Informazione

(Un interessante comunicato del Consiglio dei Comunisti della Slovenia -SKO- sugli interessi della borghesia slovena nella spartizione colonialista del Kosovo-Metohija)


SLOVENSKI KOLONIJALNI OBRIS (OCRT-OSENAK) ISPOD SKUTA IMPERIJALISTIČKIH SNAGA NA KOSOVU.

Slovenski dnevni list "Delo", 31. 03. i 7. 04. 2007. objavljuje, do tada skrivanu stranu "miroljubivog" obraza, o ulozi  slovenske specijalne vojne jedinice na Kosovu. Ustvari, u sastavu okupacionih snaga na Kosovu.
Prema informaciji, podatke o stvarnoj ulozi Slovenske vojske na Kosovu izneli su u izjavama za javnost dva pukovnika slovenske vojske. Pukovnik Alen Geder, komandant komande snaga slovenske vojske objašnjavao je, da Slovenska vojska sve više postaje ekspedicijska  snaga. Na tuđim bojištima štiti slovenski nacionalni, politički i privredni interes. Skladno sa novom vojnom doktrinom, Slovenska vojska postaje globalni dejavnik (činilac) »obezbeđenja mira, sigurnosti, stabilnosti, uvođenja demokratije i skupnih vrednosti«.
Pukovnik Dobran Božič, komandant svih slovenskih snaga na Kosovu, u izjavi novinaru "Dela", koji je boravio kod slovenske vojne jedinice na Kosovu, među ostalim, izjavio je: "Slovenija  konačno saznaje da vojska nije samo vojska. Slovenska vojska na Kosovu nije samo u vojnoj misiji. Tu, pored zadataka koje obavlja u okviru KFORA, posredno brinemo takođe za slovenski ekonomski interes. To je u svakoj koliko toliko razvijenoj državi razumljivo, a kod nas je takva uloga vojske do sada bila tabu. Kosovo je značajan deo slovenskih geopolitičkih interesa. Slovenska vojska je premlada da bi u celosti mogla saznati geostratešku pozadinu i realnost svoje uloge u misijama u tuđini, posebno na Kosovu, gde ima Slovenija veliki privredni interes". Pukovnik je uveren, da će s vremenom saznati da su bili učesnici istorijskih događaja, da su na koncu konaca sarađivali u nastanku nove evropske države. Da se Slovenska vojska sve uspešnije razvija u intervencijsku vojsku, koja svoje nacionalne, većinom ekonomske, interese, po ugledu na veće vojne snage, štiti na tuđem zemljištu (teritoriji). Da ni 10. bataljon slovenske vojske nije slučajno na Kosovu. U ovoj godini, neka bi slovenska preduzeća  na Kosovu uložila približno pola milijarde evra, što Sloveniju uvrstava na prvo mesto među ulagatelje.  Slično je objošnjavao novinaru ulogu slovenske vojne jedinice i komandant 10. bataljona, potpukovnik Miha Škerbinc Barbo, naglašavajući da nisu tamo samo zato da štite srpske enklave, nego da su dužni biti na strani Albanaca, pa ih podržavamo od kraja 1980-ih.
Da moraju još vojnicima objašnjavati, kako bi shvatili njihovu ulogu na Kosovu, u skladu sa nacionalnim interesom, itd.
Tako ocenjuju slovenski nacionalni interes visoki oficiri Slovenske vojske u skladu, kako navode, sa novom vojnom doktrinom rađenu po uzoru na doktrine država sa većom vojnom snagom (verovatno, članica NATO snaga), kod kojih su se stručno usposobljavali, i najverovatnije, zajednički radili vojnu doktrinu. Komentator "Dela", Petar Jančič (urednik "Dela"), kritikuje Antona Andreliča, predsednika Odbora za odbranu slovenskog Parlamenta (inače, člana opozicijske Liberalne partije), jer je od ministra za odbanu zahtevao da "učutka" štetne izjave oficira. (Da li je Andrelič protiv učešća vojske na Kosovu ili protiv otkrivanja tajnosti o njenoj stvarnoj ulozi, komentator ne objašnjava).
U vezi prednjeg, slovenske građane treba potsetiti (one koji znaju), a objasniti mlađim (koji ne znaju),  da slovenski ni nacionalni ni privredni interesi na Kosmetu nisu intersi kako ih objašnjavaju prokapitalističko i prozapadno usmerena vlastodržačka propaganda, a u
 sklopu nje, pričanja oficira slovenske vojske, školovanih u državama članicama vojne organizacije NATO i zaslepljeni sa kapitalističko imperijalističkom ideologijom. Interesi za 
okupaciju Kosmeta su ustvari interesi kapitalističko imperijalističkih država,čiji je cilj da  otmu tu Pokrajinu od Srbije, da je stave pod svoj stalni uticaj i, kao značajan deo geostrateškog balkanskog područja, izgrade oslonac za širenje i jačanje osvajačkih prostora na Balkanu i prema Istoku. U privrednom pogledu, stvaranjem tzv. slobodnog trržišta, da vrše eksplataciju bogastava Kosmeta, kao i na drugim područjima u okviru globalnog tržišta. 
Stanje na Kosmetu se doslovno očituje u definiciji koloijalizma-kolonijaklog područja, koja glasi: Kolonijalizam je, u epohi kapitalizma područje ili zemlja, koju je zahvatila i koju ugnjetava i eksplatiše neka imperijalistička država (matica,metropola). Slovenski ambiciozni buržuji i buržujčići, žele svoje neograničene ego prohteve zadovoljavati makar i manjim komadićem kolonijalknog kolača na Kosmetu. Svakako, i minimalna realizacija tih želja nije u ineteresu slovenskih građana, kako propagiraju,nego u interesu šačice pohlepnih za bogastvom i eksplataciom tuđih dobara. Interes slovenskih građana je ravnopravna saradnja, uzajamno pomagnje i solidarnost sa drugima, posebno, sa narodima i narodnostima nedavne zajedničke socijalističke države.
Uloga vojne organizacije NATO, u njemu učlanjenih oružanih snaga, pa i slovenskih, nije globalni činilac obezbeđenja mira, sigurnosti, stabilnosti, demokratije i skupnih vrednosti, kako pričaju oficiri, nego obratno, imperijalističko- osvajačka, porobljavačka, što potvrđuje stvarnost-dejstvo NATO snaga na područjima oružane intervencije ( SFRJ, Irak, Avganistan i drugi primeri). Da se radi o okupacijama suverenih država, govore i pišu svi objektivni mediji i značajne ličnosti sveta, a sve više i mnoge opoziciske snage i javnost u državama članicama NATO saveza- 
Koliko čine demokratiju, sigurnost i skupne vrenosti tragovi NATO pohoda vidno obojeni krvlju i smrću nevinih građana, pustošenje i siromašenje, paljevine, razaranje domova, nasilno etničko čišćenje, pretvaranje naroda u nacionalne manjine, a manjina u logorsko-getovska naselja, što se najizrazitije očituje na Kosmetu, takođe, u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i drugim delovima SFRJ-e, neka oceni objektivna slovenska javnost. U stvari, radi se o zločinima koji u nekim primerima prevazilaze zločine fašista iz II. svetskog rata, jer fašisti tada nisu razorili toliko gradova i naselja koliko su počinli savemeni impšerijalistički agresori u ime demokratije.

Slovensku i širu javnost potrebno je potsećati da su zapadne imperijalističke države i SAD, iz ideolških razloga i sa namerom da unište i iskorene socijalizam, radile protiv SFRJ-e, od njenog nastanka do razbijanja. Autori knjiga: Marjan Kranjc, generalmajor JNA u penziji, u knizi "Borec",  tiskarna "Tone Tomšič, Ljubljana-1998. Srđan  Radulović, novinar, u knjizi         i 
"Sudbina Krajine", izdavač Dangref, Biograd-1996. Marko Lopušina, novinar, u knjizi "Cija protiv Jugoslavije", Narodna knjiga Alfa, Beograd-2000. Suautori Dušan Vilić i Boško Todorović, generali JNA u penziji,  u knjizi "Terorizam i novi svetski poredak", izdanje Grafo Mark, Beograd-1999.i još nekoliko autora, objašnjavaju planove imperijalističkih Vlada i 
njihovih obaveštajnoh službi za razbijanje SFRJ-e. Planovi su izrađeni za života Josipa Broza Tita, doživotnog predsednika SFRJ-e, a početak realizacije planova  ("D"), je dan Titove smrti. Kao što je poznato, planirano je razbijanje države po delovima i fazama (odcepljenje Slovenije i Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore. Otimanje Kosmeta od Srbije, oduzimanje Vojvodine i Sandžaka. Stvaranje državica manje opasnih za imperijaliste i pogodnih za vladanje nad njima. Imperijalisti su se okomili protiv socijalizma-socijalističko-komunističke ideologije i sistema, jer žele kapitalistički eksplatatorski sistem i neograničeno vlasništvo u privredi zameniti sa socijalističkim sistemom i društvenim vlasništvom nad srestima za proizvodnju. Žele radničkoj klasi i radnim ljudima omogućiti da istinski vladaju sa društvom, da odlučuju o raspodeli društveno stvorene vrednosti, da onemoguće eksplataciju tuđeg rada, da obezbede punu slobodu i ravnopravnost građana, bez obzira na versku, nacionalnu i rasnu pripadnopst. Imperijalistička maskirana načela, koje objektivni i siromašni svet sve više prepoznaje su: nasilno potčinjavanje i porobljavanje država i regija koje "dobrovoljno" ne prihvataju globalizaciju "slobodnog" sveta i "slobodnog" tržišta-imperijalističke eksploatatarske vladavine. Krupni kapitalističko-imperijalistički krugovi, osnivači Evropske organizacije-Unije, usiljavaju kandidtkama za članstvo na hiljade uslopva za "ravnopravnost" u članstvu. Među glavnim uslovima su, prodaja sopstvenih privrednih bogastava, učešće u vojnom savezu i odricanje od suverenosti. Po najnovijem, u primeru Srbije, za priznanje statusa "demokratije" odricanje od dela teritorije. Danas ucenjuju Srbiju, a sutra je na redu neka druga. Ko ne prihvati sistem "demokratije", proglase ga za nedeemeokratu, diktatora i zločinca. Da se sagleda suština imperijalističke "demokratije", dovoljno je pogledati strane nazive firmi i trgovina, u nastalim "nezavisnim" državicama,  
 Za njih je "moralno" i "humano" organizovanje , naoružavanje i podržavanje oružanih pobuna u nepokornim državama, sa ciljem rušenja legitimne vlasti, nasilne, promene sistema i organizovanje marionetske poslušne vlasti.  
Nikada se ne sme zaboraviti da su evropske imperijalističke države i SAD (19 članica vojnog saveza NATO), 1999. godine, izvršile tromesečnu oružanu agresiju na tada suverenu SR Jugoslaviju, protivno Povelji Ujedinjenih naroda, koja takav agresivni čin definiše kao ratni zločin protiv mira, sigurnosti i slobode naroda. Daleko nadmoćnim vazdušnim snagama izvršili su razaranja privrednih vrednosti, naselja i privatnih domova, po nepotpunim procenama, za više od 30 milijardi dolara štete.Pobili su još neutvrđni broj nedužnih građana oko 5000, omogućili etničko čišćenje-proterivanje sa svojih domova više od 300 000 nealbanskog stanovništva.
Agresorska savremena "precizna" avio navigacija- navođenje, "greškama" je gađala civilne objekte (fabrike, bolnice, porodilišta, dečje obdaništa i domove za ostarele), u njima nemoćne porodilje, desu i starce. Sasvim "slučajno" i zgrade diplomatskih predstavništva. U Srbiji je i nakon 8 godina od agresije u pojedinim seoskim domaćinstvima prisutan strah od neeksplodirnih projektila u njihoim dvorištima, kao posledica "preciznosti" NATO bombardovanja "vojnih" objekata. Agresori su Kosmet oteli lažnim izgovorom, da  "spašavaju" Albance od "humanitarne katastrofe" i "etničkog čišćenja" , koje su sami insenirali. Do1998. i ubacivanja teroričkih grupa tzv.Oslobodilačke vojske Kosova, na Kosovu nije bilo prolevanja krvi, razaranja i izbeglištva. Kada su teroristi, uz pomoć obaveštajnih službi imerijalističkih država, ovladali sa 1/3 teritorije Kosova, a u Prištini nacionalističke partije javno proglasile paralelnu državu u državi, usledile su protiv mere tadašnje SR Jugoslavije, kako postupaju i druge države kada se radi o gušenju unutrašnjih pobuna. Nastalo stanje, nažalost,iskoristili su i nacionalisti srpskih paravojnih jedinica za revanšističke surove protivmere nad nedužnim Albancima, što je za opštu osudu..
Po okupaciji Kosova, stanje se pogoršalo. Uništeni privredni objekti nisu obnavljani, a mnogi opstali prestali su raditi. Stanovništvo je ostajalo bez zaposlenja, siromašilo i patilo. Teroristički napadi sa čestim ubistvima nastavljeni su nad nezaštićenim nealbanskim stanovništvom, koje već 8 godina živi u uslovima straha, u enklavama, tipa Geta iz II svetskog rata. Albanski teroristi su marta 2006, pukušali, svakako ne bez znanja okupatorskih vlasti, da potpuno očiste Kosovo od Nealbanaca. Palili su crkve i naselja i ubijali Srbe, u prisutnosti okupatorske vojnike, maskirane velom "mirovnjaka"..
Organizacija Ujedinjenih naroda, nažalost, i sama pod uticajem imperijalističkih vele sela, nije preduzela mere da osudi agresiju, nego je pristala da bude umešana u okupaciju, asanaciju i "ublaživanje" posledica agresije. Okupaciju i okupacisku vojsku (uključno i NATO) proglasila je za "mirovnu" misiju i "mirovnjake"  Organizatori agresije, ne samo da nisu kažnjeni za zloičine protiv mira, nego na njihov zahtev, OUN delegira za svoje predstavnike potomce bivših fašističkih zemalja (Nemačke, Italije, Austrije, Finske i Japana) i izslužene penzionisane funkcionere obaveštajnih službi i diplomatije, koji žele oteti od Srbije deo teritorije, što nije uspelo njihovim precima-fašistima u II. svetskom ratu. Uz visoke nezaslužene novčane nagrade, prepotentnim ponašanjem i drskošću, trijunfalno se izživljavaju nad osiromašenom i obespravljenim narodom. Takođe, po zahteu agresorskih okupaciskih snaga, data je vlast albanskim ekstremnim nacionalistima i seperatistima, podajnicima fašističke okupacije iz II svetskog rata ili njihovim potomcima, jednako kako su to uradili fašistički okupatori u navedenom vremenu. Nagrađju ih jer su prvi otpočeli destruktivno razaranje socijalističke Jugoslavije, ustvari, realizaciju imeperijalističkog plana za razbije.Naredbodavci agresije, umesto da odgovaraju za izvršene zločine, u ime "pravde" OUN, proganjaju žrtve agresije i izvrioce njihovih planova. Sramotno je za svetsku organizaciju, što mnoge njene članice podržavaju agresorske planove o definitivnom otimanju Kosova od Srbije. Najuporniji sa zahtevom za otimanje Kosova su države koje su bile glavni organizatori i izvršioci agresije: SAD, Velika, Britanija, Francuska, njima verna, bivša fašistička Hitlerova Nemačka.

Takva agresorska nedela, podržava zvanišna politika slovenskih nacionalista. U takvu vojsku i sa takvom namenom je uključila svoju vojsku, o čemu sa lažnim pričama i njihovih oficira, žele obmanuti svoje građane, kako tobože učestvuju u "značajnim" istoriskim događajima, stvaranja "sigurnosti" i "opštih "vrednosti" i u skladu sa nekakvim "nacionalnim" i "priovrednim" interesima. 
Slovensku javnost treba potsetiti, da su nacionlističko-seperatističke strukture slovenije, koje  sa vojskom pomažu stabilizaciju NATO okupacije na okupiranim područjima, tako aktivno učestvovale u razbijanju SFRJ-e. Među ostalim, podržavali su demonstracije i pobune albansskih nacionalista i seperatista, još za života predsednika Tita. Podrškom seperatističko-političkom štrajku rudara Trepče, izjavljivali su da "brane" Avnojsku Jugoslaviju, koju su aktivno razarali. Podržavali su oružanu agresiju NATO na delove Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Na SR Jugoslaviju, dozvolili prelet avijacije agresora preko slovenske teritorije, čime su posredno učestvovali u agresiji. Slovenski poslanici u evro Parlamentu su se među prvima  izjašnjavali za nezavisnost Kosmeta, predstvljajući se kao "najsposobniji" poznavaoci prilika u SFRJ. Nije slučajno što je predsenik Slovenije Janez Drnovšek, kao vesnik proleća,
obelodanio suštinu, aktuelnog predloga izsluženog i dobro plaćenog "predstavnika OUN" Ahtisarija, koji je na iskustvima predhodnika- podržavaoca Hitlerovih osvajačkih pohoda u II.svetskom ratu, dobro usposobljen za posredničku ulogu otimanja tuđih teritorija. Sada, u korist imperijalista NATO saveza..Takođe, ne slučajno, približno u istom vremenu i po istom zadatku, oglasili su se potomci fašista iz bivšeg osvajačkog fašističkog gnezda, Joško Fišer, nedavni nemački ministar spoljnih poslova i Andreas Zobel, aktuelni nemački ambasador u Srbiji. Ambasador je još saopštio pretnju, ukoliko Srbija neda Kosmeta, imperijalisti će oteti i Vojvodinu, a možda još nešto… Koja je centrala naredila lansiranje sinhronizovanih predhodničkih stavova, verovatno, nije teško pogoditi! Međutim, priče zvanične prozpadne slovenske propagande, nije u interesu slovenskog naroda, još manje nejgova volja.  
Većina Slovenaca bila je početno protiv učlanjivanja slovenske vojske u NATO, ali je marionetska vlast vešto izmanipulirala referedumsku volju građana i, sa neznatnom većinom, 
odbranila učlanjivanje. Nakon dvogodišnjeg članstva u NATO, u javnoj anketi krajem marta 2007. 70% anketiranih nezadovoljni su sa članstvom, a samo 29% podržava članstvo. Veoma značajno je, da i profesionalni pripadnici vojske napuštaju vojnu službu (samo u 2006. 450 , a nedavo  60 iz sastava bataljona u okupaciskim snagama na Kosmetu). Iako pojedince za služenje u okupaciskoj jedinici motivira novac, kod većine preovladuje faktor morala. Ne prihvataju da "stvaraju" istorijske vrednosti i da "brane" slovenski nacionalni interes  u soldatiji sa nemačkim vojnicima, koji se slikaju na okupiranim teritorijama sa otsečenim glavama i lobanjama njihovih žrtava, pevaju tradicionalne fašističke pesme i obučavaju se da pucaju u tamnopute Amerikance, "omiljene" saveznike, čiji vojnici, takođe, zlostavljaju zarobljenikle i siluju maloletnice.     
Sagledavaju, da učešće slovenske vojske na okupiranim tuđim teritorijama ne doprinosi bezbednosti njihove zemlje, nego naprotiv, čini izazov za terorističke napade u Sloveniji, a u okupiranim državama predstavlja okupaciju i porobljavanje drugih naroda. Konkretno, bratskih 
naroda na Kosmetu, sa kojima su nedovno živeli u slobodnoj samoupravnoj socijalističkoj državi. Slovenski građani dobro znaju, da je slovenska nacionalistička proimperijalistička vladajuća garnitura,  posle aktivne uloge u razbijanju SFRJ-e, pomagala nacionalističke snage
u građabskoverskom ratu u Hrvatskoj i Bosni, slala i prodavala neovlašćeno prisvojeno oružje i opremu JNA, koja je pod sporazuma bila predmet sukcesije. Dobar deo pridobijenog novca dospeo je u privatne džepove, naravno, skrivano od javnosti. Prema izjavama zvaničnih predstavnika Slovenske vojske, oružjem, municijom i opremom, pomažu marionetske vlasti u okupiranim Avganistanu i Iraku, u zatiranju i likvidaciji snaga koje se bore protiv imperijalističke okupacije u tim zemljama. Konkretno, u Irak: oko 15 000 pušaka Kalašnjikov, oko 100 snajperskih, nekoliko hiljada pištolja  i nekoliko minobacača 82mm, više desetina hiljada municije. Vrednost pošiljki oko 5 miliona EVR-a. U fond NATO snaga, za usoposobljavanje iračke vladine vojske, Slovenija je odobrila 24 miliona tolara. Avganistamu je 2004. poslala 5 000 automatskih pušaka i 200 000 municije, a u 2006. odborila dodatno 10 000 automatskih pušaka i oko 2 miliona municije..Sve u vrednosti oko 125 miliona tolara.  Dobro je da slovenski poreski obaveznici znaju kako se troši novac ubranog poreza.
Slovenska objektivna javnost osuđuje podržavanje primperijalista u otimanja Kosmeta od Srbije. Takva politika suprostavlja i zavađa dva naroda, što protivno njihovom interesu. Slovenski i srpski narod nisu nikada imali neprijateljske odnose. U prošlosti, borili su se zajedno protiv tuđina, naročiti u II. svetskom ratu, u kojem su dali ogromne žrtve. Uspešno su sarađivali u stvaranju i razvoju socijalističke Jugoslavije.U procesu razbijanja SFRJ-e, nacionalisti i seperatisti nisu uspeli trajno suprostaviti dva naroda. Slovenci nećemo nikada zaboraviti bratski prijem i pomoć srpskog naroda deportiranim (preko 20 000) Slovenaca u Srbiju u II. svetskom ratu. Razumemo, proterane sa ognjišta, bez osnovnih uslova i sredstava za život, koje je nametnuo "Novi svetski poredak", u okviru "demokratije" i "ljudskih prava" 
U ostalom, većina slovenskog i srpskog naroda osuđuje razbijanje SFRJ-e i smatra da su bolje živeli u zajedničkoj državi i da im je zajednički interes da ponovo žive u zajedničkoj državi, naravno, obnovljenoj socijalističkoj zajednici ravnopravnih naroda. (Provereno u nekoliko javno obavljenih anketa). Podrška slovenske vladajuće oligarhije u otimanju Kosmeta, znači ozbiljan udarac srpsko-slovenskim odnosima, a ukoliko u budućnosti naslednici fašističke Italije zahtevali povraćaj-okupaciju slovenskog dela Istre, srpski nacionalisti i revanšisti će verovatno podržati italijanske aspiracije, .   
I albanska narodnost na Kosmetu sve više uviđa da njihovi nacionalisti i seperatisti manipulišu sa njima, u korist imperijalista, protivno njihovom interesu. Da su u SFRJ- e, za četiri i po decenije postigli najveći uspeh u svojoj istoriji. Samo nekoliko primera: Pod fašističkom okupaciom u II. svetskom ratu, poljoprivredom se bavilo 81%, a 1990. samo 20% albanske narodnosti, nepismenih je bilo preko 90%, a1991. 16%, U Kraljevini Jugoslaviji nisu imali ni status nacionalne manjine. Nisu imali srednjih škola niti studenata, u SFRJ-e, imali su oko 45% učenika srednjih škola i 33 ooo studenata, Univerzitet, naučne radnike itd. U 7 godina imperijalističke kolonijalne okupacije je preko 70% nezaposlenih, više od 1/3 građana preživi sa 1,40 evra na dan, od tih polovina sa 0,90 evra. Više od polovine dece ne završi osnovnu školu, a od 1 000 novorođenih umre ok 40. Većinski deo osiromašenog stanovništva dobro znaju šta su izgubili razbijanjem socijalističke države i da njihov interes nije nekakava "samostalna" država, u kjoj će biti eksplatisani od svoje ambiciozne buržoazije i od tuđina. Znaju da je stvarni interes sloboda, pravo na rad i odlučivanje o zarađenom, socijalna i nacionalna ravnopravnost i sve ostalo, što se može ostvarivati samo u socijalističkoj državi, u suživotu sa narodima i narodnostima nedavne socijalističke Jugoslavije.    
Interesantna je i teza, lansirana od unutrašnih i vanjskih razbijača SFRJ-e, da bi sebe prikazivali nedužnim, uporno ponavljaju priču da je jedini i glavni krivac za razbijanje Jugoslavije Slobodan Milošević, a u novije vreme i da je sve radio u dogovoru sa Amerikancima, u ulozi nekakvog njihovog agenta. Milošević je, spegom sa delom srpskih nacionalista, doprineo razbijanju Jugoslavije, prouzrokovao štetu socijalizmu, najviše srpskom narodu, ali teško je poverovati da su se "privrženi" socijalizmu i komunizmu, u strahu od Miloševića, odrekli  socijalizma i "pobegli" u zagrljaj imperijalistima-kapitalistima,  Sa druge strane, američki imperijaliziam, umesto da nagradi Miloševića za doprinos, učinio je sve da ga progoni, uhapsi i na kraju usmrti. Iako takav eventualni "moralni" gest zapadnih obaveštajnih službi ne bi bio iznenađujući, teško je verovati u priču o navedenoj ulozi Milošecića u razbijanju SFRJ-e. Uverljive su činjenice o krivcima , navedene u ovom tekstu! 

 

22. 05. 2007. 
SLOVENSKI KOMUNISTIČNI ODBOR - Revolucionarni biro za javno informiranje

birokps @ email.si




Senza ombra di ironia, Franco Juri parla di "indipendenza", "prime elezioni democratiche", "giovane democrazia slovena". Ma le cose che scrive in questo, come in altri suoi ottimi articoli, sono sufficientemente eloquenti sulla concreta natura dell'odierno staterello sloveno. (IS)

-------


Il giorno della civetta

22.05.2007    scrive Franco Juri

La campagna governativa contro il presidente sloveno Drnovšek, avviata già da alcuni mesi nell'intento di portarlo all'impeachment, va ora molto più lontano e mette in gioco gli stessi servizi segreti. Sempre più deviati


La SOVA-Slovenska Obveščevalna Varnostna Agencija (servizi segreti sloveni, ndr), che in sloveno significa civetta, è al centro dello scontro istituzionale e politico più aspro che la Slovenia abbia mai vissuto dalla sua indipendenza. 

Dai servizi segreti il premier Janez Janša spara in alto e colpisce direttamente l' »eretico« presidente della repubblica Janez Drnovšek. Lo scontro è frontale e il presidente arriva a dichiarare che la situazione nel paese è grave, peggiore persino di quanto lo fosse alla fine degli anni '80. 

La replica mediologica del partito al potere, l'SDS (Partito democratico sloveno) non si fa attendere e la Slovenia il giorno dopo l'infausto giudizio del presidente si ritrova tappezzata di gigantografie, firmate dal settimanale Demokracija (organo dell'SDS), che riproducono una foto in bianco e nero datata 1989 in cui Drnovšek, in uniforme militare, è in compagnia del generale serbo Veljko Kadijević, a quei tempi capo di stato maggiore dell'esercito jugoslavo. 

I fatti sono noti: nell'89 Drnovšek era presidente di turno della presidenza jugoslava e in un momento di particolare tensione tra l'esercito federale e la Slovenia decise di esercitare un ruolo di mediazione per evitare situazioni di emergenza mentre la repubblica settentrionale preparava le sue prime elezioni democratiche. Decise allora di tranquillizzare i vertici militari agitati per le voci secessioniste a Lubiana anche con atteggiamenti rassicuranti da presidente federale, presenziando in uniforme da comandante supremo (sua funzione istituzionale) ad alcune manovre militari. 

La foto venne allora pubblicata su tutta la stampa slovena e jugoslava e nessuno ne fece un dramma.Tutti sapevano che si trattava di un gioco della parti e che Drnovšek stava portando avanti una delicatissima mediazione che tutelava le riforme slovene. 

Oggi quella foto fa leva sulla carente memoria storica dell'opinione pubblica slovena divulgando uno stereotipo stigmatizzante e infamante. Ma la campagna governativa anti-Drnovšek, avviata già da alcuni mesi nell'intento di portare il più feroce critico di Janša all'impeachment, va ora molto più lontano e mette in gioco gli stessi servizi segreti. Sempre più deviati. 

Il caso SOVA 

Il caso della SOVA è forse il capitolo più inquietante e pericoloso nella breve storia della giovane democrazia slovena. Ottenuta la guida del governo con le elezioni del 2004 Janez Janša inizia un'opera di riassestamento politico in tutte le istituzioni statali e parastatali, nei media controllati da capitale pubblico e nelle più grandi imprese del paese. 

Tra le sue priorità c'è lo smantellamento della gestione precedente dei servizi di sicurezza (la SOVA) che vennero istituiti inizialmente con il nome di VIS (Varnostno informativna služba) dopo l'indipendenza e ritagliati a misura dello Janša (che fu nel primo governo Demos ed in quello successivo di Drnovšek potentissimo ministro della difesa) dal suo fedele collaboratore di partito Miha Brejc (un ex quadro comunista , esperto di questioni militari e di intelligence,oggi eurodeputato nel gruppo popolare). 

Finita l'era Janša , Drnovšek collocò ai vertici dell'agenzia personalità apartitiche, fuori dal controllo diretto di Janša; tra cui Iztok Podbregar, ex capo di stato maggiore dell'esercito sloveno (combattente dell'indipendenza ed ex pilota militare) senza tessere e non schierato con alcun partito. 

Divenuto premier Janez Janša inizia la sua opera di ristrutturazione dei servizi segreti e nel 2006, congedato Podbregar, cui viene offerto un posto in diplomazia, nomina alla testa dell'intelligence un suo fedele delfino di partito, Matjaž Šinkovec, membro fondatore dell'Sds, ex ambasciatore presso la Nato, personaggio eccentrico e misterioso dall'eterna baby face ed i capelli lunghi con riga nel centro, scrittore dilettante di romanzi di fantascienza. Nel '92 in qualità di presidente della commissione esteri del parlamento aveva ospitato posando con lei per la stampa rosa la deputata Ilona Staller, in arte Cicciolina. 

Con Šinkovec l'accesso agli archivi segreti dell'agenzia è assicurato. La SOVA diventa un serbatoio di preziosi dossier su questo o quell'avversario politico da piazzare al momento giusto . 

Circa un mese fa, inoltre, il governo istituisce in gran segreto una commissione di controllo della SOVA. Il Dnevnik fa trapelare la notizia e Janša è costretto a rendere pubblici i nomi dei componenti della commissione, guidata dal ministro della Giustizia Lovro Šturm, membro tra l'altro dell'Ordine dei Cavalieri di Malta. Tutti i membri della commissione sono politicamente schierati e affiliati ai partiti di governo. 

L' opposizione e la stampa indipendente avvertono: la SOVA non è più bipartisan ma è controllata direttamente dai partiti di governo. Questi hanno un accesso illimitato agli archivi segreti dell'intelligence e c'è il pericolo che ne facciano un uso strumentale alla vigilia delle elezioni. 

Detto, fatto. Il primo „scandalo“ esce dalla SOVA neanche un mese dopo l'insediamento di Šturm e dei suoi quale organo »di vigilanza« dell'agenzia. E ad essere colpito per primo è lo stesso presidente Janez Drnovšek, lo scomodo e ancora influente critico di Janša. 

Il caso sembra in effetti una banalità: la »scoperta« e la pubblicazione di documenti segreti che provano una spesa di circa 900 euro autorizzata nel 2005 da Iztok Podbregar per l'acquisto di un biglietto aereo Francoforte-Lubiana . Nell'aereo c'era un terapeuta indiano arrivato a Lubiana per incontrare Drnovšek ed aiutarlo a superare il cancro a causa del quale i medici, quattro anni fa, davano ufficiosamente al presidente circa un anno di vita. Drnovšek invece è in forma, per Janša anche troppo. E allora ciò che non fa la malattia dovrebbe farlo l'impeachmet. Uno dopo l'altro si alternano conflitti, contenziosi e polemiche. Ora lo scontro si fa durissimo; il tentativo è di dimostrare l'operato illegale di Podbregar (cui Janša non perdona la posizione bipartisan) e dello stesso Drnovšek che avrebbe fatto pagare con i fondi pubblici della SOVA il viaggio »privato« di un santone. 

Un susseguirsi di colpi di scena 

Per far esplodere il caso sui media il governo decide di pubblicare la relazione della commissione Šturm sui documenti segreti concernenti Drnovšek integralmente dall'agenzia di stampa slovena STA lo stesso giorno della sua stesura negli uffici del governo. La parola d'ordine é: screditare il capo dello stato con una squallida storia di soldi (il biglietto aereo), sborsati per il viaggio del terapeuta indu. 

Un'accusa che in Slovenia è di facile presa tra una popolazione che sente il peso sociale delle riforme e vede calare il suo potere d'acquisto. Ma in redazione i giornalisti della STA si sentono strumentalizzati e in un primo momento si oppongono all'imposizione del governo. Ma il braccio di ferro viene alla fine deciso dalla direttrice della STA Lidija Pavlovič leale a Janša. Il giornalista critico o disubbediente in un media pubblico oggi in Slovenia rischia il licenziamento in tronco. 

Ma i colpi di scena non finiscono. Sull'autorizzazione per l'acquisto del biglietto aereo, la cui firma viene attribuita a Podpbregar, c'è una firma che questi non riconosce come sua. Un falso? Ciò viene confermato anche da una prima perizia di un esperto forense. Ma dopo un silenzio imbarazzato (Janša rifiuta di rispondere ai giornalisti) il governo emette un comunicato in cui spiega che Podbregar paraffava spesso i documenti non usando la firma vera e propria. 

Il tira e molla diventa pesante: Iztok Podbregar su Mladina accusa Janša ed i suoi di non avere scrupoli e di compromettere l'affidabilità di un'istituzione fondamentale per la sicurezza del paese come la SOVA per soddisfare i propri fini politici ed i propri interessi. Durissimo anche Drnovšek: »La situazione nel paese è ogni giorno peggiore! Il governo sta distruggendo la SOVA«. Intanto Janša è appena tornato da una visita a Varsavia, dove ha incontrato il presidente Kazsynski, impegnato con suo fratello gemello in una meticolosa opera di lustrazione. Anche Janša è un sostenitore della lustrazione e con i due gemelli polacchi ha instaurato subito un'ottimo rapporto. 



(italiano / francais)


E il Montenegro diventa una base

di Tommaso Di Francesco

su Il Manifesto del 04/05/2007

Accordo fatto Il patto permette alle truppe Usa di stabilirsi nel paese in permanenza. Come avere una portaerei sempre al largo di Bari

«Questo accordo sullo status delle forze, che il presidente Vujanovic e io firmiamo, stabilisce una base perché personale militare degli Stati uniti operi in Montenegro per attività reciprocamente concordate»: con queste parole la segretaria di stato Condoleezza Rice ha annunciato, il 1° maggio a Washington, la firma del trattato militare che permette agli Stati uniti di «dislocare forze militari in Montenegro» definito dalla Rice «amico e partner». Sicuro di sé il presidente montenegrino Pilip Vujanovic: «Ora il Montenegro si sente sicuro». Davvero un accordo «bilaterale», tra l'unica superpotenza rimasta sulla terra e uno staterello balcanico di 14mila km2 (meno della Puglia), indipendente a tutti i costi da pochi mesi - adesso si capisce anche perché -, con 650mila abitanti (un sesto di quella pugliese) e che non ha ancora nemmeno una legge di difesa che istituisca un esercito e che quindi non ha nemmeno un soldato.
L'accordo - spiega il comunicato del Pentagono - «definisce lo status legale dei militari statunitensi e delle loro proprietà» nel territorio del Montenegro, delineando «i diritti e le responsabilità tra gli Usa e il governo ospite riguardo la giurisdizione criminale e civile». Prima di dislocare forze militari in Montenegro, Washington si è dunque assicurata l'impunità per qualsiasi atto compiano i militari statunitensi in territorio montenegrino.
Non hanno dunque perso tempo a Washington: nemmeno un anno dopo che il Montenegro ha fatto secessione dalla Serbia dichiarando l'indipendenza il 3 giugno 2006, esso diviene base militare statunitense. Così gli Usa hanno contribuito a demolire ciò che restava della Federazione jugoslava e a trarne immediato, quanto bipartisan, vantaggio. L'indipendenza è stata fortemente voluta prima dall'Amministrazione Clinton attraverso l'allora segretario di stato Madeleine Albright, poi nell'agosto 2006 sono state stabilite le relazioni displomatiche e, in settembre, l'allora segretario alla difesa Donald Rumsfeld ha effettuato una visita in Montenegro preparando il terreno all'odierno accordo militare.
Basta guardare la carta geografica. Il Montenegro è una postazione decisiva per proiettare forze militari sia verso est che verso sud con gli aeroporti internazionali di Podgorica e Tivt. Il porto di Bar, già in parte sede della Marina jugoslava, ora può essere trasformato in base delle forze navali Usa, e anche in scalo per i sottomarini nucleari americani una volta che avranno lasciato la base italiana de La Maddalena. Un'immensa portaerei Usa nel Mediterraneo. Anzi nell'Adriatico. Perché, se qualcuno si chiede ancora che fine abbiano fatto i Balcani e l'irrisolto status del Kosovo, sospeso dopo il fallimento in sede Onu del cosiddetto piano Ahtisaari che concede l'indipendenza etnica alla provincia, adesso trova una spiegazione. Dopo le basi in Bosnia e l'immenso complesso militare di Camp Bondsteel in Kosovo, gli Stati uniti con questo nuovo accordo si avviano a controllare tutto il sud-est europeo. Con un occhio al sistema di «scudo» anti-missili Usa in Europa, dopo la Repubblica ceca e la Polonia: il Montenegro per la sua posizione geografica, è particolarmente adatto per l'installazione sia di radar che di missili intercettori rivolti verso il Medio Oriente e il Nord Africa.
Una sola domanda. Le nostre istituzioni, in primis il governo ma anche la Regione Puglia, impegnate a legittimare la credibilità democratica e la vocazione pacifica del nuovo stato montenegrino indipendente - il cui premier Milo Djukanovic è sempre inquisito per mafia e contrabbando dalle procure italiane -, davvero non hanno nulla da dire?


http://fr.groups.yahoo.com/group/alerte_otan/message/1099

Monténégro : comment on devient une base étasunienne

TOMMASO DI FRANCESCO

« Cet accord sur le statut des forces, que le président Vujanovic et moi signons, instaure une base afin que le personnel militaire des Etats-Unis opère au Monténégro pour des activités déterminées de façon réciproque » : c'est par ces mots que la secrétaire d'état Rice a annoncé le 1er mai à Washington, la signature du traité militaire qui permet aux Etats-Unis de « déployer des forces militaires au Monténégro », défini par Rice comme un « ami et partenaire ». Sûr de lui, le président monténégrin Pilip Vujanovic déclare : « Maintenant le Monténégro se sent sûr ». Un accord vraiment « bilatéral », entre l'unique superpuissance restée sur terre et le tout petit état Balkan de 14 mille kms carrés (moins que les Pouilles), indépendant à tout prix depuis seulement quelques mois - et on comprend aussi pourquoi maintenant- avec ses 650 mille habitants (un sixième des Pouilles), et qui n'a pas encore la moindre loi de défense qui institue une armée ni, donc, le moindre soldat. 

L'accord - explique le communiqué du Pentagone- « définit le statut légal des militaires étasuniens et de leurs propriétés » dans le territoire du Monténégro, en délimitant « les droits et les responsabilités entre les Usa et le gouvernement hôte en ce qui concerne la juridiction criminelle et civile ». Avant de déployer les forces militaires au Monténégro, Washington s'est donc assuré l'impunité pour tout acte accompli par ses militaires sur le territoire monténégrin. 

On n'a donc pas perdu de temps à Washington : moins d'un an après que le Monténégro ait fait sécession de la Serbie, en déclarant son indépendance le 3 juin 2006, il devient une base militaire étasunienne. Les Usa ont contribué de cette manière à démolir ce qu'il restait de la Fédération yougoslave et à en tirer immédiatement parti, de façon « bipartisane ». 

L'indépendance a été fortement voulue d'abord par l'Administration Clinton, à travers la secrétaire de l'époque, Madeleine Albright, puis en août 2006, grâce à l'établissement des relations diplomatiques ; en septembre, le Secrétaire à la Défense en poste Ronald Rumsfeld a effectué une visite au Monténégro en préparant le terrain pour l'accord militaire de ces jours ci. 

Il suffit de regarder la carte. Le Monténégro est une position décisive pour projeter des forces militaires à la fois vers l'est et vers le sud, avec les aéroports internationaux de Podgorica et Tivt. Le port de Bar, auparavant en partie siège de la Marine yougoslave, peut maintenant être transformé en base des forces navales nucléaires étasuniennes, ainsi qu'en escale pour les sous-marins nucléaires étasuniens, quand ceux-ci auront quitté la base italienne de La Maddalena (Sardaigne, en cours de démantèlement grâce aussi à une mobilisation des mouvements anti-guerre et anti-nucléaires et de la région sarde, NDT). 

Un immense porte-avions Us en Méditerranée

Dans l'Adriatique de surcroît. Car, si quelqu'un se demandait encore ce qu'il en est advenu des Balkans et du statut non résolu du Kosovo, suspendu après l'échec au siège de l'ONU du plan dit Ahtisaari - qui concède l'indépendance ethnique à la province-, il en trouvera ici une explication. Après les bases en Bosnie et l'immense complexe militaire de Camp Bondsteel au Kosovo, les Etats-Unis, avec ce nouvel accord, s'apprêtent à contrôler tout le sud-est européen. Un regard sur le système de « bouclier » anti-missiles Usa en Europe, après la République tchèque et la Pologne : le Monténégro, par sa position géographique, est particulièrement adapté aussi bien pour l'installation de radars que de missiles intercepteurs tournés vers le Moyen-Orient et l'Afrique du nord. 

Une seule question. Nos institutions, gouvernement en tête, mais aussi la Région des Pouilles (qui est en face du Monténégro, NDT), engagés à légitimer la crédibilité démocratique et la vocation pacifique du nouvel état monténégrin indépendant - dont le Premier Ministre Milo Djukanovic est toujours sous enquête de la magistrature italienne pour faits de mafia et contrebande - n'ont vraiment rien à dire ?

Edition de vendredi 4 mai 2007 de il manifesto

http://www.ilmanifesto.it/Quotidiano-archivio/04-Maggio-2007/art53.html 




(srpskohrvatski/italiano)

---

IL COMUNICATO STAMPA DI "UN PONTE PER ..." :
https://www.cnj.it/INIZIATIVE/JasenovacMilano1.doc

IL COMUNICATO STAMPA DI "MOST ZA BEOGRAD" :
https://www.cnj.it/INIZIATIVE/JasenovacBari2.rtf

---

Dragi prijatelji,

Un ponte per..., Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia, Opera Nomadi i Associazione
La Tenda

predstavljaju izlozbu fotografija Muzeja zrtava genocida iz Beograda:

ERANO SOLO BAMBINI
Jasenovac. Tomba di 19432 bambini e bambine

od 28. maja do 8. juna
u prostorijama
"Casa della pace"
della Provincia di Milano
via Ulisse Dini 7 (MM2 Abbiategrasso)

Pozivamo vas na
OTVARANJE
28. maja 2007. u 18h


Molim vas da posaljete poziv i ostalim svojim prijateljima i poznanicima.
Svi podaci u "comunicati stampa".
Ko zeli da dobije putem mejla poster i letak izlozbe, neka se javi.

Puno pozdrava,

Ivana
(Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia - ivanak011 @ tiscali.it)


***************************************


Un ponte per..., Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia, Opera Nomadi, Associazione
La Tenda


presentano la
mostra fotografica

ERANO SOLO BAMBINI
Jasenovac. Tomba di 19432 bambini e bambine

dal 28 maggio all' 8 giugno
alla Casa della pace della Provincia di Milano
via Ulisse Dini 7 (MM2 Abbiategrasso)

Inagurazione
28 maggio alle ore 18


Tutte le informazioni nei comunicati stampa - sul nostro sito.
Su richiesta il pieghevole o la locandina dell'evento.

Si prega di inoltrare a tutti i vostri contatti.
Grazie e saluti a tutti,


Ivana
(Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia - ivanak011 @ tiscali.it)



===========================



SULLE PRECEDENTI ESPOSIZIONI DI QUESTA MOSTRA:

a Bari:
https://www.cnj.it/INIZIATIVE/jasenovac_most.htm

a Napoli:
http://it.groups.yahoo.com/group/crj-mailinglist/message/5411
https://www.cnj.it/INIZIATIVE/napoli120407.pdf