1. U RASKORAKU
2. PAD U PROTEKLO VRIJEME
=== 1 ===
U RASKORAKU
Dok ?irom Evrope i svijeta ovoga maja 2005 godine slave ?ezdesetogodi?njicu
pobjede nad nacifa?izmom, neki su se u zemljama rahmetli Jugoslavije sjetili
i dvadesetpetgodi?njice smrti èovjeka na èelu s kojim je ta zemlja postala
slavna u cijelom tada jo? ne «globaliziranom» svijetu. Postala je slavna
prvo po svojoj titanskoj antifa?istièkoj borbi, po odva?nom «ne» Staljinu,
po pokretu nesvrstanih, koji je budio nadu u treæi put i po samoupravljanju,
koje je, mada jo? nepotpuno i djelomièno shvaæeno i provedeno, ipak predstavljalo
vasionsku razliku prema birokratskom i centraliziranom modelu upravljanja
poznatom (po zlu) u zemljama istoènog bloka.
Ali avaj! Pamæenje ljudi je kratko i nepotpuno ? godine su protekle, izrodila
se nova epoha, suprotnog predznaka i izraslo novo pokolenje, koje uglavnom
o onom ?to je bilo zna malo ili ni?ta...I to je jo? bolja varijanta, jer
je o proteklom periodu napisana ili poslana u eter i lansirana medijima tolika
kolièina ne samo gluposti nego i podlosti i neistina, da nije ni èudo ?to
veæina mladih u glavi ima galimatija?. I nije se to dogodilo sluèajno ?
i u toj la?i, kao i u onom ludilu ? ima, a i bilo je, nekog sistema, da se
poslu?imo citatom iz Hamleta.
Upravo se i ?eljelo postiæi ovo dana?nje stanje, stanje opæeg neznanja i
zbrke, koje ukoliko potraje, dovodi do duhovnog obogaljenja ljudi, a sa bogaljima
je zna se najlak?e iziæi na kraj.
A to bijedno stanje svijesti, ljudskog znanja i ljudskog duha kao i pamæenja
historije nije samo karkteristika sirotih zemljica krvosljednica jedne nesretne
i sada veæ poprilièno davno propale zemlje. Nisko stanje svijesti na ?alost
karakterizira gotovo cijelu Evropu te je ono, kako bi rekao Krle?a, planetarna
ili kako to danas ka?u ?globalna - pojava.
Promatrajuæi sveèane skupove i vojne parade po razlièitim prestonicama Evrope
pa tako i onu najkasnije odr?anu, ali vjerovatno najsveèaniju, moskovsku,
u kojoj su ostarjele borce II Svjetskog rata vozili na kamionima, ne mo?e
se ne pomisliti u kolikom je raskoraku ovo dana?nje vrijeme s onim vremenom
pobjede, kad su se srca pre?ivelih punila ogromnom nadom, nadom tako velikom
da se ona danas ni iskazati ne mo?e. ?ta je od nje ostalo? Kakav je svijet
za unuke onih, koje su na pragovima kuæa ?irom Evrope i danas nepostojeæe
Jugoslavije doèekivale njihove majke, a oni se vraæali u partizanskim bluzama?
( «Mila majko ? ti ne roni suza, na meni je partizanska bluza....»odjekivalo
je prije ?ezdeset godina Terazijama i ne samo Terazijama nego negdje prije
negdje kasnije ulicama svih gradova tek osloboðene zemlje).
Muke razvoja i rasta bile su tada pred ozarenim pobjednicima tek maglovita
buduænost, koja jedva da se mogla naslutiti, a tragediju raspada i razbijanja
nitko tada nije mogao ni sanjati. Ali raga historija, ?tono reèe Majakovski,
izgurala je i to i guraæe i dalje i vjerovatno preturiæe preko glave jo?
mnogi te?ak trenutak.
Kad taj mine, svi se tje?e, da je ono najgore iza njih. Tako je to bilo i
1945 godine.
Obasjani suncem pobjede i vjerom u bolje, dojuèera?nji ratnici skinuli
su vojnièke ?injele i postali pregaoci u borbi za «sretnu i mirnu buduænost
svijeta», kako je to pisalo na svim prvomajkim parolama na?e i svih drugih
zemalja, gdje se slavio Prvi maj.
?ta se to dogodilo da je dana?njica u tako tragiènom raskoraku prema tim
nadama, stremljenjima i naporima i da se proslava Dana antifa?iizma odnosno
pobjeda u II svjetskom ratu pretvara u priliku ne samo za stare polemike
nego i za nove krikove bola i razoèaranja?
Da se izbjegnu sitnièave polemike i svaðe, za koje je mnogo razloga i povoda
ne samo izmeðu Pariza i Waingthona ili izmeðu Putina i Busha i jo? stostruko
vi?e, iako zbog ni?tavnih razloga izmeðu zajapurenih kokota podignutih kresti,
?to stoje na preèagama svih sedam balkanskih koko?injaca, mo?da bi se trebalo
malo dublje zamisliti o «pogubnoj slobodi».
Bezumlje pogubne slobode
Pitanje ?ta je sloboda, davno je postavljeno od velikih i umih glava i mnogi
su, daleko pametniji od dana dana?njih prilièno ogranièenih gospodara svijeta,
poku?avali na njega odgovoriti. Uradio je to i Dostojevski u Braæi Karamzovima,
na usta Smrdljakova, koji pita:»Znaèi: sve se mo?e, sve je dozvoljeno?» ?to
mu brat Ivan Karamazov i potvrðuje. I evo nas u bezumlju pogubne slobode.
Kako ono izgleda, vidio je kapitalistièki svijet odavno i mnogi su se i na
razlièite naèine pobunili protiv tog bezumlja. Kako to bezumlje pogubne slobode
izgleda vidjeli smo u rahmetli Jugoslaviji od 1990 na ovamo, kao i sve biv?e
zemlje realnog socijalizma. Svaka je pro?la kroz svoje iskustvo, kroz svoju
Golgotu.
Mo?da smo i ovoga puta bili prvaci, ali uzeti naopaèke. Nigdje kao ovdje
rat bratoubilaèki i potpuno nepotreban nije bio tako krvav i tako prljav
kao na prostorima rahmetli zemlje i ?to je glavno, nigdje nije toliko upraljao
i upljuvao istinske domete posljeratnog razvitka (skromne i nepotpune ili
znaèajne i krupne ? kako vam drago) i gotovo jedinstven primjer kolosalne
i uspje?ne antifa?istièke partizanske borbe, koja je plamenom ustanka bila
zahvatila cijelu zemlju ? od Triglava do Vardara («Mi ne damo zemlje na?e
da je gaze fa?isti»...pjevale su partizanske jedinice Titove vojske). Sramnim
bratoubilaèkim ratom ova je svijetla stranica historije jugoslavenskih naroda,
gotovo bez primjera i usporedbe u cijloj Evropi, survana u nigdinu obezvreðenja,
nipoda?tavanja i la?i. Tako su danas Titovi partizani u standardnoj evropskoj
ili recimo talijanskoj percepciji «infojbatori» - krvoloci, ubice i bacaèi
u jame nevinih, a stanovnici Balkana kavgaðije i prznice, kojima je ubijanje
i plemenski rat zapisan u genima ? to im je u DNA. Ne jedna knjiga i èlanak
u tom smislu pojavili su se diljem Evrope. Ne?to slièno napisano je i u
?kolskim ud?benicima, pa èemu se onda èuditi?
Na samoj proslavi u Moskvi Berlusconi, koji je do?ao da oda po?tu i onim
ruskim herojima poginulim u Drugom svjetskom ratu, na koje su danas svi zaboravili,
a bilo ih je ciglih 20 miliona, imao je obraza da ka?e: to su bili ruski
patrioti, a ne komunisti! Lijepo! A na? Filip Filipoviæ, èiji se spomenik
nalazi u Srbiji, koji je pred vje?anje uzviknuo:?ivio Staljin, ?ta je on
bio?
Heroj i borac za istinsku slobodu ili bandit, kako su to tvrdili Nijemci,
koji su ga pogubili? Ili naprosto zavedena budala, kako to ispada danas?
A da nije bilo takvih, koji su umirali i sa imenom Staljina na ustima i
takvih koji su popunjavali desetkovane jedinice narodne vojske dolazeæi iz
gradova i sela, da bi svoje mlade ?ivote ostavili na drumovima i na bunkerima,
da nije bilo takvih koji su vjerovali i stradali - e ne bismo mi danas gledali
film «Posljednji dani Hitlera». I ne bi Hitler padao u histeriju izdajuæi
zapovjedi svojim tada veæ (kraj aprila 1945 godine) nepostojeæim armijama
i dovodio svoj bijes i razjarenost do u?arenja, jer se ne slu?aju njegove
zappovjedi, a vi?e nije imao ko da slu?a ta nareðenja...
Da nije bilo takvih kao Filip Filipoviæ, da nije bilo na milione Filipa Filipoviæa,
koje su predvodili komunisti, Evropa bi danas izgledala mnogo, mnogo drugaèije.
Kako? U jednom je filmu to pokazao enegleski re?iser, takoðer komunista Ken
Loð (Kenn Loagg ?...).
Tu?no je i ?alosno ?to ni dana?nja Evropa, demokratska i slobodna, barem
formalno, ne odolijeva i ne mo?e odoljeti «bezumlju pogubne slobode». Jer
nije istina ono ?to je kazao Ivan Karamazov, da se «sve smije i da je sve
dopu?teno». Glupi i bolesni sluga Smerdljakov to je shvatio na svoj naèin
i ubio starca...?alosno je ?to i dana?nji Evropljani, kao ni Rusi in Jugoslaveni,
nisu odmakli dalje od sluge Smerdljakova. Sloboda je duhovna kategorija
? do nje se treba dovinuti trudom i naporom misli i uma. A sve nije dopu?teno
i sve se ne smije uèiniti, pouka je na?e epohe. I ne samo na?e. Pa ako nisu
smjeli uèiniti sve ono ?to su uradili ni Hitler ni Staljin, iako se to ipak
ne samo ne smije nego i ne mo?e izjednaèavati, ne mo?e se i ne smije uraditi
ni ovo ?to danas rade u ime neke najnovije istine i slobode sedmorica velièanstvenih
plus osmi (Putin).
Ne smije se narod li?ti hljeba i naroèito ne smije ga se li?iti sigurnosti.
Ne smije se uèiniti prekarnim sva radna mjesta, ne smije se ljude izbacivati
na ulicu s posla doslovno na smeæe i smatrati da su za ðubri?te svi koji
su prevr?ili èetrdeset, a kamoli pedeset godina te su stoga nepotrebna i
suvi?na radna snaga, koju treba najuriti. Ne smije se forsirati samo jedna
strana, ona materijalna, samo jedan jezik ?zna se kojii ? samo jedna literatura,
jedan film i jedna koncepcija umjetnosti.
Ne smije se li?iti ljude socijalnog i zdravstvenog osiguranja, godi?njeg
odmora, nade da æe, ukoliko nisu bogati ili lopu?e, kad tad doæi do stana,
koji æe moæi platiti. Ne smije ih se do krajnosti osiroma?iti materjalno
i opusto?iti duhovno. Ne smije ih se ostaviti bez penzije ili dopustiti
da se potucaju u starosti. Ne smije se ljude pretvarati u prosjake i ?icare
ili poslovne varalice i krijumèare, kako bi pre?ivjeli. Ne smije se od novca
napraviti jedino i vrhunsko dobro i neprikosnovenu vrijednost. Ne smije se
povlaðivati sili ni ni moæ uèiniti svemoænom te poticati najni?e instinkite
gomila ili ljudi, jer se oni tada pretvaraju u ne?to ?to vi?e nisu ljudi.
Ne smije se stvarati slika svijeta koja se sastoji jedino iz nasilja, parenja
i razbijanja automobila. Ne smije se vrijeðati èovjeka ni poni?avati u njemu
ono ljudsko. Ne smije se svijet zagaditi sve do klimatskih i atmosferskih
promjena niti ga pretvoriti u shopping centar nepotrebnih ðinði i drangulija,
dok ogroman dio èovjeèanstva pati i umire od bole?tina i gladi.Sve se to
ne smije. A ipak, sve je to uèinjeno i sve se to radi i radit æe se u ime
bezumlja neogranièene slobode. Zavedeni i glupi (kao ?to neki tvrde da je
bio Filip Filipoviæ, a ?to je la?!) vjerovat æe u taj i takav svijet i prilagoðavati
se sve dok to iole budu uspjevali. A to bezumlje pogubne slobode, dok upropa?tava
jedne i ?alje ih u pogibiju, bogati druge i èiniji ih sve moænijima.Njihovi
vrijednosni papiri rastu i nadimlju se dosad neviðenom brzinom. O tome oni
?to ratuju u Iraku ili èeèe u Afganistanu ili na Kosovu znaju malo ili ni?ta.Oni
ne posjeduju vrijednosnih papira, jer nisu ni bogati ni dobro stojeæi. Njima
je kazano, da su u misiji mira i oni za male pare jedu gorak vojnièki hljeb.Eto
do èega dovodi bezumlje pogubne slobode.
Nobelovac i sreæa
Nedavno je Nobelovu nagradu u oblasti ekonomije dobio èovjek, koji je u
mjerenje ekonomskog uspjeha ljudi i zemalja unio kategoriju sreæe. I gle
èuda ? skala vrijednosti i privrednog uspjeha zemalja sasvim se izmijenila
i preustrojila u odnosu na onu ljestvicu, koja je postojala kad se brutto
nacionalni dohodak mjerio na dosada?nji, klasièan naèin. Taj se èovjek zove
Daniel Kehneman i radi na Princeton University, a istu je tu teoriju dopunio
i razvio Richard Layard, profesor na èuvenoj London School of Economics.
Pokazalo se iznenada da porast bogatstva u zapadnoevropskim zemljama ne
èini ljude nimalo sretnijima. Individualistièka i isuvi?e kompetitivna dru?tva
Zapdne Evrrope puna su nezadovoljnih i ustvari nesretnih ljudi.»Novac je
bolji od siroma?tva, ako niza?ta drugo ono iz financijski razloga»- kazao
je ?a?avko Woody Allen, ali ekonomska i sociolo?ka mjerila govore da, kad
su ljudi na neki naèin zbrinuli i glad i odjeæu i kakav takav stan, ne postaju
sretniji. Ljudima je za sreæu potrebno i ne?to vi?e. Za amerièke nauèenjake
to je, pored dobrog prihoda, i dobar odnos sa prijateljima, roðacima i dru?tvenom
zajednicom. A nama se èini da je osim toga potrebno jo? ne?to ? nada i smisao
ljudskog bivstvovanja. Mo?da je za Amerikance smisao ?ivota u novcu i njegovom
sticanju. U Evropi to nipo?to nije tako - te su neke od bogatih zemalja,
sa visokim nacionalnim dohotkom kao Njemaèka, Francuska ili Italija - zemlje
nesretnih i èak veoma nesretnih ljudi. Ipak, izgleda da u odnosu na sreæu
ili izvjesne kriterije koji obuhvataju ne?to slièno njoj, svakako ulaze i
materijalni parametri. Nesretni su ljudi u pravilu u zemljama sa velikom
stopom nezaposlenosti i nesigurnosti, a sretni u zemljama u kojima nezaposlenosti
gotovo i nema te vlada velika socijalna obezbjeðenost.
Tako su prema ispitivanju sreæe graðana, izvr?enog u Rotterdamu, na Univerzitetu
Erasmus, najsretniji ljudi zemalja odnosno dr?ava ovako poredanih: Holandija,
Irska, Kanada, Danska i ?vicarska, zatim skandinavske zemlje te Sjedinjene
dr?ave ...
U Japanu su ljudi nesretniji nego u Italiji, zatim slijede zemlje u razvoju
kao Indonezija, Meksiko, pa Brazil. Na samom dnu ljestvice nalaze se biv?e
komunistièke zemlje, pred kojima prednjaèi èak i Al?ir, zemlja sa milijon
problema, u kojoj jedva da je zavr?io krvavi i potmuli graðanski rat. Ipak
se, uz Zimbabwe, Moldavija, Rusija i Ukrajina nalaze na samom dnu ljestvice...
Tamo gdje su graðani zadovoljniji postaju i bogatiji ? zakljuèuju zapadni
struènjaci. Iako bi se zakljuèak mogao i okrenuti. Oni ?to neprestano bivaju
pljaèkani sve vi?e siroma?e i sve su nesretniji...A naroèito su nesretni
oni ?to ne vide puta u magli.Nekad je Aleksej Tolstoj pisao o «Mutnom jutru»
koje se dizalo nad velikom izmuèenom zemljom nakon graðanskog rata.A trebalo
je to biti jutro socijalistièkog dana - ali je omanulo. Ovo pak jutro kapitalistièkog
dana ne samo da je sumorno, ono je crno, kao ono crno sunce o kojem je pjevao
Osip Mandelj?tam. Neka neko poku?a objasniti za?to je bogata Ukrajina, domovina
Korèagina i popri?te djelovanja Mlade garde,svima poznatih iz sovjetske literature,
danas zemlja najnesretnijih ljudi na svijetu?
Gomile i mase
I ovog maja, ?ezdeset godina nakon «velike i slavne» pobjede nad antifa?izmom,
kad se ona pokazuje iluzornijom nego ikad i kad je raskorak izmeðu onog ?to
se govori i onog ?to se htjelo te onog ?to jest, oèigledniji nego ikad dosad,
ako ne i veæi, postavlja se veliko pitanje: ?ta su htjele, ?ta hoæe mase
i ko je pozvan i kako da interpretira njihovu voljl i htjenja? Koja je razlika
izmeðu gomile i mase? Mase su sigurno razdragane doèekivale dan pobjede
9 maja 1945 na Crvenom trgu. A jesu li to bile gomile ili mase koje su do
smrti izgurale, izgazile i izubijale jedne druge na dan Staljinovog sprovoda
u martu one davne 1953 godine? Da li je Staljin dr?ao u krvavoj stezi gomile
zapla?enih i od terora dovedenih gotovo do sumanosti ljudi ili su ga slijedile
razdragane mase koje su, kao nijedan drugi evropski narod i nijedna druga
armija na svijetu, od vlastitih tjelesa pravile mostobrane da bi otjerale
neprijatelja iz voljene zemlje?
Da li je to bila gomila bezveznjaka i ?upljoglavaca, dovedena sa radnih mjesta
, ljudi bez srca i uma, koja je u ti?ini, kroz gradove i sela Jugoslavije
doèekivala voz ?to je vozio mrtvoga Tita od Ljubljane do Beograda? Ko su
bili ti ljudi ?to su skru?eno stajali pognutih glava u, èinilo se, iskrenoj
?alosti za mrtvim voðom? Svirali su Lenjinov mar?, Internacionalu, partizanske
pjesme, u Zagrebu - èak i jednu kajkavsku popevku - «Za svaku dobru reè»...Tito
je posljednji put bio na èelu masa, koje je izveo ratnog okru?enja, iz obruèa
fa?izma, iz u?asa bratoubila?tva, rasula i smrti.
Sada je on bio mrtav i vi?e nikoga nije mogao voditi. A svuda se èulo zaklinjanje:
I iposlije Tita ?Tito.
Ispalo je drukèije. Ispalo je da nikoga i niotkuda nije izveo. Raspameæeno
krdo ubrzo je zaboravilo sve zavjete. U?as se bratoubila?tva ponovio jo?
u gorem, sumanutijem i bezrazlo?nijem obliku. Rat je poharao zemlju. Rasulo
i smrt su se ponovili, u jo? odvratnijim oblicima nego u prethodnom ratu.Nije
to bila borba za slobodu veæ za pljaèku i uzurpaciju.Mase nisu bile mase
nego bestidne ubilaèke gomile, a imenom mar?ala i ne samo njegovim imenom,
veæ prije svega njegovim djelom i djelom stotina hiljada po?tenih ljudi ove
zemlje, koji su ugradili sebe i svoj rad u borbu za slobodu i dostojanstvo
ljudi na svim krajevima Jugoslavije ? otrte su cipele. Minirani su sami temelji
zemlje i razoren je svaki vid i oblik zajedni?tva. Uprljana svaka uspomena
na njega, uni?tena buduænost generacija, po?to je razorena ne samo dana?njica
veæ i ono ?to se èinilo da je nemoguæe uèiniti ? uni?tena je i u param parèad
razbijena pro?lost i to ne samo ona zajednièka. Sve pozitivno iz historije
i pregala?tva svakog pojedinog od jugoslavenskih naroda izbrisano je, zagaðeno,
razoreno i ispljuvano, da bi se podigli la?ni idoli i krumiri i unesreæila
ogromna veæina ljudi, a od nekada lijepe i mirne zemlje napravilo sedam prokletih
avlija, od kojih je jedna gora od druge i jedna prokletija od druge...
Evo ?ta je o podjelama napisala jedna pametna Ruskinja i Jevrejka, koja svakako
nije bila prijatelj socijalizama, ali nije mogla ne kazati istinu:»Sve ?to
vodi deobi posledica je samovolje. Ona dovodi do rascepkanosti,do raskida;ona
razbija celinu na nespojive delove, ?to se konaèno razjasnilo u dvadesetom
veku.Mi smo bili svedoci tog raskida. ?ta nam je on pru?io osim fizièkog
i duhovnog osiroma?enja?»
Posle ovih rijeèi, ?ta vi?e ima da se ka?e nad mrtvim Titom i mrtvim slovom
pobjede Titovih partizana i antifa?ista pred ?ezdeset godina?
Istina dana nije istina epohe, a epohu ne èine samo posljednje mraène i nesretne
godine. Godine ne èine epohu ? epohu èine velike ideje, velike misli i velika
djela ljudi ? odnosno koliko od velikih misli i ideja biva ostvareno u djelima
ljudi jednog vremena.
Ma kako te?ke i zapletene bile okolnosti u kojima su se na?le, na generacijama
koje stasaju le?i zadatak, da nastave djelo onih generacija, ?to su pro?le
ili prolaze. U tome i jeste su?tina i smisao Titovog djela.Ono æe biti nastavljeno,
a neki neizravan naèin ono i danas traje. Traje u srcima ljudi koji su ga
pro?iveli, traje u sjeæanjima iz mladosti i djetinjstva onih, ?to su danas
veæ odrasli ljudi. Omoguæiti nekom sretno djetinjstvo mo?da i nije tako malo.
Za sretan ?ivot svaka se generacija mora izboriti sama.
Jasna Tkalec
=== 2 ===
PAD U PROTEKLO VRIJEME
Nedavno sam se nakon gotovo pet mjeseci ponovo vraæala iz Rima. U Eurostar
vozovima mladi ljudi u elegatnim uniformama iskreiranim od poznatih imena
modne scene tra?e karte. Upravo sam proèitala da su gotovo svi kondukteri
Eurostara u Italiji fakultetski obrazovani.U zemlji u kojoj je dr?avna slu?ba
jo? uvijek jednaka sreæi velikog zgoditka na Lotu, a slu?ba na ?eljeznici,
koja jo? nije u potpunosti do?la pod zama?njake privatizacije, mo?e se mjeriti
s njom, mladi ljudi sa visoko?kolskim diplomama u d?epu smatraju se sretnima,
kad dobiju to zaposlenje. Plaæa mo?da i nije bog zna ?ta ? ali je mjesto
sigurno, a svi se nadaju u bolja vremena i sretnu priliku, koja æe se mo?da
ko zna kada ukazati. I kako Italija po rijeèima predsjednika njezinog udruu?enja
industrijalaca, èuvenog Montezemola, prolazi kroz najveæu posljeratnu ekonomsku
krizu, ne treba se èuditi, ?to su i kondukterska mjesta u internacionalnim
vlakovima puna visoko obrazovane omladine.
Po jednom nedavnom istra?ivanju Italija se, uz Njemaèku, Austriju i Portugal
po broju visokoobrazovanih kadrova nalazi u Evropskoj Zajednici na dnu ljestvice,
pa ipak ta zemlja izbacuje gotovo 300 hiljada visokoobrazovanih struènjaka
godi?nje, naroèito ako se tome broju dodaju ljudi koji izlaze iz Akademija,
glumaèkih, vojnih, policijskih i ostalih?A da ne govorimo o milion i pol
apsolvenata od kojih æe veæina zavr?iti fakultete bar do prvog stupnja po
Bolonjskoj reformi. Sada dakle prvi stupanj visokog obrazovanja traje tri
godine. Uskoro æe s fakulteta svake godine izlaziti u Italiji pola miliona
visokoobrazovanih kadrova.I univerzitetsko obrazovanje pretvoreno je u industrijsku
proizvodnju. Istovremeno se stimulira starija generacija, da ne odlazi u
penziju, kako ne bi optereæivala dr?avne fondove. Ne treba se onda èuditi
?to æe uskoro visoko obrazovani ljudi raditi kao konobari, sobarice ili taksisti.
Jer ko da stvori 500 hiljada novih radnih mesta godi?nje u zemlji u kojoj
je kriza radnih mjesta i plaæenog rada kronièna bolest, koja nikada nije
izlijeèena?
Vlakovi u toj zemlji kao i u ostalim evropskim zemljama postaju sve br?i.
Pri prolazu meðunarodnih Eurostarova ili Intercitija tresu se male ?eljeznièke
stanièice diljem gradiæa Italije i èini se da æe se sru?iti. Ali ne ru?e
se: one ostaju na mjestu sa svojim trgovima sa vodoskokom, malenim parkom
s palmama i psima, koji lijeno lunjaju po stanici i na prolaz grmeæeg u
brzini vlaka, tog elektriènog i plastiènog èuda lansiranog s ubrzanjem u
buduænost, samo lijeno podignu glavu?U provincijalnim se gradiæima stvari
sporije mijenjaju. Tamo su neraspolo?eni i bijesni jer su im sinovi i mu?evi
oti?li u velike gradove i samo se pokatkad nedeljom vraæaju. A iz prijestonica
u gradiæe u provinciji voze sve stariji i zapu?teniji vagoni regionalnih
kompozicija, koji osim siroma?nih nesretnika ?to iz mjesta?aca i sela putuju
na radno mjesto, nikoga ne zanimaju. O provinciji u metropolama nemaju kad
da misle?
Prolaz kroz ogledalo
I tako sam se na?la u vlaku koji je vozio unatrag u vremenu. Ne?to ?to se
moglo dogoditi jedino u prièi o Alici u zemlji èudesa ili u Proustovoj ma?ti
danas se dogaða svakoga dana na ?eljeznicama koje spajaju Zapadnu i Istoènu
Evropu, iako je iz strate?kih i drugih razloga dio te Istoène Evrope danas,
bar formalno, dio zapadne Evropske Zajednice.
I tako je za mnom ostala ambiciozna i dotjerana Italija, u kojoj nitko nema
vermena i svi jure ne zna se ba? kamo. Italija u kojoj su ?ene histeriène
od stalnog napora da se poka?u jednake pa i bolje od mu?karaca, koji ih koliko
juèer nisu pripu?tali u sferu va?nih zanimanja i odluèujuæih radnih mjesta
i polo?aja. Mu?karci su optereæeni obavezama i zbunjeni, a ?ene na ivici
histerije od stalnog napinjanja, da se ?to vi?e prikuèe anglosaksonskom postulatu
? da ?ena nikada nije dovoljno tanka i dovoljno mlada? Nakon prolaza ljepotice
- kondukterke sa zastavicama zemalja triju jezika koje govori na uniformi
(engleski, francuski i ?panski) pored roðenog talijanskog jezika, interciti
nazvan Casanova pretvara se, kao koèija u bundevu u prièi o Pepeljugi, u
obièan vlak. Ovaj je poèeo sve sporije voziti kad se pribli?avao krajevima
u kojima slavni venecijanski ljubavnik nikada nije boravio.
Po?to se nekako dovukao do Ljubljane nastavio je za Maribor, a tu je do Zagreba
trebalo presjesti na prazan internacionalni vlak, u kojem se vozi poneki
umori fizièki radnik iz ju?nih krajeva biv?e domovine, koji argatuje u Sloveniji.
Vlak klizi traènicama prema Zagrebu sporo poput pu?a, a na granci ulaze prvo
pristojne, ali izgledom sasvim grube seljaèke djevojke koje tra?e ?putovnicu?,
a zatim potpuno pijani kondukter, koji se toliko ljulja te samo ?to se ne
sru?i na putnike. Vidjev?i meðunarodnu kartu i on onako pijan za?eli da
se napravi va?an i upita putnika kamo on to putuje. Na dobiveni drski odgovor
poku?ava da ka?e ??alio sam se samo?, ali iz pijanih usta izlazi ne?to sasvim
drugo ne?to kao ????alio ?nnnnisam hteo?.Pijano buncanje nesretnog èovjeka,
koji je istina, nekad ne?to htio, ali sad je ovako pijan zaboravio ?ta je
to htio i kada?Domovino dobar dan, ali kako je noæ, mo?da je primjerenije
kazati:laku noæ.
Jer noæ i brige, nezaposlenost i dugovi, koji pritiskuju balkanskog èovjeka
nisu laki. Oduvjek se tu drugaèije ?ivjelo nego u Evropi, ali sad je taj
raskorak, to propadanje u vrijeme veæe nego ikad.
Do granice biv?e Jugoslavije dojurilo se suludim tempom jednog vremena. koje
je samo sebe lansiralo u velikom pregnuæu u nepoznato i neisku?ano (jer ?ta
æe se dogoditi kad Eurostarovi budu vozili i br?e od 300 pa 400 km na sat
i kad sveuèili?ta, pretvorena Bolonjskim dogovorom u efikasnu industriju,
budu izbacivala vi?e od pola miliona visokoobrazovanih kadrova godi?nje i
kad se sasvim promijeni klima?) ? odjednom se propada u vremenu u davno pro?lu
epohu. U Ljubljani za gotovo pedeset godina, u Zagrebu za sto, a da se nastavilo
put vjerojatno i vi?e?.Sjeæajuæi se latinskog jezika, koji sam nekada predavala
i ovogodi?nje tematske sheme muzeja u Rimu, rimske epohe, vrti mi se po
glavi prva deklinacija u mno?ini: provinciae, proviniciarum, provinciiis?
Shvatiti neshvatljivo
Nije provincija nesretna samo zato ?to je zaostala u vremenu (danas to mo?e
predstavljati i neku prednost) veæ ?to je na svom bespuæu i u svojoj uèmalosti
sasvim nesposobna da shvati ono novo, ?to se u svijetu dogaðaja i ?to odluèuje
o njoj. I dok po njoj krstare u elegantnim odijelima ili vojnim uniformama
eksponenti svjetskog i evropskog imperijalizma, ona nije sposobna da shvati
sebe i svoje vrijeme, a ?eleæi da postane neko, grli èizme svojih gospodara
i osvajaèa. A zar nije tako bilo na ovim putevima rimske kolonizacije i prije
vi?e od dvije hiljade godina? Put u Dakiju, put do Tauridu prolazio je kroz
na?e krajeve. Divljaci su vodili svoj uvijek isti ?ivot, a oni koji su slu?ili
sili rimskog imperija bili su podvrgnuti njegovoj vojnoj i ?ivotnoj disciplini?
I dok u Rimu i na via Appia teèe jedan drugi ?ivot, koji je sve ubrzaniji
i sve vi?e opsjednut brigom da se po?uri, da se uradi, da se bude prisutan,
da se nikako ne izostane, jer ?ta æe biti ako se propusti neki va?an kulturni
ili dru?tveni ili politièki skup ili neko dru?enje, koje je upravo danas
u modi (kao kod omladine koktel sa trpezom u kafani Lutecija ili kod politièara
i to svih, mo?da ? ali samo mo?da s izuzetkom komuniste Bertinottija - poziv
u Berlusconijevu vilu na Sardiniji sa milion i jednim kaktusom i bugenvilom)
stvara neprekidnu napetost kao i tjeskobu. Od postulata da se uspije pod
svaku cijenu svi postaju napeti i su ludi, pa se lijeèe kako ko i kako èime,
uglavnom opijanjem raznim stvarima, koje nipo?to ne moraju biti alkohol.
Zar veæ prije jednog i pol stoljeæa nije Baudelaire pjevao:?Opijajte se!?
Ovi danas kao da se opijaju i ?urbom i jurnjavom.
Cijena, koju plaæaju svi, jeste neprekidno ubrzanje ?ivota, taèno isplaniran
dan sa mno?tvom obaveza, uz veliki ?trud i rad?, da bi se stekla dru?tvena
pozicija ili da bi se ista odr?ala ili pobolj?ala. Jer vrijeme je novac I
zato treba ?uriti. A ne samo zbog novca: zbog presti?a, zbog konkkurencije,
zbog tr?i?ta, zbog stalnog zahtjeva da se bude svagdje i uvijek i sve bolji
i bolji. Caruje postulat da se bude stalno svugdje prisutan i da se uèestvuje
u svemu. Jer neprisutni automatski bivaju izbaèeni. A izbaèeni i marginalizirani
zavr?avaju na smetli?tu. Stari, iza?li iz mode i oni koji izgube trku s vremenom,
bivaju prega?eni. A prega?eni, marginalizirani ljudi nikome nisu potrebni.
Ko uopæe ima vermena da slu?a drugoga, a kamo li one koji prièaju o davno
proteklom vremenu? Duæani po Rimu izljepljeni su oglasima kako tre?e prodavaèicu,
ali najvi?e dvadesetèetverogodi?nju. Manekenke i djevojke koje se pokazuju
na ekranima sve su ljep?e, mlaðe, razgoliæenije, sve du?ih nogu?Sve se vrti,
juri, podmlaðuje?sve osim ljudskog uma koji je ostao zbunjen ovakvom trkom
i ljudske du?e, koja je uvijek ista. Ona uvijek jednako te?i za sreæom, koja
je nedosti?na i vapije za nadom, koja joj je neophodna da bi izdr?ala gorèinu
i te?inu ?ivota. Ovaj ?ivot u jurnjavi brzo tro?i ljude i oni nekako prerbrzo
gube mladenaèke zanose u neprekidnom ratu da zaja?u vrijeme, koje iz nerazumljivih
razloga ja?e njih i to sve èvr?æe i tjera ih na sve veæu jurnjavu.Jurnjavu
da se ne osjeti ?ivotne te?ina i bol. A da li je to moguæe?
Da i ne isprièamo kako gotovo na svakoj èuki apeninskog lanca, ra?trkani
po ubogim i zaboravljenim mesta?cima ispod razvaljenih zidova srednjevjekovnih
utvrda èeèi i ?ivotari poneki razoèarani ljevièar, umori drug, koji je posve
izgubio nadu te okuplja oko sebe sliène ljude: ostatke velike razbijene armije
sada veæ sijedih i odebljalih ?ezdesetosma?a. Oni danas tavore svoju starost
na èukama Toscane ili Umbrije i prièaju svoje prièe kao nekada ostarjeli
Napoleonovi gardisti u doba restauracije?A zar i ovo nije doba restauracije
propalih i jednom veæ pobijeðenih vrijednosti?
Kuda letimo?
Po?to sam halucinantnim ?eljezèkim putem pala u pro?lost razmi?ljam o umoru
i boli od pro?ivljenog ?ivota. Naroèito je bolno vidjeti ?ta je ostalo od
velikih ?ivotnih nada, nada svake generacije, da æe sutra?njica biti bolja.
Ona to i jeste u nekim stvarima, mo?da nèak i u mnogim,ali je obol koji je
za to plaæen zaista prevelik i izaziva patnju. Za?to nas je u sutra?njicu
morao uvesti kapitalizam, a ne zajedni?tvo i bratstvo ljudi? I da li je ono
jo? uvijek moguæe bar kao projekcija buduænosti? Da li uvijek sreæa i uspjeh
manjine mora biti nesreæa, poraz i ?rtva veæine? Da li ima pravo na? prijatelj
Andrea kad se obara na ?sviluppisamo?, na razvoj pod svaku cijenu? Da li
su zemlje biv?e Jugoslavije zemlje te?kog sna prevarenih prostaka, koji su
se od oèaja napili i ne shvaæaju ni?ta a i prije su malo shvaæali ili su
zemlje bola zbog svega ?to im se dogodilo i ?to su sami sebi uèinili??Bol
je kao kvasac od koga nastaju i reè i misao i oseæanje stvarnosti i stvarnih
veza na ovom svetu? napisala je ?ena jednog pjesnika. Ako je tako, ako oni
zaista osjeæaju bol, treba se nadati da æe iz tog kvasca narasti ne samo
rijeè i misao nego i djelo, koje æe umjeti dati kruh ujedinjenja nesretnim
ljudima i narodima na ovim prostorima, koji stalno tavore u provincijskom
blatu. Sagradit æe se mo?da jednog dana putevi, kojima ne æe voziti samo
automobili i ?leperi veæ i drugarstvo i solidarnost ljudi u pravom smislu
te rijeèi.Jer mo?da dok je postajao novac i klasièno shvaæena ekonomija sa
gazdama i raspolaganjem svojinom, bila ona privatna ili dr?avna, takve moguænosti
i pored otièiæa razlièitosti, historijski uzeto nije ni bilo. Mo?da ima pravo
profesor sa sveuèili?ta u Urbinu, Andrea Ricci, koji upravo to i tvrdi?
Jasna Tkalec
__________________________________________________________________
TISCALI ADSL 6 MEGA FLAT CON 3 MESI GRATIS!
Con Tiscali Adsl 6 Mega Flat navighi con la SuperVelocita'
a soli 29.95 euro al mese, senza limiti di tempo.
E se attivi entro il 31 maggio, 3 MESI sono GRATIS!
Scopri come risparmiare navigando veloce su
http://abbonati.tiscali.it/adsl/sa/6flat_tc/
2. PAD U PROTEKLO VRIJEME
=== 1 ===
U RASKORAKU
Dok ?irom Evrope i svijeta ovoga maja 2005 godine slave ?ezdesetogodi?njicu
pobjede nad nacifa?izmom, neki su se u zemljama rahmetli Jugoslavije sjetili
i dvadesetpetgodi?njice smrti èovjeka na èelu s kojim je ta zemlja postala
slavna u cijelom tada jo? ne «globaliziranom» svijetu. Postala je slavna
prvo po svojoj titanskoj antifa?istièkoj borbi, po odva?nom «ne» Staljinu,
po pokretu nesvrstanih, koji je budio nadu u treæi put i po samoupravljanju,
koje je, mada jo? nepotpuno i djelomièno shvaæeno i provedeno, ipak predstavljalo
vasionsku razliku prema birokratskom i centraliziranom modelu upravljanja
poznatom (po zlu) u zemljama istoènog bloka.
Ali avaj! Pamæenje ljudi je kratko i nepotpuno ? godine su protekle, izrodila
se nova epoha, suprotnog predznaka i izraslo novo pokolenje, koje uglavnom
o onom ?to je bilo zna malo ili ni?ta...I to je jo? bolja varijanta, jer
je o proteklom periodu napisana ili poslana u eter i lansirana medijima tolika
kolièina ne samo gluposti nego i podlosti i neistina, da nije ni èudo ?to
veæina mladih u glavi ima galimatija?. I nije se to dogodilo sluèajno ?
i u toj la?i, kao i u onom ludilu ? ima, a i bilo je, nekog sistema, da se
poslu?imo citatom iz Hamleta.
Upravo se i ?eljelo postiæi ovo dana?nje stanje, stanje opæeg neznanja i
zbrke, koje ukoliko potraje, dovodi do duhovnog obogaljenja ljudi, a sa bogaljima
je zna se najlak?e iziæi na kraj.
A to bijedno stanje svijesti, ljudskog znanja i ljudskog duha kao i pamæenja
historije nije samo karkteristika sirotih zemljica krvosljednica jedne nesretne
i sada veæ poprilièno davno propale zemlje. Nisko stanje svijesti na ?alost
karakterizira gotovo cijelu Evropu te je ono, kako bi rekao Krle?a, planetarna
ili kako to danas ka?u ?globalna - pojava.
Promatrajuæi sveèane skupove i vojne parade po razlièitim prestonicama Evrope
pa tako i onu najkasnije odr?anu, ali vjerovatno najsveèaniju, moskovsku,
u kojoj su ostarjele borce II Svjetskog rata vozili na kamionima, ne mo?e
se ne pomisliti u kolikom je raskoraku ovo dana?nje vrijeme s onim vremenom
pobjede, kad su se srca pre?ivelih punila ogromnom nadom, nadom tako velikom
da se ona danas ni iskazati ne mo?e. ?ta je od nje ostalo? Kakav je svijet
za unuke onih, koje su na pragovima kuæa ?irom Evrope i danas nepostojeæe
Jugoslavije doèekivale njihove majke, a oni se vraæali u partizanskim bluzama?
( «Mila majko ? ti ne roni suza, na meni je partizanska bluza....»odjekivalo
je prije ?ezdeset godina Terazijama i ne samo Terazijama nego negdje prije
negdje kasnije ulicama svih gradova tek osloboðene zemlje).
Muke razvoja i rasta bile su tada pred ozarenim pobjednicima tek maglovita
buduænost, koja jedva da se mogla naslutiti, a tragediju raspada i razbijanja
nitko tada nije mogao ni sanjati. Ali raga historija, ?tono reèe Majakovski,
izgurala je i to i guraæe i dalje i vjerovatno preturiæe preko glave jo?
mnogi te?ak trenutak.
Kad taj mine, svi se tje?e, da je ono najgore iza njih. Tako je to bilo i
1945 godine.
Obasjani suncem pobjede i vjerom u bolje, dojuèera?nji ratnici skinuli
su vojnièke ?injele i postali pregaoci u borbi za «sretnu i mirnu buduænost
svijeta», kako je to pisalo na svim prvomajkim parolama na?e i svih drugih
zemalja, gdje se slavio Prvi maj.
?ta se to dogodilo da je dana?njica u tako tragiènom raskoraku prema tim
nadama, stremljenjima i naporima i da se proslava Dana antifa?iizma odnosno
pobjeda u II svjetskom ratu pretvara u priliku ne samo za stare polemike
nego i za nove krikove bola i razoèaranja?
Da se izbjegnu sitnièave polemike i svaðe, za koje je mnogo razloga i povoda
ne samo izmeðu Pariza i Waingthona ili izmeðu Putina i Busha i jo? stostruko
vi?e, iako zbog ni?tavnih razloga izmeðu zajapurenih kokota podignutih kresti,
?to stoje na preèagama svih sedam balkanskih koko?injaca, mo?da bi se trebalo
malo dublje zamisliti o «pogubnoj slobodi».
Bezumlje pogubne slobode
Pitanje ?ta je sloboda, davno je postavljeno od velikih i umih glava i mnogi
su, daleko pametniji od dana dana?njih prilièno ogranièenih gospodara svijeta,
poku?avali na njega odgovoriti. Uradio je to i Dostojevski u Braæi Karamzovima,
na usta Smrdljakova, koji pita:»Znaèi: sve se mo?e, sve je dozvoljeno?» ?to
mu brat Ivan Karamazov i potvrðuje. I evo nas u bezumlju pogubne slobode.
Kako ono izgleda, vidio je kapitalistièki svijet odavno i mnogi su se i na
razlièite naèine pobunili protiv tog bezumlja. Kako to bezumlje pogubne slobode
izgleda vidjeli smo u rahmetli Jugoslaviji od 1990 na ovamo, kao i sve biv?e
zemlje realnog socijalizma. Svaka je pro?la kroz svoje iskustvo, kroz svoju
Golgotu.
Mo?da smo i ovoga puta bili prvaci, ali uzeti naopaèke. Nigdje kao ovdje
rat bratoubilaèki i potpuno nepotreban nije bio tako krvav i tako prljav
kao na prostorima rahmetli zemlje i ?to je glavno, nigdje nije toliko upraljao
i upljuvao istinske domete posljeratnog razvitka (skromne i nepotpune ili
znaèajne i krupne ? kako vam drago) i gotovo jedinstven primjer kolosalne
i uspje?ne antifa?istièke partizanske borbe, koja je plamenom ustanka bila
zahvatila cijelu zemlju ? od Triglava do Vardara («Mi ne damo zemlje na?e
da je gaze fa?isti»...pjevale su partizanske jedinice Titove vojske). Sramnim
bratoubilaèkim ratom ova je svijetla stranica historije jugoslavenskih naroda,
gotovo bez primjera i usporedbe u cijloj Evropi, survana u nigdinu obezvreðenja,
nipoda?tavanja i la?i. Tako su danas Titovi partizani u standardnoj evropskoj
ili recimo talijanskoj percepciji «infojbatori» - krvoloci, ubice i bacaèi
u jame nevinih, a stanovnici Balkana kavgaðije i prznice, kojima je ubijanje
i plemenski rat zapisan u genima ? to im je u DNA. Ne jedna knjiga i èlanak
u tom smislu pojavili su se diljem Evrope. Ne?to slièno napisano je i u
?kolskim ud?benicima, pa èemu se onda èuditi?
Na samoj proslavi u Moskvi Berlusconi, koji je do?ao da oda po?tu i onim
ruskim herojima poginulim u Drugom svjetskom ratu, na koje su danas svi zaboravili,
a bilo ih je ciglih 20 miliona, imao je obraza da ka?e: to su bili ruski
patrioti, a ne komunisti! Lijepo! A na? Filip Filipoviæ, èiji se spomenik
nalazi u Srbiji, koji je pred vje?anje uzviknuo:?ivio Staljin, ?ta je on
bio?
Heroj i borac za istinsku slobodu ili bandit, kako su to tvrdili Nijemci,
koji su ga pogubili? Ili naprosto zavedena budala, kako to ispada danas?
A da nije bilo takvih, koji su umirali i sa imenom Staljina na ustima i
takvih koji su popunjavali desetkovane jedinice narodne vojske dolazeæi iz
gradova i sela, da bi svoje mlade ?ivote ostavili na drumovima i na bunkerima,
da nije bilo takvih koji su vjerovali i stradali - e ne bismo mi danas gledali
film «Posljednji dani Hitlera». I ne bi Hitler padao u histeriju izdajuæi
zapovjedi svojim tada veæ (kraj aprila 1945 godine) nepostojeæim armijama
i dovodio svoj bijes i razjarenost do u?arenja, jer se ne slu?aju njegove
zappovjedi, a vi?e nije imao ko da slu?a ta nareðenja...
Da nije bilo takvih kao Filip Filipoviæ, da nije bilo na milione Filipa Filipoviæa,
koje su predvodili komunisti, Evropa bi danas izgledala mnogo, mnogo drugaèije.
Kako? U jednom je filmu to pokazao enegleski re?iser, takoðer komunista Ken
Loð (Kenn Loagg ?...).
Tu?no je i ?alosno ?to ni dana?nja Evropa, demokratska i slobodna, barem
formalno, ne odolijeva i ne mo?e odoljeti «bezumlju pogubne slobode». Jer
nije istina ono ?to je kazao Ivan Karamazov, da se «sve smije i da je sve
dopu?teno». Glupi i bolesni sluga Smerdljakov to je shvatio na svoj naèin
i ubio starca...?alosno je ?to i dana?nji Evropljani, kao ni Rusi in Jugoslaveni,
nisu odmakli dalje od sluge Smerdljakova. Sloboda je duhovna kategorija
? do nje se treba dovinuti trudom i naporom misli i uma. A sve nije dopu?teno
i sve se ne smije uèiniti, pouka je na?e epohe. I ne samo na?e. Pa ako nisu
smjeli uèiniti sve ono ?to su uradili ni Hitler ni Staljin, iako se to ipak
ne samo ne smije nego i ne mo?e izjednaèavati, ne mo?e se i ne smije uraditi
ni ovo ?to danas rade u ime neke najnovije istine i slobode sedmorica velièanstvenih
plus osmi (Putin).
Ne smije se narod li?ti hljeba i naroèito ne smije ga se li?iti sigurnosti.
Ne smije se uèiniti prekarnim sva radna mjesta, ne smije se ljude izbacivati
na ulicu s posla doslovno na smeæe i smatrati da su za ðubri?te svi koji
su prevr?ili èetrdeset, a kamoli pedeset godina te su stoga nepotrebna i
suvi?na radna snaga, koju treba najuriti. Ne smije se forsirati samo jedna
strana, ona materijalna, samo jedan jezik ?zna se kojii ? samo jedna literatura,
jedan film i jedna koncepcija umjetnosti.
Ne smije se li?iti ljude socijalnog i zdravstvenog osiguranja, godi?njeg
odmora, nade da æe, ukoliko nisu bogati ili lopu?e, kad tad doæi do stana,
koji æe moæi platiti. Ne smije ih se do krajnosti osiroma?iti materjalno
i opusto?iti duhovno. Ne smije ih se ostaviti bez penzije ili dopustiti
da se potucaju u starosti. Ne smije se ljude pretvarati u prosjake i ?icare
ili poslovne varalice i krijumèare, kako bi pre?ivjeli. Ne smije se od novca
napraviti jedino i vrhunsko dobro i neprikosnovenu vrijednost. Ne smije se
povlaðivati sili ni ni moæ uèiniti svemoænom te poticati najni?e instinkite
gomila ili ljudi, jer se oni tada pretvaraju u ne?to ?to vi?e nisu ljudi.
Ne smije se stvarati slika svijeta koja se sastoji jedino iz nasilja, parenja
i razbijanja automobila. Ne smije se vrijeðati èovjeka ni poni?avati u njemu
ono ljudsko. Ne smije se svijet zagaditi sve do klimatskih i atmosferskih
promjena niti ga pretvoriti u shopping centar nepotrebnih ðinði i drangulija,
dok ogroman dio èovjeèanstva pati i umire od bole?tina i gladi.Sve se to
ne smije. A ipak, sve je to uèinjeno i sve se to radi i radit æe se u ime
bezumlja neogranièene slobode. Zavedeni i glupi (kao ?to neki tvrde da je
bio Filip Filipoviæ, a ?to je la?!) vjerovat æe u taj i takav svijet i prilagoðavati
se sve dok to iole budu uspjevali. A to bezumlje pogubne slobode, dok upropa?tava
jedne i ?alje ih u pogibiju, bogati druge i èiniji ih sve moænijima.Njihovi
vrijednosni papiri rastu i nadimlju se dosad neviðenom brzinom. O tome oni
?to ratuju u Iraku ili èeèe u Afganistanu ili na Kosovu znaju malo ili ni?ta.Oni
ne posjeduju vrijednosnih papira, jer nisu ni bogati ni dobro stojeæi. Njima
je kazano, da su u misiji mira i oni za male pare jedu gorak vojnièki hljeb.Eto
do èega dovodi bezumlje pogubne slobode.
Nobelovac i sreæa
Nedavno je Nobelovu nagradu u oblasti ekonomije dobio èovjek, koji je u
mjerenje ekonomskog uspjeha ljudi i zemalja unio kategoriju sreæe. I gle
èuda ? skala vrijednosti i privrednog uspjeha zemalja sasvim se izmijenila
i preustrojila u odnosu na onu ljestvicu, koja je postojala kad se brutto
nacionalni dohodak mjerio na dosada?nji, klasièan naèin. Taj se èovjek zove
Daniel Kehneman i radi na Princeton University, a istu je tu teoriju dopunio
i razvio Richard Layard, profesor na èuvenoj London School of Economics.
Pokazalo se iznenada da porast bogatstva u zapadnoevropskim zemljama ne
èini ljude nimalo sretnijima. Individualistièka i isuvi?e kompetitivna dru?tva
Zapdne Evrrope puna su nezadovoljnih i ustvari nesretnih ljudi.»Novac je
bolji od siroma?tva, ako niza?ta drugo ono iz financijski razloga»- kazao
je ?a?avko Woody Allen, ali ekonomska i sociolo?ka mjerila govore da, kad
su ljudi na neki naèin zbrinuli i glad i odjeæu i kakav takav stan, ne postaju
sretniji. Ljudima je za sreæu potrebno i ne?to vi?e. Za amerièke nauèenjake
to je, pored dobrog prihoda, i dobar odnos sa prijateljima, roðacima i dru?tvenom
zajednicom. A nama se èini da je osim toga potrebno jo? ne?to ? nada i smisao
ljudskog bivstvovanja. Mo?da je za Amerikance smisao ?ivota u novcu i njegovom
sticanju. U Evropi to nipo?to nije tako - te su neke od bogatih zemalja,
sa visokim nacionalnim dohotkom kao Njemaèka, Francuska ili Italija - zemlje
nesretnih i èak veoma nesretnih ljudi. Ipak, izgleda da u odnosu na sreæu
ili izvjesne kriterije koji obuhvataju ne?to slièno njoj, svakako ulaze i
materijalni parametri. Nesretni su ljudi u pravilu u zemljama sa velikom
stopom nezaposlenosti i nesigurnosti, a sretni u zemljama u kojima nezaposlenosti
gotovo i nema te vlada velika socijalna obezbjeðenost.
Tako su prema ispitivanju sreæe graðana, izvr?enog u Rotterdamu, na Univerzitetu
Erasmus, najsretniji ljudi zemalja odnosno dr?ava ovako poredanih: Holandija,
Irska, Kanada, Danska i ?vicarska, zatim skandinavske zemlje te Sjedinjene
dr?ave ...
U Japanu su ljudi nesretniji nego u Italiji, zatim slijede zemlje u razvoju
kao Indonezija, Meksiko, pa Brazil. Na samom dnu ljestvice nalaze se biv?e
komunistièke zemlje, pred kojima prednjaèi èak i Al?ir, zemlja sa milijon
problema, u kojoj jedva da je zavr?io krvavi i potmuli graðanski rat. Ipak
se, uz Zimbabwe, Moldavija, Rusija i Ukrajina nalaze na samom dnu ljestvice...
Tamo gdje su graðani zadovoljniji postaju i bogatiji ? zakljuèuju zapadni
struènjaci. Iako bi se zakljuèak mogao i okrenuti. Oni ?to neprestano bivaju
pljaèkani sve vi?e siroma?e i sve su nesretniji...A naroèito su nesretni
oni ?to ne vide puta u magli.Nekad je Aleksej Tolstoj pisao o «Mutnom jutru»
koje se dizalo nad velikom izmuèenom zemljom nakon graðanskog rata.A trebalo
je to biti jutro socijalistièkog dana - ali je omanulo. Ovo pak jutro kapitalistièkog
dana ne samo da je sumorno, ono je crno, kao ono crno sunce o kojem je pjevao
Osip Mandelj?tam. Neka neko poku?a objasniti za?to je bogata Ukrajina, domovina
Korèagina i popri?te djelovanja Mlade garde,svima poznatih iz sovjetske literature,
danas zemlja najnesretnijih ljudi na svijetu?
Gomile i mase
I ovog maja, ?ezdeset godina nakon «velike i slavne» pobjede nad antifa?izmom,
kad se ona pokazuje iluzornijom nego ikad i kad je raskorak izmeðu onog ?to
se govori i onog ?to se htjelo te onog ?to jest, oèigledniji nego ikad dosad,
ako ne i veæi, postavlja se veliko pitanje: ?ta su htjele, ?ta hoæe mase
i ko je pozvan i kako da interpretira njihovu voljl i htjenja? Koja je razlika
izmeðu gomile i mase? Mase su sigurno razdragane doèekivale dan pobjede
9 maja 1945 na Crvenom trgu. A jesu li to bile gomile ili mase koje su do
smrti izgurale, izgazile i izubijale jedne druge na dan Staljinovog sprovoda
u martu one davne 1953 godine? Da li je Staljin dr?ao u krvavoj stezi gomile
zapla?enih i od terora dovedenih gotovo do sumanosti ljudi ili su ga slijedile
razdragane mase koje su, kao nijedan drugi evropski narod i nijedna druga
armija na svijetu, od vlastitih tjelesa pravile mostobrane da bi otjerale
neprijatelja iz voljene zemlje?
Da li je to bila gomila bezveznjaka i ?upljoglavaca, dovedena sa radnih mjesta
, ljudi bez srca i uma, koja je u ti?ini, kroz gradove i sela Jugoslavije
doèekivala voz ?to je vozio mrtvoga Tita od Ljubljane do Beograda? Ko su
bili ti ljudi ?to su skru?eno stajali pognutih glava u, èinilo se, iskrenoj
?alosti za mrtvim voðom? Svirali su Lenjinov mar?, Internacionalu, partizanske
pjesme, u Zagrebu - èak i jednu kajkavsku popevku - «Za svaku dobru reè»...Tito
je posljednji put bio na èelu masa, koje je izveo ratnog okru?enja, iz obruèa
fa?izma, iz u?asa bratoubila?tva, rasula i smrti.
Sada je on bio mrtav i vi?e nikoga nije mogao voditi. A svuda se èulo zaklinjanje:
I iposlije Tita ?Tito.
Ispalo je drukèije. Ispalo je da nikoga i niotkuda nije izveo. Raspameæeno
krdo ubrzo je zaboravilo sve zavjete. U?as se bratoubila?tva ponovio jo?
u gorem, sumanutijem i bezrazlo?nijem obliku. Rat je poharao zemlju. Rasulo
i smrt su se ponovili, u jo? odvratnijim oblicima nego u prethodnom ratu.Nije
to bila borba za slobodu veæ za pljaèku i uzurpaciju.Mase nisu bile mase
nego bestidne ubilaèke gomile, a imenom mar?ala i ne samo njegovim imenom,
veæ prije svega njegovim djelom i djelom stotina hiljada po?tenih ljudi ove
zemlje, koji su ugradili sebe i svoj rad u borbu za slobodu i dostojanstvo
ljudi na svim krajevima Jugoslavije ? otrte su cipele. Minirani su sami temelji
zemlje i razoren je svaki vid i oblik zajedni?tva. Uprljana svaka uspomena
na njega, uni?tena buduænost generacija, po?to je razorena ne samo dana?njica
veæ i ono ?to se èinilo da je nemoguæe uèiniti ? uni?tena je i u param parèad
razbijena pro?lost i to ne samo ona zajednièka. Sve pozitivno iz historije
i pregala?tva svakog pojedinog od jugoslavenskih naroda izbrisano je, zagaðeno,
razoreno i ispljuvano, da bi se podigli la?ni idoli i krumiri i unesreæila
ogromna veæina ljudi, a od nekada lijepe i mirne zemlje napravilo sedam prokletih
avlija, od kojih je jedna gora od druge i jedna prokletija od druge...
Evo ?ta je o podjelama napisala jedna pametna Ruskinja i Jevrejka, koja svakako
nije bila prijatelj socijalizama, ali nije mogla ne kazati istinu:»Sve ?to
vodi deobi posledica je samovolje. Ona dovodi do rascepkanosti,do raskida;ona
razbija celinu na nespojive delove, ?to se konaèno razjasnilo u dvadesetom
veku.Mi smo bili svedoci tog raskida. ?ta nam je on pru?io osim fizièkog
i duhovnog osiroma?enja?»
Posle ovih rijeèi, ?ta vi?e ima da se ka?e nad mrtvim Titom i mrtvim slovom
pobjede Titovih partizana i antifa?ista pred ?ezdeset godina?
Istina dana nije istina epohe, a epohu ne èine samo posljednje mraène i nesretne
godine. Godine ne èine epohu ? epohu èine velike ideje, velike misli i velika
djela ljudi ? odnosno koliko od velikih misli i ideja biva ostvareno u djelima
ljudi jednog vremena.
Ma kako te?ke i zapletene bile okolnosti u kojima su se na?le, na generacijama
koje stasaju le?i zadatak, da nastave djelo onih generacija, ?to su pro?le
ili prolaze. U tome i jeste su?tina i smisao Titovog djela.Ono æe biti nastavljeno,
a neki neizravan naèin ono i danas traje. Traje u srcima ljudi koji su ga
pro?iveli, traje u sjeæanjima iz mladosti i djetinjstva onih, ?to su danas
veæ odrasli ljudi. Omoguæiti nekom sretno djetinjstvo mo?da i nije tako malo.
Za sretan ?ivot svaka se generacija mora izboriti sama.
Jasna Tkalec
=== 2 ===
PAD U PROTEKLO VRIJEME
Nedavno sam se nakon gotovo pet mjeseci ponovo vraæala iz Rima. U Eurostar
vozovima mladi ljudi u elegatnim uniformama iskreiranim od poznatih imena
modne scene tra?e karte. Upravo sam proèitala da su gotovo svi kondukteri
Eurostara u Italiji fakultetski obrazovani.U zemlji u kojoj je dr?avna slu?ba
jo? uvijek jednaka sreæi velikog zgoditka na Lotu, a slu?ba na ?eljeznici,
koja jo? nije u potpunosti do?la pod zama?njake privatizacije, mo?e se mjeriti
s njom, mladi ljudi sa visoko?kolskim diplomama u d?epu smatraju se sretnima,
kad dobiju to zaposlenje. Plaæa mo?da i nije bog zna ?ta ? ali je mjesto
sigurno, a svi se nadaju u bolja vremena i sretnu priliku, koja æe se mo?da
ko zna kada ukazati. I kako Italija po rijeèima predsjednika njezinog udruu?enja
industrijalaca, èuvenog Montezemola, prolazi kroz najveæu posljeratnu ekonomsku
krizu, ne treba se èuditi, ?to su i kondukterska mjesta u internacionalnim
vlakovima puna visoko obrazovane omladine.
Po jednom nedavnom istra?ivanju Italija se, uz Njemaèku, Austriju i Portugal
po broju visokoobrazovanih kadrova nalazi u Evropskoj Zajednici na dnu ljestvice,
pa ipak ta zemlja izbacuje gotovo 300 hiljada visokoobrazovanih struènjaka
godi?nje, naroèito ako se tome broju dodaju ljudi koji izlaze iz Akademija,
glumaèkih, vojnih, policijskih i ostalih?A da ne govorimo o milion i pol
apsolvenata od kojih æe veæina zavr?iti fakultete bar do prvog stupnja po
Bolonjskoj reformi. Sada dakle prvi stupanj visokog obrazovanja traje tri
godine. Uskoro æe s fakulteta svake godine izlaziti u Italiji pola miliona
visokoobrazovanih kadrova.I univerzitetsko obrazovanje pretvoreno je u industrijsku
proizvodnju. Istovremeno se stimulira starija generacija, da ne odlazi u
penziju, kako ne bi optereæivala dr?avne fondove. Ne treba se onda èuditi
?to æe uskoro visoko obrazovani ljudi raditi kao konobari, sobarice ili taksisti.
Jer ko da stvori 500 hiljada novih radnih mesta godi?nje u zemlji u kojoj
je kriza radnih mjesta i plaæenog rada kronièna bolest, koja nikada nije
izlijeèena?
Vlakovi u toj zemlji kao i u ostalim evropskim zemljama postaju sve br?i.
Pri prolazu meðunarodnih Eurostarova ili Intercitija tresu se male ?eljeznièke
stanièice diljem gradiæa Italije i èini se da æe se sru?iti. Ali ne ru?e
se: one ostaju na mjestu sa svojim trgovima sa vodoskokom, malenim parkom
s palmama i psima, koji lijeno lunjaju po stanici i na prolaz grmeæeg u
brzini vlaka, tog elektriènog i plastiènog èuda lansiranog s ubrzanjem u
buduænost, samo lijeno podignu glavu?U provincijalnim se gradiæima stvari
sporije mijenjaju. Tamo su neraspolo?eni i bijesni jer su im sinovi i mu?evi
oti?li u velike gradove i samo se pokatkad nedeljom vraæaju. A iz prijestonica
u gradiæe u provinciji voze sve stariji i zapu?teniji vagoni regionalnih
kompozicija, koji osim siroma?nih nesretnika ?to iz mjesta?aca i sela putuju
na radno mjesto, nikoga ne zanimaju. O provinciji u metropolama nemaju kad
da misle?
Prolaz kroz ogledalo
I tako sam se na?la u vlaku koji je vozio unatrag u vremenu. Ne?to ?to se
moglo dogoditi jedino u prièi o Alici u zemlji èudesa ili u Proustovoj ma?ti
danas se dogaða svakoga dana na ?eljeznicama koje spajaju Zapadnu i Istoènu
Evropu, iako je iz strate?kih i drugih razloga dio te Istoène Evrope danas,
bar formalno, dio zapadne Evropske Zajednice.
I tako je za mnom ostala ambiciozna i dotjerana Italija, u kojoj nitko nema
vermena i svi jure ne zna se ba? kamo. Italija u kojoj su ?ene histeriène
od stalnog napora da se poka?u jednake pa i bolje od mu?karaca, koji ih koliko
juèer nisu pripu?tali u sferu va?nih zanimanja i odluèujuæih radnih mjesta
i polo?aja. Mu?karci su optereæeni obavezama i zbunjeni, a ?ene na ivici
histerije od stalnog napinjanja, da se ?to vi?e prikuèe anglosaksonskom postulatu
? da ?ena nikada nije dovoljno tanka i dovoljno mlada? Nakon prolaza ljepotice
- kondukterke sa zastavicama zemalja triju jezika koje govori na uniformi
(engleski, francuski i ?panski) pored roðenog talijanskog jezika, interciti
nazvan Casanova pretvara se, kao koèija u bundevu u prièi o Pepeljugi, u
obièan vlak. Ovaj je poèeo sve sporije voziti kad se pribli?avao krajevima
u kojima slavni venecijanski ljubavnik nikada nije boravio.
Po?to se nekako dovukao do Ljubljane nastavio je za Maribor, a tu je do Zagreba
trebalo presjesti na prazan internacionalni vlak, u kojem se vozi poneki
umori fizièki radnik iz ju?nih krajeva biv?e domovine, koji argatuje u Sloveniji.
Vlak klizi traènicama prema Zagrebu sporo poput pu?a, a na granci ulaze prvo
pristojne, ali izgledom sasvim grube seljaèke djevojke koje tra?e ?putovnicu?,
a zatim potpuno pijani kondukter, koji se toliko ljulja te samo ?to se ne
sru?i na putnike. Vidjev?i meðunarodnu kartu i on onako pijan za?eli da
se napravi va?an i upita putnika kamo on to putuje. Na dobiveni drski odgovor
poku?ava da ka?e ??alio sam se samo?, ali iz pijanih usta izlazi ne?to sasvim
drugo ne?to kao ????alio ?nnnnisam hteo?.Pijano buncanje nesretnog èovjeka,
koji je istina, nekad ne?to htio, ali sad je ovako pijan zaboravio ?ta je
to htio i kada?Domovino dobar dan, ali kako je noæ, mo?da je primjerenije
kazati:laku noæ.
Jer noæ i brige, nezaposlenost i dugovi, koji pritiskuju balkanskog èovjeka
nisu laki. Oduvjek se tu drugaèije ?ivjelo nego u Evropi, ali sad je taj
raskorak, to propadanje u vrijeme veæe nego ikad.
Do granice biv?e Jugoslavije dojurilo se suludim tempom jednog vremena. koje
je samo sebe lansiralo u velikom pregnuæu u nepoznato i neisku?ano (jer ?ta
æe se dogoditi kad Eurostarovi budu vozili i br?e od 300 pa 400 km na sat
i kad sveuèili?ta, pretvorena Bolonjskim dogovorom u efikasnu industriju,
budu izbacivala vi?e od pola miliona visokoobrazovanih kadrova godi?nje i
kad se sasvim promijeni klima?) ? odjednom se propada u vremenu u davno pro?lu
epohu. U Ljubljani za gotovo pedeset godina, u Zagrebu za sto, a da se nastavilo
put vjerojatno i vi?e?.Sjeæajuæi se latinskog jezika, koji sam nekada predavala
i ovogodi?nje tematske sheme muzeja u Rimu, rimske epohe, vrti mi se po
glavi prva deklinacija u mno?ini: provinciae, proviniciarum, provinciiis?
Shvatiti neshvatljivo
Nije provincija nesretna samo zato ?to je zaostala u vremenu (danas to mo?e
predstavljati i neku prednost) veæ ?to je na svom bespuæu i u svojoj uèmalosti
sasvim nesposobna da shvati ono novo, ?to se u svijetu dogaðaja i ?to odluèuje
o njoj. I dok po njoj krstare u elegantnim odijelima ili vojnim uniformama
eksponenti svjetskog i evropskog imperijalizma, ona nije sposobna da shvati
sebe i svoje vrijeme, a ?eleæi da postane neko, grli èizme svojih gospodara
i osvajaèa. A zar nije tako bilo na ovim putevima rimske kolonizacije i prije
vi?e od dvije hiljade godina? Put u Dakiju, put do Tauridu prolazio je kroz
na?e krajeve. Divljaci su vodili svoj uvijek isti ?ivot, a oni koji su slu?ili
sili rimskog imperija bili su podvrgnuti njegovoj vojnoj i ?ivotnoj disciplini?
I dok u Rimu i na via Appia teèe jedan drugi ?ivot, koji je sve ubrzaniji
i sve vi?e opsjednut brigom da se po?uri, da se uradi, da se bude prisutan,
da se nikako ne izostane, jer ?ta æe biti ako se propusti neki va?an kulturni
ili dru?tveni ili politièki skup ili neko dru?enje, koje je upravo danas
u modi (kao kod omladine koktel sa trpezom u kafani Lutecija ili kod politièara
i to svih, mo?da ? ali samo mo?da s izuzetkom komuniste Bertinottija - poziv
u Berlusconijevu vilu na Sardiniji sa milion i jednim kaktusom i bugenvilom)
stvara neprekidnu napetost kao i tjeskobu. Od postulata da se uspije pod
svaku cijenu svi postaju napeti i su ludi, pa se lijeèe kako ko i kako èime,
uglavnom opijanjem raznim stvarima, koje nipo?to ne moraju biti alkohol.
Zar veæ prije jednog i pol stoljeæa nije Baudelaire pjevao:?Opijajte se!?
Ovi danas kao da se opijaju i ?urbom i jurnjavom.
Cijena, koju plaæaju svi, jeste neprekidno ubrzanje ?ivota, taèno isplaniran
dan sa mno?tvom obaveza, uz veliki ?trud i rad?, da bi se stekla dru?tvena
pozicija ili da bi se ista odr?ala ili pobolj?ala. Jer vrijeme je novac I
zato treba ?uriti. A ne samo zbog novca: zbog presti?a, zbog konkkurencije,
zbog tr?i?ta, zbog stalnog zahtjeva da se bude svagdje i uvijek i sve bolji
i bolji. Caruje postulat da se bude stalno svugdje prisutan i da se uèestvuje
u svemu. Jer neprisutni automatski bivaju izbaèeni. A izbaèeni i marginalizirani
zavr?avaju na smetli?tu. Stari, iza?li iz mode i oni koji izgube trku s vremenom,
bivaju prega?eni. A prega?eni, marginalizirani ljudi nikome nisu potrebni.
Ko uopæe ima vermena da slu?a drugoga, a kamo li one koji prièaju o davno
proteklom vremenu? Duæani po Rimu izljepljeni su oglasima kako tre?e prodavaèicu,
ali najvi?e dvadesetèetverogodi?nju. Manekenke i djevojke koje se pokazuju
na ekranima sve su ljep?e, mlaðe, razgoliæenije, sve du?ih nogu?Sve se vrti,
juri, podmlaðuje?sve osim ljudskog uma koji je ostao zbunjen ovakvom trkom
i ljudske du?e, koja je uvijek ista. Ona uvijek jednako te?i za sreæom, koja
je nedosti?na i vapije za nadom, koja joj je neophodna da bi izdr?ala gorèinu
i te?inu ?ivota. Ovaj ?ivot u jurnjavi brzo tro?i ljude i oni nekako prerbrzo
gube mladenaèke zanose u neprekidnom ratu da zaja?u vrijeme, koje iz nerazumljivih
razloga ja?e njih i to sve èvr?æe i tjera ih na sve veæu jurnjavu.Jurnjavu
da se ne osjeti ?ivotne te?ina i bol. A da li je to moguæe?
Da i ne isprièamo kako gotovo na svakoj èuki apeninskog lanca, ra?trkani
po ubogim i zaboravljenim mesta?cima ispod razvaljenih zidova srednjevjekovnih
utvrda èeèi i ?ivotari poneki razoèarani ljevièar, umori drug, koji je posve
izgubio nadu te okuplja oko sebe sliène ljude: ostatke velike razbijene armije
sada veæ sijedih i odebljalih ?ezdesetosma?a. Oni danas tavore svoju starost
na èukama Toscane ili Umbrije i prièaju svoje prièe kao nekada ostarjeli
Napoleonovi gardisti u doba restauracije?A zar i ovo nije doba restauracije
propalih i jednom veæ pobijeðenih vrijednosti?
Kuda letimo?
Po?to sam halucinantnim ?eljezèkim putem pala u pro?lost razmi?ljam o umoru
i boli od pro?ivljenog ?ivota. Naroèito je bolno vidjeti ?ta je ostalo od
velikih ?ivotnih nada, nada svake generacije, da æe sutra?njica biti bolja.
Ona to i jeste u nekim stvarima, mo?da nèak i u mnogim,ali je obol koji je
za to plaæen zaista prevelik i izaziva patnju. Za?to nas je u sutra?njicu
morao uvesti kapitalizam, a ne zajedni?tvo i bratstvo ljudi? I da li je ono
jo? uvijek moguæe bar kao projekcija buduænosti? Da li uvijek sreæa i uspjeh
manjine mora biti nesreæa, poraz i ?rtva veæine? Da li ima pravo na? prijatelj
Andrea kad se obara na ?sviluppisamo?, na razvoj pod svaku cijenu? Da li
su zemlje biv?e Jugoslavije zemlje te?kog sna prevarenih prostaka, koji su
se od oèaja napili i ne shvaæaju ni?ta a i prije su malo shvaæali ili su
zemlje bola zbog svega ?to im se dogodilo i ?to su sami sebi uèinili??Bol
je kao kvasac od koga nastaju i reè i misao i oseæanje stvarnosti i stvarnih
veza na ovom svetu? napisala je ?ena jednog pjesnika. Ako je tako, ako oni
zaista osjeæaju bol, treba se nadati da æe iz tog kvasca narasti ne samo
rijeè i misao nego i djelo, koje æe umjeti dati kruh ujedinjenja nesretnim
ljudima i narodima na ovim prostorima, koji stalno tavore u provincijskom
blatu. Sagradit æe se mo?da jednog dana putevi, kojima ne æe voziti samo
automobili i ?leperi veæ i drugarstvo i solidarnost ljudi u pravom smislu
te rijeèi.Jer mo?da dok je postajao novac i klasièno shvaæena ekonomija sa
gazdama i raspolaganjem svojinom, bila ona privatna ili dr?avna, takve moguænosti
i pored otièiæa razlièitosti, historijski uzeto nije ni bilo. Mo?da ima pravo
profesor sa sveuèili?ta u Urbinu, Andrea Ricci, koji upravo to i tvrdi?
Jasna Tkalec
__________________________________________________________________
TISCALI ADSL 6 MEGA FLAT CON 3 MESI GRATIS!
Con Tiscali Adsl 6 Mega Flat navighi con la SuperVelocita'
a soli 29.95 euro al mese, senza limiti di tempo.
E se attivi entro il 31 maggio, 3 MESI sono GRATIS!
Scopri come risparmiare navigando veloce su
http://abbonati.tiscali.it/adsl/sa/6flat_tc/