|
COORDINAMENTO NAZIONALE PER LA JUGOSLAVIA ITALIJANSKA KOORDINACIJA ZA JUGOSLAVIJU |
|||||||||||
|
|
Kijev (Ukrajina), 18.-19. februara 2012.: Skup omladinskih komunističkih organizacija Evrope i SSSR-a  (incontro delle organizzazioni giovanili comuniste degli ex paesi socialisti europei e dell'URSS) |
||||||||||
|
|
|||||||||||
    MLADI KOMUNISTI BIVŠIH SOCIJALISTIČKIH ZEMALJA - PRES KONFERENCIJA (Conferenza stampa delle organizzazioni giovanili comuniste dei paesi ex-socialisti a Kiev) Kijev (Ukrajina), 18.-19. februara 2012. Održan skup omladinskih komunističkih organizacija s prostora bivših socijalističkih zemalja Evrope i SSSR-a U Kijevu, Ukrajina, je 18. i 19. februara održan skup omladinskih komunističkih organizacija iz bivših socijalističkih zemalja pod radnim naslovom „Borba se nastavlja – i posle 20 godina omladina se bori za socijalizam“. Skupu je prisustvovalo oko 20 delegata iz 11 organizacija: omladina BKPT (Beloruska komunistička radnička partija) – Belorusija, KSM (Komunistički savez omladine) – Češka, Mladi socijalisti – Hrvatska, LASSA (Letonski savez radničke i studentske omladine) – Letonija, Narodni otpor – Moldavija, FDJ (Slobodna nemačka omladina) – Nemačka, KMP (Komunistička omladina Poljske) – Poljska, RKSM(b) (Revolucionarni savez komunističke omladine boljševika) – Rusija, Rdeči radikali (Crveni radikali) – Slovenija, SKOJ (Savez komunističke omladine Jugoslavije) – Srbija, Iskra – omladina SKU (Savez komunista Ukrajine) – Ukrajina. Organizacioni komitet za pripremu i realizaciju ovog skupa sačinjavali su predtsavnici 3 organizacije: KSM iz Češke, RKSM(b) iz Rusije i naše organizacije - SKOJ. Ideja o ovakvoj vrsti skupa, koji je po prvi put održan od kontrarevolucija koje su nastupile u našim zemljama pre dve decenije, plod je intenzivne saradnje naših organizacija na međunarodnom nivou, ponajpre pod okriljem Svetske federacije demokratske omladine (WFDY). Otud je od izuzetnog značaja bilo prisustvo skupu novoizabranog presednika WFDY druga Dimitrisa Palmirisa jer i borba koja će se dalje razviti iz ove inicijative koja predstavlja samo prvi korak u konsolidaciji omladinskog komunističkog pokreta sa prostora bivših socijalističkih zemalja predstavlja i predstavljaće integralni deo borbe omladine protiv imperijalizma koju na globalnom nivou vodi WFDY. Skup je bio prilika da se sve prisutne organizacije podrobnije upoznaju s borbom WFDY, posebno one organizacije koje formlano nisu, ili nisu još uvek punopravni članovi WFDY. Za mesto održavanja skupa iz čisto pragmatičnih-geografskih razloga izabran je Kijev, a kao domaćini Iskra, omladinsko krilo SKU iz Ukrajine. Treba napomenuti da je cilj bio da se na ovom prvom skupu okupe revolucionarne omladinske organizacije s kojima inače postoji najtešnja saradnja inicijatora, bilo da je u pitanju prostor bivšeg Sovjetskog Saveza, Centralne Evrope ili Balkana. Otud skupu nije prisustvovao izvestan broj omladinskih marksističko-lenjinističkih organizacija, a treba dodati i da su mnoge organizacije iz objektvnih i tehničkih razloga bile sprečene da skupu prisustvuju. Sigurno je da će inicijativa koja je pokreuta imati tendenciju daljeg omasovljenja i organizacionog razvitka. Može se slobodno konstatovati da kao prvi ovakvog tipa, skup u Kijevu je bio od istorijskog značaja za dalji razvoj komunističkog pokreta kao i klasne borbe uopšte na spomenutom prostoru. Već sama činjenica da je do njega došlo predstavlja značajan pomak i organizacioni i ideološki posle 20 ili više godina od trijumfa kontrarevolucija na prostoru bivših socijalističkih zemalja Evrope i SSSR-a. Suština karaktera borbi koju naše organizacije vode je neminovno nametnula nužnost održavanja skupa na kom je bilo moguće oceniti zajedničke sadržatelje posledica koje je za sobom ostavio varvarski kontrerevolucionarni čin u našim društvima, ideološki i propagandni karakter antikomunizma sa svim svojim sličnostima i razlikama u svim našim društvima, kao i odgovor naših organizacija i komunističkog pokreta uopšte. U uslovima krize kapitalizma kada je kristalno jasna neophodnost organizacionog i ideološkog učvršćivanja našeg pokreta neophodan je iskorak iz primarno defanzione strategije odbrane nasleđa socijalističkog perioda koju su naše omladine bez izuzetka vodile, a koje će razume se i nadalje voditi. Okupljene organizacije na skupu nisu u celosti uporedive u organizacionom smislu baš kao ni u rezultatima koje su naše borbe do sada ostvarile, iako u približno istom trenutku otpočinje potpuna restauracija kapitalizma u svim ponaosob društvima i državama. To je i normalno s obzrom na logiku kapitala i kapitalističkih procesa koji se neravnomerno razvijaju. Među okupljenim organizacijama je bilo onih koje postoje tek nešto više od godinu dana kao i onih koje su nastale odmah po kontrarevoluciji. Bilo je organizacija koje su se odavno organizaciono povezale sa sindikalnim, studentskim i uopšte proleterskim pokretom u svojim zemljama, kao i internacionalno, a bilo je i onih koje tek čine svoje prve porođajne korake u tom smeru. Međutim svima su nam zajednički zahtevi za što hitnijom obnovom socijalizma kao i prilično uporedivo istorijsko iskustvo iz kog je moguće izneti niz zaključaka o strategijama nastavka naše borbe i po mogućstvu njenog združivanja u jedinstvenu silu. Iz tih razloga su tokom dvodnevnog skupa bili organizovani seminari o „Ideološkoj borbi protiv antikomunističkih klišea“, „Korišćenju socijalističke prošlosti u propagandne svrhe“ i „Razmeni iskustava izgradnji organizacija“. Pored dragocene razmene iskustava, informisanja o borbi i uslovima borbe o kojima su svi delegati govorili u svojim istupanjima, ustanovljena su „goreća pitanja“ koja će predstavljati bazu za našu dalju saradnju. Tu najpre ubrajamo strategiju kontrapropagande histeričnom antikomunizmu uz učvršćivanje međusobne solidarnosti, unapređenja koordinacije i korišćenje savremenim propagandnim sredstvima kao i razumljivim jezikom za najšire narodne slojeve, a poglavito omladinu. Izdvajamo kao izuzetno značajnu zajedničku osudu „levog oportunizma i revizionizma“. Skup je usvojio dve važne zajedničke rezolucije: Rezolucija o našoj saradnji s ocenama značaja sprovedenog skupa, i rezolucija podrške antikapitalističkoj borbi naroda Grčke što predstavlja najzančajniju aktuelnost klasne borbe na širem međunarodnom planu čime je čitav skup izrazio pravilanu i potpunu internacionalističku orijentaciju naše inicijative koju bi s obirom na karakter procesa i borbe bilo nemoguće hermetički zatvoriti samo na prostor bivših socijalističkih zemalja Evrope i SSSR-a. Tokom prvog dana skupa delegatima se ispred rukovodstva SKU obratila liderka SKU i glavna urednica časopisa „Marksizam i savremenost“ drugarica Tamila Jabrova, a drugog dana je usledila poseta važnim spomenicima u „gradu heroju“ iz vremena Velikog otadžbinskog rata. SKOJ se ponosi time što je bio u mogućnosti da pruži svoj organizacioni doprinos kreiranju ovakve inicijative revolucionarne komunističke omladine koji je u skladu s našom dolsednom internacionalističkom revolucionarnom orijentacijom. Ponavljamo da je ovo bio smao prvi korak u „buđenju istoka“ i razbuktavanju zajedničke klasne i revolucionarne borbe. Samo zajedno možemo pobediti! Pobeda će biti naša! ZAJEDNIČKA REZOLUCIJA „BORBA SE NASTAVLJA – I POSLE 20 GODINA OMLADINA SE BORI ZA SOCIJALIZAM“ Mi, mladi komunisti iz bivših socijalističkih zemalja, okupljeni u Kijevu pod sloganom „Borba se nastavlja – i posle 20 godina omladina se bori za socijalizam“, usvajamo sledeću rezoluciju o saradnji. Posle dvadesetogodišnjeg perioda restauracije kapitalizma iznikla je neophodnost objedinjavanja borbi omladina naroda koje ujedinjuje istorijsko iskustvo. Pre 20 godina naši narodi su izgubili sigurnost u sutrašnjicu, dostojan život, budućnost. Sve to je ljudima istrgao kapitalizam. S novim razvitkom krize kapitalizma postaje očigledan njegov karakter, katastrofalan za čovečanstvo. U vreme krize kapitalizam se stara da osnaži svoju uzdrmanu poziciju, prebacujući svoj teret na pleća radnika i rešavajući svoje probleme cenom novih ratova. Takođe on se koristi pritom različitim propagandnim metodama, podrškom reakcionarnoj politici, represijom, cenzurom. Glavna meta buržoaske propagande je omladina – socijalno najnezaštićeniji deo društva. Omladina koja nema vlastitog iskustva života u socijalizmu je najpodložnija toj propagandi. Došlo je vreme kada je nophodno da se ujedinimo kako bi se suprotstavili i odbacili kapitalističko varvarstvo. Naša zajednička socijalistička prošlost se može uspešno iskoristiti za ovu svrhu. Mi nismo živeli u toj prošlosti, ali nas njeno neprocenjivo iskustvo okružuje i dalje u kulturi, umetnosti, mnogo čemu što vidimo oko nas. Istorija socijalističke izgradnje pruža nam snažno oružje – istinu pred kojom se u prah raspada kompletna koncepcija buržoaske propagande. Mnogi levičari i pseudo- komunisti koji pokušavaju da spekulišu istorijskim iskustvom socijalizma u stvari samo pomažu buržoasku propagandu. Mladi komunisti, okupljeni na skupu u Kijevu, bavili su se pitanjima ideološke borbe s antikomunističkim klišeima, korišćenjem socijalističkih dostignuća za svrhe propagande, razmenom iskustava izgradnje organizacija. Imperijalisti u cilju kočenja narodnog pokreta, odavno već deluju združeno. Oni imaju međusobnu solidarnost. Primer tome su nedavna ubistva radnika štrajkača u Zapadnom Kazahstanu, kada su razne pristalice buržoazije, uključujući takozvanu „levicu“ na svaki način podržali ovaj krvavi masakr. Komunistički pokret bivših socijalističkih zemalja i dalje deluje odvojeno. Takvu situaciju je nemoguće dalje trpeti: ne može nam biti dovoljna spontana klasna borba, mi smo dužni da je vodimo organizovano. Dužni smo da pokažemo omladini protivrečnosti savremene epohe, naoružavajući je teorijom za praktičnu borbu. Zato je naša obaveza prema budućnosti naših naroda da udružimo sopstvene sile. Na ovaj skup su bile pozvane omladinske komunističke organizacije zajedničke praktične borbe. Naša borba je neodvojivi deo antiimperijalističke borbe koju na međunarodnom planu vodi Svetska federacija demokratkse omladine. Mi ne želimo i nećemo se ograničavati deklaracijama, ovo je samo prvi korak našeg zajedničkog rada. Nadalje ćemo voditi zajedničku borbu s imperijalizmom. U toj solidarnosti je zalog naše pobede! DEKLARACIJA PODRŠKE ANTIKAPITALISTIČKOJ BORBI GRČKOG NARODA Mi, delegati skupa komunističkih omladina bivših socijalističkih zemalja, održanog u Kijevu 18. i 19. februara 2012. izražavmo našu solidarnost i pružamo podršku hrabroj borbi najširih narodnih slojeva u Grčkoj, radničke klase, komunista i militantnih sindikalista. Skorašnji dogovor između grčke vlade i EU pod vođstvom nemačkog imperijalizma osigurava interese kreditora i drugih kapitalista, napadjoš više radnička prava, spušta nivo minimalnih zarada i vodi radni narod, poglavito omladinu ka sve većoj nezaposlenosti i životu bede i siromaštva. Drastičan pad prihoda, destrukcija elementarnih prava, rastuća eksploatacija, gubitak bilo kakve sigurnosti “EU memorandumon” – sve to je samo test procedure koje će biti implementirana i drugim narodima Evrope. Uzroci ovih pojava leže u trenutnoj krizi kapitalizma. To dokazuje da je nemoguće imati dugoročan izbalansiran razvitak unutar kapitalističkog sistema proizvodnje. To dokazuje da nema drugih rešenja do odbacivanja kapitalizma i izgradnje novog sveta – socijalizma i komunizma. Javni dug koji je stvorila kapitalistička klasa a ne radni narod je integralni deo kapitlističke akumulacije u uslovima opadajuće profitabilnosti kapitala. Kriza se manifestuje širom sveta, dok u ovom trenutku najsnažnije pogađa narod Grčke. Grčka je postala glavno bojno polje evropske klasne borbe dobrim delom zahvaljujući iskusnoj i organizovanoj radničkoj klasi i intenzivnim aktivnostima njene avangarde – Komunističke partije Grčke (KKE). Svojom revolucionarnom orijentacijom, KKE je uspela da stvori front anti-monopolskih snaga: radnika, siromašnih seljaka, samozaposlenih, omladine, žena i drugih. Ona predvodi uspešnu borbu i protiv kapitalističkog varvarstva i unutrašnjeg oportunizma unutar komunističkog pokreta. Tokom krize međunarodnog komunističkog pokreta, ona je imala važnu ulogu pokretačke sile rekonstrukcije evropskog i svetskog komunističkog pokreta. Revolucionarna klasna borba KKE i Komunističke omladine Grčke (KNE) se dokazala suštinskim ideološkim i organizacionim faktorom koji do danas predstavlja borbenu silu i kapacitet za mobilizacija najširih narodnih slojeva Grčke i dokazuje da samo revolucionarna teorija i praksa pružaju mogućnosti za revolucionarnu borbu koja će trijumfovati nad kapitalističkim tlačenjem. Grčka je primer pokušaja vladajuće kapitalističke klase da prebrodi krizu prebacujući je na pleća naroda. Ali je takođe i primer organizovane borbe narodnih masa predvođenih organizovanom radničkom klasom protiv mera kapitalističkog sistema. Mobilizovani široki narodni slojevi Grčke koji su izašli na ulice i masovno poručili da odbijaju da budu žrtva profita kapitalista pokazuju put narodima Evrope. Mi smo svesni da je svaka pobeda radničke klase Grčke takođe i naša pobeda, kao i da je i svaki poraz takođe i naš poraz. Mi u potpunosti izražavamo solidarnost sa zahtevima za narodnu vlast, za svrgavanje vladavine monopola i njihovih saveznika, za svrgavanje kapitalističke vlasti. Mi pozdravljamo borbeni narod Grčke i izražavamo našu podršku Komunističkoj partiji Grčke, našoj sestrinskoj Komunističkoj omladini Grčke i sim članovima i sledbenicima klasno orijentisanog sindikata PAME koji se bori na čelu klasne borbe evropske radničke klase. Dole sa diktaturom monopola! Dole imperijalistička EU! Grčka je samo početak, proširimo antikapitalistički otpor širom Evrope! Kiev, 18.-19. februara 2012.god. Intervencija delegata SRP-a na konferenciji u Kijevu: Skup omladinskih komunističkih organizacija iz bivših socijalističkih zemalja, Kijev, veljača 2012 Razmišljanja hrvatske delegacije Uvod Prvo u ime Mladih Socijalista Socijalističke Radničke Partije Hrvatske želim zahvaliti organizatorima što su nas pozvali na ovaj važan i do sada jedinstven susret i svima koji su prisutni ovdje. Revolucionarna borba u cijeloj bivšoj socijalističkoj Jugoslaviji bila je i jest iznimno težak, a ponekad i opasan podvig. Kao tokom kontrarevolucije nacionalističke i profašističke političke snage, vjerske organizacije, kapitalističke snage itd. preuzele su masovnie medije komunikacije i cijeli javni diskurs, sav lijevo orijentirani klasni diskurs, bio on revolucionarni ili reformistički, bio je potisnut. Režimi, ali posebno lumpenproleterski kontrarevolucionari napadali su sve one koji su kritizirali ekstremne nacionalističke politike. Kao rezultat toga većina društva postaje radikalno antikomunističko i to je posebno vidljivo danas u mladoj populaciji. U sadašnjem hrvatskom društvu postoji oko 20% ljudi koji su ekstremne nacionalističke i antikomunističke orijentacije, to je dio stanovništva koji živi ili misli da živi bolje nego u socijalizmu. Ovaj dio društva koji se sastoji od veterana građanskog rata, novih bogataša, dio javnih službenika, dio umirovljenika, neki "povlašteni" privatni zaposlenici i sl. tjera cijelu zemlju da ostane u nekim granicama javne debate, i potiskuje sve revolucionarne glasove. U tom stalnom kontrarevolucionarnom stanju vladajuća ideologija je pridobila gotovo sve intelektualce i gotovo sve borce iz 2. svjetskog rata, koji su bili temelj revolucije i socijalističkog razvoja naše zemlje.Najvažnije od svega je činjenica da je radnička klasa duboko reakcionarna i bez minimalne volje za obavljanje klasne borbe, čak i kada je očito da kapitalizam uništava njihove živote. U početku kontrarevolucije zakoni o socijalističkom radu uništeni su uz gotovo plebiscitarno odobrenje od strane radnika koji su mislili da će u kapitalizmu dobiti plaće jednake onima u Zapadnoj Njemačkoj. Sve u svemu, možemo reći da velika većina hrvatskoga društva ima duboko konzervativan seljački mentalitet u kome su privatno vlasništvo, religija i nacionalnost nedodirljive dogme. Iz tih razloga smatramo da je opstanak naše stranke na političkoj sceni u posljednjih 15 godina i njeno sudjelovanje na svim izborima od 2000. godine kada su sve ostale ljevičarske stranke nestale veliki je uspjeh po sebi usprkos tome što nismo zadovoljni s ovom situacijom i ne odustajemo od revolucionarne borbe. O idejnoj borbi protiv antikomunističkih klišea Kapitalistička ideologija uspjela je ispuniti neka vrlo važna obećanja što je napravila na početku kontrarevolucije u Hrvatskoj: ona je obnovila apsolutnu nedodirljivost privatne imovine, ona je vratila Katoličkoj crkvi političku i ekonomsku moć koju je imala u davnoj prošlosti, uspjela je dati tzv "Nezavisnost" Hrvatskoj, donijela srpsku manjinu do političke, ekonomske, demografske i kulturne nemoći, uvela je Hrvatsku u civilizaciju "Zapada" i "Europe" odvojivši je od "azijskih Srba" i "azijske komunističke ideologije", ona je otvorila granice za sve vrste uvoza tako da nema više nestašica bilo kojih vrsta roba, otvorila je vrata i za ekstremne fašističke iseljenike, vezala je valutu za njemačku marku, a nakon toga za euru tako da više nema vidljive inflacije itd. Nije lako odgovoriti na ovu vrstu "dostignuća", čak i ako su postignuta po cijeni razornog građanskog rata, osiromašenja 80 posto građana, neto demografskog gubitka od cca. pola milijuna građana i daljnjeg pada broja stanovnika, približno 30% nezaposlenosti, omjer gotovo 1:1 između radnika i umirovljenika, gotovo potpuni gubitak industrijske baze, inozemnim dugom 20 puta većim nego u socijalizmu, uvozom stabilno dvostrukim od izvoza, gotovo kompletne prodaje najvažnijih poduzeća (više od 90% banaka je u rukama stranih vlasnika), odustajući od životnoga standarda koji je bio u 1990 veći nego u Irskoj, Portugalu i Grčkoj, i približno isti kao u Španjolskoj ili na jugu Italije, od razine zaštite zakona o radu koji danas izgleda kao znanstvena fantastika s gotovo osiguranim poslom za cijeli radni vijek, besplatnim stanovima, besplatnim obrazovanjem na svim razinama, besplatne zdravstvene zaštite, besplatnih godišnjih odmora u radničkim i omladinskim odmaralištima, i općenito odustajanja od privrede srednje razvijene industrijske zemlje u zamjenu za privredu nerazvijene zemlje trećeg svijeta i stvaranja bezakonja nečuvenoga u prošlosti. Na sve te nepobitne činjenice kapitalistička ideologija odgovara da je povratak u socijalizam nezamislivo ludilo jer: a) revolucija / socijalizam / komunizam su nasilne pojave i takvi su režimi diktatorski i tlače slobodu pojedinca, oni su "totalitarni" i ne dopuštaju bilo koji oblik prosvjeda / neslaganja. b) da socijalizam "krade" pojedincu njegovu privatnu imovinu što je najgori zamislivi zločin. c) socijalizam uništava vjeru i zabranjuje ljudima religiju. d) da je socijalizam neučinkovit ekonomski model i da pogoduje neefikasnosti. e) da u socijalizmu postoje nestašice roba. f) u socijalizmu je visoka inflacija. g) u socijalizmu vladaju manjine. h) u socijalizmu nema slobode putovanja. i) socijalistički režimi su duboko konzervativni. l) svatko tko misli da se socijalizam može sprovesti u budućnosti nazadan je jer "živi u 20. stoljeću", dok u 21. stoljeću svi vole liberalizam i višestranački politički sistem. m) socijalizam je militaristički i državocentričan. n) da su bogati su neophodni za napredak gospodarstva. Kao marksisti moramo biti kritični prema drugima i samokritični prema sebi. U svim ovim tezama postoji nešto istine, ali, mi imamo metode razmišljanja koje često zaboravljamo, a to su historijski i dijalektički materijalizam. Korištenjem ovih metoda je lako pobiti neke od ovih teza i za druge dokazali da su to isto tako problemi visoko razvijenih kapitalističkih zemalja i društava. Za prebroditi te teze nova međunarodna politička platforma mora biti napisana radi pobijanja ovih klišeja. Naglašavati kolektivno oslobođenje, ali i individualnu slobodu i u tom kontekstu dati revolucionarne odgovore na pitanja koja sada postavljaju znanost i društvo: eutanazija, medicinski potpomognuta oplodnja, ozakonjenje opojnih droga, intelektualno vlasništvo, netradicionalne seksualne zajednice, sloboda informiranja i komuniciranja , privatnost, itd., ali i dati odgovore na nedostatak energenata, ekološke probleme, ograničenja znanstvenog istraživanja i eksperimentiranja, demografskim neravnomjernostima, sporog nestanka fizičkoga rada i eksponencijalnog porasta nezaposlenosti. Za sva ova pitanja revolucionarne partije nisu dale do sada jasan i nedvosmislen odgovor, a važno je snažno reafirmirati marksističke studije među članovima naših partija, ali i društva kako bi ljudi postali svjesni suvremenih problema i da pokušaju dati odgovore na njih. Na taj način moći ćemo stajati na kraj sve agresivnijem nametanju lažnih ljevičarskih pokreta koji privlače svakodnevno sve više mladih ljudi, ali i dati jači odgovor na probleme radnika i ostatka naše tradicionalne baze podrške. O korištenju socijalističke prošlosti radi propagande Moram reći da ono što najviše cijenim u mom narodu i mojoj zemlji je Narodno oslobodilačka borba, revolucija i socijalistički razvoj. Veliki dio kulturnih dobara poput spomenika, muzeja, kulturnih ustanova, knjižnica, itd. danas uništenih ili u zapuštenom stanju pošto je kontrarevolucija bila vrlo pedantna u uništavanju sjećanja na revolucionarnu prošlost moje zemlje. Iz ove pozicije moramo obnoviti svijest mladih o tome što se doista dogodilo u toj prošlosti distribuirajući propagandne materijale, stvaranjem studijskih grupa, prodajom knjiga, filmova, itd. Grupnim posjetama povijesnim mjestima, izdavanjem materijala s povijesnim temama i sl. Sve to uvijek imajući na umu da to može biti potpuno novo za mnoge ljude ili da mnogi imaju u svojim glavama negativnu propagandu kapitalističke ideologije. O razmjeni iskustva o organiziranju U ovim posljednjim godinama Mladi Socijalisti imali su puno naglašeniju međunarodnu suradnju nego prije. To je razlog zbog čega smo uvijek otvoreni za sve kontakte i sastanke. Postoje dva ključna problema s kojima se sada suočavaju naše stranke to su nedostatak financijskih sredstava i nedostatak dovoljno kadrova. Čini nam se da moramo početi od baze sa izgradnjom nove generacije revolucionarnih kadrova, ali to nije lako pošto vladajuća ideologija plaši i pasivizira potencijalne nove članove. Ova dva problema stalno usporavaju naše akcije i čine nas ranjivima. Shvatili smo da su internet i socijalne mreže su vrlo dobri instrumenti propagande, čak i ako je reakcija javnosti spora. U svakom slučaju mi smo spremni raditi sa svima za rješavanje problema te da bi, ako netko to traži od nas u pomogli koliko možemo. Hvala Vam. U ime Mladih Socijalista Socijalističke radničke partije Hrvatske Koordinator Davor Rakić |
|||||||||||
|
Coordinamento
Nazionale per la Jugoslavia - onlus |
|||||||||||
