Informazione

Continua in Italia l'incitamento all'odio razzista slavofobo (2)

COME CAMBIA LA TOPONOMASTICA A ROMA


Volevo raccontare una cosa che mi è successa ieri (9/02).
Mia moglie mi ha portato ad una iniziativa teatrale
organizzata da una Onlus cattolica che si occupa di adozioni a
distanza di bambini bielorussi e ucraini colpiti dal disastro
di Chernobyl. Di questa Onlus fanno parte molti degli
attori, peraltro non professionisti nonché colleghi di mia
moglie. La rappresentazione, "Non è vero, ma ci credo"
di Peppino De Filippo, si è svolta la prima volta a Natale
in locali messi a disposizione dall'Omnitel. Per ieri invece
i locali non c'erano e gli organizzatori sono stati costretti
a ripiegare su una sala parrocchiale vicino
alla sede Omnitel di Roma in zona Laurentina.

Uscito di buon ora da casa e arrivato nei pressi del luogo dello
spettacolo, ho chiesto a mia moglie l'indirizzo esatto del posto.
E lei: "Piazza Giuliani e Dalmati".
Li per li non ho badato molto al nome e l'ho cercato sullo
stradario. Mi sono comparsi allora dei nomi di strade tipo "Largo
vittime delle foibe istriane", altri nomi collegati al contesto
che mi sembra di aver già sentito come via Ziliotto via
Ghiglianovich e ho pensato: "Guarda che cazzo di strade ci
sono a Roma".
(vedi anche
http://www.comune.roma.it/municipio/12/territorio/zone/giuliano_dalmata.htm)

Arrivato nella piazza i miei occhi si sono diretti subito su un
monumento raffigurante la lupa capitolina con sotto scritto
"Roma madre a Pola fedele"
(o una cosa del genere) e una targa con i nomi Luigi Einaudi e
Giovanni Gronchi e una data del 1989.
Poi un cartello che tappezzava vari muri della piazza:

Federazione delle associazioni degli esuli Istriani Fiumani e Dalmati.
Giornata della memoria 10/02/1947 - 10/02/2003. Il 10/02/1947 fu
firmato il Trattato di Pace che determinò il passaggio delle province
di Pola, Fiume e di Zara, nonché di parte della provincia di Trieste
e di Gorizia alla Jugoslavia comunista. Come conseguenza di ciò
350.000 italiani scelsero l'esodo per ragioni di fede, di libertà,
di amore per l'Italia e di sopravvivenza.
Con la collaborazione del XII Municipio (nota: il presidente
è di AN).

Per il programma completo:
http://www.ilpiccolo.quotidianiespresso.it/ilpiccolo/arch_08/trieste/tr02/prog.html

Ero sull'orlo di una crisi di nervi, ma non era ancora finita: prima
di entrare nella sala della parrocchia dedicata a S. Marco
Evangelista (e chi se no) mi imbatto su una targa dedicata a
Raffaele Radossi ultimo vescovo italiano di Pola e padre
Alfonso Orlini di Zara, i quali avrebbero difeso gli
italiani da chissà quali angherie e li avrebbero seguiti poi nella
"DIASPORA" (scritto proprio così).

La gente, organizzatori compresi, secondo me nella quasi totalità
ignorava cosa significassero quelle scritte e quei simboli. Se l'avessi
saputo mi sarei portato la bandiera della RFSJ, ma poi ho pensato
che non ne valeva la pena.
Nonostante tutto lo spettacolo era simpatico e divertente.

Spero che Ivan (che credo sia di Pola) non capiti mai in quella zona.


Pino

Il Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia aderisce
alla manifestazione del 15 febbraio 2003 a Roma


LE GUERRE NON CADONO DAL CIELO



Le crisi internazionali "esplodono" sui giornali ed alla TV come se
piovessero dal cielo. Staccate dal contesto, esse sembrano ciascuna un
episodio a se' stante, un "impazzimento della Storia".

Questa visione delle crisi internazionali e' mistificatoria. Questo
rimandare alla "pazzia" - di Saddam o di Milosevic o dei
fondamentalisti islamici - e' ridicolo, e non accontenta ne' convince
piu' nessuno. In queste ultime settimane, assistendo al "balletto
degli ispettori" le opinioni pubbliche hanno avuto la percezione che
si stesse lavorando alacremente per escogitare dei puri pretesti, per
poter aggredire l'Iraq a tutti i costi.

Strano. Con l'abbattimento del Muro di Berlino ci avevano forse
raccontato favole sull'"era di pace e di progresso" che si stava per
aprire? E' proprio da allora, infatti, che gli episodi di guerra si
sono moltiplicati, susseguendosi con un ritmo sempre piu' incalzante,
senza risparmiare nemmeno il cuore dell'Europa.

La Jugoslavia "e' stata suicidata"

In Europa, per adesso, sono gli jugoslavi a dover pagare il prezzo
piu' caro di una ristrutturazione geopolitica decisa a loro insaputa e
contro di loro. A partire dal riconoscimento diplomatico delle
Repubbliche secessioniste (1991) l'Occidente ha fatto il "doppio
gioco" con la Jugoslavia, proclamandosi pompiere mentre gettava
benzina sui focolai di crisi. Un "doppio gioco" che ha causato
indicibili tragedie umane, ridisegnando i Balcani secondo protettorati
coloniali come ai tempi dell'occupazione nazifascista, trasformandone
i territori in servitu' militari occidentali e bacini di sfruttamento
delle risorse e della forza-lavoro, devastando le basi della
convivenza civile e della cultura comune di quelle genti.

Il voto del Parlamento Federale Jugoslavo del 4 febbraio scorso ha
rappresentato un compimento simbolico di questo progetto revanscista e
sanguinario. Realizzato su procura delle consorterie occidentali da
indegni rappresentanti politici locali, esso ha portato da ultimo
alla cancellazione dello stesso nome della "Jugoslavia" dalle cartine
geografiche dell'Europa, ed alla nascita di una provvisoria "Unione di
Serbia e Montenegro" destinata ad ulteriormente spezzettarsi nel giro
di tre anni. Il nuovo status e' infatti transitorio, ed e' funzionale
solo all'ulteriore disgregazione del paese, dunque alla creazione di
nuove frontiere a dividere gli abitanti di quelle terre.

Il voto del Parlamento Federale viene accolto con grande giubilo
dal suo piu' grande "sponsor", Xavier Solana, gia' ben noto alle
popolazioni locali per avere comandato la aggressione militare del
1999. Aggressione cui l'Italia prese parte, e che fu condotta con
mezzi impari e modalita' vigliacche. Da chilometri di altezza
furono colpite infrastrutture civili e militari, causando centinaia di
morti civili. Gli jugoslavi hanno estratto i cadaveri di concittadini,
amici e parenti nelle piazze dei mercati, dalle lamiere dei treni
sventrati, dai resti dei convogli di profughi, dagli ospedali, dalle
abitazioni. La NATO ha colpito per mettere in ginocchio tutto il
paese, devastandone le infrastrutture. Hanno bombardato obiettivi
situati a molte centinaia di chilometri di distanza dal
Kosovo-Metohija che dicevano di voler "salvare"... In Kosovo-Metohija
hanno bombardato con l'uranio impoverito. Hanno bombardato il
petrolchimico di Pancevo, a pochi chilometri da Belgrado,
intenzionalmente per causare la fuoriuscita di gas altamente venefici.
Attraverso l'effetto di lunga durata degli agenti cancerogeni, la NATO
sta uccidendo ancora oggi.

La popolazione locale e' oggi allo stremo

Hanno bombardato le fabbriche, incuranti degli operai che le
presidiavano. Hanno ridotto la popolazione in condizioni misere. Con
il nuovo governo filo-occidentale, che ha interrotto gli sforzi di
ricostruzione ed ha messo in svendita tutte le ricchezze del paese, la
disoccupazione in Serbia ha raggiunto livelli record ed e' in continua
crescita. Il maggior polo industriale, la "Zastava" di Kragujevac, e'
stato offerto su di un piatto d'argento ad un piccolo imprenditore
statunitense. Intanto, le famiglie dei lavoratori patiscono la fame:
l'aiuto che arriva dall'Italia, grazie al movimento delle "adozioni a
distanza", e' per loro adesso piu' indispensabile che mai.

Nel Kosovo-Metohija regna oggi un regime del terrore: sotto gli occhi
disattenti e complici di decine di migliaia di soldati NATO e' stata
pressoche' completata la pulizia etnica ai danni delle nazionalita'
non-albanesi e degli albanesi non-secessionisti. I "desaparecidos"
sono migliaia, gli attentati a sfondo razzista continuano. La zona e'
in mano agli ex-guerriglieri dell'UCK, sostenuti economicamente dai
traffici di droga, armi e prostituzione. Le grandissime risorse della
provincia, specialmente minerarie, sono state espropriate allo Stato
jugoslavo, e la produzione di ogni tipo e' bloccata. Le poche
possibilita' di lavoro "onesto" per i giovani kosovaro-albanesi
vengono dalle truppe straniere di occupazione: ad esempio nell'immensa
base militare USA di Camp Bondsteel, presso Urosevac, il piu' grande
insediamento militare USA all'estero dai tempi del Vietnam.

La situazione attuale nei Balcani, non solo in Serbia, e' la
dimostrazione clamorosa della ipocrisia delle grandi potenze. In
particolare, le "ragioni umanitarie" sempre addotte dagli USA e dai
loro alleati per far scoppiare le guerre hanno coperto uno spietato
progetto di ricolonizzazione.

La Jugoslavia come l'Iraq

Come in Jugoslavia, anche in Iraq sanno bene che la guerra contro di
loro viene preparata ed accompagnata dalla disinformazione strategica,
gestita a livello globale da agenzie specializzate e corporation del
settore, come la Hill&Knowlton, la Ruder&Finn, la ITN, il Rendon
Group, gli istituti legati ai governi occidentali ed alla Fondazione
Soros.

Come in Jugoslavia, anche in Iraq la promessa di "dare alla
popolazione locale un governo democratico" e' un cinico imbroglio:
l'Occidente portera' distruzione, insediamenti militari,
disoccupazione e miseria. Portera' nuovi confini a dividere le genti,
portera' divisione ed odio "etnico", e regimi coloniali repressivi ed
antipopolari.

Come in Jugoslavia, anche in Iraq la guerra "umanitaria" viene
combattuta con l'uranio impoverito, con i bombardamenti sulle
infrastrutture e sugli insediamenti civili, con conseguenze mortali
sull'ambiente e sulla salute.

Come in Jugoslavia, anche in Iraq l'Occidente vuole sottrarre le
risorse, le materie prime, il petrolio ed il gas naturale. Vuole
controllare militarmente tutte le rotte per il loro transito.

La nostra adesione

Sulla scorta della nostra drammatica esperienza di jugoslavi e di
jugoslavisti, ci opponiamo risolutamente alla paventata aggressione
contro l'Iraq ed aderiamo alla manifestazione del 15 febbraio 2003 a
Roma, invitando tutti a partecipare.
Facciamo appello al movimento contro la guerra affinche' si tenga ben
presente che prima della guerra all'Iraq ce ne sono state altre, ed
altre ancora potrebbero seguire: e' tempo di guardare alle ragioni
vere, strutturali, delle guerre scatenate dagli USA e dai loro
alleati.
Facciamo appello a tutti i cittadini democratici contro la "rimozione"
della vicenda jugoslava, per sconfiggere l'omerta' che copre il
crimine in atto contro le popolazioni balcaniche. Perche' tutti
comprendano, anche attraverso l'emblematico caso jugoslavo, che le
guerre non piovono da cielo.

CONTRO LA GUERRA AMERICANA, CONTRO LE SPESE MILITARI
CONTRO L'USO DELLE BASI NATO IN ITALIA
PER IL RITIRO DEI SOLDATI ITALIANI ALL'ESTERO

PER LA PACE E LA SOLIDARIETA' FRA TUTTI I POPOLI
NO ALLA GUERRA, SENZA "SE" E SENZA "MA"


Appuntamento a Roma, sabato 15/2 alle ore 14,
in Piazzale Ostiense, di fronte alla sede dell'ACEA


Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia
febbraio 2003

Per contatti con il CNJ:
jugocoord@...
Comitato promotore della manifestazione:
adesioni@...

ARTEL GEOPOLITIKA by www.artel.co.yu
office@...
Datum: 11. februar 2003. g.


PROTIVUSTAVNE SECESIJE NEMINOVNO VODE U RAT

Dr Milan Tepavac
miltep@...
Beograd, 10 februar 2003. g.

Ovih je dana pred takozvanim haskim tribunalom u svojstvu
eksperta svedocio dr Kosta Cavoski, profesor na Pravnom
fakultetu u Beogradu, u postupku protiv generala Stanislava
Galica. Prema sredstvima informisanja, njegovo svedocenje
bi se moglo svesti na sledece:

Kljucni covek koji je osujetio vec ugovoreni plan
portugalskog diplomate ?oze Kutiljera, a cijim bi se
ostvarenjem sprecio gradanski rat u Bosni i Hercegovini, bio
je americki ambasador u Beogradu Voren Zimerman.


Za ovu optu?bu, koju je izneo na sudenju generalu Stanislavu
Galicu, optu?enim pred haskim tribunalom za granatiranje
Sarajeva, svedok odbrane u ovom slucaju prof. dr Kosta
Cavoski nije mogao da ponudi direktan dokaz, ali je prilicno
uverljivo branio svoju tezu pred krivicnim vecem sudije
Alfonsa Orija.


Alija Izetbegovic je vec bio parafirao Kutiljerov plan o podeli
BiH na tri autonomna dela izmedu tri naroda - objasnio je
ovaj svedok, ispitivan u ulozi vestaka. - Bile su utvrdene
nesporne opstine sa srpskim, muslimanskim i hrvatskim
stanovnistvom, a one sporne su mogle da se pripoje nekoj od
njih ili i one podele, cime bi bio otklonjen uzrok rata. Bilo je,
naime, krajnje opasno sto su se dva naroda udru?ila protiv
treceg, a partija SDA pomislila da mo?e dobiti medunarodno
priznanje unitarne Bosne i svesti Srbe na poni?enu i
potlacenu manjinu.

Svedok je izneo pretpostavku da se Izetbegovic po?alio
Zimermanu kako mora da prihvati Kutiljerov plan sa kojim
?nije bio srecan?, a Amerikanac mu je uzvratio ?zasto bi ga
prihvatio?, sto je tadasnji muslimanski lider shvatio kao
podrsku Amerike.
- To je bio uzrok rata - bio je kategorican dr Cavoski -
kao sto, uostalom, vecina secesija u svetu dovodi do rata.


Zamenik glavnog tu?ioca Mahinde Ratne pokusavala je da iz
svedoka izvuce konkretniji dokaz na osnovu cega plasira
ovakav stav pred sudom. Na ovo je dr Cavoski svom uverenju
dodao argument da se Izetbegovic predomislio tek nakon
razgovora sa Zimermanom, ali i naglasio da ce sta se stvarno
desilo izbiti na videlo tek kad se otvore americke arhive za 30
do 50 godina. Pritom je predlo?io i da haski sud zatra?i od
Stejt Departmenta kakva je uputstva dao Zimermanu i sta je
ambasador kasnije odgovorio u svom izvestaju.


- Da li vam je poznato da je Zimerman sva ova nagadanja
demantovao licno u ?Njujork tajmsu? - upitala je tu?ilac.


- Ne - odgovorio je svedok - ali razumem ambasadora sto je
hteo da, od sebe licno, ali i svoje zemlje otkloni odgovornost
za otpocinjanje rata u Bosni. Posebno zato sto je Evropa
pokusavala da ga izbegne Kutiljerovom planu. Ali, da sam taj
demanti i procitao, isto bih mislio.

Nalazim da je kljucno u svedocenju profesora Cavoskog teza
da secesija u pravilu vodi u rat. Ovom prilikom zadr?acemo
se samo na toj tezi.

Smatram da je profesor Cavoski potpuno u pravu. Po mome
misljenju, stavise, protivustavna i jos k tome nasilna
secesija neminovno vodi u rat. Nema nicega prirodnije od
prava dr?ave da se od takve seceesije brani. To nam govori ne
samo zdrav razum nego i medunarodno pravo i politicka
praksa. Osporavati to pravo dr?avi bilo bi isto kao i
osporavati coveku pravo da se brani kada je napadnut.
Medunarodno pravo, pre svega clan 51 Povelje UN, garantuje
pravo dr?ave na samoodbranu. A sto se politicke prakse tice,
istorija nam govori da je praksa uglavnom u skladu sa napred
navedenim principima koji proizlaze iz zdravog razuma i
medunarodnopravnih principa. Od amarickog
secesionistickog rata 1861-1865 do danas - da ne idemo u
dalju proslost - odgovor dr?ave na pokusaje nasilne secesije
uvek je bio primena sile, to jest izbijanje oru?anog sukoma,
rata. Cak je u kukavna Generalna skupstina UN - potpuno
podredena americkim vlastodrscima - smogla snage da usvoji
dve antisecesionisticke rezolusije - rezolucije 51/55 i 53/71
kojima se, sasvim logicno, nasilno razbijanje dr?ava ocenjuje
kao ugro?avanje medunarodnog mira. Zasto Generalna
skupstina nije rekla punu istinu pa to ocenila kao
medunarodni zlocin - odgovor na to le?i u Vasingtonu.
Njemu ne bi odgovarala takva inkriminacija. Bez obzira na
to, uverenje je ovog autora da protivustavna nasilana
secesija kojom se ugro?ava mir u regionu ili svetu jeste
medunarodni zlocin prema savremenom medunarodnom
pravu.

Ne mo?e biti sporno da su bivse clanice jugoslovenske
federacije Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina
izvrsile protivustavnu nasiulnu secesiju od SFR
Jugoslavije. Kada je rec o Makedoniji, obicno se misli da je
do njene secesije doslo na osnovu sporazuma, pri cemu se
zaboravlja da je i ta secesija bila protivustavna, a izvrsena u
momentu kada je jugoslovenska federacija ?bila na kolenima?
usled secesija Slovenije i Hrvatske, politicke situacije u Bosni
i Hercegovini i pritisaka i direktne upletenosti stranog
faktora u planiranom razbijanju Jugoslavije. Ustav SFRJ
nije, naravno, predvidao mogucnost secesije nijednog dela
Jugoslavije, kao sto, uostalom takvu mogucnost ne
predvida niti je predvidao ustav nijedne dr?ave u svetu.
Jedini izuzetak od ovog pravila bio je ustav bivseg Sovjetskog
Saveza iz 1936. godine (?Staljinov ustav?). A dobro je
poznato kako je ta dr?ava zavrsila. Prema tome, proglasenja
nezavisnosti od strane Slovenije i Hrvatske 25. juna 1991.
bila su protivustavna. Kada je rec o Bosni i Hercegovini,
tamo je situacija bila jos daleko komplikovanija, jer je
protivustavne secesionisticke poteze vukla
muslimansko-hrvatska zavera protiv srpskog naroda u Bosni
i Hercegovini kao konstitutivnog naroda, koji, naravno, nije
pristajao ni politicki na secesiju Bosne i Hercegovine od
Jugoslavije, koji je jednostavno, ?eleo da ostane u Jugoslaviji.
A sto se tice primene nasilja prilikom secesije tih triju bivsih
jugoslovenskih republika, dobro je poznato kolika kolicina
nasilja je primenjeno. Napadnuto je sve sto je bilo
jugoslovensko i srpsko. Posebno su na udaru bile jedinice
jugoslovenske vojske od strane formiranih paravojnih snaga,
snabdevenih oru?jem iz Madarske i Austrije. Samo
Vara?dinski korpus JNA bio je u septembru 1991. opkoljen i
napadnut sa oko 15.000 ustasa. A americki secesionisticki rat
je poceo tako sto su paravojne jedinice ju?nih dr?ava SAD
koje su proglasile nezavisnost odnosno secesiju opkolile i
napale vojnu postaju u malom mestu Fort Samter u kojoj je
bilo 68 federalnih vojnika. Otuda, tu?be protiv Jugoslavije za
genocid i agresiju i placanje ?ratne stete? koje su podnele
novopecene ?dr?ave? BiH i Hrvatska Medunarodnom sudu
pravde mogao je da smisli samo bolestan um. Nasom
protivtu?bom trebalo bi ih dozvati pameti. Povlacenjem
protivtu?be od strane petooktobarskog re?ima u Beogradu,
koja je vec bila podneta MSP-u, on je pocinio teski zlocin
protiv naroda i dr?ave, nesto sto govori sve o njemu.

Uloga Vorena Zimermana, ambasadora SAD u Beogradu, u
secesiji Bosne i Hercegovine, o cemu je svedocio profesor
Cavoski dobro je poznata. On je minirao sporazum koji su u
Lisabonu postigli lideri Srba, muslimana i Hrvata Radovan
Karad?ic, Alija Izetbegovic i Mate Boban 18.marta 1992.
(?Kutiljerov plan?). Nakon sto je taj sporazum bio potpisan,
Zimerman je specijalno odleteo u Sarajevo i nagovorio
(prinudio?) Izetbegovica da povuce svoj potpis sa sporazuma.
Da je taj sporazum ostao na snazi i ispostovan rata u Bosni i
Hercegovini ne bi bilo. Zasto je to Zimerman ucinio? Na to
pitanje mo?e da odgovori samo Stejt Department koji mu je
davao instrukcije, jer, ambasadori nista ne rade na svoju ruku
nego po instrukcijama svoje vlade. Ipak, treba imati na umu
cinjenicu da je taj covek bio dugo godina u Jugoslaviji kao
americki diplomata i dat tacno znao da ako se Kutiljerov plan
odbaci da je rat neminovan. I ne samo to. On je takode znao
kako ce taj rat da izgleda kada se ima u vidu Drugi svetski
rat: za vreme tog rata, 1941-1945, na tom podrucju, koje je
bilo sastavni deo tzv. Nezavisne Dr?ave Hrvatske, pocinjeni
su protiv srpskog naroda od strane Hrvata i muslimana takvi
monstruoznizlocini kojima po monstruoznosti izvodenja
jedva da ima primera u citavoj ljudskoj istoriji. To je
Zimerman sve znao. Pa zasto je onda ucinio to sto je ucinio.
Mo?da bas zato stto je to znao.

Dakle, oni koji pose?u za protivustavnim nasilnim
secesijama moraju se smatrati odgovornima za izazivanje
secesionistickih ratova. Kada se ova ustvari jednostavna
istina ima u vidu, rad takozvanog haskog tribunala (ovom
prilikom ostavljamo po strani pitanje nelegalnosti te
institucije koju Savet bezbednosti UN nije imao pravo da
oformi) je mo?da najveci apsurd danas: on ?sudi? onima koji
su se usudili da stanu u odbranu svoje dr?ave i svoga naroda,
a ne onima koji su odgovorni za izazivanje secesionistickih
ratova na teritoriji prethodne Jugoslavije!! Stavise, odbija da
sudi za golu agresiju NATO pakta na Jugoslaviju, i za tom
prilikom pocinjene ratne zlocine (bombardovanje
Radiotelevizije Srbije priliko koje je ubijeno 16 radika na
svojim radnim mestima, bombardovanje gradova i sela pri
cemu su postradali, civili, upotreba zabranjenog oru?aja kao
sto je osiromaseni uranijum i drugo). Taj ?tribunal?, dakle,
?eli da ponisti savremeno medunarodno pravo i stvori
nekakvo novo ?pravo? po zamisli najmracnih snaga koje
danas ?ele da ovladaju svetom pomocu NATO i americke
vojne moci.

Razbijanjem Sovjetskog Saveza, Jugoslavije i Cehoslovacke
otvorena je Pandorina kutija secesionizma i njegov virus je
zarazio citav svet. Najveca ?rtva do sada bila je upravo
Jugoslavija. Re?iserima secesije u SFR Jugoslaviji to nije bilo
dovoljno sto su postigli, pa su izre?irali i secesiju Crne Gore i
Kosova i Metohije od SR Jugoslavije koja je formirana nakon
secesije cetiri bivse jugoslovenske republike, koje je, zatim,
?medunarodna zajednica? (citaj SAD) priznala za nezavisne
dr?ave. Gde ce se to zavrsiti tesko je reci. Na redu su izgleda
Vojvodina i tzv. Sand?ak.

Ali, otvaranjem Pandorine kutije nedorasli, minorni i
korumpirani politicari nisu bili sposobni da predvide da ce
im se njihova rabota vratiti kao bumerang. Danas je
secesionisticki pokret u svetu narastao do neverovatnih
razmera. Kada samo jednom veb pretra?ivacu otkucate
englesku rec za secesionizam (secession) dobicete 478.000
veb stranica teksta koji se odnosi na secesionizam! Zahteva se
secesija Kvbeka, Teksasa, Kalifornije, svih ju?nih dr?ava
SAD koje su pokusale secesiju 1861-1865 i stotine i stotine
drugih. Re?iseri su svega ovoga izgleda sada vec prestrasili,
pa su smislili novi termin - ?nenasilna secesija? (?nonviolent
secession?). U SAD postoji knjiga (198 Methods of
Nonviolent Action) koja u detalje daje uputstva kako se na
198 nacina mo?e raditi i ostvarivati ?nenasilna secesija? - od
javnih politickih zboravanja u korist otcepljenja jednog
odredenog dela teritorije do gradanaske neposlusnosti.

Kao sto bi trebalo dobro biti poznato, Organizacija za
evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) svecano je stupiula
na politicku pozornicu Evrope i sveta 1. avgusta 19975. kada
su sefovi evropskih dr?ava i SAD i Kanade na najsvecaniji
nacin potpisali Helsinsku povelju. Po toj Povelji, suverenitet,
zabrana upotrebe sile, nepovredivost granica i teritorijalni
integritet evropskih dr?ava je su osnov medunarodnog
poretka. Medutim, odmah nakon sto je Jelcin sa grupom
kriminalaca oko sebe likvidirao Savjetski Savez kao dr?avu,
ova organizacija i njene dr?ave clanice pojedinacno - na celu
sa Nemackom, Vatikanom, Austrijom, Madarskom, Italijom
- krenuli su u razbijanje Jugoslavije, inace jedne od dr?ava
koja je mnogo doprinela stvaranju Helsinske povelje! Po
politickom nemoralu ova organizacija je bez premca u
istoriji. Sada, kada je gotovo okoncano razbijanje Jugoslavije,
istpa se teorijom da dalje drobljenje dr?ava ugro?ava mir. To
bi trebalo da vredi za secesionisticke pokrete svuda, pre svega
kod nje, osim, naravno, kada je u pitanju ta prokleta
Jugoslavija.

Treba spomenuti ovom prilikom poseban doprinos teoriji i
praksi savremenog secesionizma koji je dosao od crnogorskog
rukovodstva, rukovodstva koje na?alost u?iva poverenje i
politicku podrsku oko polovine izbornog tela. Taj doprinos se
sastoji u tome da je ono uspelo da ostvari secesiju bez
formalnopravnih poteza. Crna Gora prakticno nije u
Jugoslaviji vec godinama - verovatno od prvog dana
konstituisanja Savezne Republike Jugoslavije 27. aprila 1992.
Proglasenje prestanka Jugoslavije, i stvaranje ?dr?avne
zajednice? Srbija i Crna Gora 4. februara 2003. u 20.07 sati u
Saveznoj skupstini Jugoslavije samo je legalizacija te i takve
secesije Crne Gore i bacanje prasine u oci da je rec samo o
unutrasnjem preuredenju i preimenovanju dr?ave. Koliko je
nama poznato ta i takva secesija - da je nazovemo ?puzajuca?
- nije nigde i nikad ostvarena, niti je takva ?dr?avna
zajednica? igde postojala. U tome, je, dakle, doprinos
Crnogoraca politickoj teoriji i praksi. A sve pod dirigntskom
palicom Evropske unije, Saveta Evrope i ?cuvenog? OEBS-a.
Najnovije izjave Mila Djukanovica govore da iza citavog
projekta Djukanovicevog secesioniyma stoje Amerikanci
kako bi dobili pomorske baze u tom delu Jadrana.

I pored postojeceg Ustava SR Jugoslavije koji se moze
menjati samo po postupku njime predvidjenim, ni jedan
stanovnik SR Jugoslavije, pa cak ni savezni ni republicki
poslanik, nija imao niakakvog prava da na bilo koji nacin
utice na tekst Ustavne povelje i Zakona za njeno
sprovodenje!! Istovremeno, jedan poslanik u saveznom
parlamentu, u debati, izneo je podatak da je neka Kristina
Gajak, sekretarica Havijaara Solane - visokog funkcionera
Evropske unije i ratnog zlocinca koji je doneo odluku o
agresiji NATO na Jugoslaviju - 48 puta intervenisala u vezi
ta dva osnovna dokumenta koji determinisu nase ?ivote i
?ivote naseg pokoljenja! Zato su u pravu oni poslanici koji su
tu rabotu u parlamentarnoj debati nazvali dr?avnim
udarom. Ceo «demokratski Zapad» je pohvalio ovakvo
resenje i ovakav postupak!! Pa zar, zaista, jos iko normalne
pameti mo?e da misli da je na Zapadu demokratija?!! Eto, to
je demokratija kreatora novog svetskog poretka. - Kao sto su
vlastodrsci potpuno ignorisali narod prilikom stvaranja te
svoje tvorevine, tako i gradani imaju pravo da ignorisu
njihovu tvorevinu kao protivustavnu i nemoralnu.

I da zakljucimo: protivustavna nasilana secesija, narocito
ona koja ugro?ava medunarodni mir i bezbednost, mora
da se smatra medunaroddnim krivicnim delo,
medunarodnim zlocinom, a krivci moraju odgovarati.

Energicnom osudom secesionizma nicim se ne negira
prirodno pravo zaista potlacenih naroda da se svim
dozvoljenim sredstvima, ukljucujuci i oru?anu borbu, bore i
izbore za svoje oslobodenje od tiranije, od nepriznavanja
osnovnih ljudskih i nacionalnih prava.

http://www.workers.org/ww/2003/yugo0213.php

YUGOSLAVIA
Washington's history of 'regime change'

By John Catalinotto

Iraq is not the first country where Washington has demanded "regime
change."

A collection of related articles in the Jan. 27 Christian Science
Monitor compared U.S. threats of "regime change" by warfare in Iraq
with its successful overthrows of governments in Guatemala, Chile,
Panama, the Dominican Republic and Grenada, and some less successful
attempts, as in Cuba.

To accomplish its goals, Washington has used economic sanctions,
diplomatic pressure, trade embargoes and support for local forces
trying to overthrow the targeted governments. It has also used bombing
and military invasion.

The Monitor articles mention another brutal regime change the United
States carried out, in Yugoslavia. What is significant is that this
establishment newspaper is now exposing some of the lies it and other
media told about Yugoslavia from 1991 to 2000 to demonize the Yugoslav
government and its president, Slobodan Milosevic.

In 1999, only a few tens of thousands of people in this country, about
half of them Serbian immigrants and their families, actively protested
the Pentagon's brutal bombing of the Balkans.

Today, protesters in the hundreds of thousands in the United States,
and millions more across the world, are actively demonstrating,
signing petitions, writing letters and marching in the streets in an
attempt to stop a murderous U.S. aggression against Iraq before it
begins. Probably few are sympathetic to or supporters of the Iraqi
government. But they know that the Bush administration's plan to
invade Iraq has nothing to do with improving the Iraqi government and
everything to do with oil profits and geo-strategic power.

In 1999, however, the media-industry propaganda machine managed to
mislead a large section of progressive public opinion into believing
that the Clinton administration's war in the Balkans had to do with
ending dictatorship and stopping genocide against some of the
non-Serbian peoples of Yugoslavia. It was successful in hiding the
real goal of the United States and Western European big powers:turning
all of Eastern Europe back into a colony of Western imperialism. At
that time, the European imperialists supported the U.S. war.

The Monitor articles give an opportunity to re-examine that period and
to reinforce resistance to future propaganda offensives.

Admits Milosevic no dictator

Four years ago, as the countdown for war against Yugoslavia was on,
the corporate media in the United States and Western Europe depicted
Serbs as beasts and Milosevic as a Hitler. Now, the Monitor admits
that far from being a brutal dictator, "Milosevic never resorted to
dictatorial repression of his political opponents at home.

"Indeed, opposition parties ran all the country's major towns and
cities after municipal elections in December 1996; independent radio
and TV stations managed to broadcast; opposition-leaning dailies and
weeklies published."

The Monitor doesn't add a relevant point here. After a U.S.-backed
coup overthrew Milosevic in October 2000, the so-called Democratic
Opposition of Serbia, which took over, turned out to be not so
democratic. It took over the media that had been favorable toward the
then-ruling Socialist Party of Serbia and its allies, while keeping
control of all the non-government media.

These had been described in the West as an "alternative" media, but in
reality were funded by U.S. and Western European imperialism. The
biggest source of funds was billionaire George Soros's Open Society
Institute. This group opened up shop in Belgrade in 1991, "and over
the next nine years distributed more than $100 million. ... The money
bought newsprint for independent papers, kept publishing houses alive,
and funded the growth of [anti-Milosevic radio station] B-92 as it set
up local stations in towns controlled by the opposition."

The U.S. Congress voted additional funds. U.S. agents pushed the 18
political parties in the DOS to unite for the election. As the Monitor
put it, "U.S. diplomats knocked their heads together until they formed
a cohesive and united coalition" that was a "credible alternative."
They picked Vojoslav Kostunica to run against Milosevic because he was
"reputed to be honest, and sufficiently nationalistic to broaden the
opposition's appeal."

It took nine years of subversion and economic sanctions--and three
months of bombing that targeted Yugoslavia's economic
infrastructure--before the U.S. succeeded in "regime change." During
the first six of those nine years Western European--especially
German--and U.S. imperialism were undermining and tearing apart
Yugoslavia by fostering the breakaway of Croatia, Slovenia and Bosnia,
leading to civil war.

The Monitor now admits that the overthrow of Milosevic in October 2000
"brought to fruition a three-year campaign by the U.S. and other
Western governments to dislodge the Yugoslav leader by strangling his
country's economy with sanctions and rocking it with bombs during the
Kosovo war."
This is an admission that the effort to bring down the Yugoslav
government began at the latest in 1997, before the struggle in Kosovo
that was allegedly the reason for U.S. intervention.

Since the overthrow, two-thirds of Yugoslavs have sunk below the
poverty level. The suicide rate among elderly people has reached new
heights. Health care has become unaffordable for most.

And so few people voted in Serbia's presidential election that it was
voided twice last fall. Kostunica became virtually without power after
outright Western puppets like Serbian Premier Zoran Djindjic took
over.

Role of Milosevic

Some of the recent media attacks on Workers World Party, centering on
its participation in the anti-war movement, charge WWP with being
followers of Milosevic. Yet any serious researcher could find WWP
articles in the early 1990s that raised criticisms of the Milosevic
leadership in Yugoslavia from a socialist perspective.

Once U.S. imperialism and its NATO partners--who are also
rivals--targeted Yugoslavia, and the Yugoslav leadership resisted
having their country turned into a colony, WWP supported Yugoslavia
against NATO. WWP would defend any government's resistance to being
colonized by the imperialists. This is in the best internationalist
traditions of the left, which supported the feudal emperor of
Ethiopia, Haile Selassie, when he led the resistance to an invasion by
the Italian imperialist government in the 1930s.

Since Milosevic was captured in 2001 and kidnapped to The Hague to
stand "trial" in a NATO court for alleged war crimes, he has conducted
a political defense, with very little outside support, that has
skillfully bared the intrigues of the imperialists to dismember his
country.
Washington meant the farce in The Hague to be a show trial, but the
former Yugoslav president has effectively turned it into an exposure
of U.S./NATO war crimes against Yugoslavia.

That's why it gets so little media coverage here--and why Milosevic
has earned the respect of working-class activists worldwide.


The writer is co-editor of a book about the 1999 war on Yugoslavia
entitled "Hidden Agenda: the U.S.-NATO Takeover of Yugoslavia,"
published by the International Action Center in 2002.

- END -

Reprinted from the Feb. 13, 2003, issue of Workers World newspaper

(Copyright Workers World Service: Everyone is permitted to copy and
distribute verbatim copies of this document, but changing it is not
allowed. For more information contact Workers World, 55 W. 17 St., NY,
NY 10011; via e-mail: ww@.... Subscribe
wwnews-on@.... Unsubscribe wwnews-off@.... Support
independent news http://www.workers.org/orders/donate.php)