Informazione

> http://it.groups.yahoo.com/group/crj-mailinglist/message/1112

IL TESTO DEL DISCORSO DI SLOBODAN MILOSEVIC
tenuto dinanzi ad un milione di persone convenute a Gazimestan,
nella piana di Campo dei Merli ("Kosovo Polje") il 28/6/1989,
nel seicentesimo anniversario della omonima battaglia.
Fonte: National Technical Information Service, Dept. of Commerce, USA
Traduzione a cura del Coordinamento Romano per la Jugoslavia,
luglio 1999

> http://it.groups.yahoo.com/group/crj-mailinglist/message/1112

===

> http://emperors-clothes.com/articles/jared/milosaid2.html or
> http://www.srpska-mreza.com/library/facts/Milosevic-speech.html

SPEECH BY SLOBODAN MILOSEVIC - Kosovo, 28 June, 1989
It was delivered to 1 million people at the central celebration
marking the 600th anniversary of the Battle of Kosovo, held at
Gazimestan on 28 June, 1989
Compiled by the National Technical Information Service of the
Department of Commerce of the U.S.

===

http://it.groups.yahoo.com/group/crj-mailinglist/files/milo1989fr.txt

CE QUE MILOSEVIC A VRAIMENT DIT EN 1989
(Gazimestan, Kosmet, 28/06/1989)
[Source: Service national d'information technique du
Département du Commerce des Etats-Unis. Version française:
Slobodan Milosevic, Les Années décisives, éditions L'Age
d'Homme, Lausanne, 1990.]

http://it.groups.yahoo.com/group/crj-mailinglist/files/milo1989fr.txt

1. Medjunarodna konferencija u Moskvi
2. Bolje Grob Nego Rob! (Better Grave Than Slave!) - LINK


===*===


Subject: Vidovdan Moskva - Beograd
Date: Mon, 1 Jul 2002 12:59:31 +0200
From: "Vladimir Krsljanin"


SLOBODAN MILOSEVIC KAO SIMBOL
ANTIGLOBALIZMA

Medjunarodna konferencija u Moskvi


Moskva, 27. juna. Proces u Hagu
dozivljava potpunu propast, a sile koje su
stvorile i vestacki odrzavaju u zivotu
lazni tribunal, porazene snagom i
ubedljivoscu istupanja Slobodana
Milosevica, pokusavaju da se od istine
brane - cutanjem. Ovo je izmedju ostalog
istaknuto u deklaraciji cijim je
usvajanjem juce u Moskvi okoncana velika
medjunarodna konferencija pod nazivom
"Slobodan Milosevic kao simbol
antiglobalizma". Na konferenciji su
ucestvovale brojne istaknute licnosti
ruskog javnog i politickog zivota -
Nikolaj Rizkov, Aleksandar Zinovjev,
general-pukovnik Leonid Ivasov, senator
Nikolaj Kandratjenko, dr Jelena Guskova i
drugi, kao i predstavnici iz Belorusije,
Bugarske, Holandije, Ukrajine, Namibije,
Palestine, Jugoslavije i drugih zemalja.

"Nema sumnje da je Slobodan
Milosevic danas simbol antiglobalizma, kao
sto je Georgi Dimitrov nekad bio simbol
antifasizma", rekao je profesor Velko
Vlkanov, kopredsednik medjunarodnog
komiteta za odbranu Slobodana Milosevica.

Na delu je pokusaj ostvarivanja
svetske imperije i globalnog nacizma.
Slobodan Milosevic olicava otpor tome, ali
je potrebno stvaranje mocnog svetskog
antinacistickog pokreta, na cijem celu bi
mogla biti Rusija, jer svet to od nje
ocekuje, rekao je general Leonid Ivasov.

Deklaracija usvojena na
konferenciji poziva najsiri krug
organizacija i mirovnih pokreta u svetu da
se prikljuce borba za oslobodjenje
Slobodana Milosevica, jer je to sastavni
deo borbe za mir, slobodu i nezavisnost
naroda, protiv zlokobne globalizacije na
americki nacin. Medjunarodna javnost je
pozvana da izvrsi pritisak na vlade drzava
- stalnih clanica Sveta bezbednosti, kako
bi delatnost Haskog tribunala, koji
kompromituje samu ideju medjunarodnog
pravosudja, bila okoncana.

Na konferenciji je ucestvovao i
medjunarodni sekretar SPS i clan Komiteta
"Sloboda" Vladimir Krsljanin.

---

Moskva, 26. juna. Medjunarodni sekretar
SPS i clan Komiteta "Sloboda" za odbranu
Slobodana Milosevica Vladimir Krsljanin
razgovarao je danas u Moskvi sa
predsednikom Komunisticke partije Ruske
Federacije i Narodno-patriotskog saveza
Rusije Genadijem Zjuganovim. On je
Zjuganovu preneo poruku i cestitke
predsednika Milosevica povodom njegovog
danasnjeg rodjendana. Zjuganov je uzvratio
poruke i pozdrave "najhrabrijem borcu za
slobodu i dostojanstvo naroda" i ponovio
punu solidarnost svih ruskih patriota s
borbom predsednika Milosevica za istinu i
pravdu.

U Moskvi se ovih dana odrzava velika
medjunarodna konferencija pod nazivom
"Slobodan Milosevic kao simbol
antiglobalizma".

---

Zameniku Predsednika
Socijalisticke partije Srbije

Moskva, 28. juna
2002.

drugu Mirku Marjanovicu



Postovani druze Marjanovicu,

U ime stotina hiljada clanova
Komunisticke partije Ruske Federacije i
miliona pristalica Narodno-patriotskog
saveza Rusije pozdravljam ucesnike
narodnog protesta protiv otmice Slobodana
Milosevica.

Herojska borba, koju Slobodan
Milosevic vodi protiv nezakonitog
natovskog tribunala u Hagu, izaziva
iskreno ushicenje u Rusiji.

Ubedjeni smo da je neizbezan
potpuni krah tog sramnog procesa, koji
predstavlja nastavak agresije NATO protiv
Jugoslavije.

Komunisticka partija Ruske
Federacije i Narodno patriotski savez
Rusije zahtevaju neodlozno oslobodjenje
Slobodana Milosevica i nastavice da vode
neprestanu borbu za njegovu slobodu.

Patriotske snage Jugoslavije
mogu sa sigurnoscu da racunaju na snaznu
podrsku vasih mnogobrojnih prijatelja u
Rusiji u borbi za nezavisnost i
teritorijalnu celovitost Jugoslavije.

Koristim priliku da potvrdim
neizmenjenu spremnost na saradnju sa
Socijalistickom partijom Srbije na celu sa
Slobodanom Milosevicem u borbi protiv
globalizacije po americkom diktatu.


Predsednik Komunisticke partije
Ruske Federacije,
Predsednik Narodno-patriotskog
Saveza Rusije

Genadij Zjuganov

---

Zameniku Predsednika
Socijalisticke partije Srbije

Moskva, 28. juna
2002.
drugu Mirku Marjanovicu



Postovani druze Marjanovicu,

Srdacno pozdravljam Vas,
rukovodioce i aktiviste Socijalisticke
partije Srbije, i sve ucesnike narodnog
protesta, posvecenog prvoj godisnjici
otmice dugogodisnjeg predsednika
Jugoslavije i Srbije, predsednika
Socijalisticke partije Srbije Slobodana
Milosevica.

Taj zlocinacki akt, izvrsen na
Vidovdan, jasno pokazuje da je cilj otmice
bilo pre svega nacionalno ponizenje Srba.

Medjutim, ubedjen sam da moralni
duh Srba nije slomljen. Herojsko ponasanje
Slobodana Milosevica pred sudom NATO, i
vas danasnji miting pokazuju da su
istorijske tradicije otpora agresiji i
okupaciji i danas zive i da odlucnost da
se nastavi otpor nije iscrpljena.

Takozvano sudjenje Slobodanu
Milosevicu predstavlja nastavak agresije
NATO protiv Jugoslavije. Mi u Rusiji ne
priznajemo nezakoniti tribunal u Hagu i
zahtevamo obustavu njegove delatnosti.

Mi cemo se uporno zalagati za
oslobodjenje Slobodana Milosevica.

Pravda je na nasoj strani!
Zajedno cemo pobediti.

Predsednik Komisije Drzavne Dume
Ruske Federacije za saradnju sa
Jugoslavijom u otklanjanju posledica agresije
NATO
Nikolaj Rizkov

---

To join or help this struggle, visit:
http://www.sps.org.yu/ (official SPS website)
http://www.belgrade-forum.org/ (forum for the world of equals)
http://www.icdsm.org/ (the international committee to defend
Slobodan Milosevic)
http://www.jutarnje.co.yu/ ('morning news' the only Serbian
newspaper advocating liberation)


===*===


> http://www.swans.com/library/art8/aah029.html

SWANS, Monday, July 1, 2002

Bolje Grob Nego Rob!
Better Grave Than Slave!
St Vitus Day

by Alma A. Hromic

> http://www.swans.com/library/art8/aah029.html

Subject: Ammissione di colpevolezza di W. Petrich
Date: Wed, 3 Jul 2002 20:28:29 +0200
From: "Sergio"
To: <jugocoord@...>

Ieri si e' presentato l'ex "vicere" di Bosnia al processo a
Milosevic.
Il punto principale verteva sul NON accordo di Ramboullet e
sulle sue implicazioni. E' li' che e' successo un fatto INCREDIBILE
e ancora piu' incredibile che i media non l'hanno riportato in
prima pagina.
Petrich ha in sostanza ammesso indirettamente che per
implementare l'accordo politico di autonomia del Kosovo,
le truppe Nato intendevano occupare tutta la Yugoslavia.
Non con queste precise parole evidentemente, ma i fatti sono
i seguenti:
All' incalzare di Milosevic sul contenuto del famigerato
"Emendamento B" che prevedeva in sostanza l'incontrollato
passaggio e uso delle truppe NATO su tutto il territorio jugoslavo
(terra,mare,cielo) nonche' l'uso incondizionato e gratuito
delle infrastrutture che si rendessero necessarie e
l'affrancamento da azioni giudiziarie della magistratura
jugoslava nei confronti del personale NATO per qualsivoglia reato,
il Petrich nega che l'intenzione fosse di occupare la Jugoslavia.
Senonche' nel tentativo di giustificare questo documento,
dichiara - pestandosi i piedi con la zappa:
Queste disposizioni sono le stesse che sono state applicate
in Bosnia con l'accordo di Dayton e sono state semplicemente
trasposte nell'accordo di Rambouillet, dato che si
voleva seguire lo stesso modello. E aggiunge: Se lei, Milosevic,
ha firmato a Dayton, poteva firmare la stessa cosa a Rambouillet
ed avrebbe cosi evitato i bombardamenti.

Ora, anche i bambini sanno che la Bosnia NON e' un Paese
sovrano ma un PROTETTORATO e quindi il "buon" Petrich ha AMMESSO
che l'intenzione della NATO era di trasformare la libera e
sovrana Jugoslavia in un PROTETTORATO, magari amministrato
dallo stesso Petrich.
Un "cane di nazionalita' serba" ce l'ha gia', come ebbe a
dichiarare a suo tempo al Kurier, ma forse era per lui
poco, e gli serviva un intero Paese al suo comando.

Sergio


===*===


ROSSO XXI°

Periodico del Movimento per la Confederazione dei Comunisti
http://www.confederazionecomunisti.it/ROSSOXXI.htm
N° 11 - GIUGNO 2002

A proposito del processo dell?Aja

DOPO BARON K.F.H. VON MUNCHAUSEN

Un proverbiale narratore di storie esagerate
(prima parte)

Stephen Gowans


Vigliacco. Uno che dimostra o la da vinta all?ignobile
paura.
Se Carla Del Ponte, il capo procuratore dell?Aia,
fosse un pezzo di cioccolata, non assomiglierebbe
tanto alla cioccolata del suo paese nativo, la
Svizzera, quanto ad una barretta di Ex-Lax, la finta
cioccolata lassativa prodotta in America, il cui unico
proposito è quello di tirare fuori abbondanti quantità
di merda.
Ma che cos?è il Tribunale dell?Aia se non merda? E
Americano?
Del Ponte ha detto: ?Ogni individuo, irrispettoso
della sua posizione, del suo grado o del potere che
detiene, può essere portato di fronte alla giustizia
per crimini di guerra, crimini contro l?umanità e
genocidio?. [1]
Questo, per segnare l?apertura del processo all?ex
presidente della Jugoslavia, Slobodan Milosevic, che,
illegalmente rapito e trasportato all?Aia (sfavillanti
canti di vittoria sulla stampa occidentale su come
l?autorità della legge sia stata rivendicata) deve
rispondere alle accuse di crimini di guerra, crimini
contro l?umanità e genocidio.
Va di moda tra la sinistra americana, o una gran
maggioranza di quella che viene chiamata la sinistra
americana, dire ?Se fosse vero che tutti i capi di
Stato possono essere portati davanti alla giustizia,
allora Clinton, Blair, Schroeder, Albright, Fischer e
una lunga lista di capi della NATO, sarebbero seduti
al banco degli imputati con Milosevic?.
Che i capi della NATO dovrebbero sedere al banco degli
imputati è abbastanza vero.
Come scrisse John Laughland nel Guardian del 16
Febbraio ?è sempre stato ovvio che gli attacchi della
NATO alla Jugoslavia erano illegali sotto il sistema
del dopo guerra basato sulle Nazioni Unite. Non solo
erano attacchi non approvati dal Consiglio, ma il
Consiglio non è stato neanche consultato?.
È sicuro che i capi NATO non dovranno rispondere per i
loro crimini contro la pace. Chi li costringerà? Per
prima cosa, loro hanno creato il tribunale, hanno
stabilito i pubblici ministeri, hanno provveduto al
personale e fornito una parte del bilancio del
Tribunale. È una loro creazione.
Il Tribunale riceve inoltre aiuto dall?Open Society
Institute di George Soros.[2] Società ?aperta? come
mercato aperto, come non comunista e non socialista,
come non somigliante al modello dell?economia
jugoslava sotto il comunismo e il Partito Socialista
di Milosevic. Il socialismo di Milosevic è poco
trattato dai media, se non per fare due più due e la
risposta è quattro piuttosto che cinque e il nome di
Allende salta immediatamente in mente.
Ma c?è anche un?altra ragione per cui i capi NATO non
risponderanno alle accuse per aver violato la carta
della Nazioni Unite, per aver rifiutato di consultare
il Consiglio di Sicurezza e per essersi elevati al di
sopra delle leggi internazionali. Il Tribunale
dell?Aia non ha la giurisdizione per perseguire i
crimini contro la pace. Infatti, non c?è nessun
crimine contro la pace, che erano le basi di
Norinberga e la Carta delle Nazioni Unite. Tutto
questo è stato buttato giù da Blair e Clinton, che
hanno dichiarato un nuovo ordine mondiale, nel quale
la NATO, o più probabilmente gli USA, possano
intervenire quando gli pare negli affari interni di
qualsiasi Stato sovrano.
John Laughland ha detto che questo fu adombrato dai
nazisti: ?come i globalisti di oggi, i nazisti
dichiararono che le realtà economiche erano cambiate e
che, per questo, le grandi potenze potevano avere il
diritto legale di interferire negli affari interni di
nazioni più piccole situate nella loro sfera
d?influenza?.
?Secondo la teoria nazista del ?grande spazio?, ha
continuato Laughland, ?la sovranità dello stato era
una falsa invenzione del liberismo materialistico? o,
in termini moderni, è una falsa invenzione dei capi
che vogliono un riparo dietro al quale possano violare
i diritti umani, costruire armi di distruzione di
massa, o dar rifugio a Osama Bin Laden.
Il punto di vista preferito dalla sinistra di Chomsky
è che Milosevic è un piccolo delinquente, un uomo da
non stimare che ha fatto qualcosa di male, ma non così
male come hanno fatto i capi NATO. I delinquenti veri
vivono a Washington e a Londra.
Milosevic è davvero un delinquente, anche piccolo,
come dice questa versione? Sarò onesto. Non lo so. Ma
so che di solito si dovrebbe avere una base per
accusare qualcuno, qualcosa in più che un?accusa
infondata fatta da qualcun altro. Ma troppo spesso gli
articoli di giornale sono presi per veri, anche da chi
ha speso molto del suo tempo a scrivere sulla
non-obiettività dei media. E quello che ho visto da
Del Ponte assomiglia a quello che Tony Blair ha
mandato in giro attraverso una testimonianza pubblica
come ?indiscutibile? evidenza dell?ideazione e
direzione di Osama Bin Laden dell?11 settembre,
vecchie storie basate su insinuazioni, dicerie e
conclusioni illegittime. In altre parole, accuse senza
sostanza.
Ammettiamo che Milosevic abbia usato il suo discorso
del 1989 come un ?Campo Kosovaro? per portare i serbi
in un impeto ultra-nazionalista. Il tribunale ha fatto
in modo di tirarlo fuori nella prima udienza. È una
buona storia. Ma è l?unica cosa che è, una storia,
ripetuta dalla stampa, e adesso presa dal tribunale.
Ma è una finzione.[3]
Strana cosa. La stampa prima aveva riportato la storia
correttamente, ma dopo l?ha rigirata, proprio nel
momento che la NATO stava bombardando ospedali,
fabbriche, stazioni, case, ambasciate e uccidendo
centinaia di serbi. Che quella NATO volesse creare il
mito di un orribile ultra-nazionalismo per distogliere
le critiche sui bombardamenti è difficile da non
considerare.
Il 29 Giugno 1989, il giorno dopo il discorso
vergognoso, che fa dire al tribunale che Milosevic è
un demagogo dell?ultra-nazionalismo, The Indipendent
ha riportato: ?Non c?è posto più appropriato che
questo campo del Kosovo per dire che accordo e armonia
in Serbia sono vitali alla prosperità della Serbia,
nonostante le differenze di nazionalità o religione,
ha detto Milosevic. Tolleranza reciproca e
cooperazione erano anche un sine qua non per la
Jugoslavia: ?Armonia e relazioni sulla base
dell?uguaglianza sono le condizioni per la
sopravvivenza del popolo jugoslavo?.
The Indipendent ha aggiunto: ?Milosevic ha parlato di
tolleranza reciproca nel costruire una ricca e
democratica società ponendo fine alla discordia che
aveva portato la Serbia ad essere sconfitta dai turchi
sei secoli fa.? Lo stesso giorno, la BBC ha riportato:
?Parlando alla folla, Milosevic ha detto che i serbi
dovrebbero aiutare gli altri a liberarsi ogni volta
che potessero, e non hanno mai sfruttato il vantaggio
di essere una grande nazione né contro gli altri né
per se stessi?. ?Ha aggiunto che la Jugoslavia era una
comunità multi-nazionale?, la BBC ha continuato, ?che
poteva sopravvivere solo se ci fosse stata la completa
uguaglianza per tutte le nazioni che vivono in essa?.
Dodici anni dopo, il 1° Aprile 2001, la BBC ha
cambiato la storia, proclamando che Milosevic aveva
?radunato un milione di serbi nel campo di battaglia
per comunicare di prepararsi alla battaglia?. La BBC
non era sola. I giornali che avevano originariamente
detto che il discorso di Milosevic era conciliatorio,
successivamente dissero che aveva fatto un discorso
ultra-nazionalista.
Il 3 Giugno 1999, con una gran parte della Serbia
rovinata dai bombardamenti NATO, The Economist
riportava: ?Ma è il nazionalismo primitivo,
fiancheggiato da un mito deludente dei serbi come
vittime perenni, che è divenuto il salvatore di Mr.
Milosevic (quando il comunismo è crollato nell?Unione
Sovietica) e la sua nemesi. Era un eccitante e
virulento discorso nazionalista quello che ha fatto in
Kosovo, nel 1989, riferendosi alla battaglia suicida e
coraggiosa contro i turchi (Principe Serbo Lazer)
quando la vecchia guardia serba sembrava essere in
pericolo di estromissione. Adesso lui è diventato
vittima della sua stessa propaganda.?
Il 9 Luglio, l?edizione internazionale del Time ha
riportato: ?Era il giorno di San Vito, una data che ha
caratterizzato la storia serba, coincidenza di mito e
stranezza. Il 28 Giugno 1389, gli invasori Ottomani
sconfissero i serbi nella battaglia di Kosovo; 525
anni dopo, un giovane nazionalista serbo assassinò
l?Arciduca austro-ungarico Francesco Ferdinando,
accendendo il conflitto che portò alla Prima Guerra
Mondiale. Ed era il giorno di San Vito 1989, quando
Milosevic stimolò l?entusiasmo di milioni di serbi per
un sentimento nazionalistico, con un discorso che
segna la sua ascesa al potere?.
Il 28 Luglio, quando si levavano domande sui 78 giorni
dei bombardamenti NATO, il New York Times scrisse:
?Nel 1989 il serbo Slobodan Milosevic arrivò con
l?elicottero nel campo dove 600 anni prima i turchi
avevano sconfitto i serbi nella Battaglia di Kosovo.
In un fervente discorso ad un milione di serbi, ha
galvanizzato la passione nazionalista che due anni più
tardi sfociò nel conflitto dei Balcani?.
Gregory Elich, un ricercatore e scrittore, ha deciso
di controllare la descrizione dei media in opposizione
alla trascrizione dei discorsi di Milosevic.[4]
Controllando una traduzione del governo USA, Elich ha
scoperto che i media (e adesso il Tribunale)
riportavano la storia in modo completamente sbagliato.
Non solo Milosevic non ha provocato un fervore
nazionalistico, ma ha fatto l?opposto, come la stampa
aveva riportato i giorni dopo il discorso.
Nel campo di Kosovo Milosevic ha detto ?La Serbia non
ha mai avuto solo serbi che vivono in essa. Oggi, più
che nel passato ci vivono membri di altre genti e
nazionalità. Questo non è uno svantaggio per la
Serbia, anzi sono convinto che è un vantaggio.
Composizioni nazionali di quasi tutti gli stati del
mondo oggi, specialmente quelle più avanzate, stanno
cambiando in questa direzione. Cittadini di diverse
nazionalità, religioni e razze stanno vivendo insieme
sempre più frequentemente e sempre con maggior
successo.? [5]
Questo difficilmente sembra un appello ad un
nazionalismo pieno d?odio.
Milosevic ha continuato: ?Eguali e armoniche relazioni
tra la popolazione jugoslava sono necessarie
condizioni per l?assistenza della Jugoslavia e
affinché possa riuscire a trovare una via d?uscita
dalla crisi e, in particolare, per la sua prosperità
economica e sociale. In base a questo la Jugoslavia
non sta al di fuori del contesto sociale del mondo
contemporaneo, particolarmente quello sviluppato.
Questo mondo è sempre più marcato da tolleranza
nazionale, cooperazione nazionale, e anche uguaglianza
nazionale. L?economia e la tecnologia moderna, come lo
sviluppo politico e culturale, ha guidato molte
persone vicino a se stesse, le ha fatte diventare
interdipendenti e sempre più uguali. Uguali e uniti i
popoli possono diventare parte della civiltà nella
quale l?umanità si sta dirigendo.?[6]
Allora, come ha fatto il Tribunale dell?Aia ad
arrivare all?idea che Milosevic ha usato il suo
discorso nel Campo del Kosovo, per trasformarsi da
dirigente comunista al virulento serbo nazionalista,
teso a costruire una ?Grande Serbia?? Si è per caso
basato sulle imprecise relazioni della stampa per la
sua ricerca? I suoi ricercatori hanno mai veramente
letto il discorso di Milosevic nel Campo del Kosovo? O
hanno semplicemente girato la storia per giustificare
l?intervento della NATO? Pensiamo al rappresentante
della NATO Jamie Shea per una risposta.
?Non è Milosevic che ha concesso al Justice Arbour il
visto per investigare nel Kosovo. Se alla sua corte,
come noi vogliamo, è permesso di investigare, sarà
così grazie alla NATO, quindi la NATO è amica del
Tribunale. Le nazioni della NATO sono quelle che hanno
provveduto a finanziare il Tribunale, quindi noi siamo
tra i maggiori finanziatori.?[7]
La NATO ha fondato il Tribunale, fornisce il suo
staff, ha scelto i pubblici ministeri e gli porta le
prove. La sua ovvia parzialità, il suo motivo per
mentire (per giustificare l?intervento della NATO) e
la sua dimostrata voglia di mentire (l?ovvia mendacità
di Del Ponte su qualsiasi capo che sta all?opposizione
che può essere portato a corte per rispondere di
crimini contro l?umanità), dovrebbe come minimo
mandare un segnale che può essere, forse, che i
crimini attribuiti a Milosevic sono stati creati.
Stranamente, questo segnale non è stato considerato da
quella che viene chiamata la sinistra di Chomsky.
Invece, Chomsky e i suoi discepoli hanno accettato
molte delle accuse fatte dalla stampa e dal Tribunale
senza preoccuparsi di esaminarle, o almeno senza
preoccuparsi di metterle in discussione. Prendiamo per
esempio Edward Herman, che scrive brillantemente
sull?ipocrisia di Washington. La messinscena di
Herman, se così vogliamo chiamarla, è dire: ?Sì, sì,
Milosevic (inserire qui ogni leader demonizzato da
Washington) è un delinquente, ma Clinton (inserire
qualsiasi leader americano di gradimento) è un
delinquente più grosso?.
Herman ha recentemente scritto che ?l?uccisione nel
1982 a Sabra e Shatila di palestinesi disarmati, dagli
800 ai 3.000, principalmente donne e bambini, è
paragonabile dalle 20 alle 50 volte i morti nel
massacro di Racak, che provocò i bombardamenti della
NATO sulla Jugoslavia,? continuando su questo, ?i capi
americani e i loro alleati (in questo caso Sharon)
sono peggio degli ufficiali nemici dell?America? (in
questo caso Milosevic, che è apparentemente ritenuto
responsabile del massacro di Racak).[8]
Ma ci sono tre problemi su questo:

1.Non è certo che l?episodio di Racak ?provocò i
bombardamenti della NATO sulla Jugoslavia?, come
Herman si è espresso, non più di quanto il caso
del Golfo di Tonkin provocò i bombardamenti
americani sul Vietnam del Nord. Racak fu un
pretesto, non un evento provocante, punto
trattato in altre occasioni da Herman.
2.Mentre Milosevic viene ritenuto responsabile per
i morti a Racak, i media sono stati veloci a far
notare che la pulizia etnica e gli omicidi
portati avanti dagli albanesi in Kosovo contro
la minoranza serba non è, da sé, una prova che
la forze dalla NATO siano complici nei crimini.
Sì, le atrocità sono state eseguite sotto il
naso della NATO, osservano i media, ma questo
non significa che la NATO permetta che accadano,
o li approvi, o li faciliti. D?altra parte,
Milosevic è considerato responsabile
dell?accaduto a Racak. Se questo è successo deve
essere perché Milosevic ne dispose gli ordini, o
acconsentì che accadesse, prosegue il
ragionamento, un esempio della sbalorditiva
ipocrisia che si penserebbe che Herman abbia
colto. Milosevic è stato giudicato da regole
diverse.
3.Esistono sostanziali motivi per dubitare che un
massacro sia mai avvenuto a Racak, e buone
ragioni per sospettare che l?avvenimento fu
studiato per offrire un pretesto per i
bombardamenti della NATO.

La storia ufficiale andò così: il 15 gennaio 1999,
alcuni poliziotti serbi entrarono nel villaggio
kosovaro di Racak, una roccaforte della KLA, e
uccisero uomini, donne e bambini a breve distanza di
tiro, dopo averli torturati e mutilati.
Spaventosamente, si dice che i poliziotti serbi sono
stati festosamente fischiati come arrivarono, per il
loro lavoro di massacro degli abitanti del
villaggio.[9]
Fu un dramma orribile, sicuro di suscitare
l?indignazione mondiale, e così fu.
La Segretaria di Stato USA Albright, così ansiosa di
grattare il suo dito permanentemente pruriginoso,
quanto il suo capo era ansioso di grattare i suoi
illimitati pruriti sessuali, ha voluto che la
Jugoslavia fosse bombardata immediatamente. Albright,
come una bambina dolorosamente contando le ore che
mancano a Natale, doveva aspettare fino a dopo il
rifiuto di Milosevic dell?ultimatum della NATO a
Rambouillet per avere ciò che voleva.
Bill Clinton per non essere da meno nell?esprimere
indignazione, ha detto: ?Dovremmo ricordare cosa è
successo al villaggio di Racak? uomini innocenti,
donne e bambini sono stati presi dalle loro case e
portati in una fossa, obbligati a chinarsi nel fango e
uccisi a colpi di pistola - non per qualcosa che
avevano fatto ma per quello che erano?.[10]
Ma il quotidiano francese Le Monde ha dubitato
dell?autenticità del massacro. Il 21 gennaio del 1999,
pochi giorni dopo l?incidente, ha riportato che
un?Associazione di Stampa e Tv ha filmato una
sparatoria a Racak tra la polizia serba e i
guerriglieri della KLA. Gli operatori erano presenti
perché i serbi li avevano avvisati che stavano per
entrare nel villaggio per arrestare un uomo, accusato
di aver sparato ad un ufficiale di polizia. Erano
anche presenti due squadre di osservatori
internazionali. Sembra dubbio che se stai per fare un
massacro inviti la stampa - e gli osservatori
internazionali - per guardare.
Il filmato mostrava che quando i serbi entravano a
Racak venivano accolti da colpi d?arma da fuoco dai
guerriglieri del KLA posizionati sulle colline
circostanti. L?idea che la polizia potesse scavare una
fossa e uccidere gli abitanti del villaggio a distanza
ravvicinata mentre subivano gli spari dei
guerriglieri, creava dei problemi a Le Monde. Allo
stesso modo, gli osservatori entrando nel villaggio
per accertarsi dei danni e intervistare gli abitanti
dopo lo scontro a fuoco non hanno visto nessun segno
del massacro. Per di più gli abitanti stessi non hanno
fatto parola riguardo al massacro.
Era solo passato un giorno quando il delegato di
Washington in Kosovo, William Walker, tornò seguito
dalla stampa - su invito del KLA - che trovò la fossa
comune piena di cadaveri. È possibile che la polizia
sia tornata dopo la sparatoria con il KLA quando gli
osservatori e la TV erano andate via mettendo in atto
il massacro coperti dal buio della notte?
Sembra improbabile. Racak è una roccaforte del KLA. La
polizia serba aveva già scoperto che se avessero
dovuto entrare nel villaggio avrebbero dovuto
affrontare i guerriglieri o quelli che Washington
chiamerebbe terroristi, se la situazione fosse
capovolta. Come avrebbero potuto torturare, mutilare e
uccidere a sangue freddo gli abitanti del villaggio,
mentre venivano attaccati ripetutamente dal fuoco del
KLA?
E perché, si è chiesto Le Monde, c?erano così pochi
segni di bossoli e sangue nella fossa?
In aggiunta all?inattendibilità della dichiarazione,
lo scorso febbraio un rapporto fatto da una squadra di
legali finlandesi che ha indagato sull?episodio, su
incarico dell?Unione Europea, ha riportato che nessuno
dei corpi era stato mutilato, che non esisteva nessuna
evidenza di torture e che soltanto a uno avevano
sparato a bruciapelo - tutto in disaccordo con la
versione ufficiale.[11]


[1] Deutshce Press-Agentur, 11 febbraio 2002
[2] Vedi Jared Israel, relazione ufficiale del
Tribunale dell?Aia appartenente alla NATO,
http://www.tenc.net\docs\h-list.htm
[3] Francisco Gil-White, professore di psicologia
all?Università di Pensilvania e membro del Centro di
studi sui conflitti etnopolitici, Solomon Asch, ha
esaminato la deposizione di Milosevic sul Kosovo. Vedi
http://emperors-clothes.com\milo\gw.htm
[4] Discorso di Milosevic, Campo Kosovo, 28 giugno
1989. Vedi
http://www.swans.com\library\art8\smilos01.html
[5] Ibid
[6] Ibid
[7] 17 maggio 1999 trascrizione della conferenza
stampa della NATO di Jamie Shea & Generale W.Jertz a
Bruxelles. Vedi http://www.icdsm.org\more\belongs.htm
[8] Edward Herman, Final Solution in the Occupied
Territories
http://www.zmag.org\susteiners\content\2002-02\11herman.cfm
[9] vedi anche Stephen Gowans, Sortine Through the
Lies of the Racak Massacre and other Myths of Kosovo,
Media Monitors Network http://www.
Mediamonitors.net\gowans1.html
[10] 19 marzo 1999 citato in FAIR: Media Advisory, un
aggiornamento su Racak 18 luglio 2001
http://www.fair.org\press-relises\racak-update.html
[11] FAIR: Media Advisory, un aggiornamento su Racak
18 luglio 2001
http://www.fair.org\press-relises\racak-update.html



(URL: http://www.confederazionecomunisti.it/
Dopo%20Baron%20KFH%20von%20Munchausen.htm )

Subject: Novi teksta na ARTEL GEOPOLITIKA_
Zivadin Jovanovic: Ukidanje drzave ili "Pacta
sunt servanda"
Date: Wed, 3 Jul 2002 11:19:47 -0700
From: "Artel"

ARTEL GEOPOLITIKA by www.artel.co.yu
office@...
Datum:03 juli 2002

?IVADIN JOVANOVI?: UKIDANJE DR?AVE i l i "PACTA
SUNT SERVANDA"

Izlaganje poslanika ?ivadina Jovanovi?a u raspravi pred
oba ve?a Savezne Skupstine o "Polaznim osnovama za
preuredjenje odnosa Srbije i Crne Gore"
Beograd, 31 maja 2002. godine

Sto je re?eno, i sto nije - u raspravi u Saveznoj
skupstini o "Polaznim osnovama za preuredjenje odnosa
Srbije i Crne Gore", 31. maja 2002. godine

Dokumenat "Polazne osnove za preuredjenje odnosa Srbije i
Crne Gore", su potpisali predsednik Savezne Republike
Jugoslavije, Vojislav Kostunica, potpredsednik Savezne
vlade, Miroljub Labus, predsednik Republike Crne Gore,
Milo Djukanovi?, predsednik Vlade Republike Srbije, Zoran
Djindji?, predsednik Vlade Republike Crne Gore, Filip
Vujanovi? i Havijer Solana, predstavnik Evropske Unije.
Dokumenat je potpisan u Beogradu 14. marta 2002. godine.
Pregovori o sadr?ini dokumenta vodjeni su vise meseci uz
sture, ?esto kontraditorne informacije za javnost. Dok su
u ime Crne Gore u?estvovali i predsednik Milo Djukanovi?
i premijer Filip Vujanovi?, u ime Srbije je u?estvovao
samo premijer Djindji?. Za neu?estvovanje predsednika
Milana Milutinovi?a nije dato nikakvo objasnjenje, niti
se on o tome oglasavao. U pregovorima je u?estvovao
Havijer Solana, visoki predstavnik EU za spoljnu i
bezbednosnu politiku, raniji Generalni sekretar NATO
pakta.
Da li je normalno da niko od potpisnika ne prisustvuje
zajedni?koj sednici dva ve?a Savezne skupstine na kojoj
se raspravlja o tom dokumentu?! Neshvatljivo je da niko
od njih nije danas u Saveznoj skupstini, pa ?ak ni
predstavnik Savezne vlade o kome smo pismeno obavesteni
da ?e u ovoj raspravi predstavljati Vladu. O ?emu to
govori? Da li oni uopste smatraju ovaj dokumenat svojim,
da li ose?aju obavezu da ga obrazla?u i eventualno brane,
da slusaju primedbe i zahteve saveznih poslanika? Ili ga
ni potpisnici ne ose?aju kao svoj? Arogancija i
nepodastavanje sa kojim se izvrsna vlast odnosi prema
Saveznom parlamentu i budu?nosti dr?ave govore o
neshvatanju posledica onoga sto su potpisali. Malo je
re?i da je to neodgovornost!

Parlament kao pokri?e izvrsne vlasti
Kao prethodno, postavlja se i pitanje cilja diskusije u
Saveznoj skupstini. Da li se ovaj dokument mo?e izmeniti,
dopuniti, u?initi boljim kao rezultat danasnje rasprave,
ili ne mo?e? Ako bi to bilo mogu?e, onda bi rasprava
imala smisla. Ali, dokumenat je napisan bez u?es?a
Skupstine, potpisan i serviran. Ne dozvoljavaju se bilo
kakve izmene i dopune. Savezni poslanici i Savezna
skupstina u celini, stavljeni su pred svrsen ?in: da
aminuju, da preuzmu odgovornost za nesto sto je uradila
izvrsna vlast izvan svojih kompetencija i ustavne
pozicije.
Stvari su postavljene naopako: izvrsna vlast je sa
stranim predstavnicima, sa Havijerom Solanom i njegovim
saradnicima, utvrdila dokumenat i osnovna resenja, a
Saveznoj Skupstini je ostavljeno samo da to prihvati ili
ostavi. Kakav je to odnos prema Parlamentarnoj
demokratiji, prema demokratiji uopste, ko odlu?uje o
ustavnim odnosima, ko kome asistira, ko koga kontrolise?
Ovo je vrhunac neprihvatljivog odnosa izvrsne vlasti
prema Parlamentu sa nepredvidivim posledicama. Pre vise
od godinu i po dana, zvani?no je zatra?eno otvaranje
rasprave u Saveznoj skupstini o sudbini dr?ave, o sudbini
Jugoslavije. Tadasnji savezni premijer Zoran ?i?i? je za
govornicom ovog visokog doma prihvatio tu inicijativu
SPS-a. Zahtev je vise puta ponavljan i tokom mandata
sadasnjeg premijera Dragise Pesi?a. Na?alost, inicijativa
nikada nije realizovana, niti je Parlamentu dat bilo
kakav odgovor.
Parlamenat se danas nalazi pred svrsenim ?inom: "Polazne
osnove" su potpisane od predstavnika izvrsne vlasti i
overene od Havijera Solane, One su servirane Saveznoj
skupstini po principu - "uzmi ili ostavi". Pacta sunt
servanda! Desava se upravo ono na sta smo odavno
upozoravali: o sudbini dr?ave odlu?uju izvrsni organi i
strani predstavnici, a ne Savezna skupstina i narodni
predstavnici. Skupstina je postala telo koje aminuje i
udara pe?at na tudje odluke.
A kako je tekao rad na "Polaznim osnovama", odgovorio je
predsednik dr Vojislav Kostunica u svom ekspozeu na
zajedni?koj sednici oba ve?a Savezne skupstine odr?anoj
18. aprila 2002. godine. Predsednik Kostunica u svom
ekspozeu, pored ostalog, izneo je da su o pregovorima
"obavestavane dve koalicije - DOS i Koalicija ,Zajedno za
Jugoslaviju,"! To bi i moglo biti nekakvo obrazlo?enje
kada bi se radilo o izradi partijskih, ili koalicionih
dokumenata. Ali, kada se radi o postavljanju temelja
budu?nosti dr?ave i njenih gradjana, takav metod rada,
takav nivo "transparentnosti" nisu prihvatljivi. Nema
opravdanja sto je Savezna skupstina spre?ena da uti?e na
sadr?inu "Polaznih osnova", sto je opozicija bila potpuno
isklju?ena i sto su, u krajnjoj liniji, stranci o tome
vise znali i "kumovali" nego gradjani ove zemlje. Kakav
metod - takav rezultat: imamo dokument koji je sve drugo
osim osnova za zajedni?ku dr?avu.

Bezimena nedr?ava
Da li "Polazne osnove" zna?e o?uvanje zajedni?ke dr?ave
Srbije i Crne Gore, ili njeno ukidanje?
Oni koji obrazla?u "Polazne osnove" neprekidno govore da
su sa?uvali "zajedni?ku dr?avu". U tekstu "Polaznih
osnova" nigde nema ni pomena "zajedni?ke dr?ave", ve? se
govori isklju?ivo o "dr?avnoj zajednici Srbije i Crne
Gore". A to je nesto sasvim drugo. "Zajedni?ka dr?ava",
jeste dr?ava. "Dr?avna zajednica" nije dr?ava. Ni
federacija, ni konfederacija, ni unija, ni republika, ni
kraljevina, ni predsedni?ka, ni parlamentarna, ni
nacionalna, ni gradjanska, ni centralizovana, ni
decentralizovana.
To je NEDR?AVA.
Sta su ?ije osnovne nadle?nosti, koji je odnos vlasti
"zajednice" u odnosu na vlast u republikama, kakav je
oblik vladavine - ostalo je potpuno nejasno. Pet
navedenih resora moglo bi da bude od zna?aja, ali je
ostalo bez objasnjenja sta su njihove nadle?nosti. Ako se
priznaje podeljenost tr?ista, dvojnost carina, poreza,
moneta - u ?ije ime ?e nastupati budu?i ministar za
spoljnoekonomske odnose i ho?e li on uopste biti
ministar? A sta je tek delokrug ministarstva za
"unutrasnje ekonomske odnose", ako su "unutrasnji" ko s
kim stupa u te odnose, je li to jedna od mnogih
skrivalica za odnose izmedju odvojenih tr?ista Srbije i
Crne Gore, zasto se onda tako ne ka?e!
Predvidjeno je da vojskom, stagod od nje ostalo,
komanduju tri predsednika konsensusom, sto zna?i - svako
i niko. O zajedni?koj policiji - ni govora. Predvidjeni
su Skupstina, Savet ministara, pet resora, predsednik,
ali ko za sta odgovara, kakav je odnos medju njima, kakav
izmedju njih i republi?kih organa - to je sve ostalo
otvoreno. Ako uopste ta tvorevina za?ivi makar i "na
odredjeno vreme" jedino je izvesno da ?e sporova biti na
pretek i da ?e Solana, ili jos verovatnije neki njegov
"specijalni izaslanik", imati tako mnogo posla da ?e
morati da se preseli u Beograd. Bar na "odredjeni rok".

"Preuredjenje" kao ukidanje drzave
Formulacija "preuredjenje odnosa Srbije i Crne Gore" je
skrivalica za ukidanje dr?ave, za ukidanje Jugoslavije.
Istina, ne odjednom, ve? u fazama, na rate. Neizbe?ne
posledice usvajanja ovakvog "preuredjenja" bi?e dalje
bujanje separatisti?kih snaga i trendova koji se ne svode
samo na ukidanje Jugoslavije kao zajedni?ke dr?ave, ve?
se usmeravaju na dezintegraciju Srbije, i na
dezintegraciju Crne Gore. Dobro su poznate separatisti?ke
snage i tendencije i u samoj Crnoj Gori.
Da li je puka koincidencija da je "ustavnim okvirima" za
Kosovo i Metohiju predvidjen isti prelazni period od tri
godine, bas kao i u Beogradskom sporazumu o preuredjenju
odnosa Srbije i Crne Gore"? Razume se, da nije. U oba
slu?aja su autori, ili koautori medjunarodni predstavnici
- Hekerup i Solana kod kojih se retko desava neuskladjen
nastup, ili slu?ajno poklapanje rokova.

Gde je sustina - tu je i ime
U "Polaznim osnovama" nigde se ne pominje suverenitet i
teritorijalni integritet sto su osnovna obele?ja svake
dr?ave. "Osnove" ne daju odgovor na pitanje - ko je
nosilac suvereniteta. Ho?e li gradjani Srbije i Crne Gore
imati zajedni?ko dr?avljanstvo i kako ?e se ono zvati? A
pasos, grb, himna...?
Nedr?ava koja se predla?e nema ni svog imena. Simulira se
da je ime puki zbir imena dve republike, Srbije i Crne
Gore. Predsednik Kostunica poru?uje da nije va?no kako se
nesto zove, ve? sta u sustini zna?i. Ne mo?emo ulaziti u
to kako bi se sef dr?ave li?no ose?ao da mu neko dekretom
ukine, protiv njegove volje, promeni li?no ime. Ali, sa
tako visokog mesta poruke narodu ne treba da budu -
zavaravanje. U "Polaznim osnovama" nema jasne dr?avne
sustine, pa je posledica - da nema ni imena. Ime
Jugoslavija koje je bilo dobro, prihva?eno i cenjeno, i u
narodu i u svetu, bez malo osam decenija - nije neva?no,
niti formalno pitanje. Govori se da ime Jugoslavija danas
ne odgovara zato sto su se ?etiri bivse jugoslovenske
republike otcepile. Ako njima ime Jugoslavija ne
odgovara, one su dobile satisfakciju - odlaskom iz
Jugoslavije. Srbija i Crna Gora su ostale u toj dr?avi, u
njima je najve?i broj ju?nih Slovena i zasto bi
otcepljene republike ili bilo ko iz inostranstva,
direktno, ili posredno uticao na to da se zadr?i ili
ukine ime Jugoslavija?! "Preuredjenje odnosa" izmedju
Srbije i Crne Gore, stagod bila sadr?ina tih novih odnosa
- ne zahteva, ne zna?i i ukidanje imena Jugoslavija.
Najzad, ko je pitao narod da li mu smeta ime Jugoslavija?
Ili nasi vlastodrsci u interesu demokratije ne?e da
zamaraju narod tako bezna?ajnim pitanjem!

Jugoslavija - vise od imena
Ime Jugoslavija je vrednost, simbol doprinosa pobedama u
savezni?kim ratovima protiv imperija, protiv fasizma i
nacizma. Za ime Jugoslavija vezan je doprinos miru,
stvaranju Ujedinjenih nacija, Svetske banke i MMF-a,
KEBS-a (OEBS-a) i gradjenju Evrope kao zajedni?kog doma
za sve narode i dr?ave. Jugoslavija je dugi niz godina
posle Drugog svetskog rata bila simbol uspeha u
ekonomskom, tehnoloskom, kulturnom, nau?nom, sportskom i
svakom drugom razvoju. Treba li podse?ati da je u toku
dugog perioda posle Drugog svetskog rata Jugoslavija, uz
Japan, imala najvisu stopu ekonomskog razvoja, da je
imala ?ivotni standard daleko visi nego u ?itavoj
Isto?noj Evropi, da nije pripadala blokovima. Jugoslavija
je vrlo rano primenila elemente tr?isne ekonomije, u
pojedinim privrednim granama nikada nije ukidala privatni
sektor i za ve?inu zemalja u svetu bila je primer
napretka u obrazovanju, nauci, tehnologiji.
Jugoslavija je bila doma?in svetskih i regionalnih
konferencija - konferencije MMF-a i Svetske banke,
Generalne konferencije UNESKO-a, dva samita nesvrstanih
zemalja, prve konferencije ministara inostranih poslova
balkanskih zemalja i mnogih drugih. Ime Jugoslavija se i
danas postuje u svetu jer se za to ime povezuje doprinos
dekolonizaciji, afirmaciji, ravnopravnosti, saradnje,
nemesanja, slobodnog izbora puteva, unutrasnjeg razvoja.
To ime uslo je u sve enciklopedije sveta kao pozitivna
tekovina naroda na ovim prostorima i Evrope. Jugoslavija
je subjekat (potpisnik) preko tri hiljade medjunarodnih
sporazuma. To ime takodje predstavlja, ne samo formalnu
nego i sustinsku branu protiv separatizama i tendenciji
daljeg prekrajanja granica na ovim prostorima sto je
ujedno opasnost i za druge zemlje Evrope. Zato je ogromna
odgovornost onih koji u naletu svakojakih samoobmana i
nekriti?nosti prema ?eljama iz inostranstva, takore?i
potezom pera, ukidaju i dr?avu i njeno ime. Zasto se
gradjanima ne pru?i sansa da o tome sami odlu?e na
referendumu, umesto politi?ke oligarhije?
Svaku dr?avu na svetu karakterise jedno tr?iste, jedna
moneta, jedan carinski, jedan poreski sistem. Postoje
mnogi primeri gde vise suverenih dr?ava ima jedno
tr?iste, jedan novac, iste carine i poreze. (Pored
Evropske unije, to je severnoameri?ka asocijacija NAFTA,
juznoafri?ka asocijacija SADCC i druge.) Medjutim, nema
primera da je jedna dr?ava uspesno startovala na put
razvoja koegzistencijom dva privredna, carinska, poreska
i monetarna sistema kako je to predvidjeno u "Polaznim
osnovama". Da li se mo?e poverovati da u nesto sto nigde
ne postoji, sto se nigde nije pokazalo kao racionalno i
uspesno, ima perspektive da se odr?i u slu?aju Srbije i
Crne Gore? Gde je u tome Evropsko iskustvo i standardi!

Ustavna povelja - ni ustav ni osnovni zakon
Ta "dr?avna zajednica" nije dr?ava, zato njeni
"arhitekti" nisu predvideli da ima ustav koji je bitna
odlika savremene dr?avnosti."Ustavna povelja" nije ustav.
Ako delovi i odredjena resenja iz Ustava od 1992. godine
nisu dobra, nisu za?ivela u praksi - Ustav se moze
promeniti i za to postoji Ustavom propisani postupak. U
svakom slu?aju, promene, kolike god bile po obimu i
sustini, sve do donosenja potpuno novog ustava, svojim
resenjima trebalo bi da nas pribli?e praksi i resenjima u
Evropi, da anticipiraju trendove dalje integracije, a ne
da legalizuju "fakti?ko stanje" i praksu divergentnu od
evropskih tokova.
Relativiziranje zna?aja ustava kao osnove dr?avnosti - i
pokusaji odbrane "ustavne povelje" kao zamene za ustav je
takodje jedna od mnogih samoobmanjuju?ih teza aktuelnih
predstavnika izvrsne vlasti koja ne mo?e da izdr?i iole
serioznu pravnu i politi?ku kritiku. Iznenadjuje kada
takvi pokusaji dolaze sa vrha dr?ave i od li?nosti sa
renomeom pravnih nau?nika. Primer Nema?ke koja umesto
ustava ima osnovni zakon nije argument u prilog "ustavnoj
povelji". Ustav jeste - osnovni zakon svake dr?ave.
Povelja nije zakon - najmanje - osnovni.

Hleba i "diskontinuiteta"
Od dolaska DOS-a na vlast javnost je ve? navikla da slusa
samohvalisanje o tome sta je postignuto na medjunarodnom
planu odricanjem od kontinuiteta medjunarodnopravnog
subjektiviteta Jugoslavije. Tvrdi se da je oja?an
medjunarodni polo?aj i ugled zemlje, da nasi dr?avni
predstavnici svuda u svetu nailaze na razumevanje i na
otvorena vrata, da je obezbedjena puna podrska (i
pohvale) reformama i tsl. Jedino nema objasnjenja zasto
nakon sve te podrske dr?avnim predstavnicima u zemlji
eskaliraju separatizmi i centrifugalne tendencije, ne
samo na Kosovu i Metohiji i u Crnoj Gori, ve? kako se
vidi i u Vojvodini, u opstinama na jugu Srbije (Presevo,
Bujanovac, Medvedja), u Raskoj oblasti! Zatim, kako sa
ocenom o sna?nom ugledu i polo?aju pomiriti odluku
ameri?kog predsednika Busa da za godinu dana produ?i
sankcije prema Srbiji uvedene jos daleke 1992. godine,
koincidenciju te odluke sa slicnim uslovljavanjima
izra?enih od predsednika ameri?kog Senatskog komiteta za
spoljnu politiku Bajdena, kao i od predsednika Pravnog
komiteta Saveta Evrope Lipelta (Kosovo i Metohija, Hag).
Ustav SRJ iz 1992. godine napadan je bespostedno od
dolaska DOS-a na vlast. Jedinu "postedu" imao je u
trenucima kada su se DOS-ovi lideri, uklju?uju?i
predsednika dr?ave dr Vojislava Kostunicu, zaklinjali na
vernost tom dokumentu i vrednostima koje je stitio. A na
samom po?etku Ustava kao jedna od tih vrednosti -
formulisan je - kontinuitet. I onda, posle svih tih
kritika, umesto da se gradjanima ponudi bolji Ustav, za
?im svakako ima potrebe - dolaze "Polazne osnove",
ukidanje Ustava i obe?anja Ustavne povelje. Kao spasenje!
?ije? U ?emu ?e ta ustavna povelja biti bolja od
proka?enog "?ablja?kog ustava"?
Kad u zemlji nema napretka, kada opadaju zaposlenost i
proizvodnja, kada se produbljuju podele i siromastvo,
kada pada prag minimalne zastite dostojanstva, kada je
krsenje ustava i zakona svakodnevica - onda za utehu
dobijamo - diskontinuitet, politi?ki i pravni. Tome je
predsednik Kostunica u svom ekspozeu u Saveznoj skupstini
dao novi doprinos. On je rekao: "Ono sto se nudi
("Polaznim osnovma") nije samo ustavni, vec i istorijski
diskontinuitet i novi po?etak". Ostao je, medjutim, du?an
da objasni - sta podrazumeva pod "istorijskim
diskontinuitetom", sa kojim periodom istorije treba narod
da raskrsti da bi mu bilo lakse i lepse? Od Kosovske
bitke, od revolucije 1804, ili drugog srpskog ustanka, od
odbrane Srbije 1914. i stvaranja prve Jugoslavije, od
oslobodila?kog ustanka 1941 i saveznistva sa Rusijom,
SAD, Velikom Britanijom u Drugom svetskom ratu, ili mo?da
od 1945. i stvaranja Druge Jugoslavije, od "Brionskog
plenuma", od famozne "Osme sednice"... Ne re?e Predsednik
u ?emu je to dobar i spasonosan taj "istorijski
diskontinuitet"?!
Sa diskontinuitetima - pravnim, politi?kim, pa i ovim
najnovijim zalaganjem za "istorijski diskontinuitet" nije
bas tako jednostavno, kao sto se narodu predstavlja. Mo?e
li narod ostati u kontinuitetu ako se pravi
diskontinuitet u njegovoj istoriji? Ili se mo?da posredno
nudi neki novi pojam - naroda sto u raznim novatorijama
od dolaska DOS na vlast i ne bi bilo neko iznenadjenje.
Ko ?e narod ubediti da raskine sa dedovima, o?evima,
pradedovima, ?ukundedovima .... sa belim orlovima? Mo?e
li se prekinuti vreme, tok, istorija? Ili ?e im se
poru?iti da su svi njihovi bli?i i dalji preci bili dobri
i u pravu, ali da su sve do dolaska na vlast DOS-a bili
zavedeni, omamljeni nenarodnim vodjama u medjuvremenu! A
kako narodu objasniti da su to bile generacije predaka i
lidera koji su bili visoko uva?eni i u susedstvu, i u
Evropi, i u svetu. Kako i zasto prekidati sopstvenu
istoriju, praviti diskontinuitet u njoj ve?ito posve?enoj
slobodi, saveznistvu, kad to niko ne ?ini, pa ni oni koji
su bivali i na drugim stranama, koji su vekovima
porobljavali, upravljali drugim ljudima, ?iji su preci
pioniri etni?kog ?is?enja i mnogo ?ega drugog sto je
daleko od svakog shvatanja ljudskih prava.
"Diskontinuitet u istoriji" - to je previse! Ma ?ija
ideja bila, pozadina, i stagod bila naknadna pojasnjenja.
Jednostavno, narod traje, sa svojim korenima i istorijom.

Razmetanje parolama o diskontinuitetu nije seriozno, jer
to ne vodi stabilnosti, razvoju i demokratiji. To nije
odlika ni dobrog doma?ina, jos manje - dr?avnika. Lako je
negirati, sejati sumnje, rusiti. Tesko je u?vrs?ivati
dobro, dogradjivati dostignuto, pokazati svoj opredme?eni
doprinos. Ne mo?e se ve?ito sve od po?etka, kao da nista
i niko nije valjao. Istorija, ?ivot, razvoj i napredak
postojali su i pre dolaska DOS-a na vlast.

Nastavljanje "kontrolisane krize"
"Polazne osnove" nista ne resavaju, osim sto obezbedjuju
produ?avanje "kontrolisane krize". Nastavljanje
neizvesnosti i politicke nestabilnosti neizbe?no ?e
smanjivati interes stranih partnera za ulaganja u nasu
privredu, usporava?e privredni razvoj i uzrokovati
produbljivanje ve? naraslih ekonomskih i politi?kih
problema. Ako se radi o tvorevini na tri godine, ako se
legalizuje postojanje odvojenih tr?ista, zasebnih
poreskih, carinskih i monetarnih sistema Srbije, na
jednoj, a Crne Gore, na drugoj strani - tesko se mo?e
o?ekivati da ?e ozbiljni strani partneri da ulaze u rizik
investicionih ulaganja!
"Polazne osnove" konsoliduju ostvareni stepen otcepljenja
Crne Gore od Savezne Republike Jugoslavije, legalizuju
dostignutu odvojenost od Srbije. Oni koji su takav
dokumenat sastavili i potpisali, pozivaju se na fakti?ko
stanje i rutinski ponavljaju da je za sve kriv "raniji
re?im". Pitanje je, medjutim, da li fakti?ko stanje koje
karakterise secesionizam aktuelnog crnogorskog
rukovodstva treba legalizovati i mogu li se potpisana
dokumenta o ukidanju Jugoslavije prodati kao "uspeh"
Kostunice, Djindji?a i Labusa. Kakve li ironije!
Kostunica i Djindji? ni u ?emu se ne sla?u, tako bar u
javnosti izgleda, ali zato bez re?i prihvataju "ustavne
okvire Hekerupa" za Kosovo i Metohiju i potpisuju papir
Havijera Solane o ukidanju Jugoslavije. Da - takodje se
sla?u o blagotvornom dejstvu diskontinuiteta i o tome da
je ve?i deo novije istorije naseg naroda bio greska,
zabluda, propast.
Za secesionisti?ke trendove Crne Gore, za podele u
politi?kom bi?u te Republike, do potpisivanja ovog
dokumenta odgovornost je snosio re?im Mila Djukanovi?a.
Sa potpisivanjem ovakvih "Polaznih osnova" i rukovodstvo
Srbije, istina bez predsednika Milana Milutinovi?a
(ukoliko je on uopste deo sadasnjeg rukovodstva Srbije) i
rukovodstvo SR Jugoslavije preuzeli su na sebe
odgovornost, podelili je sa Djukanovi?em, i tako ga
spasili rizika i neizvesnosti. Zasad. Ostvareni nivo
secesije je priznat, legalizovan, sada mo?e da ide dalje.

Poklon Djukanovi?u
Milo Djukanovic, oslabljen podelama u Crnoj Gori, dobio
je na poklon alibi za odustajanje od referenduma na kome
bi, najverovatnije, pretrpeo poraz. Uz anga?ovanje Solane
i "fleksibilnost" Kostunice i Djindji?a, Djukanovi? je
dobio tri godine. Da li ?e mu biti potrebno tako dugo
vreme za potpuno ostvarenje secesije ostaje da se vidi.
Ali, tesko je poverovati da ?e ga u tome ozbiljno
zaustavljati oni koji su ga sada spasili referenduma,
koji su mu gledali kroz prste razne "nestasluke" o kojima
bruji evropska stampa ili oni koji i danas nastavljaju da
mu daju kredite direktno, zaobilaze?i saveznu dr?avu.
Predsednik Kostunica je jedan od potpisnika "Polaznih
osnova". Posto su tu jos potpisi ?etvorice predstavnika
doma?ih vlasti i jednog predstavnika Evropske Unije,
tesko je ulaziti u to koliko je ?iji li?ni doprinos
konceptu NEDR?AVE. Medjutim, predsednik Kostunica je
jedini u svom ekspozeu u Saveznoj skupstini registrovao
sve va?nije kritike "Polaznih osnova" i pokusao da ih
opovrgne, da opravda sve - ono sto taj dokument sadr?i, a
o?igledno nije dobro i ono sto ne sadr?i a svakako je
imperativ dr?ave. U?inio je to, medjutim, bez ubedljivih
argumenata.
On opravdava i zasto za dr?avu nije nu?no da postoji
ustav nego je dobra ili bar dovoljna ustavna povelja;
zasto su se u unutrasnje odnose nase zemlje direktno
umesali Evropska unija i Havijer Solana; i zasto "nije
bitno ime dr?ave ve? sta ono stvarno zna?i"; i zasto je
dobar ve?iti "novi po?etak"; i zasto je "bolja dr?ava na
probu nego nedr?ava"; i zasto ne treba da nas brine sto
je u "Osnovama" predlo?eno nesto sto nigde ne postoji,
jer "?istih oblika nema". Itd., itd.
U svom ekspozeu, predsednik se retori?ki pita - "sta se
promenilo u odnosu na ju?e, i to bitno"? Odgovara, da se
vise ne govori da savezna dr?ava i njeni organi ne
postoje, da danas ima vise komunikacija "nego pre koju
godinu, pre koji mesec".

Vreme za otre?njenje
Stvarnost se mo?e i druga?ije komentarisati. Sta se nije
promenilo? Djukanovi? nije odustao od otcepljenja Crne
Gore, ni od referenduma, ni od svoje (evropske)
monete-evro, ni od poreza, carine. Podele u Crnoj Gori su
iste ili dublje nego ranije. Lobi i lobisti Djukanovi?a i
dalje su jednako aktivni u ameri?kim i evropskim centrima
mo?i. A kada je re? o tome sta se promenilo, zaista,
promena ima i drugih nista manje zna?ajnih od onih koje
navodi predsednik Kostunica. Prvo, ne pitaju?i nikoga,
pregovara?i su ukinuli Ustav SRJ i ime Jugoslavije. To
sto su se svojevremeno zakleli narodu da ?e taj Ustav
braniti kao svoju i narodnu svetinju - nikom nista. Verba
volant (Re?i lete). Greska je naroda koji je poverovao u
zakletvu svojih predstavnika. Drugo, ameri?ki predsednik
Bus je obnovio sve sankcije prema Jugoslaviji koje su
uspostavljene pre 10 godina. Da li je to "rutinski" potez
kako se to ?eli predstaviti od vlasti u Beogradu, ili
nije, ve? se vidi. Nisu zaledjeni ra?uni Milosevi?evih
saradnika, ve? stotine miliona dolara jugoslovenskih
banaka i preduze?a.
Potrebno je otre?njenje. I Predsednik Bus u svojoj
najnovijoj odluci i predsednik Senatskog komiteta za
spoljnu politiku D?ozef Bajden i predsednik Pravnog
komiteta parlamentarne skupstine Saveta Evrope gospodin
Lipelt - ponavljaju, pored drugih i jedan isti uslov za
ukidanje sankcija i ograni?enja - Kosovo, ili po nasem -
Kosovo i Metohija. Javnosti ostaje da naslu?uje - sta se
to novo ili staro tra?i od aktuelnih vlasti u Beogradu u
vezi sa Kosovom i Metohijom? Tri godine je ve? proteklo
od kako Kosovom upravlja administracija UN i od kada je
je tamo rasporedjeno oko 50 hiljada stranih, uglavnom
NATO vojnika!

1.Dopunjen i prilagodjen tekst izlaganja u raspravi na
zajedni?koj sednici Ve?a gradjana i Ve?a republika
Savezne skupstine odr?anoj 31. maja 2002. godine,
uklju?uju?i deo koji nije mogao da se izlo?i zbog
ograni?enja du?ine izlaganja poslanika na 7 (sedam)
minuta.
2. "Spoljni poslovi, odbrana, medjunarodni ekonomski
odnosi, unutrasnji ekonomski odnosi, i zastita ljudskih i
manjinskih prava".