Informazione
Michel Chossudovsky | globalresearch.ca - 20/07/2014
http://en.ria.ru/world/20140725/191264009/Ukrainian-Army-Used-Phosphorus-Bombs-on-Civilians---Russian.html
Jose Luis Forneo | imbratisare.blogspot.it - 15/07/2014
Fidel Castro Ruz | granma.cu - 18/07/2014
GFP 25.07.2014 - Ein eng mit dem Westen kooperierender russischer Außenpolitik-Experte kommt in einer Analyse über die Hintergründe des Ukraine-Konflikts zu harten Urteilen über die Rolle der EU und der Vereinigten Staaten. Der Westen habe seit den Umbrüchen von 1989/91 Russland stets ausgegrenzt, Vorkehrungen gegen einen russischen Wiederaufstieg getroffen und seine eigene Machtsphäre systematisch ausgeweitet, schreibt Dmitri Trenin, Leiter des Moskauer Carnegie Center, eines Ablegers des US-Think-Tanks "Carnegie Endowment". Selbst nach Beginn des Ukraine-Konflikts hätten EU und USA diplomatische Schritte der russischen Regierung nicht erwidert; Chancen auf eine friedliche Lösung wurden dadurch zunichte gemacht. In Reaktion darauf entstehe eine neue Mächtekonkurrenz ähnlich der Mächterivalität des 19. Jahrhunderts, urteilt Trenin; neben Wirtschaftssanktionen sei dabei ein neuer "Informationskrieg" in vollem Gange. Den USA wirft der Carnegie-Experte "Phobien" gegenüber Russland vor. Über Deutschland, das ganz besonders an Entstehung und Eskalation des Ukraine-Konflikts beteiligt war, erklärt er, seine Eliten hätten "einen langen Aufstieg zu einer neuen, verbesserten Position in der Weltpolitik begonnen": "Deutschland entwickelt sich zu einer Großmacht in Eurasien"…
GFP 2014/07/21 - After a jetliner was shot down over Eastern Ukraine, influential German foreign policy experts have begun calling for a military intervention, which may include German Bundeswehr units. "A Blue Helmet mission under the umbrella of the United Nations" should now be taken into consideration, declared Andreas Schockenhoff, Co-Chair of the CDU/CSU Group in the Bundestag. "Germany may also be asked" to contribute troops. For the Chairman of the Bundestag's Defense Commission, Hans-Peter Bartels (SPD), a Blue Helmet mission is also "conceivable." It is yet unclear, who bears responsibility for downing the jetliner. This is not an essential question for him, as past experience with Western interventions have shown: The EU and the USA must politically establish the facts. The war against Yugoslavia was justified with a massacre. Substantial doubts about central aspects of this massacre still persist. The sniper killings on Kiev's Maidan Square on February 20 have never been elucidated, once they served as legitimation for overthrowing the government of President Yanukovych. Suspicions persist that sectors of today's governing Maidan opposition may have played decisive roles in these murders; however that is of no interest to the West. On the contrary, there have never been political consequences for a US warship's downing of an Iranian airliner in 1988…
http://www.german-foreign-policy.com/en/fulltext/58770
VIDEO: http://www.youtube.com/watch?v=aTWeN-8WX6g
No ban on the Communist Party of Ukraine! (WW Editor, July 25, 2014)
http://www.workers.org/articles/2014/07/25/ban-communist-party-ukraine/
Il GUE condanna il tentativo antidemocratico del governo ucraino di sopprimere il Partito Comunista
http://www.sinistraineuropa.it/europa/gue-condanna-tentativo-antidemocratico-governo-ucraino-sopprimere-partito-comunista/
Die Machthaber in Kiew versuchen, die Kommunistische Partei der Ukraine verbieten zu lassen. Heute beginnt das Gerichtsverfahren. Ein Gespräch mit Pjotr Simonenko, 24.07.2014 - Interview: Das Gespräch führte Robert Allertz
da www.kpu.ua | Traduzione dal russo di Mauro Gemma
Noi rappresentiamo un intralcio politico. Abbiamo creato disturbo sia alla classe dominante al tempo di Yanukovich che alla nuova leadership con Poroshenko. Per questo vogliono sbarazzarsi di noi.
Ma il vostro partito non aveva collaborato con il Partito delle regioni di Yanukovich dal 2010 al 2014?
E' così, su alcune questioni le nostre posizioni coincidevano con quelle del Partito delle regioni, e per questo abbiamo appoggiato progetti di legge, che rispondevano al nostro programma elettorale. Ma tuttavia, abbiamo respinto tutte le le iniziative antisociali di Yanukovich e del suo partito, come, ad esempio, le riforme sanitaria e pensionistica. Su tali questioni Yanukovich era stato appoggiato dall'opposizione di allora, che dopo il golpe di febbraio è arrivata al potere. Oggi il Partito delle regioni di fatto lavora con Poroshenko, e con esso non abbiamo più nulla in comune.
Quali sarebbero i motivi del divieto del partito?
Il segnale per la persecuzione del Partito Comunista è stato dato da Turchinov, che all'epoca agiva come presidente ad interim dell'Ucraina, e che ora ha assunto la presidenza della Rada Suprema. Dal momento in cui capo dello Stato è diventato Poroshenko, anch'egli ha sostenuto la disposizione data da Turchinov al ministero della giustizia di preparare il processo per la proibizione del partito. Le accuse all'indirizzo del Partito Comunista assumono un carattere generale. Hanno dichiarato che il Partito Comunista è “nemico dell'Ucraina”, che “sostiene i separatisti”, che è “agente di Putin”. Allo stesso tempo ci è stato rinfacciato persino il referendum nazionale, che il Partito Comunista aveva promosso al tempo di Yanukovich, che volevamo far svolgere perché il popolo dell'Ucraina si esprimesse sul corso futuro della politica estera del paese. Questo referendum allora non era stato voluto né dal presidente né dall'opposizione, e la nostra iniziativa era stata bloccata sul piano giuridico.
Quali “prove” giustificherebbero la proibizione del Partito Comunista?
Il procedimento avviato dal Ministero della Giustizia è composto da 18 pagine e da 129 pagine di prove, tratte da fonti aperte – vale a dire, giornali, volantini, video, ecc. Con il loro aiuto cercano di dimostrare che il Partito Comunista di Ucraina avrebbe violato l'articolo 5 della legge dell'Ucraina sui partiti, cioè ci accusano di avere violato la sovranità e l'integrità territoriale dell'Ucraina.
Ci si riferisce al separatismo?
Naturalmente. Tuttavia, le prove raccolte dal Ministero della Giustizia non sono serie e addirittura sfiorano il ridicolo, poiché si basano su notizie e informazioni riportate da terzi, e persino su citazioni distorte. Hanno addirittura trovato due “ribelli” e “terroristi” che avrebbero dichiarato di essere “rappresentanti del Partito Comunista”.
Per il partito?
No, per la lotta armata con Kiev. Ciò è naturalmente assurdo, dal momento che il Partito Comunista ha sempre chiesto la cessazione del confronto armato. Noi ci siamo pronunciati e ci pronunciamo per un regolamento pacifico, chiediamo la cessazione del fuoco e negoziati. Per questo ci hanno accusato di istigare alla guerra, nella quale con tali dichiarazioni daremmo la possibilità ai separatisti, che agirebbero con il sostegno di Mosca, di rafforzarsi sul piano militare.
Presso la sede centrale del vostro Partito, su un lato sono appesi due striscioni rossi con del filo spinato, su cui sta scritto “Mai più!” e “Comitato per la pulizia”
Ma non solo questo. Hanno dipinto sull'edificio una svastica e varie scritte. La sede centrale del Partito Comunista era stata occupata e saccheggiata dagli “attivisti del Majdan” in febbraio. Gli uffici del nostro partito sono stati incendiati a Lutsk, Chernigov e in altri luoghi. Al momento la polizia non ha ancora fatto sgomberare l'edificio. Nell'edificio della sede centrale del KPU non è possibile lavorare normalmente, e sarebbero necessarie grandi riparazioni.
Sono stati presi di mira solo gli uffici del partito o anche i suoi iscritti?
Giusto. Gli attacchi sono iniziati in Ucraina occidentale e in corrispondenza degli eventi del Majdan sono cresciuti di intensità. Ci sono state irruzioni anche nelle case dei nostri militanti, alcuni dei quali sono stati prelevati e a cui è stato chiesto di rinunciare all'appartenenza al partito. Anch'io, dopo aver partecipato a un dibattito televisivo, sono stato attaccato da un gruppo di persone, e questo è stato il motivo per cui ho dovuto abbandonare lo studio attraverso l'uscita di emergenza. Ma queste persone hanno continuato la loro aggressione, hanno bloccato la mia automobile, fracassandole i vetri, e hanno gettato “bottiglie Molotov”. I deputati del partito fascista “Svoboda” mi hanno spintonato fuori dalla tribuna parlamentare della Rada. E così hanno fatto anche con altri membri del nostro gruppo. Ecco perché ora i deputati comunisti democraticamente eletti devono avere paura a recarsi al parlamento.
Quali conseguenze tutto ciò potrà comportare?
In questo clima di anticomunismo, illegalità e violenza il lavoro parlamentare è impossibile. Nove membri hanno già abbandonato la frazione del KPU, e ora siamo 23.
E dove sono andati questi deputati?
Se ne sono andati in una frazione denominata “Per la pace e la stabilità” che annovera l'oligarca della “Famiglia”, Kurchenko. Serghey Kurchenko a 27 anni è una delle persone più ricche del paese, in Occidente lo chiamano il “Rockefeller ucraino”. Durante il governo di Yanukovich Kurchenko ha fatto i miliardi nel commercio del petrolio e del gas. E proprio come allora comprava le imprese, ora compra i deputati.
Il Partito sta attraversando un periodo complicato e difficile, e la sua immagine non sempre suscita simpatie. Tuttavia, in tutto il mondo stiamo registrando il sostegno e la solidarietà nei nostri confronti, soprattutto da parte dei partiti comunisti.
Gabi Zimmer, a nome della frazione da lei guidata delle sinistre al Parlamento Europeo, ha inviato una lettera al presidente Poroshenko, in cui ha definito illegittima la persecuzione legale e fisica verso il nostro partito e ha espresso la sua protesta.
Che cosa farete, se il KPU verrà vietato?
In tal caso ci appelleremo alla Corte Europea per la difesa dei diritti dell'uomo di Strasburgo. Per i comunisti ucraini hanno valore proprio quegli stessi diritti dell'uomo, che li si accusa continuamente di violare.
Kijev zabranio KPU, njihov lider poručuje: "Zadnji put smo završili u logorima" - Narodnooslobodilački front Ukrajine: "Boriti ćemo se protiv fašizma u cijeloj Ukrajini, a ruska elita bi se složila s Kijevom jer se boje ustanka na jugoistoku"
Sam termin "narodnooslobodilačka borba" mnoge kod nas podsjeća na herojski zajednički otpor naroda bivše države protiv nacifašističkog režima i njihovih marioneta na ovim prostorima u Drugom svjetskom ratu. Međutim, jesu li doista prevratnička vlada i predsjednik Poroshenko izabran u svibnju ove godine "nacisti", "neofašisti" i mrzitelji svega što dolazi s istoka, posebno ljevičarskih ideja? Sudeći po njihovim govorima, postupcima i mjestima koja su u institucijama državne sigurnosti Ukrajine zauzeli čelnici radikalnih desničarskih skupina, moglo bi se reći da jest tako. Jednako kao i zbog nemilosrdnog ubijanja civila i uništavanja gradova, sela i infratsrukture na istoku zemlje. Podsjetimo i da je Petro Poroshenko uvjerljivo pobijedio na predsjedničkim izborima, ali da je odmah poslije bivše premijerke Julije Timošenko (2,3 milijuna glasova) najviše glasova osvojio čelnik Radikalne stranke Oleg Lyashko (1,5 milijuna). Činjenica je da se Lyashko nametnuo kao ozbiljna politička snaga i u koaliciji s Dmytriyem Yaroshem (Desni sektor) i Olegom Tyahnybokom (Svoboda) na predstojećim parlamentarnim izborima postoji realna opasnost da formira vladu, ili da u njoj bude važan i odlučujući čimbenik.
Stavovi ukrajinskih neonacista su svima poznati, a na Trgu Neovisnosti u Kijevu još uvijek drže svoje falange koje novoizabrani gradonačelnik Kličko ne uspijeva rastjerati i napokon očistiti metropolu. Svi se analitičari slažu da oni tamo predstavljaju realnu opasnost i da je u svakom trenutku moguća pobuna.
Ranije je na tu ideju došao predsjednik parlamenta Alexander Turchinov i naredio odborima da razmotre prijedlog o raspuštanju dijela ili cijele Komunističke partije. Takav nalog je dao nakon jer su zastupnici optužili komuniste za "pomaganje milicija" na istoku. Nekoliko se puta ovaj zakon pokušavao staviti na dnevni red, ali nikada nije bilo dovoljno glasova da se to i učini. Iz petog pokušaja je Vrhovna Rada usvojila ovaj dokument.
"Danas ću poslati zakon predsjedniku i pitati ga da odmah najavi raspuštanje Komunističke partije Ukrajine", rekao je Turchinov nakon glasovanja. Nakon toga su zastupnici u Vrhovnoj Radi počeli pjevali himnu Ukrajine.
Prema dokumentu, čelnik parlamenta ima pravo raspustiti stranku ako je ona u Vrhovnoj Radi zastupljena s manje zastupnika od zakonskog minimuma.
"Zakon predlaže da se utvrdi da parlamentarna skupina broji manje od minimalnog broja zastupnika koji je određen zakonom", reko je Turchinov, a budući da na sjednice u Kijev ne dolaze zastupnici s istoka zemlje, nakon ustanka na istoku zemlje je KPU pala na samo 23 zastupnika, od 33 koliko je imala nakon regularnih izbora, a početkom srpnja ih je preostalo samo šest. Kao što vidimo, ovog puta je također "sve po pravilniku, zakonu i ukrajinskom ustavu".
Komunistička partija Ukrajine je bliski saveznik Stranke regija, a te dvije političke snage prvenstveno imaju podršku na jugoistoku zemlje. Oružanim prevratom u veljači su izgubili svoje pozicije i na vlast je došla radikalna desnica s ulice, uključujući i nacionalističku stranku "Svoboda". Nova vlast se uglavnom oslanja na podršku zapadnih i središnjih regija.
Turchinov, nacionalisti i neonacisti nisu mogli prijeći preko izjava zastupnika KPU, koji su u svibnju ove godine pozvali Turchinova da kao v.d. predsjednik "odmah povuče sve trupe iz istočnih krajeva", nazivajući kampanju Kijeva "ratom protiv vlastitog naroda". Tada su Turchinov i ostali naložili pripadnicima ukrajinske službe sigurnosti da "provjere" aktivnosti komunista i njihove veze sa separatistima" i ubrzo su se počeli nizati "dokazi o njihovoj aktivnosti protiv države". (Od Njemačke 1933. do Ukrajine 2014. - Lažnim i montiranim optužbama nove ukrajinske vlasti žele zabraniti Komunističku partiju)
Petro Symonenko: "Mogu nam zabraniti rad, ali neće zabraniti ljudima da razmišljaju. Prošli put kad se ovo dogodilo komunisti su završili u Auschwitzu!"
Lider Komunističke partije Ukrajine, Petro Symonenko, tvrdi kako "nacifašistički režim želi ušutkati ukrajinske komuniste".
"Mračnjaštvo u parlamentu i izvan njega sve svjedoči o ovom režimu. Konačno je u Ukrajini uspostavljen režim fašističke vojne hunte", izjavio je čelnik Komunističke partije Ukrajine, Petro Symonenko, komentirajući rezultate glasovanja u parlamentu.
Peter Simonenko je naglasio da je cilj tih promjena stvaranje preduvjeta za potpuno eliminiranje Komunističke partije u Vrhovnoj Radi.
"Nacifašistički režim želi ušutkati glasove komunista koji se protive ratu i žele mir u zemlji. Komunisti su ti koji se protive podizanju cijena i ubojitoj mirovinskoj i zdravstvenoj reformi. Komunisti zagovaraju nacionalizaciju strateških industrija i protive se prodaji poljoprivrednog zemljišta stranim vlasnicima, predaje našeg plinskog transportnog sustava međunarodnim korporacijama. Komunisti zahtijevaju otplatu dugova imovinom oligarha,te da se osiguraju mirovine i socijalna davanja, zahtijevaju da se odustane od mučnog zajma Međunarodnog monetarnog fonda. Komunisti se zalažu za pravo svakoga na slobodu savjesti i izražavanja, pravo da govori svoj materinji jezik, pravo da upravlja sudbinom svoje zemlje. Ne želimo okus krvi i rata u što nas žele utopiti neonacisti", rekao je Petro Symonenko.
Čelnik Komunističke partije Ukrajine je također rekao da je moguće da se raspusti parlamentarna skupina i zabrani stranka, ali neće uspjeti zaustaviti ljude da razmišljaju.
"Povijest pokazuje da su nakon zabrane komunisti završili u Buchenwaldu i Auschwitzu, Majdaneku i Babi Yaru", zaključuje lider KPU, Petro Symonenko.
Andrey Medvedev, tajnik Komunističke partije Ukrajine, izjavio je: "Ne postoji ništa čudno, jer se isto događalo u ranim '30-im. Danas sljedbenici fašističke ideologije, djeca i unučadi nacista koji su bili na vlasti u Europi, žele učiniti sve kao bi rat u Ukrajini trajao i dalje".
Stavovi ukrajinskih komunista i naroda jugoistoka Ukrajine se jasno vide u proglasu kojeg je objavio "Narodnooslobodilački front Ukrajine, Nove Rusije i Karpatske Rutenije". Sve što stoji u proglasu objašnjava zbog čega će Bruxelles i eurobirokrati, europska desnica, ali i europski "socijaldemokrati" i dio tzv. "ljevice", šutke prijeći preko zabrane rada Komunističke partije Ukrajine.
Manifest "Narodnooslobodilačkog fronta Ukrajine
Što je cilj naše borbe?
Ukrajina mora biti narodna i socijalna republika bez oligarha i korumpirane birokracije.
Tko su naši neprijatelji?
Neoliberalna i fašistička vladajuća elita koja je u savezu s oligarsima, birokratima, sigurnosnim dužnosnicima i kriminalom, a koja služi interesima stranih država.
Tko su naši saveznici?
Svi ljudi dobre volje koji prepoznaju ideale socijalne pravde i spremni su za borbu u rušenju neoliberalne fašističke države na teritoriju Ukrajine, bez obzira na državljanstvo i nacionalnost.
Što je socijalna narodna republika za koju se borimo?
Socijalna narodna republika je politički oblik društvene organizacije u kojoj se razvijaju svi interesi nacije i provodi sveobuhvatni razvoj
- Duhovni, intelektualni, socijalni, fizički. Najviši cilj je socijalna narodna republika.
- Sva moć pripada narodu, a ostvaruje se kroz izabrana tijela i putem izravne zastupljenosti
- Svaki radnik ima pravo na zdravstvenu skrb, obrazovanje, mirovinu i socijalnu sigurnost na račun države
- Dopustit ćemo sve privatne ili kolektivne inicijative koje imaju pozitivan učinak na ljude i njihov razvoj
- Zabranjeno je kapitalističko lihvarstvo banaka, život od kamata na kredite
- Novac bi trebao biti zarađen ne kroz dužničko ropstvo, nego ostvarivanjem uspješnih projekata
- Država djeluje u ime naroda i kontrolirana je od njegovih predstavnika, najveći je nositelj kapitala i kontrolira sve strateške industrije
- Dopušteno je privatno vlasništvo, ali su ulaganja u politici i gospodarstvu pod kontrolom društva
Koje su metode naše borbe?
Da bi se postigao ovaj cilj mi smo spremni koristiti nenasilne, ali i nasilne metode borbe. Vjerujemo da se sada samo oružjem može braniti vlastita sloboda. Nažalost, zbog onoga što se događa u Ukrajini borba je jedini način postizanja političkih ciljeva.
Što se događa u Ukrajini?
Na području Ukrajine je u tijeku nacionalno oslobođenje i pobuna protiv neoliberalne fašističke vladavine terora. U našoj zemlji propaganda pokušava fašizam prikazati kao liberalni kapitalizam.
Što je Ukrajina?
Ukrajina je područje između Europske unije i Rusije, ima kršćansku tradiciju i nastanjena je različitim narodima - Ukrajincima, Rusima, Bjelorusima, Moldavcima, Bugarima, Mađarima, Rumunjima, Poljacima, Židovima, Armencima, Grcima, Tatarima, Rusinima i drugima - koja ima dugu tradiciju narodne samouprave i političke borbe za slobodu naroda.
Što se događa u jugoistočnoj Ukrajini?
Jugoistok ili Nova Rusija je u fazi političke pobune naroda protiv neoliberalne fašističke vladavine postavljene u Kijevu uz potporu zapadnih mentora. Taj ustanak uključuje sve narode - Ukrajince, Ruse, Grke, Armence, Židove, Mađare, Rumunje i tako dalje.
Da li je u Jugoistoku rat između Rusije i Ukrajine?
Ovo nije rat između Rusije i Ukrajine, kao što tvrdi fašistička propaganda, nego pobuna potlačenih naroda protiv zajedničkog neprijatelja – terora fašističkog neoliberalnog kapitalizma.
Na obje strane se bore pripadnici svih naroda. "Vlasti" u Kijevu su dovele plaćenike i ljude prevarile propagandom da se bore za interese krupnog kapitala, kriminalaca i birokrata. Jugoistok se bori za interes naroda i svoju slobodnu i demokratsku budućnost.
Ima li različitih interesa za Ruse i Ukrajince tijekom događaja u Ukrajini?
Rusi i Ukrajinci dijele zajedničke društveno-političke interese, a to je oslobođenje Ukrajine od terorističke vladavine kapitala.
Zašto je ustanak na Jugositoku obilježen ruskom sloganima?
Jer su Rusi i rusko govorno stanovništvo Ukrajine doživjeli dvostruki progon, društveni i gospodarski, kao i kulturni i politički.
Socio-ekonomsko ugnjetavanje, korupcija, zločini, nemogućnost normalnog poslovanja i normalnog života, mizerne plaće koje ovise o "gospodarima života", to je postalo "pravilo" za svakog radnika u Ukrajini. Zabrana ruskog jezika u regijama u kojima više od 90 posto stanovništva govori i misli na ruskom jeziku, zabrane nastave u ruskim školama, zabrana upotrebe ruskog jezika u pravnim i administrativnim poslovima i mnogi drugi apsurdni zahtjevi koji su očita segregacija. Dodatno ponižavanje fašista ruskog govornog stanovništva Ukrajine. Dakle, rusko govorno stanovništvo i ruska manjina su na prvom mjestu.
Mi tražimo pravdu za sve potlačene ljude Ukrajine!
Zašto Rusija pomaže jugoistoku Ukrajine?
Znatan dio ruske elite se boji nacionalnog društveno i političkog protesta. Oni bi se rado složili s Kijevom i okončali rat na Jugoistoku. No bijes narodnog ustanka protiv oligarhijskog i birokratskog liberalnog kapitalizma to ne dopušta. Ruski narod ne podržava samo borbu jugoistočne Ukrajine. Na to je prisiljena i ruska elita, često usprkos svojim strateškim interesima, te i ona podržava ili se pretvara da podupire pobunu jugoistočne Ukrajine.
Zašto SAD i EU pomažu režim u Kijevu?
Glavni cilj Sjedinjenih Američkih Država je borba s Rusijom, kao glavnim geopolitičkim suparnikom. SAD žele stvoriti antirusku državu s NATO bazama na ruskim granicama, ili stvoriti kaos, destabilizirati regiju. EU treba dodatna tržišta i izvore jeftinih sirovina.
To podupire borbu jugoistočne Ukrajine?
Borbu naroda Ukrajine, kojoj je glavno uporište jugoistočna Ukrajina, održava i razvija želja naroda Ukrajine za slobodom od neoliberalne fašističke dominacije vladajućih elita i svijest o općim društveno-političkim interesima i ciljevima borbe.
Je li borba Jugoistoka separatizam?
Mi se borimo na cijelom teritoriju Ukrajine. Pobunjenici Jugoistoka, ili Nove Rusije, poslali su svojoj braći i sestrama u svim regijama Ukrajine slogan: "Ustanimo protiv zajedničkog neprijatelja!" Mi ćemo stvoriti novo slobodno društvo i odgovornu vlast u cijeloj Ukrajini, pa i Novoj Rusiji.
Što mislite da će se dogoditi nakon pobjede narodnooslobodilačke revolucije i raspada ovog režima? Hoće li se stvoriti nova država na teritoriju Ukrajine u kojoj će vlast pripadati narodu, ne samo na riječima, nego u djelima?
Stanovništvo svake regije će na referendumu, kao najvišem obliku demokracije, odrediti budućnost svoga kraja i hoće li će ostati u jedinstvenoj saveznoj državi, konfederaciji ili želi punu neovisnost.
Kako će izgledati politička vlast nakon pobjede narodnooslobodilačke revolucije?
Politička moć će se temeljiti na načelu izravne narodne predstavničke demokracije. Organi demokracije će biti formirani, počevši od razine lokalnih vijeća i Vrhovnog vijeća, na temelju reprezentativnih delegata iz teritorija delegata iz radnih skupina i stručnih korporacija i sindikata, delegata iz političkih, vjerskih i društvenih organizacija.
Najviše tijelo naroda će biti Vrhovno vijeće, sastavljeno od delegata iz regionalnih vijeća. Vrhovno vijeće bira vladu koja ljudima odgovara preko svojih predstavnika. Mi se zalažemo za izbor sudaca i čelnika agencija za provođenje zakona na terenu.
Što će biti s regijama nakon pobjede narodnooslobodilačke revolucije?
Prijave na: avnoj.slovenija @ gmail.com ali
https://www.facebook.com/pages/Međunarodni-KAMP-MIRA-Srebrenica/262826227219728
presso:
Casa del Popolo "Palmiro Togliatti" di Borgo San Sergio, Via di Peco 7, Trieste
V Naselju sv. Sergia Ljudski dom "Palmiro Togliatti", Ulica di Peco 7, Trst
Festa provinciale ANPI
Praznik pokrajinskega VZPI
Apertura chioschi gastronomici alle ore 18.
Ob 18. uri odprtje kjoskov
evento Facebook: https://www.facebook.com/events/354134671400431/
DELLA MOSTRA FOTOGRAFICA
The Atomic Bombings of Hiroshima and Nagasaki Poster Exhibition
Maria Rosa Pavanello, sindaca di Mirano
Gian Antonio Danieli, già segretario IPPNW-Premio Nobel per la Pace 1985
Vincenzo Guanci, coordinatore Centro Pace Legalità «Sonja Slavik»
FINO AL 9 AGOSTO
OGNI GIORNO dalle h 17,00 alle h 19,00
Da: "Beppe Vergara" <gvergar64 @ alice.it>Oggetto: Lipa a Trieste Estate 2014Data: 21 luglio 2014 22:38:53 CEST
L’intento dello spettacolo è quello di far conoscere questa triste vicenda attraverso un testo che intreccia il linguaggio storico a quello narrativo, grazie alla forma del reading musicale. L’entrata sarà libera.
Rostov sul Don - Novarossia
BANDA BASSOTTI - CAROVANA ANTIFASCISTA
http://www.becrowdy.com/banda-bassotti-no-pasaran
COMUNICATO DELLA BANDA BASSOTTI
Ci rivolgiamo alla nostra grande Famiglia, a tutti i Banditi senza Tempo, agli Antifascisti, alla Classe Operaia, ai lavoratori, ai disoccupati e agli sfruttati. Dovunque essi siano.
Da molti mesi assistiamo ad una politica del silenzio. In tutta europa non trapelano notizie di quello che il governo nazista di Kiev sta facendo nel Donbass ed in tutta l'Ukraina. La stampa italiana ed europea e' completamente asservita all’Unione Europea ed alla politica degli Stati Uniti d'America. Nessuna notizia riguardante i bombardamenti sui civili, le persecuzioni di Russi, di comunisti e di chiunque possa sembrare un Partigiano delle milizie Popolari; nessun cenno al fatto che l’”europea” Ukraina sia il più grande laboratorio per il neonazismo internazionale.
Stanchi di questo, in completo accordo con le Milizie Popolari della Novarossija stiamo organizzando una carovana antifascista con raccolta di fondi, portando nelle terre del Donbass la nostra solidarietà antifascista e un concerto. Come già abbiamo fatto in Nicaragua nel 1984, in Salvador nel 1994, in Palestina nel 2004 siamo pronti per questo viaggio. Dal 26 al 30 settembre 2014 saremo nelle terre che resistono all'attacco dei nazisti, visiteremo Novarossija. Il nostro programma prevede un concerto a Rostov on Don, la città che ospita un immenso campo profughi e un concerto in Novarossija. Non possiamo dire dove, impossibile visti i bombardamenti, ma faremo il possibile. A tutti gli antifascisti chiediamo un aiuto economico per il viaggio e per portare materiale alle popolazioni del Donbass. Sappiamo di contare su una grande Famiglia.
Come già in Spagna nel 1936 dove migliaia di Internazionalisti hanno combattuto a fianco della Repubblica di Spagna: NO PASARAN
Intellektuelle melden sich in Hintergrund zu Wort. Kommentare zur Grass-Debatte von Moshe Zuckermann, Noam Chomsky, Domenico Losurdo, Rolf Verleger, Ekkehart Krippendorff, Norman Paech, Adam Keller, Michel Warschawski, Tariq Ali, Yonatan Shapira, Yakov M. Rabkin, Moshé Machover, Brian Klug, Enzo Traverso, Gilbert Achcar und Jean Ziegler
Oštre reakcije na pesmu slavljenog i osporavanog nemačkog pisca
Günter Grass: Ono što se mora reći
Zašto šutim, predugo prešućujem,
ono što je očigledno i uvježbavano u pomno planiranim igrama,
na čijem kraju kao preživjeli mi smo
jedino fusnote.
To je sačuvano pravo da napadnu prvi,
koje bi moglo uništiti hvalisavcem podjarmljeni
i do organiziranog klicanja dovedeni
iranski narod,
jer se na području pod njegovom vlašću
o gradnji atomske bombe nagađalo.
Ali zašto samome sebi zabranjujem
imenovati onu drugu zemlju
u kojoj već godinama – iako potajno –
postoji i raste nuklearni potencijal,
doduše izvan kontrole, jer je svim
provjerama nedostupan?
Opće prešućivanje činjenica,
kojem se moja šutnja podredila,
osjećam kao tešku, opterećujuću laž
i kao prisilu, uz kaznu u slučaju nepoštovanja;
presuda “antisemitizam” sasvim je uobičajena.
I onda baš iz ove zemlje,
koju stalno sustiže njezin zločin, po svemu
neusporediv,
i svaki je put iznova pozivana na odgovornost,
još jednom, čisto poslovno, iako
u izjavi je hitroj to objašnjeno kao kompenzacija,
doprema se Izraelu još jedna podmornica
čija se posebnost sastoji u tome
da usmjerava sveuništavajuće bojeve glave
tamo gdje postojanje atomske bombe nije dokazano,
ali je kao pretpostavka već potvrđeno,
I zato ću sada reći, ono što mora biti rečeno.
Zašto sam dosad šutio?
Zato što sam mislio da mi moje podrijetlo
označeno nepopravljivom sramotom,
ne dozvoljava da zahtijevam izricanje
činjenica kao jedine moguće istine
prema zemlji Izraelu, s kojom sam povezan
i s kojom i dalje povezan želim biti.
Zašto ovo govorim tek sada,
Ovako star, posljednjom svojom tintom:
Atomska sila Izrael ugrožava
Ionako krhki svjetski mir?
I mora se reći,
jer sutra je možda već prekasno;
pogotovo za nas koji – opterećeni ionako što smo Nijemci –
možemo postati isporučitelji zločina,
koji je predvidljiv, zbog kojeg se naše saučesništvo
ne može prebrisati uobičajenim opravdanjima.
I priznajem: ne šutim više,
sit sam licemjerstva Zapada;
i želim se nadati,
ukinuti svako prešućivanje,
pozvati izazivače stvarne opasnosti
da odustanu od nasilja
i insistirati da se dopusti
nesmetana i trajna kontrola
izraelskog atomskog potencijala
i iranskih atomskih elektrana
od istih međunarodnih institucija
prihvaćenih u vladama obje zemlje.
Samo na taj način, Izraelcima i Palestincima,
i ne samo njima, nego svim ljudima koji žive tamo,
u tom zabludama okupiranom dijelu svijeta,
gužvovitom i zavađenom odavna,
a zatim i svima nama, može se na kraju pomoći
___
(pjesmu s njemačkoga preveli Anne-Kathrin Godec i Miljenko Jergović)
« Ce qui doit être dit »
Source: Süddeutsche Zeitung (Allemagne)
Traduit de l’allemand par Olivier Mannoni
Posted on 26 luglio 2014 by diecifebbraio1
Il 21 luglio scorso il Consiglio comunale di Trieste, con un unico voto contrario (Federazione della Sinistra) e tre astenuti (due PD e uno SEL) ha approvato la seguente
MOZIONE URGENTE
Oggetto: 26 ottobre 1954-2014
I sottoscritti consiglieri comunali
Preso atto che il 26 ottobre 2014 ricorre il sessantesimo anniversario del ritorno definitivo di Trieste all’Italia;
Ricordato che il 2014 è l’anno delle celebrazioni dell’inizio della Prima Guerra Mondiale e del lungo Novecento che ha visto Trieste contesa fino al Memorandum di Londra che la riunificò alla Madre Patria;
Evidenziato che in un anno ricco di celebrazioni non si può dimenticare questa data simbolo di tutto il Novecento per l’Italia, per Trieste e per tutto il confine orientale, compiendo atti di “giustizia storica” anche nei confronti di quanti si sacrificarono e morirono per l’italianità della Città;
IMPEGNANO
il Sindaco e la Giunta a commemorare degnamente l’anniversario ed i suoi protagonisti attraverso:
• la convocazione di un Consiglio comunale straordinario che commemori l’evento;
• il conferimento della Cittadinanza Onoraria all’VIII Reggimento Bersaglieri di cui facevano parte i reparti italiani che per primi giunsero in Città il 26 ottobre 1954;
• l’intitolazione di una via cittadina o l’apposizione di una targa che commemori la fine dell’occupazione jugoslava il 12 giugno 1945 e la fine della seconda guerra mondiale per Trieste.
Mozione firmata da Franco Bandelli e Alessia Rosolen (Un’altra Trieste, formazione politica che si situa a destra di AN e forse anche di Fratelli d’Italia, tanto per inquadrare l’area politica).
Che dire? innanzitutto che la data del 26 ottobre 1954 (ritorno della sovranità italiana su Trieste, peraltro in barba agli accordi che sancivano l’esistenza del Territorio Libero) non c’entra assolutamente con quella del 12 giugno 1945 (quando gli Jugoslavi lasciarono l’amministrazione della città agli angloamericani), e che attaccare le due cose assieme è solo l’ennesimo modo per fare mistificazione storica.
Ma anche “commemorare” la fine “dell’occupazione jugoslava” è un modo per mistificare e riscrivere la storia. Perché si parla di “occupazione” jugoslava a Trieste e non di “occupazione” angloamericana per le altri parti d’Italia liberate dagli eserciti alleati? (Era un esercito alleato anche la Jugoslavia, nonostante molti continuino pervicacemente ad ignorarlo).
Inoltre, la “fine della seconda guerra mondiale” a Trieste come in Italia e negli altri paesi si è avuta il 10 febbraio 1947, con la firma del Trattato di pace, data che invece è stata oggetto di ulteriore mistificazione essendo stata dichiarata Giorno del ricordo dell’esodo e delle foibe.
Che la destra più retriva, anticomunista e nazionalista, si faccia carico di presentare simili proposte non stupisce. Scandalizza invece il fatto che tali contenuti vengono oggi, a distanza di settant’anni, fatti propri anche dalle forze che non osiamo definire “di sinistra”, ma che pensavamo almeno sinceramente democratiche.
Così ci domandiamo come mai il sindaco Cosolini, PD con un ventennale passato nel PCI, possa avere già fatto proprio un ordine del giorno in cui si impegnava a porre una targa per “celebrare la fine dei quaranta giorni di occupazione”.
Non si può cancellare la realtà storica, e cioè che l’arrivo dell’Esercito jugoslavo a Trieste ha significato la sconfitta del nazifascismo, e che i tanto conclamati “crimini delle foibe” sono nulla più che l’esagerazione esasperata di fatti avvenuti a Trieste come in tutte le altre città alla fine del secondo conflitto mondiale, e che vengono stigmatizzati nel modo che sappiamo solo perché a Trieste i partigiani ed i liberatori erano “slavi” e “comunisti”. Che invece di considerare che alla fine della guerra si ebbero in tutta Europa episodi di giustizia sommaria, qui si parla di “martiri delle foibe” comprendendo anche persone che avevano collaborato con il nazifascismo, che avevano fatto parte di organismi di repressione che rastrellavano, torturavano, assassinavano e mandavano a morire nei lager gli antifascisti e gli ebrei e gli “slavi” considerati “razze inferiori”; e che, atteggiamento schizofrenico tipicamente italiano, il 27 gennaio si commemorano alla Risiera le vittime di alcune persone che vengono commemorate il 10 febbraio.
Ho scritto che non si può cancellare la realtà storica, ma ho sbagliato: avrei dovuto scrivere che non si dovrebbe cancellarla, dato che per potere possono e lo stanno facendo.
Ed intanto il nazifascismo sta riprendendo piede in tutta Europa: ma ad essere criminalizzati, in Italia, sono solo gli antifascisti di sinistra.
Claudia Cernigoi, 25 luglio 2014.