Informazione


Tko je bio ratni zločinac u Srebrenici

1) NKPJ: ZAPADNI IMPERIJALIZAM NAJVEĆI RATNI ZLOČINAC
2) ОTVОRЕNО PISMО Јеlеnе Rаdојkоvić, dirеktоrа Oxford Cеntrа, аmbаsаdоru V. Britаniје, Nј.Е. Dеnisu Kifu PОVОDОM BRITАNSKОG PRЕDLОGА RЕZОLUCIЈЕ О SRЕBRЕNICI


Isto pogledaj:

Зоран Миливојевић: Британска балканска политика и резолуција о Сребреници

Russia vetoes UNSC resolution on Srebrenica massacre


=== 1 ===


ZAPADNI IMPERIJALIZAM NAJVEĆI RATNI ZLOČINAC

Nova komunistička partija Jugoslavije (NKPJ) ističe da je cilj rezolucije o Srebrenici koju je Evropski parlament u Strazburu usvojio 9. jula, skidanje odgovornosti sa najvećeg ratnog zločinca i objektivnog krivca za sve zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, zapadnog imperijalizma.


NKPJ naglašava da je u Srebrenici 1995. godine počinjen stravičan zločin za koji ne postoji bilo kakvo opravdanje. Ubijanje ratnih zarobljenika i civila predstavlja kršenje svih međunarodnih vojnih konvencija i ratni zločin čiji izvršioci zaslužuju najstrože kazne. Međutim, buržoaska imperijalistička većina u Evropskom parlamentu nije izglasala rezoluciju o Srebrenici jer joj je bitno da se zadovolji pravda već da bi se od odgovornosti za taj grozomorni zločin amnestirao zapadni imperijalizam kao i da bi se nastavilo širenje netrpeljivosti i mržnje među jugoslovenskim narodima, u konkretnom slučaju Muslimana i Srba, zarad ekspanzionističkih interesa Brisela i Vašingtona. Zbog toga je u rezoluciji napisano da se osuđuje „genocid“ za koji je optužen srpski narod. Pravilnim tumačenjem definicije reči genocid, mora se konstatovati da njega u Srebrenici nije bilo što nikako ne umanjuje krvoločnost i bezobzirnost kao ni krivicu i odgovornost četničkih nacional-šovinističkih elemenata koji su počinili teške ratne zločine nad zarobljenim muslimanskim vojnicima, kao i civilima, starcima i starijom muškom decom. Međutim, to nikako ne daje za pravo buržoskoj imperijalističkoj većini u Evropskom parlamentu da srpski narod optuži za „genocidnost“ i mržnju prema bratskom muslimanskom narodu. Istina je da je najveći i objektivni krivac za užasni ratni zločin počinjen u Srebrenici zapadni imperijalizam koji je rušeći socijalizam izazvao krvavi bratoubilački rat na prostoru Jugoslavije i prstom nije mrdnuo, iako je mogao, da spreči pokolj u Srebrenici. Zapadnom imeprijalizmu je odgovaralo da do zločina dođe kako bi nesmetano mogao da nastavi sa svojom ekspanzionističkom politikom i vojnim prisustvom na prostorima Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije. Osudom srpskog naroda , koji se borbom za samopredeljenje do otcepljenja u BiH i Hrvatskoj, opredelio za ostanak i očuvanje Jugoslavije zajedno sa crnogorskim narodom, kao i pojedinim pripadnicima drugih jugoslovenskih naroda i nacionalnih manjina, za „genocid“ zapadni imperijalizam želi da ga kazni zbog pravilnog suprotstavljanja njegovom ekspanzionizmu i želje za očuvanjem Jugoslavije. Tu sramnu rezoluciju buržoaska imperijalistička većina je donela da bi skinula odgovornost i krivicu sa sebe kako za srebrenički masakr tako i za sve druge masakre počinjene tokom bratoubilačkog građanskog rata u BiH i Jugoslaviji, koje su omogućili svojim retrogradnim delovanjem Vašington, Brisel, London, Berlin, Pariz i Rim.

Potpuno je licemerno da buržoaska imperijalistička većina u Evropskom parlamentu donosi rezoluciju o „genocidu“ u Srebrenici a nijednom jedinom rečju nikada ni ta niti bilo koja druga zapadna institucija nije osudila užasne ratne zločine zapadnog imperijalizma i njenih marioneta iz Sarajeva i Zagreba, počinjene prema Srbima tokom razbijanja socijalističke Jugoslavije. Potpuno je licemerno srpski narod optuživati za „genocidnost“ u Srebrenici a u imperijalističkom Haškom tribunalu osloboditi od svih optužbi osvedočenog ratnog zločinca, nacional-šovinistu, izdajnika muslimanskog naroda i Jugoslavije, Nasera Orića. Potpuno je licemerno što zapadni imperijalizam osuđuje i potencira samo zločine koje je počinila srpska strana dok u potpunosti prećutkuje ili amenstira od odgovornosti elemente poput Nasera Orića koji su pripadali pro-imperijalističkim marionetskim i petokolonaškim snagama uz čiju pomoć je rušena socijalistička Jugoslavija izazivanjem krvavog bratoubilačkog rata. Dvostruki aršini zapadnog imperijalizma su potpuno jasni. Na taj način Brisel i Vašington žele da obmanu svetsku javnost i skinu odgovornost sa sebe. Jer ako bi u Haškom tribunalu osudili svoje marionete i kvislinge poput Nasera Orića, time bi osudili sami sebe, jer su on i slični naređenja primali i služili interesima zapadnog imperijalizma. Kako tada tako i danas.

Međutim, prljava igra i dvostruki aršini zapadnog imperijalizma, kao i prećutkivanje zločina počinjenih nad srpskim narodom, ni na koji način ne amnestiraju od krivične odgovornosti i dobijanja zaslužene kazne sve izrode srpskog naroda koji su počinili grozomorne zločine u Srebrenici nad njihovom jugoslovenskom braćom Muslimanima. Sasvim je izvesno da po principu komandne odgovornosti krivica pada i na tadašnje četničko i nacional-šovinističko rukovodstvo Republike Srpske koje ništa nije učinilo da spreči zločin u Srebrenici. To ipak ne znači da imperijalistički sud u Hagu ima bilo kakvo pravo bilo kome da sudi za ratne zločine. Zapadni imeprijalizam je najveći ratni zločinac, Haški tribunal deli selektivnu “pravdu“ i kao takav je neprihvatljiv i odmah ga treba ukinuti. Pravda neće biti zadovoljena sve dok se za razbijanje socijalističke Jugoslavije, izazvanje krvavog bratoubilačkog rata i zločine na svim stranama ne bude sudilo inicijatorima i organizatorima, tadašnjim imperijalističkim liderima Bilu Klintonu, Džonu Mejdžoru,Helmutu Kolu i drugim odgovornima.

Pokušaji zapadnog imperijalizma i pro-imperijalističkih marionetskih vlasti u Sarajevu da srpski narod proglase „genocidnim“ nikada neće naći uporište u pravednom i istinoljubivom muslimanskom narodu. Isto tako retrogradni anti-muslimanski stavovi srpskih nacional-šovinista nikada neće zaživeti u pravdoljubivom i istinoljubivom srpskom narodu. To su najbolje pokazali događaji iz prošle godine kada su radni ljudi Bosne i Hercegovine organizovali socijalne proteste širom zemlje protiv pro-imperijalističke buržoazije na vlasti i imperijalističkih okupatora u čemu su nesebično bili podržani od strane radnih ljudi Srbije. Upravo je i jedan od ciljeva rezolucije u Evropskom parlamentu da širi netrpeljivost i mržnju među Srbima i Muslimanima, kako bi se i dalje obezbedilo nesmetano prisustvo imperijalističkih okupatora pod firmom „održavanja mira i sprečavanja nacionalnih sukoba“ i sprečilo povezivanje muslimanske i srpske radničke klase u borbi protiv kapitalističke eksploatacije. Samo solidarnošću, bratstvom i jedinstvom narodi Bosne i Hercegovine, Muslimani, Srbi, Hrvati i ostali, mogu izboriti bolji život za sebe i svoje porodice, a osnovni preduslovi su odlazak zapadnih imperjalista i NATO sa prostora Bosne i Hercegovine i skidanje sa vlasti pro-imperijalističkih buržoaskih vlasti u Sarajevu i Banjaluci.

Sekretarijat Nove komunističke partije Jugoslavije,

Beograd,

14. jul 2015. godine


=== 2 ===


13 јул 2015

Оtvоrеnо pismо Јеlеnе Rаdојkоvić, dirеktоrа Oxford Cеntrа, аmbаsаdоru V. Britаniје, Nј.Е. Dеnisu Kifu pоvоdоm britаnskоg prеdlоgа Rеzоluciје о Srеbrеnici

 


Pоštоvаni,


Оvim putеm žеlim dа izrаzim svоје dubоkо rаzоčаrеnjе kао i оgоrčеnоst pоvоdоm prеdlоgа britаnskе vlаdе kојi sе оdnоsi nа Rеzоluciјu о Srеbrеnici.

Višе оd 40 gоdinа svоg rаdа i živоtа pоsvеtilа sаm nеgоvаnju i prоmоciјi britаnskе kulturе i јеzikа. Rоđеnа sаm u Bеču (Vienna, 1944). Studirаlа sаm аnglistiku/gеrmаnistiku u Hаmburgu, Nјuјоrku, Kаrаčiјu i Bеоgrаdu. Vеć 25 gоdinа vоdim lingvistički cеntаr (Oxford Centar, Bеоgrаd/Niš). Krоz nаšu škоlu еnglеskоg јеzikа prоšlо је višе hilјаdа studеnаtа, а knjižаrа Oxford Centar, kоја rаdi u оkviru istе оrgаnizаciје, је zа оvih 25 gоdinа u sаrаdnji sа britаnskim izdvаčkim kućаmа Oxford, Longman itd. prоdаlа hilјаdе udžbеnikа zа еnglеski јеzik. Zајеdnо sа britаnskim stručnjаcimа, оrgаnizоvаlа sаm mnоštvо stručnih sеminаrа pо cеlој Srbiјi kојi su imаli zа cilј prоmоciјu еnglеskоg јеzikа i kulturе, аli i stvаrаnjе tržištа zа britаnskе izdаvаčе.

Prе svеgа, svоје dubоkо nеslаgаnjе izrаžаvаm u pоglеdu tеrminа gеnоcid kојi sе kоristi u rеzоluciјi. Sаmа dеfiniciја gеnоcidа, kаkо lingvistički tаkо i fаktički, nе mоžе biti primеnjеnа nа slučај Srеbrеnicа:

Žrtvе strаdаlе u grаđаnskоm rаtu u Srеbrеnici nisu bilе žеnе i dеcа vеć nаоružаni vојnо spоsоbni muškаrci. То u оsnоvi diskvаlifikuје tеrmin gеnоcid.
Brој žrtаvа nikаdа niје utvrđеn, а pоštо srpskа strаnа niје imаlа uvid u istrаživаnjа, nе mоžеmо prihvаtiti tu kvаlifikаciјu niti brој žrtаvа. Brој žrtаvа utvrđеn 2005. biо је 1.180. Nа vоlšеbаn nаčin tај brој је 2014. gоdinе dоstigао 6.400 žrtаvа, а оvе gоdinе pојаvоm „nеkih nоvih žrtаvа" dоšlо sе dо brоја оd 8.000. Pitаmо sе kоlikо ćе žrtаvа biti npr. 2020. gоdinе?
Cео nеmiо dоgаđај оdviјао sе u zаštićеnој zоni UN, kоја је pоdrаzumеvаlа dеmilitаrizаciјu.
Pоznаtо је dа su pо ulаsku srpskih snаgа u Srеbrеnicu еvаkuisаni žеnе i dеcа nа muslimаnsku tеritоriјu. Аpsоlutnо niје јаsnо kаkо su sе u tој „dеmilitаrizоvаnој" zоni iznеnаdа zаtеkli nаоružаni muslimаnski vојnici Nаsеrа Оrićа?
DNK аnаlizа dоkаzаnо niје pоuzdаnа, а vrlо vеrоvаtnо је i fаlsifikоvаnа, јеr su bоsаnski Мuslimаni pоtpunо istоg еtničkоg i gеnеtskоg pоrеklа kао Srbi, štо је istоriјski pоtvrđеnо.
Vеliki brој svеtskih i srpskih аnаlitičаrа tvrdi dа је cео dоgаđај u Srеbrеnici biо nаmеrnо iscеnirаn kаkо bi sе stvоriо pоvоd zа bоmbаrdоvаnjе Srbа оd NАТО, bеz оdоbrеnjа Sаvеtа Bеzbеdnоsti UN. Kао štо је pоznаtо, оvај prеsеdаn је оtvоriо vrаtа svim budućim rаtоvimа, rаzаrаnjimа i miliоnskim žrtvаmа nа Bliskоm istоku, u Аfrici i Аziјi u 21.vеku.
Pаrаdоksаlnо је dа sеprаvi gеnоcid nаd 3.500 srpskih civilа u tој istој Srеbrеnici nе sаmо nе pоdvоdi pоd gеnоcid nеgо sе nе spоminjе ni kао rаtni zlоčin. Dа nе gоvоrimо о оstаlim strаdаnjimа srpskih civilа širоm bivšе Јugоslаviје kојi su bili mučki ubiјаni оd strаnе Аl Kаidе, Мudžаhеdinа, hrvаtskо-аmеričkе vојskе i „sаvеzničkоg bоmbаrdоvаnjа".
Nаvоdi kојi gоvоrе о Srеbrеnici kао nајvеćеm gеnоcidu pоslе drugоg svеtskоg rаtа su јеdnа krајnjе mаnipulisаnа i lаžnа kоnstrukciја i zаtо, svе dоk sе nе оrgаnizuје krеdibilnа mеđunаrоdnа istrаživаčkа kоmisiја, kоја bi uklјučivаlа i srpsku strаnu, nе mоžеmо prihvаtiti nikаkvе kvаlifikаciје јеr оnе оčiglеdnо u оvоm trеnutku sаmо služе dаlјеm brutаlnоm pоnižаvаnju srpskоg nаrоdа. Nајgоrе је štо оvim činоm Zаpаdnа Аliјаnsа pоkušаvа dа оprаvdа ničim izаzvаn rаspаd Јugоslаviје i bоmbаrdоvаnjе Srbiје, а u krајnjој instаnci i dаlје rаzdvаја i sprеčаvа pоmirеnjе nаrоdа u bivšој Јugоslаviјi. Pitаnjе је, kоmе tо idе u kоrist i nа čаst?
U svојој istоriјi srpski nаrоd nikаdа niје pоčiniо gеnоcid. Vеkоvimа је živео sа muslimаnimа i drugim vеrskim zајеdnicаmа i rаzviо nајvеću tоlеrаnciјu prеmа svim nаrоdimа svеtа.

Štо sе tičе gеnоcidа, istоriјski nајvеći rаtni gеnоcidi (pоslе јеrmеnskоg u 20. vеku) dоgоdili su sе u Prvоm i Drugоm svеtskоm rаtu nаd Srbimа u Hrvаtskој, Bоsni i nа Kоsоvu.

U tоku Prvоg svеtskоg rаtа strаdаlо је višе hilјаdа srpskih civilа оd strаnе аustriјskе vојskе, а о čеmu pоstојi оbimnа filmskа i fоtо dоkumеntаciја. Srpskа vојskа је tаdа zаdivilа cео svеt јеr је vојnе zаrоblјеnikе nе sаmо čuvаlа nеgо i hrаnilа nа istоm „kаzаnu", о čеmu su svеdоčili svi zаpаdni mеdiјi аli istо tаkо i britаnskе bоlničаrkе. Srbiја је tаdа izgubilа miliоn i pо rаdnо spоsоbnоg i rеprоduktivnоg stаnоvništvа. Žrtvе gеnоcidа iz Prvоg svеtskоg rаtа nikаdа nisu iznеtе prеd svеtsku јаvnоst niti је Srbiја dоbilа ikаkvu rаtnu оdštеtu.

U Drugоm svеtskоm rаtu u nајvеćеm gеnоcidu nаd srpskim civilimа (1941-1945) u kvislinškо-vаtikаnskој Hrvаtskој pоd оkrilјеm nеmаčkе оkupаciје, а pоd rukоvоdstvоm hrvаtskih ustаšа, zаklаnо је оkо dvа miliоnа srpskih civilа. Dоkumеntаciјu о tоmе mоžеtе pоtrаžiti :

– BBC documentary – prеkо pоlа miliоnа žrtаvа;

– Spiegel, аpril 2010 – 1.8 miliоnа žrtаvа;

– Karl Heinz Deschner, pоznаti nеmаčki kаtоlički tеоlоg, u svојim brојnim rаdоvimа nаvоdi dvа miliоnа žrtаvа.

Kао ni svа prеthоdnа strаdаnjа Srbа, tаkо ni оvај gеnоcid niје priznаt оd mеđunаrоdnе zајеdnicе niti је ikаdа оdаtа pоštа оvim miliоnskim žrtvаmа.

Таkоđе, izglеdа dа smо zаbоrаvili svе žrtvе britаnskih bоmbаrdоvаnjа Srbiје u 20. vеku, tе оstаје pitаnjе zаštо је Britаniја bоmbаrdоvаlа srpskе grаdоvе i civilе, а dа pritоm Srbi nikаdа u istоriјi nisu nаpаli Vеliku Britаniјu i njеnu tеritоriјu.

Pоslе svеgа nаvеdеnоg, pоstаvlја sе pitаnjе dа li Vеlikа Britаniја imа mоrаlnо prаvо, оdnоsnо krеdibilitеt, dа budе „Judge and the Jury" nе sаmо u slučајu Srеbrеnicа nеgо i uоpštе. Kоlikо је gеnоcidа, zlоčinа i оtimаnjа nаciоnаlnih dоbаrа učinjеnо u imе i zа rаčun V. Britаniје u prоtеklim vеkоvimа britаnskih kоlоniјаlnih rаtоvа nа svih pеt kоntinеnаtа, оd Аmеrikе, prеkо Аfrikе, Indiје i svе dо Kinе, gdе sе brој žrtаvа mеri stоtinаmа miliоnа.

Dаklе, аrоgаnciја sа kојоm sе britаnskа vlаdа pоstаvlја u slučајu Srеbrеnicе prеdstаvlја nе sаmо krајnji cinizаm nеgо i uvrеdu, kаkо srpskоg tаkо i svih nаrоdа svеtа, а klјučnо pitаnjе је kојi је smisао i cilј оvаkvоg činа.

Nаglаšаvаm dа sе оvо mоје оbrаćаnjе оdnоsi nа pоlitiku V. Britаniје, nipоštо nа britаnskе nаrоdе, kојi su, uprkоs impеriјаlnоm izоbilјu, imаli svоје tеškе trеnutkе u istоriјi.

Таkоđе, mоје оbrаćаnjе niје ličnо i оvim putеm žеlim dа izrаzim divlјеnjе prеmа Vаšеm оdličnоm pоznаvаnju srpskоg јеzikа. Nаdаm sе dа ćеtе imаti žеlјu i priliku dа upоznаtе nајstаriјu еvrоpsku civilizаciјu, kоја nе sаmо dа је nаstаlа nа tеritоriјi dаnаšnjе Srbiје (Lеpеnski Vir, Vinčа itd.) nеgо је srpski nаrоd svе njеnе tеkоvinе (јеzik, mitоlоgiја, еtnоgrаfiја...) оčuvао i dо dаn dаnаs, i prеdао оstаlim nаrоdimа Еvrоpе (о čеmu pišu Gordon Childe, Bryan Sykes, Stephen Oppenhaimer, Collin Renfrew...).

U dоbrој vеri,

Јеlеnа Rаdојkоvić dirеktоr Oxford Cеntrа





(francais / italiano)


TRE A ZERO A TAVOLINO PER LA GRANDE ALBANIA


VUCIC: DECISIONE DELLA CORTE PER L’ARBITRAGGIO SPORTIVO A LOSANNA E’ DEPRECABILE 
<< 10. 07. 2015. – Il premier serbo Aleksandar Vucic ha detto che la decisione della Corte per l’arbitraggio sportivo a Losanna di restituire tre punti all’Albania che le sono stati tolti dopo l’interruzione della partita contro la Serbia a Belgrado e’ deprecabile. La giustizia europea ha dimostrato per l’ennesima volta la sua grande ingiustizia. Coloro che hanno provocato l’incidente sono stai premiati e la vittima e’ stata punita. La decisione della Corte per l’arbitraggio sportivo a Losanna ha offeso la giustizia e le persone normali, ha detto Vucic. Reagendo a quella notizia il premier albanese Edi Rama ha scritto sul Twitter che ha prevalso la giustizia europea. La partita tra la Serbia e l’Albania a Belgrado e’ stata interrotta quando sopra il terreno e’ apparso un drone che tirava la bandiera della cosiddetta grande Albania. Molti indizi dicevano che il fratello di Edi Rama aveva organizzato quell’incidente. L’Uefa ha registrato quella partita con il risultato 3 a 0 per la Serbia ed ha punito la Serbia togliendole tre punti, perche’ i suoi tifosi sono entrati nel terreno. >>


Sulla provocazione del drone « irredentista » allo stadio di Belgrado si veda la documentazione raccolta alla nostra pagina:


Voir aussi:

FOOTBALL : LA SERBIE « RESPONSABLE » DES VIOLENCES DU MATCH CONTRE L’ALBANIE
Courrier des Balkans | De notre correspondant à Pristina | samedi 11 juillet 2015
Le Tribunal arbitral du sport (TAS) a rendu son verdict : la Serbie est tenue responsable des incidents qui ont émaillé la match d’octobre dernier contre l’Albanie. L’équipe serbe s’incline donc 0-3 sur tapis vert et perd toute chance de qualification au Championnat d’Europe 2016...

FOOTBALL : « COMMENT J’AI FAIT VOLER UN DRONE AU-DESSUS DU STADE DE BELGRADE »
Shqip | Traduit par Belgzim Kamberi | samedi 18 juillet 2015
C’est un supporter de foot albanais établi en Italie qui a conçu l’opération qui a mis le feu au stade de Belgrade, le 14 octobre 2014. Ismail Morina raconte son apprentissage du maniement d’un drone et tous les détails de son aventure. Le récit d’un pied nickelé originaire de Kukës...




[Sul tema del terrorismo ustascia nel corso della Guerra Fredda, attivo anche in Italia, si veda la documentazione alla nostra pagina dedicata:


En francais: 
Igor Premužić: CROATIE : NÉO-OUSTACHIS VS. SERVICES YOUGOSLAVES, UNE GUERRE DE L’OMBRE OUBLIÉE
(H-Alter | Traduit par Chloé Billon | mercredi 3 juin 2015) ... Du temps de la Yougoslavie socialiste, la diaspora nationaliste croate a multiplié les attentats, menant une véritable guerre de l’ombre contre l’UDBa, les services secrets yougoslaves. Un pan d’histoire que l’on regarde encore trop souvent avec des lunettes partisanes...



Dvostruka mjerila za terorizam

Igor Premužić
22.05.2015.


Zašto danas svi pod tepih guraju terorističko djelovanje proustaške emigracije? Upravo ona imala je snažne terorističke ćelije, koje su imale za cilj gerilskom borbom vratiti NDH, ostvariti neovisnu kapitalističku i "demokratsku" Hrvatsku. Ustaše, koje s demokracijom nisu imali nikakve veze, osnovali Hrvatski narodni otpor, Hrvatski oslobodilački pokret, Hrvatsko revolucionarno bratstvo i slične organizacije koje su u svojem programu imale oružanu ili mirnu obnovu NDH, a sve su veličale ustaški zločinački režim i kvislinšku NDH.

Terorizam je danas riječ koja dominira medijskim prostorom. Terorizam je na dnevnicima, u novinskim tekstovima, u govoru i među nama stalno prisutna riječ koja ima negativnu konotaciju. Terorizam je kada neki ljudi zbog ostvarivanja svoji ciljeva ubijaju ljude koji hodaju po ulici i gledaju svoje poslove. Terorizam je kada teroristi (oni koji terorizam provode u djelo) podmeću bombe, iz zasjede ubijaju političke predstavnike neke države i pri tome ne mare puno za usputne žrtve. Te usputne žrtve su u pravilu žene, djeca i njihove majke, stariji ljudi i oni koji s ostvarivanjem ciljeva tih terorista nemaju baš ništa, niti bi te teroriste svojim postojanjem mogli bilo kako ugroziti. Teroriste to ne zanima, upravo suprotno - oni svojim djelovanjem žele stvoriti što više takvih nedužnih žrtava pa podmeću bombe pod tračnice vlakova, eksploziv stave pod sjedala kino dvorana, na željezničke kolodvore ili restorane.

--- Ministarstvo vanjskih poslova RH neće od Njemačke zatražiti uvid u spise tajnih službi, da se vidi odnos između HOP-a, HBR-a i BND-a. Nikoga to ne zanima, ali svi osuđuju agente Udbe ---

Teroristi u današnjem svijetu imaju čak i svoje države, imaju svoje prihode, potpomažu ih druge države koje u tom kaosu koji proizvode teroristi pronalaze neki svoj politički, ekonomski ili geostrateški interes. Zanimljiva je i definicija da su teroristi za nekoga borci za slobodu. I to je isto tako činjenica. I partizane su nazivali banditima i to su ih nazivali oni koji su imali logore za istrebljenje djece.

Današnjoj Hrvatskoj je manje poznato da je na europskom tlu nakon rata bilo dosta terorizma, terorizma koji je odnosio veliki broj žrtava, a koji je bio pomagan i od Amerikanaca i njihovih saveznica, isto kao i od SSSR-a i njegovih saveznica. Tako smo imali razne prokomunističke organizacije koje su se borile protiv kapitalizma, ali i pronacističke organizacije koje su se borile za uspostavu poretka koji je bio poražen u II svjetskom ratu.

Tako je upravo hrvatska emigracija bila ta koja je imala snažne terorističke ćelije koje su imale za cilj gerilskom borbom vratiti NDH, ostvariti neovisnu Hrvatsku koja je kapitalistička i "demokratska". Ustaše, koje s demokracijom nisu imali nikakve veze, osnovali Hrvatski narodni otporHrvatski oslobodilački pokretHrvatsko revolucionarno bratstvo i slične organizacije koje su imale u svojem programu oružanu ili mirnu obnovu NDH, stvaranje NDH, a sve su veličale ustaški zločinački režim i kvislinšku NDH. Te organizacije nisu bile agresivne i terorističke samo na deklarativnom nivou, nego su izvele i brojne akcije s ljudskim žrtvama, obučavale su vojne trojke koje su kanile ubacivle u prostor današnje Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Ono što je bilo više nego indikativno jest da su te organizacije imale podršku tajnih službi, prije svega, Njemačke, ali i ostalih zemalja na području na kojem su djelovale.

--- Današnje države koje imaju posla sa grupacijama i teroristima sličnim onima hrvatske eksremne emigracije, bez puno objašnjavanja ubijaju teroriste na teritorijima drugih država ---

Tako su Frank Hofmann i Philipp Grüll, autori filma Ubojstvo u Titovo ime – tajna odreda smrti u Njemačkoj došli do saznanja da su Njemačke tajne službe pomagale i štitile pripadnike hrvatskih terorističkih organizacija, pa kažu:

"Grüll: Odnos je bio ambivalentan. U pedesetim je godinama i na početku šezdesetih SR Njemačka poticala i financijski pomagala hrvatsku emigraciju. Smjer Savezne Republike bio je tada strogo antikomunistički i antisocijalistički. Na Hrvate u egzilu gledalo se kao na političku snagu usmjerenu protiv režima u Beogradu i samim time na strani Njemačke. Poslije su pak hrvatske emigrantske organizacije u Njemačkoj zabranjene zbog terorističkih težnji. Ipak, njemačke tajne službe i u sedamdesetim godinama pokušavale su si osigurati određeni utjecaj na hrvatske emigrantske organizacije."

--- VIDEO: Ubistvo u Titovo ime (propaganda der Deutschen Welle, 2015)

No, koga su to njemačke tajne službe štitile i s kojim ciljem?

Na području Hrvatske nakon svršetka rata djelovali su Križari (Škripari). To je bio naziv za terorističke skupine ustaša koje su preostale u Hrvatskoj nakon razbijanja vojnih postrojbi NDH, a koje su još neko vrijeme izolirano djelovale od 1945. do 1950. godine. Pod sloganom "Za Hrvatsku i Kristaprotiv komunista" i pod vodstvom Vjekoslava (Maksa) Luburića, bivšeg generala Oružanih snaga NDH, izvodili su terorističke akcije, ubijali istaknute pripadnike vlasti Jugoslavije ali i građane Jugoslavije koji su samo htjeli normalno živjeti. Prema dostupnim podacima, teroristi su ubili oko 2000 pripadnika snaga sigurnosti.

Hrvatska emigracija je otvoreno podupirala takve terorističke aktivnosti, te su time postali meta tajnih službi Jugoslavije. Izdvojit ćemo samo neke poznatije akcije izvedene od strane organizacija koje su se zalagale za oružanu uspostavu nove NDH. 

--- Novinari i analitičari u današnjoj Hrvatskoj gledaju kroz vrlo čudne naočale djelovanje Udbe i ne postavljaju kritička pitanja ---

Miniranje pruge Zagreb-Karlovac

U lipnju 1963. grupa od devet ljudi ilegalno se prebacuje u zemlju i kreću se preko Brinja s idejom da u zrak dignu prugu Zagreb-Karlovac. Postavili su eksploziv koji nije nanio dramatičnu štetu, a u roku od 14 dana svi su uhvaćeni i osuđeni na strogi zatvor u trajanju od 7 do 14 godina.

Atentati 

Stanko Kardum, člana HRB-a, 1965. teško ranjava Andriju Klarića, jugoslavenskog konzula u Münchenu, zbog čega su ga poslije na zatvor osudile njemačke vlasti. Godine 1966. Franjo Goreta izvršio je atentat na Savu Milovanovića, službenika konzulata u Stuttgartu, i zbog toga je završio u zatvoru na 8 godina.

Teroristi su bacili bombu na Klub Jugoslavena u Parizu, a u veljači 1968. godine postavili su bombu u toalet restorana Paradies u Scheveningenu za vrijeme održavanja konzularnih dana SFRJ. U toaletu kluba jugoslavenske ambasade u Parizu eksplodirala je bomba teška kilogram i pol. U Melbourneu je u konzulatu SFRJ eksplodiralo nalivpero bomba, a u veleposlanstvu u Sydneyju nađeno je 150 kilograma eksploziva s uređajem za aktiviranje.

--- Zanimljivo je da nitko ne postavlja pitanje zašto su Njemačka i njene tajne službe dozvoljavale neometano djelovanje opasnih hrvatskih skupina ---

Bomba na željezničkom kolodvoru Beograd

Grupa Šarac-Odak je u garderobu Glavnog kolodvora u Beogradu podmetnula nekoliko eksplozivnih naprava koje na svu sreću nisu eksplodirale. Samo mjesec dana kasnije ista je grupa uspjela aktivirati bombu na istom mjestu. Teško je ozlijeđeno 14 ljudi, a organizator Ivan Jelić je kasnije osuđen na smrtnu kaznu.

Bomba u beogradskom kinu 22. oktobra

Bomba koja je 13. srpnja 1968. eksplodirala u kinodvorani 22. oktobra ozlijedila je 85 ljudi, a jedan je čovjek poginuo. 10. siječnja 1978. godine, u krugu Centralnog zatvora u Beogradu, izvršena je smrtna kazna nad Miljenkom Hrkačem, tridesetogodišnjim tesarom iz sela Mokrog kod Lištice, podmetačem bombi u beogradskom kinu 20. oktobar i u garderobi Glavne željezničke u Beogradu. Mnogi su organizatori i izvršioci uhićeni i procesuirani. Gezo Pašti u Düsseldorfu je završio u zatvoru, a Josip Senić osuđen je zbog ilegalnih aktivnosti u Stuttgartu.

Neuspjeli ustaški ustanak

Hrvatsko revolucionarno bratstvo je 1972. u Jugoslaviju poslao grupu od 19 članova. Granicu su prešli u srpnju, ali svi su likvidirani u samo pet dana. Plan je bio uništiti policijske postaje, likvidirati političke dužnosnike i zatrovati beogradski vodovod. Među likvidiranima su se našli i Ambroz i Adolf AndrićIlija GlavašStipe LjubasĐuro Horvat i drugi. U zemlju su stigli sa 6 pušaka, 17 pištolja, 4 karabina, 2 automata, dvije automatske puške i čak 11 tisuća metaka. Donijeli su i 19 noževa, 2 radiostanice, 6 kompasa. Koliko je težak bio okršaj s pripadnicima HRB-a, pokazuje podatak, zabilježen u drugim dokumentima SSUP-a, da je grupa Raduša, prije nego što je likvidirana, uspjela ubiti 13 i raniti 15 vojnika, milicionara i pripadnika Teritorijalne obrane.

--- Nitko ne govori da je Udba ubijala ljude koji su bili umiješani u financiranje ili sudjelovanje u terorističkim organizacijama koje su ubijale, podmetale bombe i ubacivale oružane skupine unutar - tada - legalne i međunarodno priznate i ugledne države ---

O suđenju Perkoviću i Mustaču (optuženima da su kao agenti Udbe ubili pripadnika emigracije) Jozo Ćurić izvještava već mjesecima. Medijski prostor je pun raznih analiza o "zločinačkoj" komunističkoj vlasti koja se "obračunavala s političkim neistomišljenicima". Jako objektivno izvještavanje i "analize".

U Njemačkoj je u to doba radio jako veliki broj ljudi s prostora bivše Jugoslavije. Možemo slobodno reći, na stotine tisuća ljudi. Prema nekim informacijama od 1946. pa sve do 1989. Udba je ubila 67 Hrvata izvan zemlje, pokušala ubiti njih 23, otela njih četvero, pokušala oteti dvoje, a za četvero emigranata ne zna se koja ih je sudbina zatekla. Daleko najveći broj ubijenih, njih 35, smrt je dočekalo u Zapadnoj Njemačkoj. Ostali su ubijeni u akcijama Udbe u ostalim zemljama u koje su Hrvati tradicionalno emigrirali, napose u Austriji, Kanadi, Italiji, Argentini i Francuskoj.

Nitko ne govori da je Udba ubijala ljude koji su bili umiješani u financiranje ili sudjelovanje u terorističkim organizacijama koje su ubijale, podmetale bombe i ubacivale oružane skupine unutar - tada - legalne i međunarodno priznate i ugledne države u svijetu. Udba nije nasumično ubijala koga je stigla, nego je temeljem procjena i tajnog djelovanja odabirala po društvo i državu najopasnije članove raznih organizacija koje su dokazano djelovale i ubijale ljude.

Zanimljivo je kako nitko ne govori o tadašnjem terorističkom djelovanju hrvatske emigracije. Zanimljivo je i da nitko ne postavlja pitanje zašto su Njemačka i njene tajne službe dozvoljavale neometano djelovanje takvih opasnih skupina. Zašto je Njemačka, i s kojim ciljem, podupirala terorističke grupe i njihovo djelovanje na svojem teritoriju? Tu se postavljaju brojna pitanja na koje nema odgovora, ali u javnom prostoru ih nitko ne postavlja. Novinari i analitičari u današnjoj Hrvatskoj gledaju kroz vrlo čudne naočale djelovanje Udbe i ne postavljaju kritička pitanja. Njima terorističko djelovanje ne predstavlja povod za reakciju. Današnje države koje imaju posla sa sličnim grupacijama i teroristima bez puno objašnjavanja ubijaju teroriste na teritorijima drugih država. Bile one njihove saveznice ili ne. Teroriste i njihovu djelatnost sprečava se u samom nastajanju, a dokazani teroristi su legalne i legitimne mete i o tome u današnje svijetu nema čak niti rasprave. Teroristi se ubijaju, ubijaju se i njihove obitelji i svi koji se slučajno zateknu u njihovoj blizini. Taj pristup i takvo preispitivanje razdoblja kada su ubijani razni pripadnici hrvatske emigracije nemoguće je vidjeti u današnjoj Hrvatskoj. Ministarstvo vanjskih poslova neće Njemačkoj dostaviti upit za uvid u spise tajnih službi da se vidi odnos između HOP-a, HBR-a i BND-a. Nikoga to ne zanima, ali svi osuđuju agente Udbe koji su pripadnike tih organizacija likvidirali. Čudan pristup, čudnih novinara, čudne televizije koja izvještava za čudnu javnost.






(english / italiano)

Srebrenica: parola in codice per il linciaggio dei Serbi

1) Tentato linciaggio del premier Vučić a Potočari (Srebrenica) / Serb PM attacked with stones at Srebrenica memorial
2) An Interview with Diana Johnstone: “Denying” the Srebrenica Genocide Because It’s Not True
3) Opinioni: Efraim Zuroff  / Giorgio Coianiz e Sergio Gervasutti / Sandi Volk / Vitaly Churkin, Sergey Lavrov, Nebojsa Malic


=== 1 ===

Bosnia and Herzegovina: Serb PM attacked with stones at Srebrenica memorial (RT, 11 lug 2015)
A crowd of angry mourners chased Serbian Prime Minister Aleksandar Vucic during a ceremony for the 20th anniversary of the mass killing of Muslims in Srebrenica on Saturday, pelting the Serbian leader with rocks and bottles. The prime minster was reportedly hit in the face with a stone, breaking his glasses...

Serbia demands investigation after ‘deplorable’ attack on PM at Srebrenica (RT, July 11, 2015)

---


Vučić aggredito a Potočari

Andrea Oskari Rossini
 | Potočari  11 luglio 2015

Domani a Srebrenica non ci saranno più né il Primo ministro serbo né gli hooligan che lo hanno aggredito. Solo un po' di tensione in più
L'esito era prevedibile. Aspettando l'inizio delle commemorazioni ufficiali tra le tombe del Memoriale di Potočari, chiedevo ai bosniaci che continuavano ad affluire cosa ne pensassero della presenza del Primo Ministro serbo, Aleksandar Vučić. Nessuno dava risposte positive. Un signore di Tuzla era stato il più esplicito: “Non bisogna permetterlo.”
Eppure la visita era iniziata nel migliore dei modi. Vučić era stato accolto dalle Madri di Srebrenica, che gli avevano appuntato sul petto una margherita bianco-verde, simbolo del genocidio del '95. Anche il sindaco di Srebrenica, Ćamil Duraković, aveva mostrato disponibilità nei confronti del Primo Ministro. Ma le polemiche della vigilia avevano lasciato il segno. Proprio Duraković, nei giorni dell'arresto di Naser Orić in Svizzera su mandato interpol richiesto dalla Serbia, aveva detto di non poter garantire la sicurezza di Vučić a Potočari. Il rilascio del comandante della difesa di Srebrenica aveva fatto calare la tensione, ma ormai le parole erano state pronunciate. La vicenda del voto sulla Risoluzione per Srebrenica, al Consiglio di Sicurezza delle Nazioni Unite, aveva inquinato ancor più lo scenario. Il Primo Ministro serbo aveva legato la propria partecipazione al respingimento della Risoluzione, perché per la Serbia il termine “genocidio” è inaccettabile. Troppi distinguo.

La folla

Dopo i discorsi tenuti nell'ex base dei caschi blu olandesi, i rappresentanti internazionali si sono spostati nell'area del Memoriale. La folla – più di 50.000 persone - ha cominciato a sussultare. Vučić ha deposto un fiore per le vittime, poi è cominciata l'aggressione. Un gruppo ha spiegato uno striscione con una frase attribuita a Vučić (“Per ogni serbo morto uccideremo 100 musulmani”), e in un attimo sono tornati gli anni '90, con l'aggiunta di qualche sporadico “Allahu Akbar”. Nonostante la difesa delle forze di sicurezza, e gli inviti alla calma immediatamente pronunciati dal reis ulema Kavazović, il leader religioso dei musulmani bosniaci, la scena faceva paura. È diventato immediatamente chiaro che far entrare Vučić, in quell'arena, era stata una leggerezza, e la commemorazione delle vittime di Srebrenica è diventata subito qualcos'altro.
Domani a Srebrenica non ci saranno più né Vučić né gli “eroi” che l'hanno costretto a fuggire, solo un po' di tensione in più nel giorno in cui i serbi commemorano le proprie vittime al Memoriale di Kravica, tra manifesti di Putin e inni alla Republika Srpska.

Un'occasione sprecata

Nei Balcani vige la politica del “Da, ali”, “Sì, però”. È un leit motiv, sia tra la gente comune che nelle posizioni ufficiali. “Anche noi abbiamo commesso crimini, però”. Nella condanna dei crimini di guerra non servono i “però”. Serve la posizione delle Donne in Nero di Belgrado. Anche loro vengono dalla Serbia, e si presentano al Memoriale di Potočari ogni 11 luglio. Con un messaggio semplice: “Solidarietà” con le vittime, e “Responsabilità” per i crimini commessi dalla propria parte. Non si può aspettare che Vučić parli tutto a un tratto come le Donne in Nero, sue oppositrici da sempre. Negli anni '90, lui era parte integrante della politica nazionalista serba che tanti lutti ha provocato nella regione. Proprio per questo, tuttavia, il cambiamento del suo discorso politico è un segnale importante. Non ha certo la limpidezza della posizione delle donne, ma oggi Vučić china il capo di fronte alle vittime di una strage che fino a qualche anno fa, per gran parte delle istituzioni e dell'opinione pubblica serba, non era neppure esistita. Per questo quella di oggi è stata un'occasione sprecata.

11 luglio

L'11 luglio è una data sempre più carica di significati. Il ricordo della più grande strage avvenuta in Europa dalla fine della Seconda Guerra Mondiale meriterebbe più rispetto, e un profilo più basso da parte dei diversi rappresentanti delle istituzioni coinvolte. Meno chiasso prima, durante, e dopo. Si tratta di seppellire le vittime faticosamente ritrovate e identificate dall'Istituto Internazionale per le Persone Scomparse e dall'apposita commissione bosniaca nel corso dell'anno trascorso, e di manifestare rispetto per loro e i loro familiari. La politica stride in questa giornata. Ci sono famiglie che hanno atteso 20 anni questo momento. Altre continuano a vivere con l'angoscia di non sapere dove sono i resti dei propri cari. Ci sono madri che, perdendo la ragione, vanno sui campi minati alla ricerca delle ossa dei figli, sulla base di semplici voci secondo cui “lì ci potrebbe essere una fossa”. Vučić ha risposto all'aggressione subita oggi in Bosnia con parole di saggezza e moderazione, dichiarando di voler continuare con una politica di mano tesa verso il vicino e di riconciliazione tra Serbia e Bosnia Erzegovina. Potrebbe fare di più. Intervenire presso le istituzioni serbo bosniache perché mettano a disposizione delle famiglie le informazioni sulla dislocazione delle fosse comuni. Mancano ancora quasi 2.000 persone all'appello, e non è possibile aspettare altri 20 anni. La riconciliazione ha bisogno di gesti concreti. La sua presenza, l'anno prossimo, sarebbe accolta in maniera diversa.

---


Governo bosniaco ha imposto che si organizzino indagini

13. 07. 2015. – Il Consiglio dei ministri della Bosnia ed Erzegovina ha imposto al Ministero della Sicurezza di indagare tutte le circostanze che hanno paortato all’attacco contro il premier serbo Aleksandar Vucic a Potocari, nei pressi di Srebrenica, sabato scorso. Il Ministro della Sicurezza della Bosnia ed Erzegovina Dragan Mektic ha detto in conferenza stampa dopo la riunione straordinaria del Consiglio dei ministri a Sarajevo che l’Agenzia per le indagini e la protezione Sipa ha ignorato le richieste dell’aiuto nell’organizzazione della cerimonia commemorativa del ventesimo anniversario della strage. Il coordinamento tra le agenzie della polizia ha funzionato malissimo. I loro membri litigavano tra di loro, ha dichiarato Mektic. Il Governo della Bosnia ed Erzegovina ha ordinato che tutti gli organi della polizia statale collaborino nelle indagini.

---


Agenzia Securitas è stata incaricata della sicurezza durante la cerimonia commemorativa a Potocari

13. 07. 2015. – L’agenzia Securitas, che appartiene a Mirsad Catic, il consulente del lieder dei musulmani bosniaci Bakir Izetbegovic, è stata incaricata della sicurezza durante la cerimonia commemorativa a Potocari nei pressi di Srebrenica, ha riportato la TV della Federazione della Bosnia ed Erzegovina. La procura dello Stato ha organizzato le indagini sull’attacco contro il premier serbo Aleksandar Vucic. Quell’incidente ha dimostrato che i servizi di sicurezza e la polizia della Bosnia ed Erzegovina non sono organizzzati bene, ha riportato la TV della Federazione.

---


Vasic: sono state identificate altre 10 persone che hanno aggredito il premier Vucic 

16. 07. 2015. – Il direttore della polizia della Repubblica serba Gojko Vasic ha confermato a Banjaluka che le indagini della polizia sull’incidente dell’11 luglio a Srebrenica, nel quale è stato aggredito il premier serbo Aleksandar Vucic, hanno dato i primi risultati. Finora sono state identificate venti persone che hanno sicuramente partecipato all’attacco. Le indagini sono dirette dalla procura speciale della Repubblica serba. Scambieremo le informazioni con i colleghi della Bosnia ed Erzegovina e la Serbia, perché deve essere scoperto chi ha partecipato al tentativo di attentato contro il premier Vucic, ha detto Vasic. Il Ministero dell’Interno della Repubblica serba ha già consegnato le relazioni alla procura speciale, nelle quali sono state identificate le persone che hanno preso parte all’attentato contro Vucic dopo la commemorazione delle vittime della strage a Srebrenica.

---


Dacic: Serbia attende relazione ufficiale dalle autorità della Bosnia ed Erzegovina 

17. 07. 2015. – La Serbia continuerà a condurre la politica della riconciliazione e del rafforzamento della stabilità nella regione. L’incidente che è accaduto durante la cerimonia commemorativa in occasione del ventesimo anniversario della strage a Srebrenica, nel quale è stato aggredito il premier Aleksandar Vucic, avrà le conseguenze negative, ha dichiarato il capo della diplomazia serba Ivica Dacic. L’attacco contro il premier Vucic a Potocari, nei pressi di Srebrenica, è uno dei peggiori incidenti nei rapporti tra i due Stati. La Serbia attende la relazione ufficiale al riguardo dalle autorità della Bosnia ed Erzegovina, ha dichiarato il ministro Dacic.


=== 2 ===



JULY 16, 2015

Saturday, July 11th, was the official 20th anniversary of what is called the “Srebrenica Massacre” and “the Srebrenica Genocide,” when Muslim men were killed by Serbian forces in the Bosnian civil war of 1992 to 1995. The Western consensus about what happened at Srebrenica is, like the official history of the Rwandan massacres, disputed by academics, journalists and international criminal defense attorneys including Ed Herman, David Peterson, Michael Parenti, Robin Philpot, John Philpot, Christopher Black, Peter Erlinder, Ramsey Clark, and Diana Johnstone.  Both official histories serve as cornerstones of Western interventionist ideology.

Last week, prior to the July 11th commemoration, Russia infuriated Samantha Power, US Ambassador to the United Nations, by vetoing a Security Council resolution on Srebrenica because it included the word “genocide.” Four Security Council members, Angola, China, Nigeria and Venezuela, abstained. Speaking to the Voice of America, Samantha Power then called all those who disagree with the Western consensus “genocide deniers.”  I spoke to genocide denier Diana Johnstone, author of Fools’ Crusade: Yugoslavia, NATO, and Western Delusions and Queen of Chaos: the Misadventures of Hillary Clinton, coming in September from CounterPunch Books.

Ann Garrison: Diana Johnstone, UN Ambassador Samantha Power calls you a genocide denier, along with Ed Herman, David Peterson, Michael Parenti, and anyone else who’s dared to challenge Western consensus on what happened at Srebrenica in July 1995. What’s your response?

Diana Johnstone: Well, I am very much a genocide denier, and I’m proud of it and I can say why.

AG: Please do.

DJ: Yes, because what happened was not a genocide. Note that denying “genocide” means denying an interpretation, not the facts, whatever they are. There was a massacre of prisoners, whose proportions are disputed. That was a war crime. But it was not genocide. When your victims are military age men and you spare women and children, that cannot be genocide by any sensible definition. The International Criminal Tribunal for Yugoslavia was set up to blame the Serbs for genocide, and they did so by a far-fetched sociological explanation, claiming that because the Bosnian Muslims had a patriarchal society, killing the men would be a sort of genocide in one town. But that is not what people understand by genocide.

AG: Why were Serbians a US target?  And why were Bosnian Muslims favored?

DJ: Well, for one thing, the Clinton Administration and subsequent administrations have had a policy of allying with Muslims all around the world. Partly in a long term anti-Russian strategy which goes back to Zbigniew Brzezinski’s policy of supporting Mujahadeen in Afghanistan. The notion that the soft underbelly of the Russian Empire is Muslim and that they can be used against Orthodox Christians – that’s a long term US strategy going back to Brzezinski’s role in the 1970s.

AG: In the Carter Administration?

DJ: Yes, and so Serbia was seen as a potential Russian ally in the region, as the Serbs are Orthodox Christians, and so that was the reason it was targeted. The story was that Orthodox Christians are the bad guys and the Muslims are the good guys. And that’s been a constant US strategy for the last several decades.

AG: So, you’re saying that the USA is not constantly fighting evil Muslims all over the world?  

DJ: No, it’s fighting the less evil ones. It’s been fighting the ones who are more secular. It was fighting the less fanatic. In Bosnia, the US supported Izetbegovic who was the most Islamist politician among Muslims there, who had written a declaration saying a country with a Muslim majority should be ruled by Islamic law.  It was fighting Gaddafi, whose main enemy was the extreme Muslims, and it got rid of Gaddafi, and now they’re taking over Libya. It attacked Saddam Hussein, who had a secular society, who was hated by the Islamic extremists. And now they’re taking over Iraq. And the United States has been against Assad’s regime in Syria. They have targeted precisely the Muslim regimes which were not religiously fanatic. So of course Islam is divided, so the United States has been killing Muslims, but they have been favoring the most extremist.

There’s another point I want to make and that is that calling Srebrenica a genocide is extremely harmful for more than one reason. Of course we know that the main reason for this has been to justify future wars by saying, “Oh dear, we let this happen in Rwanda. We let this happen in Srebrenica, so we have to have preventive wars to prevent it from happening again.” That’s the ideological pretext used by the United States. But, the fact is that supporting the view that the West stood by – which is a sort of Samantha Power thing –  we just stood by and let the Serbs commit genocide against Muslims is harmful in other ways as well.  That line, which is untrue, is used to recruit people to extreme Islam against the West, which is what is happening in the Middle East. Because they think the West is the enemy, the West supported genocide of Muslims, we are the victims, therefore we are justified. And they’re recruiting young men from all over the world, including Europe, to go and fight the West partly on the basis of that pretext. So it’s very harmful, this lie.

AG: So all of the US attacks on secular states, where Islam is the dominant religion, have led to Islamic fundamentalism and recruitment to groups like ISIS? 

DJ: ​Absolutely, absolutely. And the whole US policy for the past decades has in fact inspired this extreme Muslim radicalism against the West. The notion was that we’ll get the Muslims on our side by supporting them, but it’s worked quite the opposite way because we have weakened the secular Muslim leaders, and with the help of our dear ally Saudi Arabia, which is of course an extremist Muslim state and our close ally in the region.

AG: Would you like to say anything about the controversial figure of 8,000 dead? Global Research published an interview with Ed Herman headlined “The Srebrenica Massacre was a Gigantic Political Fraud,” in which he says that the numbers were inflated without supporting forensic evidence and that there were many massacres in the Srebrenica area, including massacres of women and children in Serb villages.

DJ: Well, I’m very skeptical about this 8,000 number, more than skeptical. I think it’s clearly not true, but I didn’t want to dwell on that because my main point is not so much how many bodies, but the uses of this, the exploitation of it.  And also, the fact that since it was men and boys of military age, this cannot be genocide.  This is the sort of massacre that happens in wars.  Men get killed because of what they are; they’re on the other side.  That’s what it’s all about.  And of course it happened on both sides. This was a war; it wasn’t just Serbs killing Muslims. Muslims were killing Serbs. I mean this was a civil war with two sides fighting.

AG: That is exactly what is ignored about Rwanda. The infamous 100 days in Rwanda were the final days of a four year war of aggression that begin when Ugandan troops invaded Rwanda in October 1990 and then waged a four year war until they seized power in Kigali.  The received story treats the 100 days as though it happened in a vacuum.

Is there anything else you’d like to say about Srebrenica?

DJ: Well, maybe there is one more thing I should have said.

AG: Go ahead.

DJ: That is, it’s very ironic that Bill Clinton is going there as one of the official mourners of the dead at Srebrenica, because a story that is very much circulated outside of mainstream media is that the whole Srebrenica Massacre was a trap that was deliberately laid to lure the Serbs in because Alija Izetbegovic, the Muslim leader, had heard from Bill Clinton that Clinton needed for there to be a massacre of at least 5000 Muslims in order to politically bring the US and NATO into the war on the Muslim side.

That’s in a book by a Bosnian Muslim leader, Ibran Mustafic. The book, however, is in Serbo-Croatian. It was mentioned in a UN report that a lot of Muslims have said that the Srebrenica Massacre was a setup in order to blame the Serbs and get the US and NATO in on the Bosnian Muslim side. That’s been said by a lot of people, and there’s a documentary film about it, but that has been kept out of the mainstream discourse entirely.

AG: Is there documentation that Clinton said that?

DJ:  There’s documentation that Izetbegovic thought he said that. And, remember that they don’t speak the same language. Clinton might have said offhand, “Well, y’know I’d need a massacre of at least 5000 to be politically able to come in,” without really meaning that anyone should stage such a massacre. I’m not accusing Clinton of having ordered the massacre. But on the other hand, it is extremely probable that Izetbegovic, whose whole strategy was to portray the Bosnian Muslims as pure victims, might have taken that up. And he ordered the commander out of Srebrenica. There was no defense there, although there were more soldiers, more Bosnian Muslim soldiers, in Srebrenica than Serbian soldiers who attacked. But they did not defend, they ran away. And this has been interpreted by a lot of Bosnian Muslims as deliberately setting things up in order to have Serb vengeance, because there had been a lot of Serb victims of the Muslim soldiers. They had killed over 3000 Serb villagers in the region. And so, many believe that this was deliberately set up to have the victims that would bring the US in on the Bosnia Muslim side.  Even the French General Morillon said that.

But another reason it was not genocide against Muslims is that the Serbs were allied with another group of Bosnian Muslims on the western side of Bosnia, whose leader was a secular Muslim, Fikret Abdic, who was originally more popular than Izetbegovic, got more votes. So the genocide label is absolutely absurd, and yes I’m a genocide denier because it’s not true.

Diana Johnstone is the Paris-based American author of Fools’ Crusade: Yugoslavia, NATO, and Western DelusionsHer 2005 essay “Srebrenica Revisited,” can be read on the Counterpunch website. From 1979 to 1990, she was the European Editor of In These Times. From 1990 to 1996, she was the press officer of the Green group in the European Parliament.  She is also the author of “The Politics of Euromissiles: Europe’s Role in America’s World,” and her new book “Queen of Chaos: The Misadventures of Hillary Clinton,” will be published by Counterpunch Books this year.  She can be reached at diana.johnstone@....


=== 3 ===

Read also:

All Srebrenica massacre culprits must be punished – Moscow (July 11, 2015)
The opinions of Vitaly Churkin, Sergey Lavrov, Nebojsa Malic
http://rt.com/news/273037-srebrenica-massacre-anniversary-justice/

---


Zuroff: a Srebrenica non è stato commesso un genocidio 

15. 07. 2015. – Il direttore del Centro Simon Wiesenthal Efraim Zuroff ha dichiarato che quello che è accaduto a Srebrenica nel 1995 non è stato un genocidio. La parola genocidio è stata abusata molte volte. Quel termine si abusa anche quando si parla dell’olocausto. L’olocausto è il genocidio. Nessuno desidera che esso accada di nuovo. Quello che è accaduto a Srebrenica non è stato un genociodio perché, tra l’altro, le forze serbe hanno liberato donne e bambini e non li hanno uccisi, ha detto Zuroff.

---

Lettera apparsa sul Messaggero Veneto (Udine) martedì 14/7/2015

SREBRENICA E LA STRADA DEL PERDONO

Perchè si consumò il massacro di 7-8 mila uomini musulmani di Bosnia, a Srebrenica, nel 1995 da parte di milizie serbo-bosniache e di cui si celebra in questi giorni il 20º anniversario? Perchè da Srebrenica erano partite nei mesi precedenti offensive musulmane contro i villaggi serbi della valle della Drina, tra Bratunac e Srbrenica, con stragi efferate di quattromila serbi, 1300 dei quali civili, donne, bambini e vecchi. Questa non vuole essere una spiegazione-giustificazione, ma la storia perversa di una delle troppe vendette incrociate delle guerre balcaniche.Attualmente le stragi contro i serbi sono state cancellate da un nuovo negazionismo occidentale desideroso di solidarietà verso i musulmani . E allora, che fine hanno fatto i quattromila serbi di Sarajevo scomparsi nell'assedio della città e finiti in gran parte nelle gole di Kazany? Quale la sorte dei prigionieri serbi rinchiusi nelle carceri-silos di Tarcin e Celebici vicino Sarajevo? Chi verrà mai punito o accusato per i massacri commessi dai mujaheddin, quei cinquemila combattenti della Jihad islamica arrivati in Bosnia dall’ Afghanistan e dai paesi islamici? Come per le foibe, si tacciono, politicamente e continuamente, molti degli effetti e delle cause della nostra storia. Giorgio Coianiz San Giorgio di Nogaro 

(risponde Sergio Gervasutti)  “Occhio per occhio, e il mondo intero diventerebbe cieco”. Mi è tornata in mente questa massima di Gibran quando pochi giorni fa ho letto che una folla di musulmani inferociti ha cacciato a sassate il premier serbo, Aleksandar Vucic, presente alla cerimonia-omaggio alle vittime del massacro di Srebrenica, dove oltre ottomila musulmani furono uccisi da parte delle truppe serbo-bosniache guidate dal generale Mladic, nella zona protetta che si trovava al momento sotto la tutela delle truppe olandesi delle Nazioni Unite. Naturalmente non si tratta di auspicare che venga fatto silenzio su molti degli effetti e delle cause della nostra storia o che vengano fornite spiegazioni/giustificazioni a vicende aberranti come il genocidio di Srebrenica. È piuttosto un dovere della comunità internazionale perseguire la lunga strada del perdono e della riconciliazione per garantire un futuro migliore ai popoli di quella tormentata regione.

---

Riceviamo e volentieri pubblichiamo:

Che Vucic, ex braccio destro di Seselj, capo dei cetnici e del Partito Radicale serbo, sia stato cacciato non è proprio una gran sorpresa. Negli anni della guerra dichiarava in parlamento che "per ogni serbo ucciso uccideremo 100 mussulmani", quindi mi pare che le pietre se le sia più che meritate. Il problema è che le stesse pietre se le meritano i governanti di TUTTI i paesi dell'ex Jugo. Oggi, dopo aver mollato Seselj, Vucic è capo del governo e capo di un nuovo partito - il Partito  Progressista Serbo - sostenitore dell'adesione alla UE, di politiche di "stabilizzaizone" (taglio del 10% di pensioni e salari) e della privatizzazione del privatizzabile e quindi "coccolo" dell'occidente. Un parafascista prima, un parafascista anche peggiore ora. 
Dall'altra parte non ci sono (stati) solo i mujaheddin arabi, arivati da tutto il mondo mussulmano, ma anche la pesante ingerenza del wahabismo saudita, quello a cui si ispira lSIS. Questi cercano di diffondere - senza gran successo per fortuna - in Bosnia il mussulmanesimo militante e integrale, armato e parafascista, e molti di loro sono a combattere proprio con l'Isis. Tollerati e sostenuti dall'"islamismo moderato" del presidente Izetbegovic, figlio dell'ex presidente messo giustamente in galera all'epoca della  Jugoslavia (come Seselj tra l'altro) per sciovinismo e incitamento all'odio etnico e religioso a causa di un suo papello. Sia gli uni che gli altri funzionali al progetto di distruzione della Jugoslavia che ha visto il sostegno a tutte le frangie più estreme del nazionalismo(come avviene oggi in Ucraina in forma anche più estrema) dei suoi vari popoli da parte di UE e USA. Con un continuum di demonizzazione del popolo serbo che non conosce tregue e che non può che alimentare il nazionalismo serbo. Oggi TUTTI i paesi nati dall'ex Jugoslavia sono in mano a vere e proprie bande di criminali. E che coloro che li hanno sostenuti nelle guerre "etniche" nella  ex Jugo in nome del "diritto di autodeterminazione dei popoli" e che li hanno messi al potere oggi cerchino di ribaltare la frittata fa ancora più voltare lo stomaco. 
La vera pacificazione avverrà quando i vari popoli faranno i conti con i vari responsabili locali della guerra e della rapina dei beni sociali/statali (che chiamano pudicamente privatizzazioni) che li ha portati in condizioni di vita indescrivibili rispetto a prima. Perché tra le bande che si sono spartite il controllo di quanto si poteva arraffare oggi la "pacificazione" sta effettivamente avvenendo sulla base del reciproco riconoscimento del loro diritto al bottino e a sfruttare i "loro" popoli. 
Quanto a Smuraglia da lui non ci si poteva aspettare altro che la difesa dei "diritti umani" nel nome dei quali le guerre sono state fatte, in particolare in nome del "diritto umano" a privatizzare tutto. 

Sandi Volk