questo aveva avuto una medaglia – ma anche alle stragi di ebrei. Dopo quindici anni che Pranas Končius, combattente antisovietico della cosiddetta Unione dei partigiani per la libertà della Lituania (attiva dal 1944 fino a metà anni '50) era stato insignito dell'ordine della Croce di Vytis, la presidente Dalja Gribauskajte si è vista costretta a cancellare il provvedimento, “in considerazione dell'appello del Centro per il genocidio e la resistenza”, che accusava Končius di aver partecipato ad almeno tre fucilazioni in massa di donne e bambini ebrei lituani. Sottufficiale dell'esercito lituano, con l'occupazione tedesca Končius entrò a far parte della polizia al servizio dei nazisti; nel '44, con il ritorno del potere sovietico, si dette alla macchia nelle file dei cosiddetti “fratelli dei boschi”. Accerchiate le bande più volte dai reparti del Ministero degli interni, Končius riuscì sempre a sottrarsi alla cattura, fino al 1965, allorché fu ucciso in un ultimo scontro a fuoco con la polizia sovietica.
Proprio a quei “fratelli dei boschi”, che agivano non solo in Lituania, ma in tutti i paesi baltici, è dedicato il monumento inaugurato lo scorso 11 settembre a Ile, in Lettonia, alla presenza di alte cariche militari ed esponenti della repubblica, tra cui lo speaker della Sejm, il parlamento lettone. Attivi dalla fine della guerra fino a buona parte degli anni '50, i “fratelli dei boschi” erano composti per lo più di ex legionari baltici delle Waffen SS e si resero responsabili dell'uccisione di alcune migliaia di civili sovietici. Di recente, una pubblicazione del Ministero degli esteri di Riga - in Lettonia, nel 1935, gli ebrei costituivano il 5% della popolazione - contiene una perla del tipo: “solo dopo l'indipendenza, nel 1991, si è cominciato a studiare la storia dell'olocausto in Lettonia, durante l'occupazione nazista e sovietica, dal 1940 al 1956” e si sono portati alla luce “aspetti prima distorti dalla propaganda e disinformazione nazista e sovietica”. Bontà sua, si ammette che “alcuni elementi locali” aiutarono i battaglioni di sterminio delle SS anche in Lettonia, per essere poi trasferiti in Russia e Bielorussia; nel massacro di 25mila ebrei del ghetto di Riga, la polizia lettone, secondo la pubblicazione, svolse “solo”(!) il lavoro di sorveglianza, nelle cosiddette “Schutzmannschaften”.
Nei tre paesi baltici, l'odio per le nazionalità diverse si è sempre manifestato sotto forma della loro estraniazione ufficiale dalla vita sociale e pubblica. Se in Estonia, sin dagli anni '20 si sottoposero a emarginazione, discriminazione e saccheggio quelle decine di migliaia (di quel milione di emigrati bianchi russi dopo la rivoluzione d'Ottobre) di “fratelli di classe” russi fuggiti alla “peste bolscevica”, solo per il fatto di non essere estoni puri, ecco che oggi addirittura il preambolo della Costituzione lettone sancisce ufficialmente il principio per cui chi non è lettone è “non cittadino”, e in tale categoria rientra quasi il 15% della popolazione. Vi si parla infatti esclusivamente di “terre lettoni storiche”, “nazione lettone”, “lingua e cultura lettoni”. Nessuna menzione del 27% di popolazione russa, 3,5% bielorussa, 2,2% ucraina e altrettanto polacca; semplicemente, non esistono: non votano, non hanno lingua propria, insomma, come anticipava 90 anni fa il bulgakoviano Poligraf Poligrafič “alla persona senza documenti è severamente vietato esistere”.
Ma tant'è, in nome della “indipendenza”! Recentemente, Oleg Nazarov, del Club Zinovev, scriveva che “il 10 ottobre 1939 fu firmato il trattato sovietico-lituano di mutua assistenza, secondo cui l'Urss passava alla Lituania la città di Vilna (l'attuale capitale Vilnius) e la regione di Vilna. Su tale conseguenza della cosiddetta "occupazione sovietica" (la cui negazione è punibile per legge) i politici lituani tacciono. Non ricordano che durante "l'occupazione" la popolazione della Lituania era in crescita e ora invece si riduce. Tale silenzio non è un caso. La Lituania, che era nell'Urss la vetrina delle conquiste del socialismo, nei 24 anni dalla sua indipendenza non ha ottenuto prosperità, ma si è trasformata in una colonia dell'UE”. Nel complesso, a partire dal 1920 e durante la guerra civile scatenata dagli eserciti bianchi e dalle potenze straniere contro la giovane Repubblica sovietica russa, la Lituania è passata attraverso l'occupazione polacca di vasti territori, mire bielorusse su altri, dittatura fascista e “lituanizzazione” di territori e popolazione e, infine, invasione nazista. Alla fine della guerra il paese riacquistò i territori persi e inoltre, scrive Nazarov – non certo imputabile di simpatie staliniane – si allargò grazie a Stalin con altre aree, in precedenza tedesche o bielorusse. Nel 1990, in occasione del 50° dei trattati sottoscritti dall'Urss con le repubbliche baltiche, “Meždunarodnaja Žizn”, pubblicava alcuni rapporti inviati nel 1939 a Mosca da fiduciari o plenipotenziari sovietici. In tali rapporti si evidenziava come quei vari patti (di mutua assistenza, commerciali o di non aggressione) facessero sorgere forte apprensione nelle classi dominanti di quei paesi: apprensione per la possibile “bolscevizzazione” che sarebbe seguita all'arrivo di reparti dell'Armata Rossa a difesa delle basi concesse all'Urss e che erano invece salutati con entusiasmo dalle forze rivoluzionarie, convinte della prossima fine dei regimi fascisti locali.
Dunque, ancora una volta, si rileva come il nucleo centrale di ogni contrapposizione – nazionale, culturale, religiosa, ecc. - abbia una radice di classe e come l'odierna canea attorno alla presunta “minaccia russa” o a qualunque tema che abbia a che fare con l'esperienza sovietica, risponda a precisi interessi di classe. Gli atti di contrizione per l'olocausto nazista tacciono di fronte alle odierne sfilate degli ultimi avanzi di quelli che Der Spiegel, nel 2009, definiva “Die Komplizen”, se si tratta di abbattere le frontiere di fronte ai capitali occidentali; le genuflessioni quotidiane dinanzi all'icona della democrazia liberale passano in secondo piano allorché sono in gioco gli interessi del polo imperialista europeo, che ha bisogno di allargare il proprio mercato interno e la propria riserva di forza lavoro. Così che, ben vengano gli eredi delle Waffen SS a irrobustire la UE e a cedere territori alle esigenze dell'Alleanza atlantica contro la “minaccia russa”: dopo tutto, si tratta di repubbliche democratiche, anche se la democrazia è limitata a una fetta sola della popolazione.




Nuovo sul nostro sito:

di Slobodanka Ćirić, traduttrice e poetessa

La kafana, anima di Belgrado 

   
 Contiene:
    ANEDDOTTI, STORIE E POESIE LEGATE ALLA VITA DELLA KAFANA
    La giovinezza è una follia / Iscriversi agli astemi / Scrittore senza mestiere / Si è giustificato / Un uomo strano / L’interpretazione maestosa di Rucović / Il resto / Scarsa memoria / Sremac a proposito di Zio Ilija / Per poco non perì Janko / Nušić e il passante / La donna è una cosa costosa / Un consiglio buono vale oro / Il consiglio di Dojcin / La bottiglia piena / Due disgrazie per il popolo serbo / Inutile salvataggio del beone / Il lasciapassare / L’acqua fa male / La vista debole / Non vado più in kafana / Sete / Il credito / L’ingresso vietato agli attori / L’inquilino / Piccolo capitale / La vedova allegra / Il museo “?”
    UBRIACHEZZA: Vladislav Petković Diš
    IL CANTO ALLA DONNA: Jovan Dučić 
    MILA: Đura Jakšić
    SKADARLIJA: Đura Jakšić
    NOSTALGIA DI SKADARLIJA: Gustav Krklec
    SKADARLIJA / TRE CAPPELLI: Gustav Krklec
    QUANDO PENSO: Jovan Jovanović Zmaj
    ICONA: Miroslav Antić
    UN LENTO MORIRE NELLA KAFANA: Rade Drainac
    AMORE: Miroslav Antić
    IL PECCATO: Duško Trifunović

      Dal testo è tratto uno spettacolo già rappresentato a Trieste e Milano
    



(english / srpskohrvatski / francais / italiano)

Zivadin Jovanovic sulla crisi dei migranti

RT Interview: ‘Migrant crisis: Result of EU blindly joining US strategy’ – ex Yugoslav FM / L’ex ministro degli esteri jugoslavo: la crisi dei migranti è il risultato della fedeltà cieca dell’UE alle strategie americane


Isto procitaj / Leggi anche:

REFUGEE CRISIS AND THE BALKANS (JUGOINFO 21/9/2015)
LINKS / Vulin: "Hrvatska humanost trajala samo dva dana" / Croatia refuses to accept refugees, partly closes borders with Serbia (18 Sep, 2015) / Hungary stops train with 1,000 asylum seekers, blocks and expels 40 Croatian police officers / Evropa zaboravlja da je Srbija sama primila 900.000 izbeglica tokom devedesetih!

RÉFUGIÉS : À BREGANA, LA SLOVÉNIE CLÔTURE SA FRONTIÈRE AVEC LA CROATIE (CdB / #OpenEurope, 21 septembre 2015)
Pendant ce temps, la Croatie achemine des milliers de réfugiés aux frontières avec la Hongrie et la Slovénie, et ferme le principal point de passage frontalier avec la Serbie...

BEOGRAD UVEO BLOKADU GRANICE 'Ovo je ekonomska agresija, od sada hrvatska teretna vozila ne smiju u Srbiju' (23/9/2015)
... Srbija još nije povukla svoj ultimatum: ili će Hrvatska u potpunosti otvoriti granice, ili će Srbija primijeniti tri paketa mjera koje je odobrila vlada Srbije na sjednici u utorak...

CROATIE-SERBIE : ESCALADE DANS LA GUERRE DES FRONTIÈRES (CdB / #OpenEurope, 24 septembre 2015)
Depuis mercredi soir, minuit, la Serbie a interdit l’importation de toute marchandise croate. En retour, Zagreb interdit l’entrée sur son territoire, au poste de frontière de Bajakovo, à tout ressortissant serbe et à tout véhicule immatriculé en Serbie. Des milliers de camions attendent toujours de passer...

SERBIA-CROAZIA: LA BREVE E INUTILE GUERRA COMMERCIALE (Dragan Janjić | Belgrado  28 settembre 2015)
... La Croazia ha quindi proibito l’ingresso sul proprio territorio degli autoveicoli con targa serba. All’inizio era persino in vigore il divieto di ingresso dei cittadini con passaporti serbi, ma questa misura è stata subito ritirata. Entrambe le parti in causa hanno rimosso poi il blocco a partire dal 25 settembre, su esplicita richiesta di Bruxelles... Milanović ... ad un certo punto ha persino usato il termine “barbari” per i serbi...
Srbija-Hrvatska: mali beskorisni trgovinski rat (Dragan Janjić | Beograd  28 septembar 2015)


=== ENGLISH:

http://www.beoforum.rs/en/books-belgrade-forum-for-the-world-of-equals/435-migrant-crisis-result-of-eu-blindly-joining-us-strategy-ex-yugoslav-fm.html

http://www.rt.com/op-edge/316182-eu-migrants-influx-crisis/

‘Migrant crisis: Result of EU blindly joining US strategy’ – ex Yugoslav FM

Published time: 22 Sep, 2015

Europe is facing a backlash over its wrong policy in Yugoslavia, Afghanistan, and the Middle East, says Zivadin Jovanovic ,Yugoslav Foreign Minister from 1998-2000. The EU blindly joined the US strategy of global interventionism, he told RT.

RT: Just months ago, in the spring, the flow of migrants was relatively low, but now it's in the hundreds of thousands.  What has changed?
Zivadin Jovanovic: I think that there has been growing inflow in the refugee centers and camps in Turkey, Syria, Jordan, Lebanon, and other countries surrounding countries the conflicts in the Middle East. As a consequence we have a tremendous pace now of incoming refugees and immigrants here through the Balkans…For example, Serbia has received [within] the last couple of months over 160,000 immigrants and refugees. On [Sunday] night Serbia received a group of 5,000 new refugees. At the same time… borders to Hungary and Croatia have been almost closed. Now only passengers can pass border crossings, no trucks and no trade is flowing over the border crossings. Incidents occur close to the borders. And [yesterday] we heard the official representative of the EU commission say that all EU countries have a right to return refugees or immigrants to Serbia. Serbia is receiving a great many from the south - from Greece and Macedonia. And it [was] announced [yesterday] that Serbia is supposed to be receiving back those who are not accepted in EU countries. This makes the situation very difficult for Serbia and [leads to a] rise in tension in relations with neighboring countries.
RT: Germany has pointed the blaming finger at US foreign policy. But how much is Europe to blame? 
ZJ: I have just returned from an international conference in Zurich which was devoted to the problem of immigrants, and I heard the assessment of a German analyst, who said it is joint project of the US, Turkey and elements of extreme Islamists. I just cannot confirm this and accept totally, but I certainly think there is [some] truth in that. However, Europe is to be blamed and Europe, it seems to me, is receiving back the fruits of a wrong policy in the past – first of all of joining almost blindly the US strategy of global interventionism…beginning with Yugoslavia in 1999 and then Afghanistan, Iraq, Syria, Yemen, Libya, Mali and many other countries. Now Europe is faced with the fruits of its own wrong policy. I just hope that Europe will have to think twice in the future on how [it] would define its own interest and own policy.
RT: There is growing concern that there could be terrorists hiding among the refugees.  How genuine is that risk?
ZJ: [It’s estimated] that around one million immigrants will come from the Middle East and North Africa to Europe before the end of this year. Only Germany has consented to accept 800,000. When you have such figures, such an enormous inflow, you can only suppose by theory of great numbers that there would be all kinds of people. Having regard that they are coming from war-torn areas… one can really suppose that terrorists may come too.
[On Monday] the Serbian government announced that they are discussing a new anti-terrorist strategy. I don’t attribute this exclusively to the inflow of immigrants, but it is certainly coincides with a growing number of immigrants…If they don’t handle this problem properly instead of 1.5 million this year Europe may have two or three million this year.

LISTEN MORE: https://soundcloud.com/rttv/migrant-measures

=== ITALIANO:


L’ex ministro degli esteri jugoslavo: la crisi dei migranti è il risultato della fedeltà cieca dell’UE alle strategie americane

Forum Belgrado Italia, 22 settembre 2015

L'Europa sta affrontando le conseguenze della sua politica sbagliata in Jugoslavia, Afghanistan e in Medio Oriente. Lo dice Zivadin Jovanovic, ministro degli Esteri jugoslavo tra il 1998 e il 2000, ora presidente del Forum di Belgrado per un Mondo di Eguali. “L'UE si è aggregata ciecamente alla strategia statunitense di interventismo globale e ora ne soffre le conseguenze” sostiene Jovanovic.


Solo pochi mesi fa, in primavera, il flusso di migranti era relativamente basso, ma ora è nell'ordine delle centinaia di migliaia di persone. Che cosa è cambiato?

ZJ:
Penso che ci sia stato un crescente afflusso nei centri di accoglienza e nei campi in Turchia, Siria, Giordania, Libano e altri paesi circostanti adiacenti alle zone di conflitto in Medio Oriente. Di conseguenza, abbiamo una quantità tremenda di rifugiati in arrivo e di immigrati che attraversano i Balcani. Per esempio, la Serbia ha ricevuto negli ultimi due mesi oltre 170.000 immigrati e rifugiati. Ieri sera (20 Settembre 2015) la Serbia ha ricevuto un gruppo di 5.000 nuovi rifugiati. Allo stesso tempo, i valichi di frontiera tra Serbia, Ungheria e Croazia sono stati quasi chiusi. In Croazia sette valichi di frontiera sono stati chiusi ad autocarri e commercio per diversi giorni. Solo i passeggeri possono passare questi varchi. Gravi incidenti si sono verificati nella zona di confine con l'Ungheria, dove le autorità ungheresi hanno eretto un recinto di filo per impedire agli immigrati di continuare a viaggiare verso l'Austria, la Germania e paesi scandinavi. Oggi (21 settembre, 2015) il portavoce ufficiale della Commissione europea ha annunciato che i paesi dell'UE hanno il diritto di rimandare i rifugiati o gli immigrati in Serbia. La Serbia ne sta ricevendo un gran numero da sud, dalla Grecia e Macedonia, e ora sembra che possa essere obbligata a ricevere indietro dal nord coloro che non sono accettati nei paesi dell'UE. Ciò rende la situazione molto difficile per la Serbia e può portare a tensioni nelle relazioni con i paesi vicini.

La Germania ha puntato il dito sulla politica estera statunitense. Ma quali sono le colpe dell’Europa?

ZJ:
Ho sentito la valutazione di un analista tedesco, che ha detto che la marea di immigrati è un progetto congiunto degli Stati Uniti, della Turchia e degli islamisti estremisti. Non posso confermarlo, ma credo che ci sia qualcosa di vero. Tuttavia, l'Europa è da biasimare. A me sembra che l'Europa stia raccogliendo i frutti della propria politica sbagliata. In primo luogo, l'Europa ha seguito quasi ciecamente gli interessi degli Stati Uniti e la loro strategia di interventismo globale, a cominciare dall’aggressione della NATO contro la Jugoslavia nel 1999, poi in Afghanistan, Iraq, Siria, Libia, Yemen, Mali e molti altri paesi. In secondo luogo, dopo la decolonizzazione, invece di aiutare gli africani, gli asiatici e gli altri paesi a promuovere il proprio sviluppo economico e sociale, l’Europa ha continuato a sfruttarli ancora più duramente, in particolare le loro risorse energetiche e minerarie. Ora l'Europa si trova ad affrontare le conseguenze della propria politica sbagliata. Spero solo che l'Europa in futuro penserà due volte su come condurre i propri interesse a lungo termine e la propria politica.

Vi è una crescente preoccupazione che ci possano essere dei terroristi che si nascondono tra i rifugiati. Quanto è reale questo rischio?

ZJ:
Si stima che più di un milione di immigrati arriveranno in Europa dal Medio Oriente e Nord Africa entro la fine di quest'anno. La sola Germania ha acconsentito di accettarne 800.000. Se non gestirà questo problema correttamente, come sembra succederà, invece dei 1,5 milioni di quest'anno, l'Europa potrà averne due o tre milioni l'anno prossimo. Quando si ha a che fare con cifre così elevate si può tranquillamente supporre, per la legge dei grandi numeri, che tra loro potrà esservi qualunque tipo di persona. Visto che i migranti sono provenienti da una zona di guerra, c’è il rischio che arrivino anche dei terroristi.
Il governo serbo ha appena annunciato di star preparando una nuova strategia antiterrorismo. Anche se questo documento governativo non può essere visto semplicemente come una causa dei flussi migratori, è significativo che sia stato presentato contemporaneamente all’incremento del numero degli immigrati.
 
Finora l'Europa ha risposto con recinzioni, controlli alle frontiere, polizia e truppe militari. Questi provvedimenti dureranno a lungo?

ZJ:
Ovviamente no. Ciò riflette una unilateralità a breve termine, una disperata mancanza di capacità strategiche dei politici europei. Cercano di risolvere il problema intervenendo sulle conseguenze, non capendo o evitando di affrontare le cause reali. La cosa peggiore di tutte è l'uso di militari contro i rifugiati e gli immigrati, le loro barche.

Si teme che l'afflusso di rifugiati cambierà inevitabilmente il volto dell'Europa. Sono queste preoccupazioni giustificate?

ZJ:
Sì, ci sono dei timori, alcuni reali, alcuni ingranditi da politici che, per i propri interessi, sfruttano la situazione degli immigrati per favorire l'estremismo di destra e fascista. La nuova situazione degli immigrati, l’incompetenza o la mancanza di volontà dei politici di affrontarlo, ha notevolmente contribuito a promuovere l’estremismo di destra che ormai da anni è una realtà in Europa. In ogni caso, il flusso di immigranti ha messo in luce molte carenze e problemi profondi all'interno dell'UE. Alcuni pilastri della struttura dell'UE come la solidarietà, gli accordi di Dublino, Lisbona e di Schengen sono apparsi deboli e svalutati di fronte ad un'improvvisa eruzione di egoismi nazionali dei singoli paesi membri.

Quindi, che cosa secondo lei dovrebbe essere fatto?

ZJ:
È molto difficile prevedere ulteriori sviluppi e ancor più offrire soluzione. Ma, personalmente, credo che il quadro includa questi elementi:

In primo luogo, è necessario porre fine alla guerra e spargimento di sangue in Siria, attraverso negoziati sotto l'ombrello delle Nazioni Unite. Dopo tutto, la maggior parte dei rifugiati e degli immigrati provengono dalla devastante guerra in Siria, e in secondo luogo in Iraq, in Afghanistan e nel resto del destabilizzato Oriente e dell'Africa;

In secondo luogo, è necessario che UE, ONU, G-20, governi e agenzie internazionali si impegnino per valutare con urgenza le esigenze immediate e a medio termine dei profughi sul posto - in Siria, Turchia, Iraq, Giordania, Libano – per fornire risorse e logistica per soddisfare tali esigenze, mentre si lavora per soluzione pacifica del conflitto;

In terzo luogo, rafforzare l'autorità dei principi fondamentali delle relazioni internazionali, come la sovranità, l'integrità territoriale e la non ingerenza negli affari interni di altri paesi;

In quarto luogo, fermare la militarizzazione e la politica aggressiva, l'interventismo militare globale sotto qualsiasi copertura, che si tratti del "diritto di proteggere" (RTP), del "ruolo-guida" (missione), della democratizzazione, della lotta contro il terrorismo internazionale e simili;

In quinto luogo, riconoscere la realtà del mondo multipolare, accettare la responsabilità condivisa per la pace, la stabilità e lo sviluppo basata sulla Carta delle Nazioni Unite e del sistema delle Nazioni Unite.
 

(Parte di questa intervista è stata pubblicata su RT Tv,il 21 settembre 2015)

Traduzione di Andrea B. per Forum Belgrado Italia/ civg.it



(english / francais / srpskohrvatski / deutsch / italiano)


Putin's UN speech: against ‘policies of exceptionalism and impunity’


--- FLASHBACKS 2008–2015:

What Putin said to LE MONDE - in full (RT, 1 giu 2008)
On his official visit to Paris, Prime Minister Vladimir Putin spoke exclusively and at length to France's Le Monde newspaper. RT now presents the full version of that interview...
VIDEO: http://www.youtube.com/watch?v=g7EhpjXUw1E

Putin: U.S. opened Pandora’s Box (B92/Tanjug News Agency – August 29, 2008)
Russian PM Vladimir Putin says that in recent years Washington has been propagating the rule of force, not international law.
"When we tried to stop the Kosovo solution no one listened to us," Putin said. “... What are we to say to the small communities in the Caucasus? How come Kosovo can get independence and we can’t? You’ll put us in an awkward position,” Putin told CNN...

Putin: Crimea similar to Kosovo, West is rewriting its own rule book (FULL SPEECH – 18/mar/2014)
Crimea's secession from Ukraine was just like Kosovo's secession from Serbia, and any arguments otherwise are just attempts to bend the West-advocated rules that were applied to the Kosovo case... 
Vladimir Putin, Discorso all’Assemblea Federale, 18 Marzo 2014 / Putin: Crimea similar to Kosovo, West is rewriting its own rule book / 10 Putinovih najmoćnijih izjava iz istorijskog govora o Krimu
Top 10 powerful quotes from Putin’s historic Crimea address (March 19, 2014)

Discorso di Vladimir Putin ai rappresentanti del corpo diplomatico / Putin spricht: USA wollen die Welt in eine Weltkaserne verwandeln (1 Juli 2014.)
Ansprache des russischen Präsidenten Wladimir Putin vor der Versammlung der Diplomaten und Botschafter des russischen Außenministeriums in Moskau. Ausschnitte. 
VIDEO: https://www.youtube.com/watch?v=WVQsoIcevLI

Intervista a POLITIKA. Putin: il ‘vaccino’ al virus nazista perde efficacia in Europa (16 ottobre 2014)
Il colpo di Stato in Ucraina è un esempio preoccupante delle crescenti tendenze neo-naziste in Europa orientale, ha detto a un giornale serbo il presidente russo Vladimir Putin, sottolineando che “manifestazioni aperte” di neo-nazismo sono comuni anche nei Paesi baltici. “Purtroppo, in alcuni Paesi europei il ‘vaccino’ al virus nazista creato dal Tribunale di Norimberga perde efficacia. Ciò è chiaramente dimostrato dalle aperte manifestazioni di neo-nazismo già comuni in Lettonia e altri Paesi baltici”, ha detto Putin al giornale Politika prima della visita in Serbia. “La situazione in Ucraina, dove nazionalisti e altri gruppi radicali hanno provocato un colpo di Stato anticostituzionale a febbraio, causa particolare preoccupazione in tale senso”. Di seguito è riportato il testo integrale dell’intervista...
http://aurorasito.wordpress.com/2014/10/17/putin-il-vaccino-al-virus-nazista-perde-efficacia-in-europa/
ORIG.: Putin: "Obamin pristup Rusiji je neprijateljski" (Мирослав Лазански, 16.10.2014.)
https://it.groups.yahoo.com/neo/groups/crj-mailinglist/conversations/messages/8125
IN ENGLISH: Putin: Nazi virus ‘vaccine’ losing effect in Europe (October 15, 2014)

Vladimir Putin: così le Nazioni dell'Europa stanno perdendo la loro sovranità (24 ottobre 2014) 
Discorso alla sessione plenaria del Forum internazionale del «Club Valdai» (la fondazione no-profit che da anni si occupa del ruolo geopolitico della Russia nel mondo)
http://www.ilgiornale.it/news/politica/1063116.html
oppure http://comunicati.russia.it/vladimir-putin-cosi-le-nazioni-dell-europa-stanno-perdendo-la-loro-sovranita.html
Putin to Western elites: Play-time is over. On Putin's speech at the Valdai conference in Sochi, 24.10.2014
http://www.beoforum.rs/en/comments-belgrade-forum-for-the-world-of-equals/388-putin-to-western-elites-play-time-is-over.html

Ucraina, sanzioni, UE: intervista del presidente Putin alla Tv tedesca ARD (16 novembre 2014)
Trad. Voce della Russia: http://italian.ruvr.ru/2014_11_17/Intervista-del-presidente-Putin-al-canale-tedesco-ARD-1464/
Trad. Monia Guidi: http://contropiano.org/documenti/item/27646-aerd-intervista-a-vlladimir-putin
ORIG.: Interview: Putin und der russische Standpunkt
http://www.ndr.de/nachrichten/Putin-und-der-russische-Standpunkt,putininterview108.html
VIDEO: https://www.youtube.com/watch?v=3EXToQnI75g

Intervista a Vladimir Putin alla vigilia della visita ufficiale in Turchia (28 novembre 2014)

‘Remember lessons we taught Hitler’: Top 10 quotes from Putin’s State of Nation address (December 04, 2014)
Sintesi in lingua italiana:  PTV NEWS 5 dicembre 2014 - Putin parla alla nazione Russia
VIDEO: https://www.youtube.com/watch?v=4n69zTW6xi0
Putin: Jugoslaviju su razvalili, Rusiju neće uspeti (Tanjug  04. 12. 2014)

Putin al CORRIERE DELLA SERA: «Non sono un aggressore, patto con l’Europa e parità con gli Usa» (di Paolo Valentino, 6 giugno 2015)
Il presidente russo: «Svilupperemo il nostro potenziale offensivo e penseremo a sistemi in grado di superare la difesa antimissilistica degli Usa. L’Italia spinge il dialogo tra Russia e Europa: ciò crea rapporti speciali»
http://www.corriere.it/esteri/15_giugno_06/intervista-putin-corriere-non-sono-aggressore-patto-europa-ab5eeffe-0c0a-11e5-81da-8596be76a029.shtml
IN ENGLISH: Vladimir Putin, interview to the Italian newspaper «Il Corriere della Sera» FULL TRANSCRIPT (6.3.2015.)
This is the full transcript of Corriere della Sera’s interview with Vladimir Putin:
http://www.corriere.it/english/15_giugno_07/vladimir-putin-interview-to-the-italian-newspaper-corriere-sera-44c5a66c-0d12-11e5-8612-1eda5b996824.shtml


--- LINKS U.N. SPEECH 2015:

Violence instead of democracy: Putin slams ‘policies of exceptionalism and impunity’ in UN speech (RT, 28 Sep 2015)
... Russia believes that attempts to undermine the authority and legitimacy of the United Nations are “extremely dangerous”and could lead to the collapse of the entire system of international relations...
http://www.rt.com/news/316804-putin-russia-unga-speech/

L'intervento di Putin all'ONU – SINTESI (Sputnik, 28.09.2015)
Il presidente russo Vladimir Putin interviene alla 70° assemblea generale dell'ONU...

Vladimir Putin – Intervento all’assemblea generale dell’ONU in italiano – SINTESI VIDEO (in italiano a cura di Pandora TV, 30/09/2015)
Voice over: Massimo Mazzucco. Montaggio: Adalberto Gianuario
http://www.pandoratv.it/?p=4158
VIDEO: https://www.youtube.com/watch?t=142&v=r8DJJ9JMJEs

Putin all'ONU: il giudizio molto positivo dei comunisti russi (Da materiali dell'agenzia Interfax, 29 Settembre 2015)
... “E' assolutamente corretto che Putin non abbia citato per nome nessuno degli attuali leader ucraini, dal momento che non è necessario rivolgere particolare attenzione a questi possessori di carte di credito americane”, - ha affermato Zyuganov...


--- U.N. SPEECH 2015:

VIDEO: Discours de Vladimir Poutine devant l’AGNU-70 (RT France, 28 set 2015)
Vladimir Poutine, le Président de la Russie intervient devant l'Assemblée générale des Nations unies pour la première fois au cours des 10 dernières années. La 70e session risque de prendre l'allure d'un véritable parcours du combattant compte tenu de l'instabilité géopolitique mondiale...
VIDEO: https://www.youtube.com/watch?v=vsHHemo5SAg

TESTO INTEGRALE IN ITALIANO: Discorso di Vladimir Putin all’Assemblea generale delle Nazioni Unite
Vladimir Putin ha tenuto un discorso il 28 settembre alla 70.ma sessione dell’Assemblea generale delle Nazioni Unite a New York. Un intervento molto atteso, dato che da 10 anni il presidente russo non interveniva alle Nazioni Unite. Ecco la trascrizione.

---

70th session of the UN General Assembly


President of Russia Vladimir Putin: Mr. President,


Mr. Secretary General,


Distinguished heads of state and government,


Ladies and gentlemen,


The 70th anniversary of the United Nations is a good occasion to both take stock of history and talk about our common future. In 1945, the countries that defeated Nazism joined their efforts to lay a solid foundation for the postwar world order. Let me remind you that key decisions on the principles defining interaction between states, as well as the decision to establish the UN, were made in our country, at the Yalta Conference of the leaders of the anti-Hitler coalition.


The Yalta system was truly born in travail. It was born at the cost of tens of millions of lives and two world wars that swept through the planet in the 20th century. Let’s be fair: it helped humankind pass through turbulent, and at times dramatic, events of the last seven decades. It saved the world from large-scale upheavals.


The United Nations is unique in terms of legitimacy, representation and universality. True, the UN has been criticized lately for being inefficient or for the fact that decision-making on fundamental issues stalls due to insurmountable differences, especially among Security Council members.


However, I’d like to point out that there have always been differences in the UN throughout the 70 years of its history, and that the veto right has been regularly used by the United States, the United Kingdom, France, China and the Soviet Union, and later Russia. It is only natural for such a diverse and representative organization. When the UN was first established, nobody expected that there would always be unanimity. The mission of the organization is to seek and reach compromises, and its strength comes from taking different views and opinions into consideration. The decisions debated within the UN are either taken in the form of resolutions or not. As diplomats say, they either pass or they don’t. Any action taken by circumventing this procedure is illegitimate and constitutes a violation of the UN Charter and contemporary international law.


We all know that after the end of the Cold War the world was left with one center of dominance, and those who found themselves at the top of the pyramid were tempted to think that, since they are so powerful and exceptional, they know best what needs to be done and thus they don’t need to reckon with the UN, which, instead of rubber-stamping the decisions they need, often stands in their way.


That’s why they say that the UN has run its course and is now obsolete and outdated. Of course, the world changes, and the UN should also undergo natural transformation. Russia is ready to work together with its partners to develop the UN further on the basis of a broad consensus, but we consider any attempts to undermine the legitimacy of the United Nations as extremely dangerous. They may result in the collapse of the entire architecture of international relations, and then indeed there will be no rules left except for the rule of force. The world will be dominated by selfishness rather than collective effort, by dictate rather than equality and liberty, and instead of truly independent states we will have protectorates controlled from outside.

What is the meaning of state sovereignty, the term which has been mentioned by our colleagues here? It basically means freedom, every person and every state being free to choose their future.


By the way, this brings us to the issue of the so-called legitimacy of state authorities. You shouldn’t play with words and manipulate them. In international law, international affairs, every term has to be clearly defined, transparent and interpreted the same way by one and all.


We are all different, and we should respect that. Nations shouldn’t be forced to all conform to the same development model that somebody has declared the only appropriate one.


We should all remember the lessons of the past. For example, we remember examples from our Soviet past, when the Soviet Union exported social experiments, pushing for changes in other countries for ideological reasons, and this often led to tragic consequences and caused degradation instead of progress.


It seems, however, that instead of learning from other people’s mistakes, some prefer to repeat them and continue to export revolutions, only now these are “democratic” revolutions. Just look at the situation in the Middle East and Northern Africa already mentioned by the previous speaker. Of course, political and social problems have been piling up for a long time in this region, and people there wanted change. But what was the actual outcome? Instead of bringing about reforms, aggressive intervention rashly destroyed government institutions and the local way of life. Instead of democracy and progress, there is now violence, poverty, social disasters and total disregard for human rights, including even the right to life.


I’m urged to ask those who created this situation: do you at least realize now what you’ve done? But I’m afraid that this question will remain unanswered, because they have never abandoned their policy, which is based on arrogance, exceptionalism and impunity.


Power vacuum in some countries in the Middle East and Northern Africa obviously resulted in the emergence of areas of anarchy, which were quickly filled with extremists and terrorists. The so-called Islamic State has tens of thousands of militants fighting for it, including former Iraqi soldiers who were left on the street after the 2003 invasion. Many recruits come from Libya whose statehood was destroyed as a result of a gross violation of UN Security Council Resolution 1973. And now radical groups are joined by members of the so-called “moderate” Syrian opposition backed by the West. They get weapons and training, and then they defect and join the so-called Islamic State.


In fact, the Islamic State itself did not come out of nowhere. It was initially developed as a weapon against undesirable secular regimes. Having established control over parts of Syria and Iraq, Islamic State now aggressively expands into other regions. It seeks dominance in the Muslim world and beyond. Their plans go further.


The situation is extremely dangerous. In these circumstances, it is hypocritical and irresponsible to make declarations about the threat of terrorism and at the same time turn a blind eye to the channels used to finance and support terrorists, including revenues from drug trafficking, the illegal oil trade and the arms trade.


It is equally irresponsible to manipulate extremist groups and use them to achieve your political goals, hoping that later you’ll find a way to get rid of them or somehow eliminate them.


I’d like to tell those who engage in this: Gentlemen, the people you are dealing with are cruel but they are not dumb. They are as smart as you are. So, it’s a big question: who’s playing who here? The recent incident where the most “moderate” opposition group their weapons to terrorists is a vivid example of that.


We consider that any attempts to flirt with terrorists, let alone arm them, are short-sighted and extremely dangerous. This may make the global terrorist threat much worse, spreading it to new regions around the globe, especially since there are fighters from many different countries, including European ones, gaining combat experience with Islamic State. Unfortunately, Russia is no exception.


Now that those thugs have tasted blood, we can’t allow them to return home and continue with their criminal activities. Nobody wants that, right?


Russia has consistently opposed terrorism in all its forms. Today, we provide military-technical assistance to Iraq, Syria and other regional countries fighting terrorist groups. We think it’s a big mistake to refuse to cooperate with the Syrian authorities and government forces who valiantly fight terrorists on the ground.


We should finally admit that President Assad’s government forces and the Kurdish militia are the only forces really fighting terrorists in Syria. Yes, we are aware of all the problems and conflicts in the region, but we definitely have to consider the actual situation on the ground.


Dear colleagues, I must note that such an honest and frank approach on Russia's part has been recently used as a pretext for accusing it of its growing ambitions — as if those who say that have no ambitions at all. However, it is not about Russia's ambitions, dear colleagues, but about the recognition of the fact that we can no longer tolerate the current state of affairs in the world.


What we actually propose is to be guided by common values and common interests rather than by ambitions. Relying on international law, we must join efforts to address the problems that all of us are facing, and create a genuinely broad international coalition against terrorism.Similar to the anti-Hitler coalition, it could unite a broad range of parties willing to stand firm against those who, just like the Nazis, sow evil and hatred of humankind. And of course, Muslim nations should play a key role in such a coalition, since Islamic State not only poses a direct threat to them, but also to one of the greatest world religions with its atrocities. The ideologues of these extremists make a mockery of Islam and subvert its true humanist values.


I would also like to address Muslim spiritual leaders: Your authority and your guidance are of great importance right now. It is essential to prevent people targeted for recruitment by extremists from making hasty decisions, and those who have already been deceived and, due to various circumstances, found themselves among terrorists, must be assisted in finding a way back to normal life, laying down arms and putting an end to fratricide.


In the days to come, Russia, as the current President of the UN Security Council, will convene a ministerial meeting to carry out a comprehensive analysis of the threats in the Middle East. First of all, we propose exploring opportunities for adopting a resolution that would serve to coordinate the efforts of all parties that oppose Islamic State and other terrorist groups. Once again, such coordination should be based upon the principles of the UN Charter.


We hope that the international community will be able to develop a comprehensive strategy of political stabilization, as well as social and economic recovery in the Middle East. Then, dear friends, there would be no need for setting up more refugee camps. Today, the flow of people forced to leave their native land has literally engulfed, first, the neighbouring countries, and then Europe. There are hundreds of thousands of them now, and before long, there might be millions. It is, essentially, a new, tragic Migration Period, and a harsh lesson for all of us, including Europe.


I would like to stress that refugees undoubtedly need our compassion and support. However, the only way to solve this problem for good is to restore statehood where it has been destroyed, to strengthen government institutions where they still exist, or are being re-established, to provide comprehensive military, economic and material assistance to countries in a difficult situation, and certainly to people who, despite all their ordeals, did not abandon their homes. Of course, any assistance to sovereign nations can, and should, be offered rather than imposed, in strict compliance with the UN Charter. In other words, our Organisation should support any measures that have been, or will be, taken in this regard in accordance with international law, and reject any actions that are in breach of the UN Charter. Above all, I believe it is of utmost importance to help restore government institutions in Libya, support the new government of Iraq, and provide comprehensive assistance to the legitimate government of Syria.


Dear colleagues, ensuring peace and global and regional stability remains a key task for the international community guided by the United Nations. We believe this means creating an equal and indivisible security environment that would not serve a privileged few, but everyone. Indeed, it is a challenging, complicated and time-consuming task, but there is simply no alternative.


Sadly, some of our counterparts are still dominated by their Cold War-era bloc mentality and the ambition to conquer new geopolitical areas. First, they continued their policy of expanding NATO – one should wonder why, considering that the Warsaw Pact had ceased to exist and the Soviet Union had disintegrated.


Nevertheless, NATO has kept on expanding, together with its military infrastructure. Next, the post-Soviet states were forced to face a false choice between joining the West and carrying on with the East. Sooner or later, this logic of confrontation was bound to spark off a major geopolitical crisis. And that is exactly what happened in Ukraine, where the people's widespread frustration with the government was used for instigating a coup d’état from abroad. This has triggered a civil war. We are convinced that the only way out of this dead end lies through comprehensive and diligent implementation of the Minsk agreements of February 12th, 2015. Ukraine's territorial integrity cannot be secured through the use of threats or military force, but it must be secured. The people of Donbas should have their rights and interests genuinely considered, and their choice respected; they should be engaged in devising the key elements of the country's political system, in line with the provisions of the Minsk agreements. Such steps would guarantee that Ukraine will develop as a civilized state, and a vital link in creating a common space of security and economic cooperation, both in Europe and in Eurasia.


Ladies and gentlemen, I have deliberately mentioned a common space for economic cooperation. Until quite recently, it seemed that we would learn to do without dividing lines in the area of the economy with its objective market laws, and act based on transparent and jointly formulated rules, including the WTO principles, which embrace free trade and investment and fair competition. However, unilaterally imposed sanctions circumventing the UN Charter have all but become commonplace today. They not only serve political objectives, but are also used for eliminating market competition.


I would like to note one more sign of rising economic selfishness. A number of nations have chosen to create exclusive economic associations, with their establishment being negotiated behind closed doors, secretly from those very nations' own public and business communities, as well as from the rest of the world. Other states, whose interests may be affected, have not been informed of anything, either. It seems that someone would like to impose upon us some new game rules, deliberately tailored to accommodate the interests of a privileged few, with the WTO having no say in it. This is fraught with utterly unbalancing global trade and splitting up the global economic space.


These issues affect the interests of all nations and influence the future of the entire global economy. That is why we propose discussing those issues within the framework of the United Nations, the WTO and the G20. Contrary to the policy of exclusion, Russia advocates harmonizing regional economic projects. I am referring to the so-called ”integration of integrations“ based on the universal and transparent rules of international trade. As an example, I would like to cite our plans to interconnect the Eurasian Economic Union with China's initiative for creating a Silk Road economic belt. We continue to see great promise in harmonizing the integration vehicles between the Eurasian Economic Union and the European Union.


Ladies and gentlemen, one more issue that shall affect the future of the entire humankind is climate change. It is in our interest to ensure that the coming UN Climate Change Conference that will take place in Paris in December this year should deliver some feasible results. As part of our national contribution, we plan to limit greenhouse gas emissions to 70–75 percent of the 1990 levels by the year 2030.


However, I suggest that we take a broader look at the issue. Admittedly, we may be able to defuse it for a while by introducing emission quotas and using other tactical measures, but we certainly will not solve it for good that way. What we need is an essentially different approach, one that would involve introducing new, groundbreaking, nature-like technologies that would not damage the environment, but rather work in harmony with it, enabling us to restore the balance between the biosphere and technology upset by human activities.


It is indeed a challenge of global proportions. And I am confident that humanity does have the necessary intellectual capacity to respond to it. We need to join our efforts, primarily engaging countries that possess strong research and development capabilities, and have made significant advances in fundamental research. We propose convening a special forum under the auspices of the UN to comprehensively address issues related to the depletion of natural resources, habitat destruction, and climate change. Russia is willing to co-sponsor such a forum.


Ladies and gentlemen, dear colleagues. On January 10th, 1946, the UN General Assembly convened for its first meeting in London. Chairman of the Preparatory Commission Dr. Zuleta Angel, a Colombian diplomat, opened the session by offering what I see as a very concise definition of the principles that the United Nations should be based upon, which are good will, disdain for scheming and trickery, and a spirit of cooperation.Today, his words sound like guidance for all of us.


Russia is confident of the United Nations' enormous potential, which should help us avoid a new confrontation and embrace a strategy of cooperation. Hand in hand with other nations, we will consistently work to strengthen the UN's central, coordinating role. I am convinced that by working together, we will make the world stable and safe, and provide an enabling environment for the development of all nations and peoples.


Thank you.