Informazione

(srpskohrvatski / italiano)

Sulla "rivolta dei fiori" in Slovenia

1) Ima li nade za demonstrante u Republici Sloveniji?
2) La rivolta dei fiori in Slovenia


=== 1 ===


IMA LI NADE ZA DEMONSTRANTE U REPUBLICI SLOVENIJI?

Piše: doc. dr. Pavle Vukčević - Udruženje "Naša Jugoslavija" 
e-mail: pavlevukcevic @ gmail.com

S obzirom na tijek zbivanja u Republici Sloveniji, stvorena je volja građana da se isti bude protiv sistema. Neposlušnost prema vladi jedan je od najprirodnijih činova građana, i zar je onda čudno što oni koji su obespravljeni, nezaposleni, eksploatirani, kojima je oduzeto pravo na slobodu, pravo na dostojan život, dostojanstvo i sreću - demonstriraju.
To - biti protiv - postaje ključ za svako aktivno političko stajalište. Možda i samooslobođenje. Tijek zbivanja u Republici Sloveniji vodio je od nade do straha, od strepnje i zabrinutosti do razočarenja. Izuzetno izraženi socijalni strahovi multipliciraju osobnu, ekonomsku, egzistencijalnu, političku i svaku drugu nesigurnost. Trpi se otuđenje, eksploatacija, obmana i zapovjedanje kao neprijatelja. Pri tome se teško prepoznaju neprijatelji. Ne zna se sa sigurnošću gdje locirati "proizvodnju" tlačenja.
Građani u svojoj volji da demonstriraju, da budu protiv svoje želje samo za oslobođenjem, se moraju progurati kroz „Imperiju srama“ (neoliberalizam), jer samo nezadovoljstvo nije dovoljan uvjet za bilo kakvo političko angažiranje. Neophodno je potrebno da se nezadovoljstvo politički interpretira, prevede u značajne političke ciljeve (naglašavanje političkog karaktera nezadovljstva, lociranje uzroka nezadovoljstva, utvrđivanje ciljeva, ali i sredstava i načina za njihovo ostvarivanje). Korupcija i kompromitacija, nepostojanje morala, etike, odgovornosti stoje nasuprot stvaranju. Posvuda ih ima i "kamen su temeljac i ključ prevlasti".
Sve to leži u različitim i prepoznatljivim oblicima. U zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, njihovim vazalnim upravama, lobijima neoliberalnog kapitalizma, mafijama društvenih skupina, političkoj religiji, parlamentarnoj diktaturi, stranačkim lobijima, financijskim konglomeratima i svakidašnjim ekonomskim transakcijama. Korupcija se lako zapazi, pojavljuje se kao oblik nasilja, kao uvreda, kao bolest i osakaćenje. Njena specifičnost, i posljedica, je raspad sistema.
Najtotalitarnija ideologija koja štiti korupciju tvrdi da je država Republika Slovenija demokratska i pravna i da je u stalnom privrednom rastu, jer bi se u suprotnom raspala i ne bi ništa ostalo od neovisnosti i suverenosti. Ideolozi ili zaboravljaju ili ne znaju da nema demokracije bez ekonomske i socijalne demokracije i vladavine prava. Demonstracije su očito otkaz poslušnosti lažnim vođama kako bi se usredotočili na bitne sadržaje ljudskog bivstvovanja - težak je to put humanističkog i demokratskog oslobađanja čovjeka. Pitanje je, gdje je granica od koje frustracija, strahovi, egzistencijalna nesigurnost i neizvjesnot prerastaju u artikulirano nezadovoljstvo (organiziranu akciju i građanski neposluh), a odatle u spontano izražavanje nezadovoljstva, gnjev i rušilački radikalizam.
Dakle, fluidno je i stalno promjenljivo razmeđe između mirne i odlučne protestne akcije i spontane nekontrolirane pobune, s često fatalnim posljedicama koje je nemoguće ukalkulirati, a pogotovo kontrolirati. Ulični su prosvjedi nepredvidljivi, spontani, neorganizirani i nekontrolirani. Bez jasnog vodstva sa ljudskim zasićenim bijesom i mržnjom. Demonstranti se moraju čuvati, ali nisu sigurni da će spriječiti infiltraciju rukovodstva koalicionih političkih partija ubačenih organa bezbjednosti.


=== 1 ===


Non si fermano, nella Slovenia sull’orlo della bancarotta, le proteste degli operai, dei disoccupati e degli studenti partite nel pieno delle elezioni presidenziali che hanno visto l’affermazione del socialdemocratico Pahor contro la corruzione della classe politica e i tagli alla spesa pubblica e sociale imposti dall’Unione Europea al governo di centro-destra guidato dal premier Janez Janša, leader del Partito Democratico Sloveno. Il piccolo Paese centro-orientale è in crisi verticale, con l’11,5% di disoccupazione, un’economia troppo dipendente dalle esportazioni e quindi a picco a causa della crisi, e con un governo che cerca di far cassa imponendo tagli orizzontali a cultura, sanità, istruzione, lavoro e pensioni.

I primi accenni di protesta ci sono stati il 26 novembre a Maribor – seconda città della Slovenia per grandezza e prima per disagio sociale e numero di disoccupati- dove varie migliaia di persone avevano chiesto le dimissioni del sindaco e della giunta comunale, accusati di corruzione e di malgoverno. La protesta, pacifica, degenerò con l’intervento a gamba tesa della polizia che sgomberò con violenza la piazza, tanto che vi furono alcuni feriti e persino arresti. Dopo le cariche contro i manifestanti di Maribor, i collettivi e gruppi sociali attivi in Slovenia hanno invitato a scendere in piazza anche nelle altre città del Paese “contro la corruzione e le politiche di austerità”.

E infatti già Il 30 novembre si sono svolte nel piccolo paese sorto dal collasso della Jugoslavia di Tito le prime grandi manifestazioni contro il Governo cui hanno partecipato secondo gli organizzatori almeno 10 mila persone nella sola capitale Lubiana e altre decine di migliaia in quasi tutte le principali città del Paese: la giornata si concluse con una nottata di violenti scontri davanti ai palazzi del potere partiti a seguito del tentativo da parte di un gruppo di manifestanti di irrompere nel Parlamento, tentativo cui il reparto di polizia antisommossa – il famigerato “Bestie Ninja”- ha risposto utilizzando manganelli, gas lacrimogeni e cannoni ad acqua ed effettuando più di 30 arresti.

Il 12 dicembre, intanto, i rappresentanti dei lavoratori statali hanno depositato 13.280 firme per avviare l’iter referendario relativo alla legge di bilancio appena approvata dal Parlamento. La domanda è esplicita: «Volete abrogare la legge relativa al bilancio dello Stato 2013-2014 approvata dal Parlamento nella seduta del 6 dicembre 2012?» Per avviare l’iter bastavano 3mila firme. Il presidente della Confederazione sindacale del settore pubblico, Branimir Štrukelj ha affermato che se avessero aspettato un solo giorno in più le firme sarebbero state molte, ma molte di più. Štrukelj ha precisato inoltre che lo sciopero generale del pubblico impiego proclamato per il prossimo 23 gennaio è confermato e si svolgerà soprattutto per protestare contro i paventati licenziamenti. «Ma non ci fermeremo qui – ha precisato il leader sindacale – gli scioperi, dopo il 23 gennaio, si svilupperanno a macchia di leopardo nelle varie regioni slovene»

Tutto sembra intanto tacere nelle piazze , ma la notte del 21 dicembre alcune donne lanciano addosso ai poliziotti in presidio al Parlamento centinaia di garafoni rossi: da allora sulle pagine dei principali quotidiani nazionali – e poi esteri- non si parla che di “rivolta dei fiori”. Il giorno dopo, il 22 dicembre, anniversario del plebiscito con cui si sancì l’indipendenza dalla Jugoslavia socialista, in migliaia sono di nuovo in piazza per manifestare…non come gli anni scorsi la gioia per la “festa d’indipendenza”, ma tutta la loro rabbia “contro il governo democratico, i deputati e le istituzioni” e non poca nostalgia verso “l’era socialista”.

Mauro Manzin, giornalista de “Il Piccolo” inviato in quei giorni a Lubiana, ha raccontato che c’era in piazza “la gente che guadagna 600 euro al mese e non ce la fa più: le famiglie, gli studenti, i lavoratori e i disoccupati che vedono di giorno in giorno peggiorare la propria vita”. Un popolo, spiega, autoconvocato con il tam tam di facebook. “C’erano i reduci della guerra d’indipendenza con le bandiere slovene listate a lutto. C’erano genitori e bambini, coppie di pensionati, femministe arrabbiate che urlavano la loro rabbia in faccia ai poliziotti. C’erano bandiere anarchiche e bandiere dell’ex Unione sovietica. Bustine di partigiano in testa, molti anziani rivendicavano il proprio onore mutilato, a loro dire, da uno Stato infingardo e ladro. C’era un uomo vestito da giraffa che portava in mano un cartello con su scritto:«Le vostre dita sono più lunghe del mio collo». E poi un maiale di cartapesta a raffigurare i deputati. Le vuvuzelas – continua il giornalista- facevano un chiasso infernale, assieme a fischietti e tamburi. Gli operai gridavano: «Restituiteci le nostre fabbriche, vogliamo lavorare». Improvvisamente, dal nulla, sbucò un enorme sanpietrino di plastica gonfiato e la gente se lo passava sulle proprie teste come fosse un pallone. «Noi siamo lo Stato» si gridava. E il rimpianto per la «dittatura del proletariato» si insinuava tra il malessere della gente al tramonto del capitalismo. Gli “arrabbiati” voltavano le spalle alla sede della Nova Ljubljanska Banka. Sull’ingresso dell’istituto di credito era stato attaccato un cartello: «Banchieri siete finiti», recitava. «Gotovi», «gotovi», siete finiti, siete finiti, scandiva la massa che ondeggiava contro le transenne”.
E a due giorni di distanza, il 24 dicembre, in 5000 sono tornati a invadere nonostante il giorno di festa le strade della Capitale.


S.

5 gennaio 2013




24 GENNAIO 2013, INIZIATIVE SEGNALATE

1) Venezia: JUGOSLAVIJA - ARCHITETTURA E CITTÀ (1945-91)
2) Bellusco (Monza): ERAVAMO IN TANTI e FASCIST LEGACY


=== 1 ===


Jugoslavija - architettura e città (1945-91). I nuovi studi

Convegno internazionale sull'architettura e la città jugoslava
24 gennaio 2013
VENEZIA

PROGRAMMA
ore 9:30 - Inizio lavori: relazione introduttiva
Luka Skansi, IUAV
ore 10:00 - CIAM in the Service of Constructing Socialist Society
Tamara Bjažić-Karin, Croatian Academy of Sciences and Arts, Zagreb
ore 10:40 - Scandianavian influences on slovenian housing culture
Martina Malešič, Faculty of Arts, University of Ljubljana
ore 11:20 - Learning from Yugoslav Tourism
Maroje Mrduljaš, Faculty of Architecture, University of Zagreb - Magazine “Oris”, Zagreb
ore 12:00 - The Role of Abstraction in Croatian Postwar Architectural Modernism
Karin Šerman, Faculty of Architecture, University of Zagreb
ore 14:30 - Split 3. The third city district
Višnja Kukoč, Università di Spalato
ore 15:10 - “Made in Yugoslavia”. Prefabrication and Housing Projects
Jelena Grbić, Grupa Arhitekata, Belgrado
- Prefab Glossary. Milestones of Post-WW2 Yugoslav Building Industry
Jelica Jovanović, Grupa Arhitekata, Belgrado
ore 16:20 - Skopje after the earthquake in 1963
Ines Tolić, Università di Bologna
ore 17:00 - Inquiry into emergence of architectural postmodernism in late socialism
Ljiljana Blagojević, Faculty of Architecture, University of Belgrade
 


=== 2 ===

ANPI Sez. Bellusco
Circolo ARCI  “P.P.Pasolini”- Bellusco

Presentano per il Giorno della Memoria:

giovedì 24 gennaio ore 21,00

Presso la “Corte dei Frati” – P.zza Fumagalli, Bellusco, (MB)


PRESENTAZIONE DEL LIBRO 
A CURA DI ROBERTO CURATOLO  
SCRITTORE E PRESIDENTE DELL’ASSOCIAZIONE “CULTURAL BOX”

“ERAVAMO IN TANTI ”

DI EROS SEQUI


DIARIO DELLA  LOTTA  PARTIGIANA  NELLA  EX  YUGOSLAVIA.

 
A SEGUIRE

PROIEZIONE DEL VIDEODOCUMENTARIO

“FASCIST LEGACY”

(L’eredità del Fascismo)
Regia di Ken Kirby, 1989 – BBC - London



(due articoli e una conferenza stampa sulla politicizzazione della religione cattolica in Croazia)



SOCIJALISTIČKA RADNIČKA PARTIJA HRVATSKE
Gradska Organizacija Umag

POZIV INSTITUCIJAMA

Uslijed sve češćeg i potpuno neopravdanog napada na kurikulum Zdravstvenog odgoja u školama od strane Biskupske konferencije Hrvatske, cijelog svećenstva Hrvatske katoličke crkve, kao i političke stranke HDZ-a, te ostalih srodnih stranaka, HSP, HČSP, HDSSB, a i zbog sve učestalijih otkrivanja primjera pedofilie, ali i drugih štetnih pojava u redovima Crkve usmjerenih orema maloljetnim osobama, izdajemo slijedeću kritiku tih postupaka.
Tražimo da institucije struke ocijene prihvatljivost obreda ispovjedanja maloljetnika od strane svećenika!!!!
Naime, kako je poznato po katoličkoj doktrini u našim se crkvama i drugim vjerskim objektima prakticira ustaljeni obred ispovjedi. Taj obred ne isključuje, čak što više, obavezuje i djecu da pristupe takvom činu, što smatramo neprihvatljivim. Čin ispovjedanja podrazumjeva iznošenje svojih najintimnijih osjećaja. To ispovjedanje se i temelji na represiji, odnosno na ucjeni tj. onaj koji nije potpuno iskren i otvoren pri ispovjedi prijeti mu se raznim kaznama, jedna od kojih je i neulazak u “božanstveni raj” kao i kazna vječito gorućeg pakla. Uzimajući u obzir nezrelu dob maloljetnika koji su podvrženi ispovjedanju, držimo neprihvatljivim takav nestručni vid općenja svečenika sa maloljetnicima, koji ima za cilj proizvest poslušnu individuu, podložnu daljnjoj manipulaciji.
Svjedoci smo otkrivanja sve većeg broja slučajeva pedofilije, pogotovo u redovima crkve. Upravo PEDOFILIJA, jedan od najtežih zločina prema djetetu, je u porastu a obred ispovjesti, prilikom kojeg svećeniku pedofilu i kriminalcu, dijete bude predano kao žrtveno janje, na daljnje raspolaganje može poslužit kao povoljan instrument za regrutiranje budućih žrtava. Ne sluteći, maloljetnik u strahu od kazne, otvara svoju dušu u nadi da će pronaći željeni spas, no nerijetko biva upravo suprotno. Od spasa upada u najtežu agoniju koja ga je mogla zadesit i koja će ga pratit u daljnjem periodu odrastanja i života, silovanje od strane tkz. božjeg izaslanika. Nije potrebno objašnjavat kakve sve traume takvo dijete proživljava, a da je tom dijetetu psihička komponenta života trajno oštećena, zorno govore primjeri kada sad već odrasli i zreli ljudi otkrivaju desetljećima u sebi potiskivana traumatološka iskustva iz najranije mladosti.
Ikako nam je želja senzibilirati ovu našu totalno uspavanu javnost, odustajemo od eksplicitnog iznošenja detalja proizišlih iz svjedočenja bivših žrtava, prvenstveno da nebismo time povredili veliki broj onih koji još uvjek kriju i trpe posljedice sličnih iskustava.
Ali zato u ime SRP-a G.O. Umag prozivamo sve mjerodavne institucije Republike Hrvatske, , političke stranke, Sabor, Odbor za ljudska prava, Pravobranitelja za djecu, Pučkog pravobranitelja kao i sve ostale institucije prije svega stručne da pokrenu odgovornu raspravu u Saboru RH te da se na osnovi takve rasprave izglasa Zakon kojim će se regulirati obred ispovjedanja maloljetnika od strane svećenika!!!!!

SRP G.O. Umag
Predsjednik
Valter Jugovac



SRP Konferencija za štampu

Datum održavanja: 14. I 2013.
Mjesto održavanja: Umag
Tema: Ponašanje crkve

- Crkva se danas u Hrvatskoj ponaša na način kao što se ponašala u srednjem vijeku, kad je bila vodeća snaga društva.

- Povijest, ali i slikarska ostavština majstora Vincenta iz Kastva u liku freski kod Berma, ukazuju da je u srednjem vijeku crkva kao institucija bila ispred suverena.

- Crkva se u Hrvatskoj ponaša tako jer joj to omogućava politika, a politika joj to omogućava jer je i uz pomoć crkve došla na vlast nakon secesije 90-ih. I crkva danas samo naplaćuje svoju uslugu na bahat i arogantan način, a politika vraća dug i pri tome guta knedle i ponizno trpi šamare.

- Izlaz iz postojeće situacije mi u SRP-u vidimo tako da se crkvu odvoji od države i politike, jer ona to danas u Hrvatskoj nije, već je duboko involvirana u stvari koje se tiču države i politike. Crkvu treba svesti u vlastite okvire gdje bi se bavila svojim poslanjem, pronošenjem vjere i vjerskim pitanjima, umjesto stvarima za koje nije stručna ni kompetentna.
Naravno da bi se to postiglo, potrebno je najprije da država odustane od njenog rastrošnog financiranja, koje je iznad uobičajene prakse šireg kruga zemalja. Ta je sredstva potrebno upotrebiti za društveno korisne programe, a crkva bi trebalo da se financira od strane njenih korisnika.

Predsjednik
Vladimir Kapuralin



POLITIZACIJA KATOLIČKE RELIGIJE U HRVATSKOJ

Piše: doc.dr. Pavle Vukčević Udruženje "Naša Jugoslavija" e-mail: pavle.vukcevic@...

Opći religijski principi građanske (civilne) religije, koji trebaju biti osnova građanskih vrijednosti i vjerovanja, na kojima se gradi pravedna zajednica jednakih ljudi, su: poštovanje Boga, vjera u pravednost njegovog suda, nagrada vrline i kažnjavanje poroka te isticanje vjerske tolerancije. Nasuprot toga stoji politička religija koja ima totalitarnu prirodu, jer se njeno djelovanje rasprostire na svim nivoima, ličnog, kulturnog, moralnog i političkog života političke zajednice. Proizvod totalitarnih političkih sistema se oslanja na karizmatskog vođu putem agresivne ideologije, poseže za provjerenim metodama mitologizacije političkih vrijednosti. Netolerantnost je primarna i osnovna karakteristika političke religije.
Analizom hrvatskih društvenih odnosa, dolazimo do saznanja da je katolička religija sudjelovala, i da sudjeluje, u političkoj stvarnosti kao faktor nacionalnog identiteta, uvučena u sve pore društva što joj je osiguralo i zajamčilo dominaciju u društvu. Kad god se pojavi spor u vezi sa moralnim normama (seks, razmnožavanje, pobačaj, homoseksualizam, odgoj i obrazovanje, vjeronauk), religijski čelnici katoličke crkve su istaknuto zastupljeni u raspravama, na radiju, televiziji i štampi. U pravilu uvijek sa prijetećim stavovima, spremni da pozivaju vjernike na otpore i prijete blokadom političkog sistema.
Vjerske vođe duboko su svjesne ranjivosti dječjeg mozga i važnosti toga da indoktrinacija počinje rano. Isusovačko hvalisanje „...daj mi dijete u njegovih prvih sedam godina i ja ću ti dati čovjeka...“, sa stanovišta humanizacije mlade ličnosti zlokobno je i otrcano. Osobama koje kontroliraju - katoličkoj crkvi u Hrvatskoj - osnova je djelovanja nadzor i utjecaj na ono što uče mladi i što doživljavaju - što vide, čuju, misle i vjeruju. Na taj način se želi odrediti budući smjer razvoja društva.
Katolička religija u Hrvatskoj zastupa učenje da je izravno ubijanje fetusa uvijek nemoralno. Prije treba žrtvovati život majke, ili život i majke i djeteta, nego pobaciti. Ali kada je silovana časna sestra, pobačaj se smatra opravdanim. Odbacuju, da je reguliranje rođenja stvar osobne odgovornosti i da to nije smrtni grijeh.
Mnogi od onih koji se najvatrenije bore protiv oduzimanja života, također više nego uobičajeno voljni su oduzimati živote odraslim ljudima. Katolička religija ne shvaća mučne probleme mladih i ne razumije njihove seksualne brige svojstvene dobu sazrijevanja, ne prihvaća i ne prepoznaje znakove puberteta, neuravnoteženosti, uznemirenosti, protestna držanja, način i potrebu održavanja objektivne discipline, kao što nije u stanju da evoluira zanimljivost, sadržajnost, formu, metodološki, didaktički, andragoški i psihološki odgoj i obrazovanje.
Katolička crkva u Hrvatskoj usmjerava, putem vjeronauka, mlado biće prema Bogu, tražeći od njega ljubav, kao da djeca sa druge strane ne prepoznaju vrijednost svojih roditelja koje krasi veselost, odlučnost, briga, dobrota i ozbiljan stav i odgovornost prema životu svoje djece.
Crkva nastoji da dobije pravnu osnovu za diskriminaciju homoseksualizma tvrdeći da je to borba za građanska prava "... ako me pokušate spriječiti da vrijeđam homoseksualce, kršite slobodu religijskih predrasuda, a time kršite i slobodu vjere...“. "Homoseksualni brakovi, su" kaže papa “prijetnja za mir u svijetu“.
Pri svemu tome crkva se poziva na Bibliju (iz nje crpi religijsku snagu), ali Biblija je možda privlačno i pjesničko djelo, dočim nije vrsta knjige koju smijemo dati djeci da na temelju nje oblikuju svoj moral. Konkretnije rečeno, imaju li djeca koja drže Bibliju nadahnućem za „dječju moralnu ispravnost“ uopće ikakvu predodžbu o tome što je zapisano u njoj?
Dosadašnja istraživanja ne podupiru uvriježeno mišljenje da je religioznost (religijski odgoj od vrtića do akademije znanosti u Hrvatskoj) u pozitivnom odnosu s moralnošću. Religijske apologete tvrde, da samo religija (kroz vjeronauk) može pružiti osnovu za odlučivanje o tome što je dobro za hrvatsku naciju.
Nakon što će malo predahnuti, crkva će krenuti u borbu protiv ateista, jer za Katoličku religiju, ateisti se ne smiju smatrati građanima niti domoljubima. „Naš cilj je", kaže crkva, "kršćanska nacija, imamo biblijsku dužnost, pozvani smo od Boga da osvojimo ovu zemlju. Ne želimo ravnopravnost, ne želimo pluralizam." Bog i domovina su nepobjedive ekipe, oni ruše sve rekorde u ugnjetavanju.
Odgovor ateista je: Zato što nema Boga jedino dobro koje čovjek poznaje je sreća, stoga je i najveće dobro činiti ono što nekoga čini istinski sretnim.
Kada će Katolička religija u Hrvatskoj početi izvlačenje iz intelektualnog, terminološkog i religijskog geta i početi se boriti protiv zabluda, lažnih učenja i opasnih nazora? Kada će prihvatiti svakog čovjeka onakvog kakav on uistinu jest, s njegovim slabostima i manama, nikoga ne osuđivati, inkvizatorski ispitivati i ne polaziti od sakralne pozicije mo
ći?




EVOLUZIONE POLITICA

...e noi che lo credevamo in fin di vita, condizioni irreversibili in seguito all'ennesimo sciopero della fame...
no, Pannella è più in forma che mai, ed ha finalmente confermato quanto da noi sospettato negli anni in cui sdoganava l'estrema destra dando la possibilità ai terroristi assassini confessi Mambro e Fioravanti di uscire di galera lavorando presso le strutture collaterali del Partito radicale e poi lasciando che Mambro divenisse dirigente del Partito stesso...
così tesserando altri terroristi neri, da Pierluigi Concutelli a Marco Affatigato, al triestino Livo Lai, assieme a fuoriusciti della lotta armata "di sinistra", come Vesce o D'Elia...
quando si vestiva con l'uniforme croata per solidarizzare con il governo genocida di Tudjman mentre scatenava l'offensiva contro le Krajine nel 1991...
quando a Trieste la rappresentante radicale Sponza sponsorizzava politicamente l'organizzazione Popoli del neofascista veronese Franco Nerozzi, all'epoca in attesa di patteggiare traffici d'armi e mercenari per un ventilato golpe alle isole Comore...

oggi Pannella si allea con la Destra di Storace, il partito intorno a cui si raccolgono personaggi del calibro di Adriano Tilgher ed i triestini Claudio Scarpa e Franco Neami.

Non v'è nulla di nuovo sotto il sole (Ecclesiaste 1,9)

Claudia 


(si veda anche, sulla ipotesi di Marco Pannella senatore a vita:
PER MERITI DI GUERRA