Informazione


L'ITALIA FASCISTA IN CUI VIVIAMO / 3


Il Manifesto, 05.03.2009, pagina 6


Neofascisti in corteo «benedetti» dal prete

di Alessandro Braga

Un sacerdote della setta riabilitata di recente da papa Ratzinger era in testa alla parata dei camerati messa in scena sabato pomeriggio. A fianco al prelato negazionista il segretario nazionale della formazione di estrema destra Roberto Fiore. Tra saluti romani e inni al duce. Protetti dalla polizia Il padre lefebvriano Giulio Tam ha sfilato a Bergamo insieme ai manifestanti di Forza Nuova, col braccio teso


Adesso salta fuori pure il prete che benedice (bene-duce?) i neofascisti. Sabato scorso a Bergamo, all'inaugurazione della loro nuova sede, nel quartiere più multietnico della città orobica, i forzanovisti non si sono fatti mancare proprio nulla. 
Manco la benedizione divina. Protagonista della «santificazione» don Giulio Tam. Padre lefebvriano, è uno che ama definirsi «gesuita itinerante». I gesti che compie, le compagnie che frequenta (e non da poco tempo), le parole che dice, porterebbero «naturalmente» ad un'altra definizione, ma vabbé. È famoso per aver lanciato la «crociata del rosario» per la difesa della civiltà occidentale contro l'invasione islamica e per aver pregato pubblicamente contro la costruzione di una moschea. Per i suoi decisi attacchi contro la «deriva di sinistra» di Gianfranco Fini (una volta disse che «il fascismo fu portatore anche di modernità, Mussolini pur nel contesto di un regime diede messaggi di libertà e spiritualità che il vaticano dovrebbe ricordare» e che l'attuale presidente della Camera «si è venduto rinnegando la tradizione, la terza via che superava liberalismo e comunismo»). Indimenticabili suoi sermoni ai raduni dei vari gruppuscoli della destra estrema italiana (tanto da essersi meritato il nomignolo di «Tam-tam» dell'odio razziale). 
Bene, con un così «meritevole» curriculum alle spalle, lo scorso sabato il «buon pastore d'anime» (famose le sue prediche in cui incita i fedeli a «buttarsi come lupi in mezzo agli agnelli, alla faccia della carità cristiana) ha aggiunto un «nuovo grano» al suo singolare rosario. Camicia nera (con colletto bianco come vuole la «divisa» talare ufficiale), braccio alzato a salutare romanamente i camerati che marciavano per le vie di Bergamo, don Giulio Tam ha sfilato in testa al corteo di Forza Nuova accanto al segretario nazionale Roberto Fiore, al coordinatore nazionale Paolo Caratossidis e al responsabile provinciale Dario «Astipalio» Macconi. E, a quanto pare, a suo perfetto agio. Quasi a dimostrare la veridicità di un vecchio detto anticlericale che recita che «l'abito scuro dei preti è solamente una camicia nera un po' più lunga, nulla più».
Anche perché, giusto per far sentire a casa un «nostalgicone» come il «gesuita itinerante» Giulio Tam, i forzanovisti sabato scorso ci hanno messo del loro. Accompagnati, meglio dire protetti, da un folto cordone di polizia che, dopo averli lasciati sfilare tranquillamente, non ha trovato niente di meglio da fare che andarsene in giro per la città a prendere a manganellate gli antifascisti che avevano organizzato un presidio per protestare contro l'apertura della sede di Forza Nuova e portandone una sessantina in questura e nella caserma dei carabinieri. L'olezzo di ventennio si diffondeva ovunque, grazie all'ammasso di paccottiglia neo-vetero-fascista che faceva bella mostra di sé: schierati come una perfetta falange romana, i circa duecento figuri arrivati da un po' tutto il nord Italia hanno marciato per le vie della città come in una vera parata militare. Con caschi, ben «adornati» da svastiche, croci celtiche e scritte «per l'onore dell'Italia», e bastoni in mano. Aizzati dai loro «capetti», i camerati hanno alzato più e più volte le loro braccia tese nel saluto romano, e lanciato «beneauguranti» «boia chi molla», intervallati da più teutonici «Sieg Heil». Tutto questo, per la gioia di don Giulio Tam. E nell'indifferenza del loro coordinatore provinciale Dario Macconi che ancora due giorni fa negava che durante la manifestazione del suo movimento ci fossero state braccia tese, inni fascisti e ciarpame vario. Anzi, i video e le fotografie che dimostravano l'accaduto erano senz'altro «fotomontaggi» o immagini prese ad arte da altri cortei e modificati per buttare discredito sui suoi «bravi» camerati. Che ora però dovranno rispondere alle denunce che verranno presentate nei loro confronti per aver sfilato con caschi e bastoni. Dario «Astipalio» Macconi si dovrà invece semplicemente difendere da una ben più leggera accusa, quella di non aver mai detto a suo padre, presidente provinciale di Alleanza nazionale, il suo «nomignolo» di battaglia. Tanto da metterlo in imbarazzo davanti ai giornalisti che gli chiedevano se fosse suo figlio. Lui, Macconi padre, prima ha negato, poi ha ammesso: «Non sapevo usasse quel nomignolo». Che, in ogni caso, dimostra «il suo animo romantico» (Astipales è un'isola dell'Egeo ndr). Proprio romantico girare per Bergamo con un mucchio di teste rasate che inneggiano al duce. 


Chi è don Giulio Tam, il Williamson italiano

di Paola Bonatelli

Messe per la Rsi e comizi

Se la Santa Sede ha avuto il suo daffare con Richard Williamson, il vescovo lefebvriano che Benedetto XVI ha riabilitato per poi "scoprire" che è un negazionista, cosa dirà di questo "padre" Giulio Maria Tam che partecipa con Roberto Fiore al corteo di Forza Nuova a Bergamo? Certo il soggetto, dopo aver militato in Alleanza Cattolica, l'associazione ispirata ad una delle formazioni integraliste cattoliche più potenti (e pericolose), la brasiliana Tfp-Tradizione, Famiglia e Proprietà, è entrato in seminario a Ecöne (fondato da Lefebvre) e lì ha preso i voti. Quindi in pratica non è neanche un prete vero, o almeno non del tutto. Nel 2000, dopo vari anni di peregrinazioni attraverso il pianeta spesi a portare il messaggio dei nostalgici della battaglia di Lepanto, è riuscito a farsi buttar fuori persino dalla Fraternità di san Pio X, era troppo nero anche per loro.
A sua discolpa si potrebbe portare il fatto di essere nipote di Angela Maria Tam, terziaria domenicana e ausiliaria della Repubblica di Salò, fucilata dai partigiani alla fine della guerra. Comunque, nonostante tutto, Giulio Maria continua a dir messa, preconciliare naturalmente, e a fare anche di peggio. Su di lui ci sono paginate di Google, che rimandano sia ad interessanti cronache di iniziative a cui il Tam ha partecipato che ad illuminanti video che circolano su You Tube. Il nostro viene immortalato mentre partecipa ai convegni di Forza Nuova, dice messa intonando "Il canto del legionario" in diverse occasioni - dalla commemorazione dei caduti della Repubblica sociale (Rometta, Messina, agosto 2007) alle cerimonie in ricordo della quarantina di militi fucilati a Rovetta dai partigiani nel 1945 - e arringa "il popolo" nei comizi elettorali sempre per Forza Nuova (Chieti, 29 marzo 2008). 
Non è un negazionista, o almeno non tratta questo tipo di temi. La sua virulenta battaglia è tutta contro l'Islam e i liberal-comunisti, ossia i laici liberali e gli atei marxisti, che hanno distrutto i valori della civiltà cristiana, permettendo che leggi come quelle sul divorzio e sull'aborto minassero la famiglia naturale, composta da uomo e donna. Per non parlare dell'omosessualità e della pretesa dei gay di adottare bambini, una mostruosità concessa in Spagna dal centrosinistra e in Olanda dal centrodestra. Non c'è da stupirsi, dunque, se Giulio Maria Tam va a braccetto coi forzanovisti alle manifestazioni. Quello è il suo ambiente di riferimento, gli otto comandamenti di Forza Nuova - tra cui lotta all'aborto, lotta a favore della famiglia, lotta all'immigrazione, ristabilimento del cattolicesimo come religione di stato - sono diventati anche i suoi. Del resto, come dimostrano le recenti vicende legate non solo al vescovo Williamson ma anche a "don" Floriano Abrahamovicz, altro religioso che ha fatto scandalo con le sue dichiarazioni sulle camere a gas naziste, l'ambiente del tradizionalismo cattolico e dei suoi legami con l'estrema destra e, al Nord, anche con la Lega, è un mondo ancora in parte da scoprire. Il guaio è che, a parte i Tam di turno con i loro proclami al limite della legalità, dove amministra la Lega accade spesso che gli integralisti cattolici accedano a cospicui finanziamenti per iniziative di dubbio gusto e utilità. Per fare un esempio, a Verona succede per una manifestazione spacciata come storica, la rivisitazione delle Pasque Veronesi, sommossa antinapoleonica del 1797. Organizzata da gruppi tradizionalisti locali, l'iniziativa ha visto negli anni scorsi la presenza del fior fiore non solo dei nostalgici delle Crociate ma anche dei neonazisti. Con la pretesa di occupare le piazze il 25 aprile, giorno per loro dedicato a san Marco.






(Dai compagni sloveni riceviamo questo articolo intitolato: " 'Successo della diplomazia serba' oppure raggiro dell'opinione pubblica serba?".
La critica di questo articolo e' rivolta contro il governo serbo con a capo Boris Tadic, che da mesi, prima e dopo il suo discorso alle NU del settembre scorso, illude l' opinione pubblica serba e mondiale su una presunta vittoria diplomatica, 
basata sulla solidarieta' della maggior parte degli Stati membri dell' ONU a favore della Serbia sulla questione della regione del Kosmet come parte  integrante di essa e perche' il Tribunale internazionale si pronunci giuridicamente sullo status del Kosmet.
Nell'articolo si menziona il movimento progressista internazionale,  rappresentato ad esempio da Ramsey Clark, ex ministro della Giustizia americano, che 
condannò l' azione criminale della NATO contro la Jugoslavia, di cui ricorre ora il X Anniversario.
Mentre tali forze progressive internazionali condannavano e tuttora condannano  l'aggressione alla Serbia, le marionette prooccidentali serbe, che sono arrivate al potere con l' aiuto delle forze imperialiste (ricordiamo i dollari consegnati dal Segretario USA, M. Albright, per destituire Milosevic), fanno di tutto perche' questo crimine venga dimenticato, il Kosovo abbandonato, e i serbi-kosovari rimasti siano abbandonati ad un amaro destino. A cura di Ivan per JUGOINFO)


SRPSKOJ JAVNOSTI NA OCENU

»Pobeda srpske diplomatije«, ili providna laž i obmana srpske javnosti?

(Slovenacki komunisticki odbor)

Srpska prozapadna marionetska vladajuća oligarhija, na čelu sa stateškim kormilarom Borisom Tadićem, preko medija mesecima, pre i posle septembarskog zasedanja Generalne Skupštine OUN,2008. kreštečim glasom obmanjuje srpsku i svetsku javnost o nekakvom »pobedonosnom- diplomatskom uspehu«, zasnovanom na podršči većine članica OUN srpskom predlogu,da Međunarodni sud oceni pravnu valjanost priznanja Kosova od strane grupe evropskih i još nekih država. Najviše o »pobedi« gromoglasno žutokljunski kukuriče »umetnik u diplomatiji«, ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić. »Pobedonosno« kukurikanje bolno potseća na plotunsko »lagumanje« (pucanje iz puške kao znak pobede) naivnih, prevarenih vojnika tadašnje SRJ,koji su pobegli sa Kosmeta 1999.godine nakon NOTO-vog ultimatuma, sramno ostavljajući stotine hiljada sunarodnika u nemilosti šiptarskih terorista i agresorskih okupacijskih snaga NATO.

Prozapadne marionete uporno lansiraju tezu o »odlučnosti«, da obrane Kosovo »jedino ispravnim«, demokrats kim, miroljubivim (ko tebe kamenom ti njega hlebom),političko-pravnim sredstvima. Verovatno je danas svakom političkom analfabeti jasno da su Međunarodno pravo pa i Povelja OUN 
podređeni volji velesila. Da nije tako, ne bi mogle velesile razbiti SFRJ niti izvršiti agresiju na SRJ 1999.godine. Isto važi za Irak,Avganistan i 
druge.

Potsetimo na značajne progesivne međunarodne faktore,koji su javno osudili podređenost navedenih svetskih institucija volji velesila. Najodlućnije 
osude su izrekli: Međunarodni društveni sud za zločine NATO u Jugoslaviji, počinjene za vreme agresije 1999. godine (Sud je ustanovljen 23.5.iste 
godine, na vanrednim Kongresu Međunarodnog saveza društvenih udruženja »Sveslovenski Sabor«, a sudio je u sastavu 14 eminentnih pravnika:6 iz Rusije,2 iz Nemačke, po jedan iz Gruzije, Poljske,Avganistana ,Ukrajine, Meksika i Jugoslavije) . Sud je opštom presudom proglasio NATO agresiju na SRJ za ratni zločin protiv mira a vojnu organizaciju NATO za zločinačku. Naredbodavce agresije proglasio je za zaverenike i zločince i predložio da se optuže za vršenje genocida nad srpskim i drugim narodima. Među ostalim, sud je uputio zahtev OUN , da osudi agresiju na Jugoslaviju i da OUN pokrene postupak za smenjivanje generalnog sekretara Kofija Anana,koji je umesto osude agresije pristao na sporazum sa agresorima i agresiju opravdao. Drugi pravno značajni faktor, Međunarodni tribunal u Nju Jorku , pod vođstvom bivšeg američkog državnog tužioca, Remzi Klarka, dana 11.Juna 2000.osudio je vlade i šefove vlada zemalja koje su učestvovale u agresiji na SRJ,kao i čelnike NATO, za zločine protiv mira,ratne zločine i zločine protiv čovečnosti te za druge prestupe sa kojima su prekršili principe Nirnberškog suda,Haške propise temelječe na Ženevskim konvencijama,  Povelje OUN i druge međunarodne i nacionalne zakone. Sud je zahtevao ukidanje sankcija protiv Jugoslavije, proglašenje istih za zločinačke, ukidanje nazakonitog Haškog tribunala za zločine u Jugoslaviji kao i kompenzaciju žrtvama agresije. Iako navedene presude nemaju pravnu, imaju snažnu moralnu snagu,jer kristalno objašnjavaju zločine izvršene nad suverenom članicom OUN,koji u veoma nesrazmernom odnosu oružanih snaga, nije mogla da se uspešno odbrani.

Nedavno je i Adolfo Perez Esquivel, norveški kipar, arhitekta i bivši univerzitetski profesor,koji je dobio Nobelovu nagradu za mir, inače poznati borac za ljudska prava, govorio o uticaju velesila na međunarodne pravne institucije (objavljeno u Delo 2.12.2008). Među ostalim, on smatra da su SAD potpuno marginizovale organizaciju OUN,koja ima 192 člana, a sa njom vlada 5 velikih država. Svi stavovi ostalih članica nemaju nikakve težine i ne utiču na obklikovanje odluka sa izvršnom snagom. Zato te članice ne mogu sprečavati krize, nego obično nastupaju POST FESTUM, (po svršenom činu), kao nemočni vatrogasci u plavim šlemovima. On takodjer smatra da su posle pada Berlinskog zida,sa pozicija apsolutne sile i kao odraz nestrpljenja stvoreni novi zidovi: između Palestine i Izraela te između SAD i Meksika. Velike sile, prvenstveno SAD,ignorišu međunarodno pravo i ljudska prava. Po njemu, Buš laže svom narodu i celom svetu: govori o terorizmu a ćuti o američkom državnom terorizmu; govori o slobodi a neprekidno je uništava; govori o bogu a istovremeno ga mrzi; govori o ljudskim pravima a sitematski ih krši ( u Bagdadskom zatvoru Abu Graib, Guantanamu i brojnim drugim tajnim zatvorima). Ustanovljava sudove za nekadašnjeg svog saveznika Sadama Huseina a ne priznaje Međunarodni kazneni sud. Nobelovac navodi duhovito- »Kada se Buš moli bogu, bog začepi-zatvori uši«. Adolfo Perez Esquivel je početkom rata u Iraku bio u Bagdadu i video,da su Amerikanci bombardovali sklonište i u njemu ubili 600 dece i majki, izgovarajući se ,da su u zabuni mislili da gađaju bunker. U vezi navedenog događaja pisao je Bušu i pitao ga, zašto mora ubijati decu da bi se rešio diktatora,koji je pre ( za vreme rata između Iraka i Irana-napomena autora) bio njegov odani saveznik? Naravno na pismo nije dobio odgovor.

Dok je napredna međunarodna javnost osuđivala i osuđuje agresiju na Jugoslaviju i otimanje Kosmeta od Srbije,prozapadne marionete u Srbiji, uz pomoć agresivnih imperijalističkih krugova, dokopale su se vlasti (potsetimo na primanje dolara od američke državne sekretarke Olbrajtove za obaranje Miloševićeve vlasti) i čine sve da se počinjeni zločini zaborave (ljudske žrtve, proterivanje naroda, razaranje privrednih i narodnih dobara i drugi). Mnogi od njih i javno govore,da je otimanje Kosmeta svršen čin,koji se »nije mogao sprečiti,niti se može promeniti«. Što je najsramnije, svom snagom rade na uključenju-integrisanju Srbije u političke i vojne organizacije agresorskih imperijalističkih država. Propagiraju »spasonosno« rešenje u krilu »vrhunske kapitalističke zapadne demokratije«.

Pokorno su prihvatili uslove za integracije- ultimatumi i obaveze postupaka i ponašanja; pravila o tome, što im je zabranjeno a što dovoljeno činiti. 
Po tom osnovu, zabranjeno im je: govoriti o agresorskoj okupaciji Srbije i otimanju Kosova i o tome ,da je NATO izvršio agresiju. (NATO se je, po njihovom - »hvala bogu«, preformirao u »mirovnjačke« snage OUN, da bi popravio Miloševićev »greh«, počinjen odbranom dela srpske teritorije). 
Zabranio je i tužiti vođe agresorskih država i država njihovih saučesnica, da se ne pogoršaju »prijateljski odnosi« sa narodima tih država. Na osnovu zabrane, srpski poslušnici povukli su tužbu koju je uložila SRJ protiv država agresora, nakon izvršene agresije.

Takodje jim je zabranjeno vršiti uticaj na izbor kadrova u okupacijske strukture vlasti na Kosovu. Na te funkcije postavljaju se potomci poraženih fašističkih država i njihovih saučesnica, koji se osvetnički ponašaju na štetu Srbije i srpskog naroda i čine sve da definitivno otmu Kosovo. Njih srpski poslušnici moraju primati u posete, čašćavati i sa njima »prijateljski« sarađivati. Kada diplomate iz navedenih zemelja u Beogradu izriču pretnje, ucene i vrše psihološki pritisak na srpsku  javnost, zabranjen je njihov izgon (proglašenje za persone non grate). Zabranjen je i prekid diplomatskih odnosa sa sržavama koje su priznale nezavisno Kosovo, jer kako se integrisati bez diplomatskih odnosa?  Tolerantan je samo nekakav manevar, privremeno poblačenje srpskih diplomata, u svrhe obmane srpske javnosti. Posebno, za Srbiju je opasna i ugrožavajuća zabrana izgradnje sopstvene vojne doktrine i odbrambenog sistema, limitiranje kontigenta oružanih snaga, naoružanja i opreme. Sve to mora biti u sklađeno sa potrebama NATO, kako se drugačije učlaniti u tu »miroljubivu« vojnu organizaciju?

Sinonimi zabrane su obaveze, koje poslušnici moraju ispunjavati, kako bi imali podršku gospodara i duže ostali na vlasti. Te su obaveze nametnute kao na stotine izričite uslova za integraciju, po sistemu – »uzmi ili ostavi«.

Najvažnije obaveze i uslovi su: Višepartijski sistem, ukidanje saveza komunistam rasprodaja prirodnih i privrednih dobara, likvidacija društvene imovine i samoupravljanja, promena samoupravljačke pozicije radničke klase u najamni odnos prema poslodavcima – kapitalistima, zavisnost od monopola banaka i fondova, uskraćuvanje socijalne i zdravstvene zaštite. Ukratko,ukidanje svega što je bilo u socijalističkom sistemu. Naročito važna obaveza je dozvola NATO snagama da koriste srpske teritorije za manvre i borbena dejstva (kopnene i vodne komunikacije, aerodrome, baze i druge objekte), a to znači likvidaciju suverenosti i samostalnosti Srbije.

Jedna među najtežim i najponižavajućim obavezama,koju su srpski lakeji ravnodušno prihvatili, je izručenje vodeće garniture branilaca Kosova u nemilost Haškom tribunalu- produženoj ruci imperijalista- agresora na SRJ. Tragična sudbina izručenih ili je već poznata ili je izvesna. Jedni su usmrćeni represivnim inkvizitorskim merama suda, drugim predstoji ista sudbina u kazematima imperijalističkih satelitskih država. Taj niskotni podvig ne bi se mogao pravdati i kada bi se radilo o kakvom obliku kompenzacije (povratak Kosova) ili komparacije (jednakih represivnih mera prema agresorima). Na žalost, opisana situacija može se uveliko usporediti sa stradanjem srpskih vitezova u obrani Kosova od Turske imperije, 1389, sa razlikom, što su tada vitezovi umrli na bojištu, a »vitezovi« branioci Kosova 1999. umiru i umrijet će u navedenim kazematima. Značajna razlika u kosovskoj tragediji je i ta, što je srpska legenda izmislila izdaju, da bi ublažila težinu poraza u Kosovskoj bitci, a izdaja i izručenje branilaca Kosova nakon 1999. je stvarna ne izmišljena. U vezi otimanja Kosova treba potsetiti i na još neka upoređenja: Turska imperija,1389. ,okupatori- fašisti,1941- imperijalisti- NATO agresori,1999. ,oteli su Kosovo sa istim ciljem i namerom- da ga zauvek oduzmu Srbiji. Razlike su u trajanju okupacije. Turska okupacija trajala je nešto više od 500 godina, fašistička oko 4 godine, a trajanje imperijalističke NATO okupacije je neizvesno. Sigurno je da neće trajati večno!

Nemoralnim ucenama oko izručenja njihovom sudu preostala dva srpska »zločinca« imperijalsiti sprčavaju Srbiji normalnu međunarodnu saradnju i razmenu dobara, čime kažnavaju nedužni srpski narod. Dok su, posle II.svetskog rata svestrano pomagali fašističke države, da se rapidno rekonstruišu u imperijalističke sile i njihove saveznike za osvajanja globalnih prostora. Nisu uslovljavali razvoj poraženih fašističkih država izručenjem preostalih ratnih zločinaca (uzgred, mnogi do danas nisu izručeni Međunarodnom sudu). Naprotiv, pojedinim ratnim zločincima-fašistima pomagali su, skrivali ih i postavljali na odgovorne funkcije u rekonstruisanim fašističkim državama. I sada njihov montirani Haški sud oslobađa odgovornosti ratne zločince, koji su zajedno sa njima i po njihovom nalogu izvršili zločine nad srpskim i drugim narodima bivše SFRJ.Naravno, i o tome srpske »mudre« marionete moraju ćutati.





Fermo, venerdi 13 marzo 2009
ore 21 - Molini Girola (ex stazione) 

OPERAZIONE FOIBE
Una menzogna tutta italiana

interviene Alessandra Kersevan
coordinatrice di Resistenzastorica
(collana della casa editrice KappaVu)

proiezione video
"Il cuore nel pozzo: un caso di revisionismo mediatico"
stralci da "Fascist Legacy"

dibattito

LA RESISTENZA NON CONOSCE CRISI
con l'adesione di A.N.P.I.

Molini Girola si trova un vecchio complesso manifatturiero che durante la Seconda Guerra Mondiale, fino all'8 settembre, venne utilizzato come campo di concentramento