Kosovo i Metohija

1. R. Drobac: Srbi na Kosovu i Metohiji i na Balkanu

2. Z. Jovanovic: KOSOVO I METOHIJA - ?TA PRETHODI STATUSU

=== 1 ===

http://www.artel.co.yu/sr/reakcije_citalaca/2005-04-20.html

Srbi na Kosovu i Metohiji i na Balkanu

Beograd, 12. april 2005. g.
Rade Drobac

Pre nepunih sest godina snage NATO-a, prikrivene pod plastom OUN, usle
su na Kosovo i Metohiju a vojska, policija i administracija Savezne Republike
Jugoslavije, nakon 78 dana besomucnog bombardovanja, privremeno su napustili
deo svoje suverene teritorije. Sa njima je Kosovo i Metohiju napustilo preko
250.000 Srba i nealbanaca u strahu od albanskog pogroma. Medjunarodne snage,
koje su se potpuno svrstale uz teroriste i separatiste OVK (oruzane sile
terorista) nisu im mogle biti pouzdan garant bezbednosti.
NATO je bombardovao SRJ zbog navodnog masovnog ubijanja, maltretiranja i
izgona Albanaca u ovoj srpskoj pokrajini. Proklamovani cilj im je bio da
vrate izbeglice njihovim kucama i obezbede multietnicko Kosovo u kome bi
svi njegovi gradjani ziveli u miru, slozi i blagostanju. U dugoj medijskoj
i politickoj kampanji protiv srpskih vlasti svetsko javno mnjenje je bilo
pripremljeno da poveruje da srpske vlasti nisu u stanju da to same obezbede
na tom prostoru.
Niko nije hteo da kaze istinu- a to je da su NATO i OVK (siptarski teroristi)
zajedno satanizovali srpske vlasti, OVK sa ciljem da opravda podizanje oruzane
pobune radi otimanja dela srpske teritorije, a NATO kako bi zagospodario
znacajnim geopolitickim prostorom i svoje trupe iz Nemacke prebacio na Kosovo
i Metohiju.
Umesto toga na sve strane se isticalo da ce, kada se srpke vlasti oteraju
sa KosovaiI Metohije, umesto tiranije i etnickog nasilja koje su toboz sprovodili
Srbi, da zavlada demokratija, tolerancija i blagostanje. Svet je zatvorio
oba oka nad cinjenicom da su istovremeno sa dolaskom NATO na Kosovo sa njim
dosle i horde albanskih terorista i ubica koje su pre toga pobegle pred
vojskom i policijom SRJ, delom sa samog Kosova, a delom iz Albanije, sa
ciljem da sto vise Srba pobiju i proteraju. Mnogi Srbi i nelbanci su tada,
u tom prvom talasu nasilja, pobijeni, premlaceni i osakaceni, bezbroj kuca
i manastira spaljeno i sruseno a preko 250.000 ljudi se u panici iselilo
u Centralnu Srbiju. Ako su tada zatvorili oci, svaljujuci krivicu na prethodni
srpski rezim, zasto to cine i sada kada se na Kosovu i Metohiji ustolicila
privremena vlast OUN, kada se tamo nalazi preko 30000 NATO vojnika, medjunarodne
policijske snage, deo medjunarodne administracije, bezbroj nevladinih organizacija
koje prate i stite krsenje ljudskih prava, kao i ogroman broj medjunarodnih
medija. (Srpskim medijima je tamo dolazak uglavnom zabranjen, a ako nije,
onda je na njihov rizik).
Danas, nakon nepunih sest godina od kada su na Kosovo i Metohiju usle medjunarodne
snage, u osnovi trupe NATO-a, i kada je ova srpska pokrajina de facto protektorat
OUN, situacija u njoj je daleko od ciljeva proklamovanih pre napada na SRJ
radi otimanja ovog dela njene suverene teritorije.
Podjimo redom:
- Umesto mira, tolerancije, reda i demokratije vladaju terror, nasilje,
etnicko ciscenje, vandalizam i kriminal sirokih razmera.
- Umesto povratka 250000 srpskih i nealbanskih izbeglica, uteklih pred terorom
i nasiljem Albanaca , imamo zastrasivanje i ono malo preostalog nealbanskog
stanovni{tva. Niko i ne pomislja da ih vrati kucama, obezbedi im opravku
porusenih domova, garantuje im bezbednost i miran zivot, posao i slobodno
kretanje. Kada su Albanci bezali sa Kosova i Metohije, vise sa ciljem da
daju povod za napad NATO-a koji ce uslediti, nego sto su za to imali stvarnog
razloga, NATO je napao SRJ. Sada , kada je ceo jedan narod proteran sa svojih
ognjista, NATO se pravi da to ne vidi. Sto je jos gore, to isto cine i OUN.
- Umesto mira i blagostanja za sve gradjane Kosova i Metohije imamo getoe
za Srbe i nealbance i njihovo potpuno izopstavanje iz zivota ove pokrajine.
Ne samo da nemaju ni posla, ni prihoda, nemaju ni slobodu kretanja, pa im
cak i struju i vodu iskljucuju ne bi li ih nekako oterali. Malobrojna preostala
srpska deca u poneku jos postojecu skolu idu u pratnji bornih kola KFOR-a
- Umesto tolerancije i uzajamne pomoci, Srbi zive u strahu za zivot , kuce
I imanja im se pale , crkve - srednjovekovno srpsko kulturno nasledje kojim
ova srpska pokrajina obiluje jer je Kosovo i Metohija srediste srpske duhovnosti
i srpske crkve, se sistematski unistavaju a svestena lica maltretiraju i
ponizavaju. Od dolaska NATO trupa na KiM unisteno je i spaljeno preko stotinu
srpskih crkava i verskih objekata. Albanski ekstremisti ni mrtve Srbe ne
ostavljaju na miru- otkopavaju im i ruse grobove, oru po kostima i na razne
nacine skrnave srpske svetinje.
- Umesto reda i zakona , caruje kriminal, sverc droge, oruzja i belog roblja

Da li neko na to reaguje? Niko, na zalost. Medjunarodni predstanici, oliceni
, pre svega u UNMIK-u to ne zele da vide. Oni govore o nekakvom napretku
koji samo oni vide , ili im je receno da vide. Najbolji primer za ponasanje
Albanaca i medjunarodnih snaga su proslogodisnji martovski dogadjaji (17.
marta 2004. g.) kada su Albanci surovo napali Srbe na Kosovu i Metohiji
a medjunarodne snage to mirno posmatrale.
Ako je Kosovo i Metohija duzi vremenski period bilo nestabilno podrucje pre
dolaska stranih trupa, bilo je to povremeno i prvenstveno zbog toga sto
su albanski ekstremisti napadali organe reda, vojsku i civile koji ih nisu
podrzavali , na sta je drzava reagovala svim stredstvima koja su za to predvidjena.
Ali, vecina naroda, i Albanaca i Srba , kao i ostalog stanovnistva, zivela
je na Kosovu i Metohiji bez vecih problema, u svojim domovima, isla na posao,
u kupovinu i nije strahovala za svoj zivot i imanje. Sada, nakon dolaska
NATO na Kosovo i Metohiju, tamo skoro da nema drugih nacija osim Albanaca.
Na ulici se ubijaju ljudi samo ako progovore na srpskom jeziku.
O srpskom nasilju i sovinizmu, stvarnom ili izmisljenom, se naglabalo po
svim stranim medijima i na svim politickim forumima, a sada, kada su Albanci
proterali skoro sve Srbe i nealbance sa KiM NATO ne reaguje, vec"ima razumevanja"
za njihova osecanja, a mediji cute. Svako ukazivanje na ono sto Albanci
rade na Kosovu i Metohiji optuzuje se kao ostatak prethodnog rezima, srpski
nacionalizam i revansizam cime se Albanci podsticu da sa nasiljem nastave.
Da bude jos gore, iako je ova srpska pokrajina po svim medjunarodnim dokumentima,
pa i kroz Rezoluciju 1244 SB OUN priznata kao deo suverene srpske drzave,
iako su njena vojska, policija i administracija samo privremeno napustili
Kosovo i Metohiju, neki medjunarodni krugovi, a pre svega SAD, V. Britanija
i NATO zemlje, uporno pokusavaju da nizom administrativnih mera koje guraju
na podrucju samog Kosova, ali i kroz OUN ovaj status izmene u korist stvaranja
nekakve samostalne i nezavisne drzave Kosovo. Pokusavaju da otmu tudju teritoriju
tako sto su vojnom silom izbacili legalne organe vlasti, terorom naterali
srpsko i nealbansko stanovnistvo da ga napusti, doselili Albance iz susednih
drzava kako bi imali apsolutnu vecinu jednonacionalnog sastava stanovnistva
kao osnovu za teritorijalne zahteve, prekrajaju istoriju Kosova i Metohije
i Balkana u celini ne bi li svom naopakom naumu dali bar privid legitimiteta
i legaliteta. Pri tome govore o ispunjenju nekakvih standarda. Koji li su
to jadni standardi koji su tamo ispunjeni? Ne pada im na pamet da srpsko
stanovnistvo na Kosovu i Metohiji zastite, obezbede povaratak drzavne administracije,
povratak vojske i policije, i u pregovorima oko daljih politickih resenja
za ovu srpsku pokrajinu podju od medjunarodnim pravom regulisanih premisa,
istorijske pravde i stvarnih cinjenica. Stvaraju nekakvu virtuelnu istoriju,
virtuelnu stvarnost, virtuelnu drzavu i virtuelna resenja.
Koliko je sve to licemerno, namerno i smisljeno najbolje se moze videti
ako se uporedi sa drugim slicnim primerima. Ne treba ici daleko, pogledajmo
Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Zdusno su pomogli Hrvatskoj da zauzme "svoju
celokupnu teritoriju" jer je ona toboze suverena (kao da Srbija nije). Pri
tome su Hrvati ubili nekoliko hiljada Srba i njih preko 250000 proterali
u Srbiju. Sve zarad postovanja medjunarodnog prava i teritorijalnog integriteta
i suvereniteta Hrvatske.
U BiH se pak Republika srpska, odnosno u krvi i patnjama izborena samostalnost
srpskog dela stanovnistva kroz entitet koji stiti njegova prava i interese,
svakim danom namerno i temeljito urusava, opet zbog nekakve vizije jedinstvene
BiH , bez ikakve sanse da se Srbi saslusaju i njihovi zahtevi razmotre.
Namerno se ide ka tome da se Srbi podvedu pod vlast Muslimana i, manjim
delom, Hrvata, opet zarad, toboz postovanja teritorijalne celine I integriteta
Bosne i Hercegovine. Pri tome se u oba slucaja radi o novim drzavama, nastalim
nasilnim otcepljenjem od svoje bivse drzave - SFRJ. Kao sto se rasturala
SFRJ, tako se sada isto radi sa Srbijom, nasilnim otcepljenjem Kosova i
Metohije. Dakle Srbija se moze krcmiti i zelje i interesi drugih naroda uvaziti
i podrzati, ne verbalno vec politicki, medijski, ekonomski, pa cak i vojno-
ako ustreba. U tom se cilju poteze medjunarodno pravo. A kada se isti principi
valjaju primeniti na Srbiju, onda se traze drugacija resenja. Tada vise
teritorijalni integritet i celovitost nisu vazni, vec demokratska prava
drugog naroda. Kako da onda demokratska prava srpskog naroda u Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini nisu naisla na takvo razumevanje? Ocito se radi o
primeni razlicitih principa za razlicite subjekte, odnosno radi se zaklanjanju
iza razlicitih izgovora da bi se postigli nekakvi svoji geopoliticki i geostrateski
ciljevi, pri cemu su oni jednoobrazno svi usmereni protiv srpskog naroda
, njegovih drzava i njegovih interesa. Dakle, pravom se manipilise da bi
se ostvarili neciji sebicni interesi, po cenu krvi i stradanja hiljada neduznih
ljudi i unistenja mnogih zemalja. Pri tome se u kontinuitetu stvara seme
zla, mrznje, osvete I nasilja.
To se ne sme dozvoliti ne samo radi Kosova i metohije, Srbije i srpskog
naroda, vec i radi istine i pravde, ma kako to smesno mnogima zvucalo u
ova crna vremena, radi ocuvanja zakona i reda u odnosima medju drzavama,
radi postovanja i ljudskih i bozjih zakona i radi toga da bismo se osecali
ljudima a ne zverima. Ako se to ne ucini i podrzi nasilje i nepravda, i
pravno i fakticki, to ce u buducnosti generisati nove sukobe i stradanja
od kojih ce , mozda, stradati i oni koji danas ovo prave, ili njihova deca
i unuci. Uzmimo se u pamet i ne dozvolimo da sila i nasilje pobede, obavezimo
nase vlasti da se ovim problemima ozbiljno pozabave, prestanu da se povode
za raznim medjunarodnim inicijativama za toboz resavanje ovog pitanja, a
u stvari smicalicama da nam se ova nasa teritorija uzme, i drze Ujedinjenih
nacija jer tamo ima najmanje sansi da nepravda i nasilje prodju, pre svega
jer to zbog sebe i svojih interesa to neke drzave ne bi podrzale, pre svih
Rusija i Kina, ali ne samo one. Iako ni OUN vise nisu ono sto su bile, ipak
su one i dalje jedini, koliko-toliko, ozbiljan i pouzdan garant da pravo
i pravda nece biti potpuno ponisteni..

=== 2 ===

http://www.artel.co.yu/sr/reakcije_citalaca/2005-04-18.html

KOSOVO I METOHIJA - ?TA PRETHODI STATUSU

Beograd, 17. april 2005. godine

?ivadin Jovanovic,
(Predsednik Beogradskog foruma za svet ravnopravnih
Raniji Savezni ministar za inostrane poslove)

Nakon nedavne posete clanova Kontakt grupe Beogradu i Pri?tini u medijima
i dalje dominira tema o statusu Kosova i Metohije. Manje se govori i pi?e
o tome kome i cemu status, kakavgod bio, treba da slu?i, ?ta treba da bude
njegova sadr?ina. Najmanje pa?nje se posvecuje problemima cije re?enje treba
da prethodi pregovorima o statusu. Sve manje diplomata i politicara, pa
i onih koji istupaju u ime Srbije i SCG, istice rezoluciju SB UN 1244 i Kumanovski
sporazum kao polaznu osnovu za re?enje.

Kad je rec o statusu, medunarodni predstavnici cesto koriste negativni nacin
odredivanja polazi?ta: nema vracanja na stanje pre 1999. godine, nema podele
Kosova i Metohije i nema prisajedinjenja drugoj dr?avi. Grcki ministar inostranih
poslova Molivijatis dodao je i interesantan cetvrti elemenat - da je potreban
stvarni uvid u rasprostranjenost ilegalnog oru?ja ciji bi smisao mogao biti
u skretanju pa?nje na va?an problem koji se potcenjuje i koji iz nekih razloga
izmice pa?nji medunarodnih cinilaca.

Pomenuti metod ni?ta ne govori o elementima, o sadr?ini re?enja koje se
ima u vidu, odnosno koje treba postici. Da li je to zato ?to se ne ?eli
prejudicirati re?enje koje treba da bude rezultat pregovora, ili zato ?to
unutar Kontakt grupe postoje razmimoila?enja i nesaglasnosti - vreme ce
tek pokazati. Za Srbiju bi, cini se, bilo najbolje ako bi to bio znak da
kljucni medunarodni cinioci shvataju da je jo? rano za razgovore o politickom
re?enju, o statusu, jer ima su?tinskih problema koje prethodno treba re?iti
da bi se pripremio teren za uspe?an ishod pregovora o politickom statusu.

Da nisu svi jednako osetljivi na prigovore o prejudiciranju re?enja govori
istupanje britanskog predstavnika u Kontakt grupi koji se javno zalo?io
da se na sto stavi i varijanta o priznavanju nezavisnosti Kosova i Metohije.
Iskustva, kao i stavovi pojedinih medjunarodnih "nevladinih" foruma blskih
politici SAD (Medunarodne komisije, Medunarodne krizne grupe) govore da
se stavovi SAD retko razlikuju od stavova VB i da je tako i u slucaju Kosova
i Metohije. Drugi predstavnici u Kontakt grupi, pre svega predstavnik Rusije,
te?ko da mogu olako prihvatiti takav prilaz. Ne, razume se, toliko zbog
tradicije prijateljskih odnosa sa Srbijom i Crnom Gorom, koliko zbog principijelne
neprihvatljivosti secesije pod bilo kojim obrazlo?enjem i straha od presedana
zbog ugro?enosti separatizmom i terorizmom na svojim teritorijama. Evropska
unija ima ozbiljne probleme zbog svojih secesionizama i terorizma koje mo?e
samo uvecati eventualnim dvolicnim stavom o Kosovu i Metohiji. Otuda bi se
moglo predpostaviti da nece rado optirati za politiku grubih pritisaka i
ucena prema Srbiji, ali da nece biti protiv ukoliko sami srpski predstavnici
prihvate manje nego ?to se da odbraniti u Savetu bezbednosti UN. Otuda ne
mo?e da ne izazove cudenje javno saop?ten stav savetnika premijera Ko?tunice
o prihvatljivosti tzv. "uslovne nezavisnosti" . Ako savetnici, bar ponekad,
pu?taju "probne balone", ciji bi to "baloni" bili u ovom slucaju ?

?to se tice elementa da "nema prisajedinjenja drugoj dr?avi" najverovatnije
da se tamo na?ao da smiri strahovanja regionalnih dr?ava, u prvom redu Srbije,
Crne Gore, Makedonije i Grcke, od stvaranja "velike Albanije". Te?ko je,
zaista, poverovati da to mo?e ikoga smiriti, jer je vrednost ovog elementa
pre svega u tome ?to potvrduje da se intenzivno radi na planu o nezavisnosti
- uslovnoj, ili bezuslovnoj, jednokratnoj, ili u fazama. Za Srbiju kojoj
se planira oduzimanje teritorija, sasvim je svejedno. Ta formula bi, po
nameri njenih tvoraca, verovatno trebalo i da sacuva obraz onim predstavnicima
srpskog naroda koji bi bili spremni da da se saglase sa "uslovnom nezavisnosno?cu".

Mnogo puta je isticano da Srbija, srpsko dr?avno rukovodstvo i diplomatija
moraju imati aktivnu poziciju, dr?ati inicijativu u vezi sa re?avanjem problema
Kosova i Metohije. Iako ima nekih pomaka u tom smislu, te?ko je zaista slo?iti
se da su oni adekvatni. Ako je rec o prilazu sa tri negativno odredjena
elementa, Srbija ima dovoljno argumenata da, po istom metodu, inicira prihvatanje
i cetvrtog - da nema podele Srbije, odnosno odcepljenja ?to, u krajnjoj
liniji, podrazumeva da nema ni podele Kosova i Metohije. Takva incijativa
ne bi mogla olako da se odbije, a ukoliko se dobro pripremi, vrlo je verovatno
da bi nai?la na razumevanje pa i podr?ku, bar dela Kontakt grupe. U svakom
slucaju Srbija bi ispoljila napor i demonstrirala spremnost da dosledno
i uporno brani svoje legitimne interese zasnovane na Povelji UN, Zavr?nom
dokumentu OEBS-a iz Helsinkija, Pariskoj Povelji i rezoluciji SB UN l244.
Na kraju, nije logicno da za?tita celovitosti jedne pokrajine (Kosova i
Metohije) predstavlja za Evropu i medunarodnu zajednicu vecu vrednost nego
za?tita celovitosti teritorije jedne dr?ave (Srbije).

Vlasti Srbije i diplomatija SCG lansiraju kao svoj prilaz re?avanju - "vi?e
od autonomije, manje od nezavisnosti". Na prvi pogled zvuci impresivno,
ali u su?tini, nejasno, problematicno i prazno. Nejasno i prazno jer kao
ni prethodni negativno odredeni prilaz ni?ta ne govori o sadr?ini re?enja.
Na stranu ?to takvo re?enje nije poznato u medunarodnoj praksi i ?to bi,
dode li do njega, predstavljalo jo? jedan pora?avajuci eksperiment, ali
ono ne daje odgovore na sledeca su?tinska pitanja: da li bi po toj formuli
Kosovo i Metohija imalo medunarodni dr?avni subjektivitet, clanstvo u UN,
OEBS, SE, EU, ili ne bi; da li bi imalo nezavisan sistem odbrane i oru?ane
snage, svoju spoljnu politiku i konzularno-diplomatsku mre?u, ili ne bi.
Tek bi odgovori na ova i slicna pitanja omogucili da javnost shvati o cemu
se radi. Bez toga, samo razmetanje krilaticom "vi?e od autonomije, manje
od nezavisnosti" znaci manipulaciju i podcenjivanje zdravog razuma. Cemu
to?

"Vi?e od autonomije" predstavlja manje od rezolucije SB UN 1244. To znaci
javno, dobrovoljno odricanje od onog ?to je prihvatio najva?niji organ za
ocuvanje mira i bezbednosti u svetu, ?to su konsensusom prihvatile i sve
stalne clanice tog organa - Francuska, VB, SAD, Kina i Rusija. Prihvatanje
pomenute formule ide direktno na ruku zagovornicima zaobila?enja i revizije
pomenute rezolucije. To odgovara Albancima i konceptu nezavisnosti, a veoma
je ?tetno za Srbiji\u i koncept suvereniteta i celovitosti. Integracioni
procesi, meduzavisnost, perspektiva svih za clanstvo u EU ne menjaju tu
osnovnu procenu. I granice clanica EU, otvorene i transparentne, ipak ostaju
medunarodne, medudr?avne granice. U pomenutom dokumentu svetske organizacije,
na vi?e mesta u preambuli i operativnom delu, govori se iskljucivo o autonomiji
- ?irokoj, naj?iroj, su?tinskoj - ali o autonomiji, a ne "vi?e od autonomije".
U tome, kao i u odredbama o garantijama suvereniteta i teritorijalnog integriteta
SRJ (SCG) nalazi se sna?an oslonac za odbranu prava i interesa Srbije. Ako
su ustavi SRJ i Srbije, kao i Ustavna povelja SCG, mnogo puta dosad neopravdano
kr?eni pozivanjem na hijerarhijsku nadredenost medunarodnog prava nad domacim,
u ime cega bi se sada prihvatao ni?i stepen za?tite nacionalnih i dr?avnih
interesa Srbije (SCG) od onog sadr?anog u medunarodnim pravnim aktima!?

Ima, dakle, dosta osnova da srpski politicari "ispod stola", dalje od ociju
javnosti, pripremaju neku vrstu "trgovine" u kojoj Kosovo i Metohija slu?i
kao moneta za potkusurivanje - bilo za clanstvo u EU i NATO, bilo za neke
"povoljne" kredite. Na takav zakljucak navode teze dr?avnog vrha da sve
treba podrediti clanstvu u EU i NATO (dakle i Kosovo i Metohiju, prim. ?.J.),
da ni?ta nije tako va?no kao "egistencijalna pitanja gradana", da nije
bitno da li se Srbija pribli?ava EU sa Kosovom i Metohijom u svom sastavu,
ili bez njega, jer ce jednog dana i tako svi biti unutar EU, da nekada treba
zrtvovti dr?avni interes (dakle, otpisati deo dr?avne teritorije, prim.
?.J.) radi za?tite nacionalnog interesa i sl. Na istoj liniji je i ideja
u medijima privilegovanih kvaziintelektualaca iz nekih "nevladinih" organizacija
da je izlaz u formuli "teritorija za razvoj".

Prvo, otvorena, ili kamuflirana trgovina dr?avnom teritorijom bila bi neodgovorna,
?tetna, sramna i stoga apsolutno neprihvatljiva. Ona bi Srbiju dugorocno
osakatila moralno, politicki, ekonomski i bezbednosno, dok bi apetiti drugih
separatizama naglo porasli. I drugo, za trgovinu dr?avnom teritorijom niko
nema mandat, niti ga od naroda mo?e dobiti. Tacno da je narod gladan, ali
je pogre?na procena da ce "progutati" cak i ekspertski ve?to zapakovanu
prodaju Kosova i Metohije.

?ta za pregovaracku poziciju Srbije znaci ako njeni predstavnici ignori?u
garancije sadr?ane u rez. SB 1244, ako u javnosti istupaju ispod poslednjeg
praga odbrane njenih interesa i to pre nego ?to se uop?te zna kada ce uop?te
poceti pregovori o statusu! Da li je to odgovor na kritike da nemaju inicijative,
da se javljaju samo povodom naleta terorizma i kada ih neko sa strane prozove,
posledicno?

Forsiranje teme o statusu u sada?njim uslovima znaci forsiranje odluke o
nezavisnosti Kosova i Metohije. Jasno je da to u interesu Albanaca. To nije
u interesu Srbije, a ne odgovara ni drugim dr?avama u regionu. Ne odgovara
ni ciljevima trajne stabilnosti i razvoja. Zato je cudno da su se u kampanju
pritisaka proalbanskih lobija za hitne pregovore o statusu ukljucili i neki
srpski politicari i deo uticajnih medija koji svakodnevno bombarduju javnost
idejama o uslovnoj, ili faznoj nezavisnosti, datumima i mestima medjunarodnih
konferencija, sejuci konfuziju i strah, u stvari, smi?ljeno gradeci atmosferu
da je bolje da se ?to pre prihvati bilo ?ta nego da se izgubi sve.

Ovde treba reci da se Kosovo i Metohija, iako pod protektoratom UN (ili
EU), ne mo?e oduzeti od Srbije bez pristanka Srbije. Jo? va?nije, nema re?enja
bez uce?ca Srbije. To je potpuno jasno svim faktorima, ukljucujuci separatisticko
rukovodstvo u Pri?tini. Srbiji je svakako stalo do re?enja, ali takvog koje
nece prejudicirati njene legitimne interese zasnovane na medunarodnom pravu,
evropskim standardima i konkretnim odlukama UN. Za Evropu bi bilo ?tetno
da pritiscima i ucenama, ciji su sastavni deo i ideje o trgovini "teritorije
za razvoj", poku?ava iznuditi pristanak Srbije na odcepljenje njene dr?avne
teritorije. Trajan mir i stabilnost na Balkanu imali bi neizvesnu buducnost
ako bi se bilo koje re?enje zasnivalo jednostrano na ?tetu Srbije i srpskog
naroda.

Srbija treba i mo?e da ima inicijativu. Pritom treba odlucnije da koristi
kristalno jasnu i sna?nu pravnu poziciju. Bilo bi katastrofalno da svoju
evropsku orijentaciju, ili brigu za ekonomsko-socijalni razvoj, ili razumevanje
izmenjenog pojma suvereniteta dokazuje ?rtvovanjem prava na teritoriju i
odustajanjem od garancija sadr?anih u Povelji UN, Pariskoj povelji, principima
OEBS i konacno u rezoluciji SB 1244.

Inicijativu treba da ispolji insistiranjem na re?avanju konkretnih, su?tinskih
problema na Kosovu i Metohiji cije re?avanje po logici stvari prethodi pregovorima
o statusu. Radi se, uglavnom, o problemima iz mandata UNMIK i KFOR koji
nisu re?eni ni ?est godina nakon preuzimanja mandata. To su sledeci problemi
i obaveze medunarodne zajednice: garantovanje u praksi osnovnih ljudskih
prava Srba i drugih nealbanaca, a pre svega, na ?ivot, slobodu kretanja,
sigurnost privatne imovine; garantovanje u praksi slobodnog, bezbednog i
dostojanstvenog povratka 250.000 Srba i drugih nealbanaca proteranih u kampanji
etnickog ci?cenja; izvodenje pred lice pravde svih odgovornih za zlocine
pocinjene u periodu od 10. juna 1999. do danas, ukljucujuci odgovorne za
zlocine izvr?ene 17. do 19. marta 2004.; rasvetljavanje sudbine vi?e hiljada
ubijenih i nestalih Srba i drugih nealbanaca u periodu od dolaska KFOR i
UNMIK, do danas; vracanje ilegalno oduzete privatne, crkvene, dru?tvene i
dr?avne imovine njihovim vlasnicima; obnova i izgradnja poru?enih i spaljenih
crkava, manastira, drugih spomenika srpske kulture i duhovnosti, kao i domova;
stvarno razoru?anje teroristickih i drugih kriminalnih grupa i pojedinaca
i oduzimanje oru?ja iz ilegalnih skladi?ta; otkazivanje gostoprimstva hiljadama
ilegalno useljenih stranaca iz susednih dr?ava i uspostavljanje efektivne
kontrole medunarodnih granica prema Makedoniji i Albaniji, uz uce?ce Srbije,
u skladu sa rezolucijom SB 1244; vracanje delova vojske SCG i policije Srbije
kako je predvideno rez. SB 1244 i Kumanovskim sporazumom. Obrazlo?enje koje
je ovih dana u Beogradu izrekao ambasador uticajne clanice EU, da se na
Kosovu i Metohiji ne mogu rezultati meriti samo ciframa i da se svi postavljeni
zadaci ne mogu ispuniti odjednom, u najmanju ruku, nije korektno. To, zaista,
te?ko mo?e bilo koga uveriti da se za pet godina mandata UNMIK i KFOR nije
moglo vi?e postici za bezbednost Srba i nealbanaca, za slobodu kretanja,
povratak raseljenih, obnovu kuca, crkava i manastira, privodjenju pravdi
pocinilaca monstruoznih zlocina i sl.

Pokretanje i re?avanje ovih pitanja kao prethodnih nije nikakav isforsiran
interes Srbije, vec je to volja medjunarodne zajednice pretocena u odluke
Ujedinjenih nacija. Status nije cilj sam za sebe, niti treba da slu?i interesima
samo jedne nacionalne grupacije, Albancima, vec jednako svim gradanima.
Manipulisanje navodnom frustrirano?cu Albanaca usmereno je da opravda odustajanje
od rez. SB 1244 i naprecac Albancima podari nezavisnost. Ako su Albanci
frustrirani, ko brine o stanju duha Srba u getoima, kosmetskih seljaka mesecima
bez struje i 250.000 proteranih, od kojih veliki deo i dalje ?ivi u zbegovima
i kontejnerima!

Re?avanje ovih prethodnih pitanja svakako zahteva velika finansijska sredstva
i vreme. Va?nije od toga je politicka volja medjunarodnih cinilaca, a pre
svega, SAD i EU. Uz njihovu politicku volju napredak bi bio moguc, a time
i stvaranje uslova za uspe?ne pregovore o statusu. Pravo pitanje jeste ?ta
Srbija cini na gradenju takve politicke volje. Cekanje i jednostrane koncesije,
nisu dobar izbor. Put bi mogao biti sondiranje terena za stvaranje neke
vrste Mar?alovog plana za obnovu i razvoj Kosova i Metohije, ukljucujuci
za obnovu kuca, povratak i zapo?ljavanje povratnika. Mir i stabilnost ne
smeju biti ugro?eni "nedostatkom finsnsijskih sredstava".

Srbija (SCG) ima sve razloge da se u tra?ernju re?enja za Kosovo i Metohiju
cvrsto dr?i rezolucije SB 1244 i Kumanovskog sporazuma kao neprevazidene
osnove. Mesto i metod re?avanj nije nikakva medunarodna konferencija sa
nepozanitim, ili u najboljem slucaju ad hoc skrojenim pravilima i imandatom
vec je to Savet bezbednosti UN sa definisanim ucesnicima , odgovornostima
i pravilima.. Gde je proces zapocet logicno je da se tamo nastavi i zavr?i.



__________________________________________________________________
TISCALI ADSL 1.25 MEGA a soli 19.95 euro/mese
Solo con Tiscali Adsl navighi senza limiti di tempo
a meno di 20 euro al mese e in piu' telefoni senza
pagare il canone Telecom. Scopri come
http://abbonati.tiscali.it/adsl/sa/1e25flat_tc/