Informazione

(italiano / francais)

La svendita dell'esercito serbomontenegrino

1. Le condizioni poste dalla NATO alla Serbia per l'entrata nella Partnership
for Peace
(da www.resistenze.org)

2. Dispacci ANSA/Manifesto (in ordine cronologico inverso):
- SERBIA: PIU' DELLA META' DEI SERBI RIFIUTA SERVIZIO MILITARE
- NATO: SERBIA-MONTENEGRO, MINISTRO INCONTRA AMBASCIATORI
- SERBIA-MONTENEGRO: CHIEDE ACCESSO A PARTENARIATO CON NATO
- VOLO «JUGOSLAVO» PER I SOLDATI ITALIANI
- ITALIA-SERBIA: A BELGRADO CAPO STATO MAGGIORE DI PAOLA
- SERBIA: PRINCIPE KARAGIORGEVIC ENTRA IN FORZE ARMATE
- MONTENEGRO: SMANTELLATO SISTEMA DIFESA AEREA


LINKS (EN FRANCAIS):

L?armée de Serbie-Monténégro aux portes de l?OTAN

(16 juin 2003) - L?armée de la nouvelle Union de Serbie et Monténégro piaffe
devant la porte de l?OTAN. Entretien avec le ministre de la Défense, Boris
Tadic, qui explique les raisons de ce rapprochement, et fait part de son
optimisme sur les réformes de l?amée et l?avenir du nouvel État...

http://www.balkans.eu.org/article3239.html

---

Après son retrait de Bosnie, l?OTAN se cherche de nouvelles missions
dans les Balkans

(5.12.2004) - Avec le retrait de la Force de Stabilisation de l?OTAN en
Bosnie-Herzégovine (SFOR), et son remplacement par la mission EUFOR de
l?Union européenne, le 2 décembre, une phase importante de l?engagement
de l?Alliance atlantique est révolue. Cependant, l?OTAN n?a pas encore
quitté les Balkans, et le Partenariat pour la Paix (PfP) attire tous les
pays de la région, notamment la Serbie...

http://www.balkans.eu.org/article4869.html

---

Aide financière et partenariat militaire des USA pour la Serbie et Monténégro

(11 juin 2005) - Le Département d?État a confirmé le déblocage financier
de l?aide américaine à la Serbie-Monténégro pour l?année 2005. De très importants
accords militaires sont également en vue, prévoyant une forte coopération
avec l?armée américaine. C?est un signal de la normalisation des relations
entre les deux pays...

http://www.balkans.eu.org/article5565.html


=== 1 ===

http://www.resistenze.org/sito/te/po/se/pose5f21.htm

www.resistenze.org - popoli resistenti - serbia - 21-06-05

La Nato verso l'occupazione della Serbia


Il 10 giugno 1999, cessavano i bombardamenti sulla Repubblica Federale
Jugoslava e la criminale aggressione contro il suo popolo; venivano
stipulati gli accordi di pace a Kumanovo, e dopo 6 anni ecco che la
verità faticosamente si fa largo anche a livello ufficiale:...Altro
che "genocidi e fosse comuni mai trovate", "diritti umani negati" e
"pulizie etniche" mai avvenute, se non dopo l'occupazione della Nato,
e compiuta dalle bande criminali dell'UCK nei confronti di serbi, rom
e di tutte le minoranze non albanesi, oltre che contro gli albanesi
jugoslavisti.

A sei anni dalla fine dell'aggressione la verità lentamente emerge,
altro che "ingerenza umanitaria", ECCO a cosa miravano i criminali
bombardamenti "terapeutici" sulla Repubblica Federale Jugoslava. Erano
semplicemente mire imperialiste, soltanto che ora non lo diciamo solo
più noi, come facciamo dal 1999, adesso ci sono le prove e le
dimostrazioni.

Sotto trovate una cartina
[http://www.resistenze.org/sito/te/po/se/pose5f21.htm%5d della Serbia
Montenegro, con indicati gli obiettivi e gli interessi che la Nato ha
richiesto all'attuale governo, docile vassallo dell'occidente, come
condizione per entrare nella lista d'attesa per la Partnership per
l'organizzazione atlantica e per poter aspirare ad entrare un giorno,
nell'Europa dei padroni.

La cartina vale forse più che tutte le analisi, ipotesi, disquisizioni
teoriche fin qui fatte, nella sua fredda sinteticità è come
l'esibizione dell'arma del delitto, tutte le menzogne, le falsità, gli
alibi degli aggressori, crollano come un castello di carte.

La cartina [http://www.resistenze.org/sito/te/po/se/pose5f21.htm%5d (
per l'Italia è quasi uno scoop giornalistico ) è su ciò che si discute
tra i vertici Nato e il governo serbo montenegrino, in questi mesi;
rappresenta quelli che sono gli obiettivi e gli interessi ritenuti
"necessari" dall'Alleanza atlantica e dagli USA: porti, aeroporti,
caserme, siti logistici per installazioni radar, zone considerate
strategiche per basi, ecc. ecc.

Nella regione balcanica, ora che sono state portate la libertà e la
democrazia?occidentali, ovviamente, la situazione di agibilità e
sovranità, per i popoli e stati è sinteticamente questa:
in Ungheria l'ex base sovietica di Tasar è ora la principale base
militare americana fino alla Russia;
in Albania sono state posizionate le basi navali più grandi, oltre
all'aeroporto vicino a Tirana;
in Macedonia sono state occupate dalle truppe Nato le due più grandi
caserme del paese a Tetovo e a Kumanovo, oltre all'aeroporto di
Petrovac, Skoplije e al poligono militare di Krivolak;
la Bosnia Erzegovina è stata adibita per l'aviazione: l'aeroporto di
Dubrovac, Tuzla è diventato base aerea Nato, così come a Brcko e
Bratulac, sono state messe due basi terrestri;
i maggiori porti della Croazia sono stati adibiti per le unità navali,
mentre all'aeroporto vicino Pula c'è ora una base dell'Alleanza oltre
al poligono di Slunj vicino Djakova.

Dalla Romania è stata presa la base navale di Costanza, l'aeroporto
militare vicino a Bucarest, le basi terrestri vicino Timisoara, a
Costanza, Kluza e Vlaskoj, ma ne sono richieste altre tre per ultimare
il dislocamento delle truppe nella regione.

In Bulgaria è stata collocata una base navale a Varna e una terrestre
a Sarafovo Infine in Kosovo vi è Camp Bondstel a Urosevac e un'altra
base a Gnjlane.

Da questo scenario geo-militare dei Balcani una cosa salta
immediatamente all'occhio, in quest'elenco manca solamente un paese,
che ancora non risulta "occupato" da basi straniere, ed è la Serbia
Montenegro, ex Repubblica Federale Jugoslava; ecco svelato l'arcano
dei mille contorcimenti mass mediatici, inventati per giustificare
l'aggressione e lo smantellamento di quell'ultmo pezzo di Jugoslavia,
che aveva una gravissima colpa per questi tempi: quella di pretendere
e difendere la propria indipendenza e sovranità e quella di non volere
truppe straniere a casa propria. E questo nel ventunesimo secolo è una
colpa gravissima, perché si diventa un ostacolo "de facto" ai piano
geo-strategici dell'imperialismo americano, e non può essere ammesso.
O si accetta o si viene spazzati via, certo le motivazioni pro forma
vengono trovate e pianificate attraverso la disinformazione
strategica, c'è sempre un buono e sacro motivo democratico per
aggredire un popolo o un paese " non asservibile" con pressioni o
dollari. Qui come in Iraq, come in Palestina, Libano, Siria, Iran,
Cuba, Corea del Nord, Bielorussia, Zimbabwe ecc. ecc perché la lista è
continuamente suscettibile di cambiamenti o aggiornamenti, a seconda
degli eventi che accadono.

E così si può tranquillamente capire come, nelle trattative tra un
nuovo governo serbo montenegrino, creato, sponsorizzato e finanziato
per arrivare al potere, scalzando un governo di unità nazionale che
impediva questi scenari in terra serba, la discussione è come fosse
una riunione amministrativa di riscossione di quanto dovuto. Ai
"Quisling" locali il governo amministrativo, alla Nato ed agli Usa il
potere di decidere e comandare, a casa di altri.

Il ministro della difesa della SCG, P. Davinic nei colloqui di Londra
per poter entrare nella Partnership Nato ha ricevuto le seguenti
richieste, ritenute necessarie per "armonizzare" le relazioni tra la
nuova Serbia e l'occidente:
la stazione radar di Kopaonik, la più avanzata tecnologicamente
dell'esercito serbo ed anche strategica per qualsiasi minima
concezione difensiva del paese e quella di Pesterska;
basi aeree a Batajnica vicino Belgrado, Zlatibor, Kraljevo, Nis e
Visoravan:
basi terrestri a Novi Sad, Pancevo, e Nis;
le basi navali di Herceg Novi e Bar sulla costa montenegrina.

Oltre alla richiesta di una consistente riduzione degli effettivi
dell'esercito federale, a cui l'ossequiente nuovo governo "libero" ha
già risposto con una proposta di passare dagli attuali circa 70.000
militari a circa 35.000. Quindi trasformare quello che era l'esercito
più forte e organizzato di tutti i Balcani, in una poco più di milizia
territoriale, debole e quindi sottomessa e ubbidiente.
Già, perché una delle clausole presuppone anche la presenza di
"esperti militari" statunitensi nei vertici degli Stati Maggiori serbo
montenegrini.

E qualcuno osa chiamare tutto questo?libertà !?
Queste trattative e richieste sono la dimostrazione che le aggressioni
ai popoli e paesi "renitenti o resistenti", non cessano con il rumore
dei bombardamenti "intelligenti", ma proseguono con la distruzione
degli stati sociali, delle condizioni di vita dei lavoratori e della
popolazione, con le politiche di privatizzazioni e svendite delle
ricchezze nazionali, nell'immiserimento che investe la stragrande
maggioranza della società, ed ora con l'asservimento militare, ultimo
passaggio per annientare completamente qualsiasi inversione di
tendenza politica, essendo coscienti che il malessere e il disagio
sociali, prima o poi si trasformeranno in lotte e conflittualità.

Così saranno garanti della pace sociale e degli interessi di coloro,
che nel frattempo parallelamente, si sono formati ed arricchiti : le
borghesie "compradore" locali, veri e propri pirati e banditi in
doppiopetto, ma legati a doppio filo con gli interessi del capitale
straniero; che sono altro da quella borghesia nazionale che perlomeno,
aveva trovato un alleanza con le forze patriottiche e popolari, per
resistere all'invasione e asservimento economico, politico e sociale
del paese, in un ottica di interesse nazionale.


Questi gli obiettivi e le richieste della Nato, al governo della
Serbia Montenegro, per diventare ancora un po' di più? "democratici,
liberi ed europei":

http://www.resistenze.org/sito/te/po/se/pose5f21.htm

Enrico Vigna ? Forum di Belgrado, Italia ? SOS Yugoslavia


=== 2 ===

(in ordine cronologico inverso)

SERBIA: PIU' DELLA META' DEI SERBI RIFIUTA SERVIZIO MILITARE

(ANSA) - BELGRADO, 4 LUG - Piu' del 50% dei coscritti serbi in giugno hanno
rifiutato di fare il servizio militare per scegliere quello civile o non
hanno risposto all'appello: lo scrive oggi il quotidiano belgradese 'Blic'
citando fonti del ministero della difesa. Nei ultimi tempi l'esercito serbo-montenegrino
e' stato colpito da una serie crisi finanziaria e da una serie di incidenti
nei quali una decina di soldati di leva hanno perso la vita. L'incidente
piu' serio e' accaduto nell'ottobre del 2004, quando due militari sono stati
uccisi in una caserma a Belgrado. Le circostanze della loro morte ancora
non sono state chiarite. Anche il dato del livello di fiducia nell'esercito,
in Serbia tradizionalmente sempre molto alto, ultimamente e' in costante
calo: secondo i sondaggi dal 72,2 % nel 2001 e' caduto a 44% nel 2005. (ANSA).
COR
04/07/2005 14:28

NATO: SERBIA-MONTENEGRO, MINISTRO INCONTRA AMBASCIATORI

(ANSA) - BRUXELLES, 4 MAG - Il ministro della difesa della Serbia-Montenegro,
Prvoslav Davinic, ha avuto avuto oggi un incontro bilaterale con il segretario
generale della Nato, Jaap de Hoop Scheffer, e ha informato il Consiglio atlantico
sulla situazione nel suo paese. Davinic, secondo quanto si e' appreso da
fonti Nato, ha incassato un ''ampio sostegno'' per la riforma della sistema
della difesa del Paese intrapresa dal suo governo e una valutazione positiva
per l' ''accresciuta cooperazione'' con il Tribunale penale per la ex-Jugoslavia
(Tpi). ''Bisogna fare fare di piu''', e' stato pero' anche il messaggio degli
ambasciatori rappresentanti permanenti, alcuni dei quali hanno detto di voler
vedere presto Serbia-Montenegro nel programma di Partnership per la pace
(Pfp) e ''un giorno'' all'interno della Nato. ''La priorita''', ''l'imperativo'',
e' comunque constatare una ''piena cooperazione col tribunale dell'Aja''.
Il ministro, a questo proposito, ha sottolineato che ''il governo e unito
e sostiene in pieno una completa cooperazione'' con il Tpi. (ANSA). CAL
04/05/2005 20:11

SERBIA-MONTENEGRO: CHIEDE ACCESSO A PARTENARIATO CON NATO

(ANSA) - BRUXELLES, 2 MAG - La Serbia-Montenegro ha chiesto oggi all'Aja
l'ingresso ''immediato e senza condizioni'' nel Partenariato per la pace
della Nato, facendo leva sulla sua rinnovata collaborazione con il Tribunale
penale internazionale (Tpi) per la ex-Yugoslavia. ''Ci siamo avvicinati alle
esigenze europee, ma ora vogliamo un gesto supplementare di incoraggiamento,
l'integrazione immediata e senza condizioni nel Partenariato per la pace
della Nato'', ha detto il ministro degli esteri serbo-montenegrino, Vuk Draskovic,
dopo un incontro con il suo collega olandese Ben Bot. Draskovic ha chiesto
agli europei e alla Nato di sostenere la trasformazione dei servizi segreti
serbi nel quadro del partenariato, facendo capire che questo facilitera'
la cattura delle persone ancora ricercate dal Tpi. ''Sara' una condizione
che ci permettera' di adempiere agli obblighi rimanenti nei confronti dell'Aja'',
ha spiegato Draskovic. (ANSA). FEN
02/05/2005 18:44

VOLO «JUGOSLAVO» PER I SOLDATI ITALIANI
da Il Manifesto del 22/12/2004
http://www.ilmanifesto.it/Quotidiano-archivio/22-Dicembre-2004/art22.html

È partito ieri dall'aeroporto di Napoli Capodichino l'aereo DC10 civile delle
Jugoslav Airlines diretto in Iraq con a bordo 214 persone, tra militari della
Brigata Garibaldi di stanza a Caserta e alcuni giornalisti e fotoreporter
accreditati. Il volo era programmato per lunedì, ma un guasto tecnico ad
una delle ruote del carrello e il diniego a sorvolare i cieli dell'Arabia
saudita avevano fatto slittare la partenza. A bordo dell'aereo c'era anche
il generale Usa Joseph Weber, comandante operativo delle forze di coalizione
in Iraq. E' il primo passo per portare soldati serbi in Iraq, come chiesto
a Belgrado dal Dipartimento di stato Usa?

ITALIA-SERBIA: A BELGRADO CAPO STATO MAGGIORE DI PAOLA

(ANSA) - BELGRADO, 1 NOV - Un segnale della forte attenzione e dell'incoraggiamento
con cui l'Italia guarda al processo di democratizzazione e di stabilizzazione
in Serbia e Montenegro e in generale nei Balcani: cosi' il capo di stato
maggiore della difesa italiana amm. Giampaolo Di Paola ha definito la sua
visita odierna a Belgrado, su invito del collega Branko Krga. Di Paola ha
incontrato fra gli altri il ministro della difesa Prvoslav Davinic, col quale
ha discusso di cooperazione bilaterale in campo militare e del processo di
riforma delle forze armate ex jugoslave, che proprio nei prossimi giorni,
ha sottolineato Davinic, verra' portato all'attenzione del parlamento. Belgrado
ha fra i suoi obiettivi prioritari l'ingresso in tempi brevi nel programma
Partnership for Peace della Nato. ''Nodi politici esistono a livello internazionale
- ha sottolineato Di Paola, alludendo a problemi come il Kosovo, il tormentato
rapporto di Belgrado con il Tribunale penale internazionale per i crimini
di guerra nella ex Jugoslavia o la causa che ancora oppone la Serbia all'Alleanza
atlantica per i raid aerei della primavera 1999 - ma dobbiamo avere comprensione
per il processo di democratizzazione in atto''. L'Europa, ha aggiunto l'ammiraglio,
ha interesse a una regione balcanica stabile e integrata: ''dobbiamo guardare
al di la' delle potenzialita' immediate della cooperazione, partire da un'ottica
non utilitaristica: la vera partita strategica e' l'integrazione dell'area,
e l'Italia scommette sul futuro economico e politico di questa regione''.
A dimostrazione di questo interesse, Di Paola ricorda la forte presenza militare
italiana nelle zone calde dei Balcani, dai 3.200 uomini inviati in Kosovo
ai circa 1.000 presenti in Bosnia, ai contingenti operanti in Albania e in
Macedonia: ''un impegno oneroso, ma al quale abbiamo tenuto fede negli anni
con serieta', e al di la' delle alternanze di governo''. Nei Balcani ''oggi
nessuno puo' gestire da solo la sicurezza: la strada e' l'internazionalizzazione''.
(ANSA). OT
01/11/2004 17:42

SERBIA: PRINCIPE KARAGIORGEVIC ENTRA IN FORZE ARMATE

(ANSA) - BELGRADO, 11 OTT - Dopo oltre 60 anni, un principe della casa
reale Karagiorgevic torna nelle forze armate serbe: Djordje Karagiorgevic,
primogenito del principe Tomislav e nipote dell'erede al trono di Serbia
Aleksandar, e' entrato ieri nell'Accademia militare serbomontenegrina per
intraprendere la carriera militare nel suo paese di origine. Oltre
allo zio, che e' rientrato in patria all'indomani della caduta del regime
di Slobodan Milosevic, Djordje e' l'unico Karadjordjevic maschio ad aver
voluto riprendere la cittadinanza serba, rinunciando a quella britannica
lasciatagli dal padre, che aveva scelto Londra per l'esilio. ''Fino
a dieci anni fa - ha detto al quotidiano Blitz - non avrei potuto sognare
una cosa del genere, non mi era neanche permesso di entrare in Serbia.
Ora mi sento a casa, e voglio lavorare per il futuro del mio paese''.
Djordje ha portato con se' la fidanzata Kayla, una ragazza britannica
di 20 anni che ha deciso di dividere con lui l'avventura e si e' messa
a studiare la lingua serba. Per gli incerti della carriera militare, la
coppia lascia a Londra un business bene avviato: il principe era titolare
a Londra di una prospera agenzia turistica. Lo zio del neo-cadetto, Aleksandar,
ha anch'egli tre figli maschi: ma nessuno di loro per il momento sembra
intenzionato a vivere a Belgrado ne' ha chiesto la cittadinanza serba.
(ANSA). OT 11/10/2004 13:45

MONTENEGRO: SMANTELLATO SISTEMA DIFESA AEREA

(ANSA) - BELGRADO, 25 AGO - Le forze armate serbomontenegrine hanno smantellato
i due reggimenti di difesa aerea di stanza in Montenegro, ha annunciato il
capo del comando antiaereo Mirko Tomovic in una intervista al quotidiano
dell'esercito 'Vojska'.
La misura, ha spiegato Tomovic, e' stata dettata dalla mancanza di fondi
e dalla necessita' di ridistribuire le risorse e rafforzare altre unita'.
''Ma non e' in ballo un nostro ritiro dal Montenegro - ha precisato l'alto
ufficiale - la decisione e' stata presa dal Consiglio supremo di difesa (nel
quale sono rappresentate entrambe le repubbliche dell'unione, ndr) e non
c'e' spazio per speculazioni''.
La difesa aerea della piccola repubblica adriatica ora e' affidata alle
sole artiglierie antiaeree e ai missili a corta gittata dislocati a Podgorica,
nonche' al sistema radar che copre tutta la superficie di Serbia e Montenegro.
L'aviazione serbomontenegrina, sottolinea oggi l'agenzia Vip, e' in profonda
crisi, tanto da aver sospeso i voli di addestramento per mancanza del carburante
necessario. Della flotta aerea ex jugoslava, i Mig 29 sono costretti da tempo
a terra per mancata manutenzione, e solo alcuni vecchi Mig 21 sono in grado
di volare. (ANSA).
OT 25/08/2004 12:58




__________________________________________________________________
TISCALI ADSL 1.25 MEGA
Solo con Tiscali Adsl navighi senza limiti di tempo
e telefoni senza canone Telecom da 19,95 euro/mese.
Attivala entro il 20 luglio, IL PRIMO MESE E' GRATIS
Scopri come, clicca qui
http://abbonati.tiscali.it/adsl/sa/1e25flat_tc/

(english / italiano)

1. Intervista ad Aco Tomic, ex capo dei servizi segreti militari:
"La Serbia-Montenegro è un protettorato"

2. IN ENGLISH:

- GEN. TOMIC: PROTECTORATE INTRODUCED IN COUNTRY (JAN. 2005)

- Topcider: Soldiers killed by NATO rifle (Nov. 2004)
- Glas Javnosti: SCG army to take part in peacekeeping missions abroad (Dec.
2004)
- U.S. military delegation visits Belgrade (Jan. 2005)
- Montenegro's Vujanovic: Army reforms with Pentagon's support (Jan. 2005)
- SCG Defence minister keen for US bases (Jan. 2005)


=== 1 ===

Aco Tomic, ex capo dei servizi segreti militari jugoslavi, in questa intervista
afferma di essere stato arrestato e maltrattato nel corso dell' operazione
"Sciabola" (primavera 2003, subito dopo l'omicidio Djindjic) per avere contribuito
a stanare alcuni degli agenti della CIA che hanno messo il paese sotto "tutela"
- ad esempio, nel caso Perisic-Nibor...



http://www.nin.co.yu/index.php?s=rub&a=2820&rid=14&id=3383

Nin (Belgrado)
Numero 2820 del 13.01.2005.

Spie nelle alte strutture dello Stato

?Mi è noto che gli Americani non hanno mai rinunciato al piano che avevano
tracciato. Alcune persone ridevano su di me quando dicevo che in Kosovo sarebbe
successo quello che abbiamo oggi. Avete notato in quale maniera facile hanno
internazionalizzato la Vojvodina ed il Sandzak, così che il Parlamento Europeo
si è immediatamente riunito in sessione per discutere il problema...?


Il General Aco Tomic è arrivato nella redazione di NIN dal Tribunale. Aveva
fatto causa contro lo Stato per i maltrattamenti che ha subito durante l'operazione
"Sciabola" ("Sablja"). Comunque, l'intervista inizia sul tema degli eventi
recenti nell'Esercito. Si accumulano gli "incidenti casuali? e si pongono
le domande: disorganizzazione, influenza del fattore straniero, oppure...


- Anche nei tempi passati succedevano casi del genere, nell'Esercito: gli
infortuni, i suicidi, le uccisioni. C'era tutto ciò, sempre... [...] Non
credo ne sia aumentato il livello. Non ho alcun motivo per non credere al
giudice investigativo del Tribunale Militare riguardo la tragedia di Topcider.
[...] Il mio primo commento quando ho sentito della tragedia di due ragazzi
nelle caserma di Topcider è stato: mi sa che questo sarà strumentalizzato
come il caso di Racak.

Avete avuto delle informazioni?

- Non ne avevo, però so come sono accaduti i casi di Racak in Kosovo, e a
Sarajevo, prima... ecc.

State parlando dei...?

- ...metodi. I metodi sono assolutamente uguali, e gli operatori non si possono
sostituire così velocemente.

State pensando all'uso degli eventi?

- Si, assolutamente. A quelli che li organizzano e a quelli che li strumentalizzano...
Spero sappiate del caso di quello sfortunato mercato di Markale, a Sarajevo,
come è stato strumentalizzato, e come si è abusato del caso Racak. Temo abbiano
sempre una versione pronta per dichiarare un evento clamoroso ed eclatante,
per ottenere qualcos'altro, come scopo.

Di quali servizi state parlando?

- Dei servizi occidentali che hanno condotto l'aggressione su questo nostro
paese. Loro sono presenti sul palcoscenico, anche ora. Uno dei servizi più
potenti nei Balcani è sempre stato quello inglese, [...] è stato costantemente
il più presente ed il più attivo di tutti.

Ci sono forse dei piani per la divisione del lavoro tra i vari servizi, o
si tratta solamente di come uno se la cava meglio sul territorio?

- Un piano esiste, assolutamente. I servizi non hanno mai operato senza piani.
Mentre ero in Kosovo, gestivo un gruppo di agenti operativi, e ci contrapponevamo
a queste attività con grande successo. Eravamo del tutto al corrente della
data dell'inizio dell'aggressione. Naturalmente, loro [gli occidentali] erano
sempre convinti di essere i migliori, e non badavano molto a cosa facessero
certi minuscoli servizi segreti balcanici. Dunque, eravamo molto bene al
corrente su cosa e quando avrebbero fatto al paese, e naturalmente passavamo
le informazioni all'Esercito - mentre che uso ne facessero Perisic [alto
ufficiale, scoperto tre anni fa nell'atto di passare documentazione riservata
all'agente della CIA Nibor - vedi più avanti] oppure Aca Dimitrijevic, è
problema loro.

Qual è l'agenzia di intelligence che è organizzata meglio di tutte in Kosovo?

- I primi che sono giunti a Pristina il 10 Giugno 1999 erano gli inglesi.
I russi sono arrivati anche prima del dieci, ma così come sono arrivati,
se ne sono anche andati. Sarebbe stato meglio che non fossero neanche mai
arrivati. Sono riuscito a dirglielo quando ero in visita a Mosca, con Pavkovic.
Erano sorpresi, ma, va bene, questo è stato detto durante la cena e non ai
colloqui ufficiali. La decisione che fossero gli inglesi i primi ad arrivare
a Pristina non era casuale. Ero presente a Pristina ed ho parlato con il
comandante di quel reparto inglese. Mi ha detto: A noi, durante la preparazione
per l'arrivo in Kosovo, è stato spiegato che il Kosovo deve essere "terra
bruciata". Questo termine lo utilizzano esclusivamente gli eserciti della
NATO. Io gli ho risposto: va bene, ora vedete voi se è "bruciata" o no. In
quel momento la nostra quindicesima brigata lasciava Pristina - ragazzi che
avevano spostato queste armi pesanti tantissime volte nel corso di un anno.
Questa nostra brigata dei carri armati dava una impressione fortissima. Lui
mi ha risposto: Volete dire che avremmo incontrato questi arnesi se fossimo
ricorsi all'invasione terrestre?

[...] Qui vorrei "abusare" delle parole di un mio compaesano del monte di
Rudnik [si riferisce a Milovan Danojlic, scrittore], è stato lui l'unico
a dirlo pubblicamente, in televisione: in questo paese è stato introdotto
il protettorato. Le conseguenze negative sono sempre più evidenti. Come per
esempio l'obiezione di coscienza. Per la prima volta nella mia vita incontro
alcuni giovanotti dalle mie parti, sulla mia montagna Rudnik, che si esprimono
contro il servizio di leva, che non era mai esistito prima. [...] Il comportamento
dello Stato rispetto all'Esercito, ed al problema dell'Aia, ha contribuito
a questo processo. Immaginiamoci un ufficiale giovane, testimone di tali
sviluppi. Noi in Kosovo difendevamo la nostra patria secondo tutte le regole,
militari e statali, e secondo le convenzioni internazionali. Lo Stato aveva
dichiarato lo stato di guerra - ed ora all'improvviso qualcuno inizia ad
incriminarci per crimini di guerra. Tutto ciò è terribile.

I nostri servizi segreti sono capaci, oggigiorno, di fare fronte all'inquadramento
del nostro paese come protettorato?

- Un discorso sono i dati che i servizi stessi rilevano, ed altro è il comportamento
dei capi politici. Non credo che i nostri servizi segreti siano in grado
oggi di farsi una visione globale della situazione e di riferire tutto cio'
alla leadership statale. Non penso che il mio arresto abbia provocato conseguenze
negative tra gli operatori dei servizi segreti e nell'Esercito, però di basi
per loro ce ne sono. La gente ha notato cosa mi è successo solo perché mi
sono contrapposto all'intelligence più potente del mondo. Questo è un fatto.
Dunque, se non ci fosse stato l'arresto di quel Nibor, americano, Aco Tomic
oggi non si troverebbe in prigione. Lo affermo categoricamente! Su questo
non ci sono dubbi!

Le risulta che il suo arresto sia rivendicato dalla CIA?

- La CIA, cioè l'America, si è pubblicamente congratulata con me. Quando
mi sono incontrato con Montgomery lui mi ha detto: Complimenti, Generale.
E anche Nibor si è comportato correttamente dal punto di vista professionale.
Conosce il suo lavoro e si è comportato come avrei fatto io nella stessa
situazione. [...], mentre è un altro discorso cosa loro effettivamente pensino
su questa vicenda. Sono certo che non lo potranno mai dimenticare. [Si riferisce
all'arresto dell'agente CIA insieme con il Gen. Perisic, nell'occasione del
loro scambio di documenti segreti in cambio di denaro, ndt]

- Quando ho deciso di far arrestare Nibor e Perisic, ho pensato che questo
paese doveva farlo. Abbiamo scoperto l'attività spionistica, documentata,
e dopo aver svolto correttamente i nostri controlli, abbiamo trasferito il
caso agli organi investigativi. Toccava allo Stato decidere cosa fare, ed
hanno optato per la decisione peggiore, che non sarebbe contemplata da nessun
paese al mondo, neanche da qualche tribù africana. Loro hanno scelto la persecuzione
di Aco Tomic e dei servizi di sicurezza militari, e si sono affrettati a
votare la nuova legge che avrebbe satanizzato i servizi di sicurezza. Micunovic
ha detto in Parlamento: Non abbiamo realizzato questa legge per i servizi,
ma per poter sostituire Aco Tomic.

Avete paura dell'atto d'accusa? Eravate capo dei servizi di intelligence,
eravate in Kosovo?

- No. Non nutro timori per l'Aia. Non ho motivi per averne. Sono stato, naturalmente,
in Kosovo come responsabile dei servizi che agivano nell'interesse dell'Esercito.
Senza alcuna finta modestia, in generale l'Esercito ha subito pochissimi
danni dai massicci bombardamenti. L'aeronautica occidentale non lasciava
mai sereno il cielo del Kosovo. Tutti i missili da crociera partivano dal
Mar Mediteraneo attraverso il Kosovo. Abbiamo avuto delle informazioni secondo
cui le loro testate venivano montate a Tetovo (Makedonia)..., abbiamo ricevuto
perfino alcune foto. I servizi di intelligence non possono non sapere. Soltanto,
non sono riuscito ad accettare che fossimo colti di sorpresa il 17 di Marzo
[2004: si riferisce ai pogrom scatenati contro i serbi in Kosovo].

Saremo forse nuovamente colti di sorpresa dagli eventi in Kosovo?

- Mi è difficile rispondere a questa domanda. Da quando sono uscito dalla
prigione, soltanto una volta sono stato negli uffici dei Servizi. Davinic
mi ha detto che avrebbero portato dei "professionisti", uomini completamente
nuovi che sono arrivati nell'Agenzia di Sicurezza Militare (BIA). Se sono
nuovi, non possono essere anche professionisti.

L'erosione dell'immagine dell' Esercito è forse in relazione con la soluzione
dello status del Kosovo?

- Io vedo questa relazione. Io, nel 1997, ho riferito alla Centrale della
Sicurezza sull'introduzione del protettorato in Kosovo. Ero in Kosovo nel
Gennaio del 1997, e ho preparato l'informativa in Maggio. Si trattava di
una relazione molto aggiornata, affidabile, con dati sicuri su come in Kosovo
veniva pianificato il protettorato.

E la dirigenza dello Stato non ha intrapreso nulla in proposito?

- Non mi è noto se abbiano fatto qualcosa. Però, nei confronti dell'Esercito
laggiù sono state attivate delle misure: Non appena un carro armato usciva
fuori, loro [gli occidentali] dicevano: applicazione eccessiva della forza!
Allora, come si può impiegare soltanto mezzo carro armato?

Ci sono collaboratori dei servizi d'intelligence stranieri tra gli alti funzionari
dello Stato?

- I Servizi di Sicurezza Militari non sono mai stati, e non sono neanche
adesso, responsabili di seguire la dirigenza dello Stato, nel caso vi riferite
alla Repubblica di Serbia.

Dopo il caso "Perisic? nell'opinione pubblica c'era l'impressione che cosi
fosse.

- Che allora rimanga così. Ora vorrei raccontarvi riguardo al caso di Perisic,
che è stato un puro caso...

Cosa volete dire?

- Se non fosse stato dimesso dalla posizione di Responsabile dello Stato
Maggiore, [Perisic] non sarebbe mai potuto diventare vice-presidente del
Governo. Significa che dagli uffici del Responsabile dello Stato Maggiore
avevamo delle conferme che certe informazioni, certi documenti, sparivano,
andavano da qualche parte, nel nostro gergo - verso persone non autorizzate.
Seguendo questa pista, siamo arrivati a Perisic.

Quali sono i rapporti tra i nostri servizi d'intelligence?

- Non ci sono rapporti. Tutta la collaborazione basata su regolamenti, leggi,
accordi, convenzioni, si è ridotta al livello di conoscenze personali. E'
quello che lo Stato ha voluto, e così è stato fatto. Mi ha detto una volta
Micunovic: Generale, tu il tuo operato lo svolgi secondo le leggi di Broz
[Josip Broz Tito: cioè, secondo le leggi della vecchia Jugoslavia socialista].
Allora, cambia pure questa legge. Io lavoro secondo le leggi in vigore, che
siano vecchie o meno. Questa è la sostanza di tutti i problemi che riguardano
la collaborazione tra i servizi d'intelligence. Se non c'è un interesse unico
nello Stato, i servizi non possono collaborare.

Una vostra dichiarazione, riguardo all'attentato, è stata poi smentita: e
cioè, secondo le citazioni, che avevate avvisato il premier Đinđic
che si preparava qualcosa contro di lui.

- No, purtroppo non ho avuto alcun rapporto con Djindjic. Se qualcuno dal
governo mi avesse chiamato per telefono, avrei accettato l'invito. Questo
ve lo dico perché quando capitò questa vicenda riguardo Perisic, mi ha chiamato
il generale Pavkovic dal gabinetto di Đinđic, senza dirmi da dove
chiamava: "Sai, sarebbe utile che andassimo da premier". Ho risposto: non
vado adesso, non ne ho motivo, e non consiglio neanche a te di andare da
lui ora. Tutto questo lo ascoltava anche Djindjic, [con i ministri] Batic
e Mihajlovic. Così fu diffusa la storia: ecco come è questo Tomic, non vuol
collaborare...

Significa che non avete avvertito il premier?...

- Il Servizio Militare non si è ingerito nei confronti di membri dei governi
delle repubbliche [di Serbia, Montenegro, o federale], però a loro passavamo
tutte le informazioni che ci giungevano nel corso del nostro lavoro - sovente
nei Servizi di Sicurezza dello Stato (SDB). Una volta c'è stata una informativa
per la quale sono andato di nuovo di verificare che cosa ne sia stato, però
ora è sparita. Dicono che non c'è più neanche al Ministero degli Interni.
(MUP)...

Quando l'avevate mandata?

- Questa non era una informativa sul pericolo di attentato a Djindjic, però
si riferiva a difetti nel servizio di sicurezza attorno al premier. Inoltre
non è proprio irrilevante l'informativa che ho firmato e inoltrato al responsabile
Andrej Savic, oppure era Mihajlovic, non mi ricordo...

E' sparita?

- Così dicono. Va bene, ma probabilmente ora a me non la vogliono più dare.
E' proibito.

Non avete ricevuto l'informativa di ritorno, in quell'occasione?

- No. Neanche questo è nella norma. Il mio corriere per esempio porta l'informativa
al MUP, gli viene firmata la ricevuta, ed è tutto. Ed il duplicato di questo
rimane ai servizi, viene registrato, archiviato...

Vorremmo ripeterle la domanda: per quale motivo vi incontravate con Legija
e Spasojevic?

- Se volete dire che sono criminali, probabilmente pensate che siano gli
unici criminali che io incontravo? Questo è nella prassi del mio lavoro.
E perché con Legija? Legija era colonnello di polizia. Veniva da me nella
veste di colonnello di Ministero degli Interni.

[...] L'atto del mio arresto è stata una pura decisione politica. Questo
mi ha detto [il presidente] Tadic, e quello del Montenegro, Maras: che esisteva
una necessità politica per la mia sostituzione, e che questo fa parte della
realizzazione del testamento del defunto premier Djindjic.

Di quale testamento si tratta?

- Non ne ho idea. Probabilmente Djindjic si preparava a farmi sostituire.

[...] Come mai, quando Pavkovic diceva di non essere neanche al corrente
del caso Perisic. Naturalmente non ne era al corrente. Non è neanche autorizzato
a sapere. Dovevo forse informare tutto il governo, i deputati del Parlamento:
guardate che oggi si incontreranno quei due?...


Stranieri da tutte le parti

Tra i nostri servizi di intelligence esiste competizione?

- Se ci fosse un interesse statale fermo, tutto ciò potrebbe essere regolarizzato
con le leggi e a beneficio dello Stato. Se non c'è questo interesse, forse
potrebbe essere almeno l'interesse di quelli che ci stanno ponendo sotto
protettorato. Che cosa hanno da fare gli stranieri nel Ministero delle Difesa,
o nel Ministero degli Affari Esteri? Ce ne sono dappertutto. Mi domando se
esista un paese libero, indipendente, con cittadini stranieri in ogni ufficio...
Nella indagine sull'uccisione di Djindjic è coinvolto un istituto tedesco
di Wiesbaden. Mentre noi non siamo abilitati per tutte le perizie criminologiche
di cui ora parliamo. Abbiamo un Istituto per le ricerche criminologiche,
quell'Istituto per la sicurezza che fu una volta uno dei migliori d'Europa.

Nel "caso Perisic? è stata violata la legge?

- E' stata assolutamente rispettata, del tutto. Avevo perfino proposto: andiamo
proprio a trascrivere la legge statunitense, per vedere dov'è che non si
opera nella maniera in cui noi abbiamo operato. Ho portato un disegno di
legge croato. [...] Non hanno accettato nulla, naturalmente. Tutti i servizi
di intelligence nel mondo hanno delle persone che decidono sui metodi e sui
mezzi. Dunque, durante il mio operato come responsabile della gestione, decideva
il responsabile dello Stato Maggiore, come prescritto dalla legge. Ora i
servizi non sono in grado di applicare alcuna misura. Il Tribunale militare
non esiste più. Non c'è la persona che approva un certo metodo. Proprio non
ho più idea di che cosa loro adesso si occupino. Probabilmente sono in vacanza
collettiva. Scherzi a parte, questo piano fu approvato da Nebojsa Pavkovic.
Con tutti i suoi elementi, incluso l'arresto. Soltanto, lui non sapeva il
giorno esatto...

Volete dire, dell'arresto dei due, Nibor e Perisic?

- Io, quando preparavo il piano, non avevo scritto: Nibor e Perisic.

Eravate al corrente del fatto che si trattava della CIA?

- Abbiamo avuto tali supposizioni. Nibor è stato per dieci anni in Bosnia,
poi in Croazia, poi qua, poi in Bulgaria... Se n'è andato in silenzio, e
non si agitava nessuno - tranne Svilanovic. Gli ho domandato: Allora, Svilanovic,
come mai questo tuo rimpianto? Lui mi ha risposto subito: presidente, propongo
che sostituiate immediatamente Tomic e Pavkovic. In tale occasione Pavkovic
è stato in silenzio. Io gli ho detto: dì qualcosa, sei muto...

Perché avete presentato quel film, di cui dopo si è parlato moltissimo, ai
capi politici?

- Questo l'ho organizzato su richiesta del presidente Kostunica. Dopo di
che ho ordinato che si preparasse un breve filmato da questo enorme volume
di materiale. Neanche in sogno potevo supporre che questi miei collaboratori
avrebbero inserito il momento in cui lui rivela particolari su certi individui,
inclusi quelli che erano presenti durante la proiezione... Questi sono i
fatti; di questo film e di questo materiale non avrebbe saputo proprio niente
nessuno se non ci fossero stati quegli attori presenti, in quella occasione,
che dopo hanno cominciato a giustificarsi. Se fosse dipeso soltanto da me,
nessuno avrebbe mai saputo nulla. Ciascuno di loro ha tolto qualcosa, o ha
aggiunto qualche informazione ai giornalisti, e si è creata così tutta una
storia... Mentre, in realtà, questo è un video di circa mezzora. Si tratta
del materiale operativo filmato in vari luoghi dove questi si incontravano.
Perisic è convinto che questo sia stato fatto dall'intelligence russa.

Quelli sono arrivati all'appuntamento per sostituirvi, mentre, dopo aver
visto il film, hanno deciso comunque di lasciar andare Perisic...

- Però, la decisione che io dovessi andarmene c'era già. Subito dopo sono
iniziate le proposte di Djindjic, Zivkovic, Svilanovic, che dovevo essere
sostituito, e poi hanno aggiunto la stessa richiesta per Pavkovic. In quel
momento avevo detto loro: fateci andare via uno per volta, non insieme. Però,
nessuno di noi è stato sostituito, Vojislav Kostunica non ha dato il suo
permesso. Mentre il film lo avevano guardato con attenzione. Era un po' ridicolo
vedere le loro reazioni. Per esempio, Djindjic era stupito del fatto che
si trattava di spiccioli. Disse: generale, cosa è questo, si tratta soltanto
di duemila cinquecento dollari... Che c'entra la cifra? Due dollari e mezzo,
duemila e mezzo, due milioni e mezzo, non cambia niente. Quando si considera
la persona... Comunque, si trattava sempre di un responsabile dello Stato
Maggiore, uno che fu in quella posizione più a lungo di tutti gli altri suoi
predecessori, nella storia della Serbia e della Jugoslavia.

Però, anche durante il vostro mandato c'erano degli ufficiali che passavano
varia documentazione agli investigatori dell'Aia, presumibilmente uscivano
informazioni dallo Stato Maggiore, dalle varie agenzie, e tutto ciò per paura
di essere incriminati...

- L'Esercito sa benissimo quali sono gli ufficiali che si sono recati nell'ufficio
del Tribunale dell'Aia a Belgrado per deporre. Tra i primi c'era Pavkovic.
Penso che neanche lui sia al corrente di tutto cio che ha dato loro. Fatto
sta che lui ha una paura tremenda di questa disgraziata Aia. Non entrerei
ora nei dettagli su che cosa gli ha dato e se glielo abbia dato. E' un tema
troppo serio.

[...]
Voi mettete in relazione l'arresto di Milosevic, la CIA, e il vostro arresto
nel corso della operazione "Sciabola-Sablja?...

- Ora vi dico anche questo. Dopo quella mia informazione sul futuro protettorato
su Kosovo, Covic ha organizzato un appuntamento nel Centro di Coordinamento.
Il Generale Krga dice che esso è stato organizzato laggiù, nella Via Uzicka.
La data era il 2 Febbraio 2003, ed il premier è stato ucciso il 12 Marzo.
Eravamo radunati Covic, Krga, io e Braca Skoric, responsabile dei servizi
segreti di intelligence, Andreja Savic lo avevano già dimesso, vuol dire
che il responsabile era Misa Milicevic, c'era il celebre Nenad Milic, Guri...
Covic mi ha detto: presenti tu una valutazione delle problematiche della
sicurezza in Kosovo e nel sud della Serbia? Debbo andare all'Assemblea Generale
dell'ONU. Ho fatto il mio discorso e loro dimostravano di essere più che
contenti con i contenuti. In quella occasione avevamo concordato alcuni elementi
operativi nel sud della Serbia e mi era ben chiaro che il tempo non era stato
speso inutilmente. Al momento di salutarci, Covic ha chiesto a noi dall'Esercito
di rimanere ancora un po'. Ha raccontato che doveva andare all'Assemblea
Generale e io gli ho detto: sicuramente ti trovi con il premier, sai che
a Washington non è stata bene accolta l'informazione che gli U.S.A. non hanno
a che vedere riguardo allo status del Kosovo. Questo gli ho detto, nella
maniera più benevola che potevo, ed ho aggiunto: glielo riferisci per favore?
Lui dice: certo, lo farò. Ed io gli dico: ti suggerisco di non andare all'Assemblea
Generale con questa tua piattaforma che ora hai. Si sa chi sta dietro all'Assemblea
dell'ONU. Non dire in quel luogo che gli Americani non sono autorizzati per
il Kosovo. Sono loro che ci hanno condotto in questa situazione che c'è ora.
Veramente non so se lui abbia riferito tutto questo a Djindjic, però di certo
non è andato all'Assemblea Generale in quell'occasione. Mentre, dopo l'uccisione
del premier, sentivo varie storie... [...]

Però, penso che il processo con cui ci hanno disgregati - i servizi, l'esercito
e la polizia, infiltrati nelle anime, tutto questo è successo proprio come
vi ho spiegato. Se almeno fossimo uno Stato normale, l'uccisione del premier
non sarebbe potuta accadere in questa maniera. Questo non ha niente a che
fare se io fossi d'accordo con lui o meno, se mi è stato simpatico o no.
Non ha niente a che fare con tutto cio. Lui era il premier, un'istituzione
dello Stato. Quando lo Stato non esiste, accadono queste cose. Tali o simili
eventi possono capitare anche ora. Anche peggiori.

Come vedete la Serbia tra cinque anni?

- Mi è noto che gli Americani non hanno mai rinunciato al piano che avevano
tracciato. Alcune persone ridevano su di me quando dicevo che in Kosovo sarebbe
successo quello che abbiamo oggi. Avete notato in quale maniera facile hanno
internazionalizzato la Vojvodina ed il Sandzak, cosicchè il Parlamento Europeo
si è immediatamente riunito in una sessione per discutere il problema. A
Novi Pazar, loro, non potendo creare scontri tra Serbi e Musulmani, hanno
trovato due Musulmani. E come che questo già non ci basti? Ci hanno dimostrato
quali sono i loro prossimi piani.

Slobodan Ikonic

(traduzione a cura di DK; revisione del testo italiano a cura di AM)


=== 2 ===

http://www.tanjug.co.yu
Tanjug (Serbia and Montenegro) - January 14, 2005

Protectorate introduced in country, Gen. Tomic

BELGRADE - A protectorate has been introduced in the
country and "the negative consequences of that are
increasingly visible," former chief of military
security Aco Tomic has told NIN weekly in an interview
released on Friday headlined "Spies in state top."
He specified that one of the consequences was the
refusal of young men to serve in the army, which had
never been the case in the past, and accused for that
"the state for the way it treats the army and the war
crimes tribunal."

---

http://www.b92.net/english/news/index.php?&nav_category=&nav_id=30448&order=priority&style=headlines

B92 - November 11, 2004

Soldiers killed by NATO rifle

BELGRADE ? Two soldiers killed at an army installation
in Topcider last month were shot from a SAR-21 rifle,
as used by NATO, Glas Javnosti writes today.
The SAR-21 is made in Singapore and uses 5.56 mm
ammunition, which completely proves that a third
person was involved in the shooting, claims the
Belgrade daily.
Glas adds that this information completely rules out
the murder-suicide version of events because the two
sentries were armed with M70 AB rifles, which use 7.62
mm ammunition.
The SAR 21 is an extremely powerful automatic assault
rifle, used by most NATO member countries, but in
Serbia-Montenegro can only be found on the black
market, writes Glas Javnosti.

---

http://www.makfax.com.mk/news1-a.asp?br=91332

MakFax (Macedonia) - December 23, 2004

Glas Javnosti: SCG army to take part in peacekeeping missions abroad

The Parliament of Serbia-Montenegro (SCG) passed a
bill that approves participation of SCG Army in
peacekeeping operations abroad.
The law foresees participation of well-trained
professional soldiers in peacekeeping mission
throughout the world.
The law foresees setting up of Peacekeeping Operations
Center, tasked to coordinate the activities within
NATO-led peacekeeping missions.
The law bans deployment of SCG citizens in
peacekeeping missions in countries undergoing a high
state of alert.

---

http://www.chinapost.com.tw/i_latestdetail.asp?id=25636

Associated Press - January 11, 2005

U.S. military delegation visits Belgrade

Belgrade - A senior U.S. military delegation opens a
series of talks with Belgrade officials Tuesday,
focusing on cooperation and ways to advance bilateral
ties.
The visit from the U.S. Department of Defense is the
first on such a senior level since the 1999 U.S.-led
NATO bombing of Serbia over Serb actions in Kosovo.
The U.S. delegation is led by Rear Adm. Donald P.
Loren, the deputy director for political-military
affairs in Europe at the Joint Staff, the U.S. embassy
said in a statement.
Also participating in the talks are members from the
office of the Secretary of Defense, led by Alen E. Van
Egmond, director of policy for Western Euroasia.
During its four-day visit to Belgrade and Podgorica -
the capital of Montenegro - the U.S. delegation will
meet with top officials, including Serbia's president
Boris Tadic and Montenegro's Filip Vujanovic.
The first meeting on Tuesday will be with the Defense
Minister Provoslav Davinic and will be followed later
in the day by talks with the new Chief of Staff of the
Serbia-Montenegro army, Gen. Dragan Paskas.
The U.S. embassy said the visit represented
"recognition of Serbia-Montenegro's commitment to
defense reforms."
Relations between the United States and
Serbia-Montenegro, or what used to be Yugoslavia, were
cut during the 1999 bombing, but resumed in 2001
following the ouster of former president Slobodan
Milosevic by pro-Western politicians.

---

http://www.tanjug.co.yu/
Tanjug (Serbia and Montenegro) - January 13, 2005

Vujanovic: Army reforms with Pentagon's support

PODGORICA - Montenegrin President Filip Vujanovic
Thursday informed the US Defense Department
delegation, headed by Rear Admiral Donald Loren, about
Podgorica's determination to carry out army reforms as
fast as possible, with the assurances that they will
have the necessary support of Pentagon and State
Department.
Vujanovic also informed the guests about the contents
of the SCG Army reforms, their dynamics and
objectives, underlining Montenegro's orientation to
carry out the reforms with full observance of all
standards set by NATO's Partnership for Peace program,
the Montenegrin President's cabinet said in a
statement.

---

http://www.b92.net/english/news/index.php?&nav_category=&nav_id=31107&order=priority&style=headlines

B92 (Serbia and Montenegro) - January 17, 2005

Defence minister keen for US bases

BELGRADE - Serbia-Montenegro could play a key role in
development of NATO?s security network in Europe,
Defence Minister Prvoslav Davinic said today.
Davinic, speaking in London today, said that he hoped
the state would soon join the Partnership for Peace,
the NATO program which is seen as a step towards
membership of the Western alliance.
This, he said, would make Serbia-Montenegro part of
the alliance?s security network in Europe and Belgrade
would then accept the building of US military bases.
?We see this as a regional thing. If you have a base
in, for example, Bulgaria or Romania, then a few bases
in Serbia-Montenegro will complete the network,?
explained the defence minister.



__________________________________________________________________
TISCALI ADSL 1.25 MEGA
Solo con Tiscali Adsl navighi senza limiti di tempo
e telefoni senza canone Telecom da 19,95 euro/mese.
Attivala entro il 20 luglio, IL PRIMO MESE E' GRATIS
Scopri come, clicca qui
http://abbonati.tiscali.it/adsl/sa/1e25flat_tc/

RASTURANJE VOJSKE SRBIJE I CRNE GORE

1. Iz ARTEL-a:
- O REFORMI SISTEMA ODBRANE DZ SCG (Intervju: Prof. dr Zoran Vucinic, 25.
maj 2004)
- O STRATEGIJI ODBRANE DZ SCG (Prof. dr Zoran Vucinic, 29. septembar 2004.)
- RASTURANJE VOJSKE SRBIJE I CRNE GORE (Dr Mirjana Andelkovic Lukic, 18.
oktobar 2004.)
- SRBIJA I NOVI SVETSKI POREDAK (Dr Mirjana Andjelkovic Lukic, OGLEDALO,
br. 51. OD 8.06.2005.god.)

2. ZA KUPOVINU KASARNI NAJZAINTERESOVANIJI KUPCI IZ SAD, IZRAELA I AUSTRIJE
(USA, Israele e Austria in lizza per la grande liquidazione : armi + immobili
dell'Esercito)
Dan (Podgorica), 16-11-2004


=== 1 ===

http://www.artel.co.yu/sr/gost/2004-06-04.html

O REFORMI SISTEMA ODBRANE DZ SCG

Prof. dr Zoran Vucinic
Beograd, 25. maj 2004. godine
Fakultet civilne odbrane u Beogradu

Reforma vojske SCG i strategija odbrane su dve teme od izuzetnog znacaja
za bezbednost zemlje i njenu buducnost. Zbog aktuelnost navedenih tema ARTEL
GEOPOLITIKA objavljuje ekskluzivni intervju sa prof. dr Zoranom Vucinicem.

ARTEL: Za?to se ovoliko kasni sa strategijom odbrane?

Po mom mi?ljenju, razloga za to ima vi?e i oni se ne mogu svesti samo na
nedostatak finansijskih sredstava. Ja ih vidim, pre svega, u nepovoljnom
karakteru DZ SCG koja je, kao ?to je poznato, vremenski orocena tvorevina
koja se odr?ava prevashodno pod pritiskom stranog faktora. Uostalom, poslednjih
dana iz Crne Gore imamo novu ekspanziju stavova o nu?nosti osamostaljenja,
a iz Evropske unije upozorenja da samo zajedno mo?emo racunati na clanstvo
u ovoj integraciji. U takvom ambijentu je zaista te?ko definisati bilo kakve
zajednicke interese, pa i po pitanju odbrane. Zato bi najavljena strategija
imala smisla jedino ako bi se odnosi izmedu Srbije i Crne Gore preokrenuli
u korist stabilne i dugotrajne zajednicke dr?ave. Za sada smo daleko od toga.

ARTEL: Ustavna povelja ipak govori o zajednickoj odbrani.

To je tacno, ali njena pa?ljiva analiza pokazuje da ona neprimereno favorizuje
suverenitet dr?ava clanica u sferi odbrane, dajuci im pravo da u slucaju
kolizije interesa blokiraju njeno funkcionisanje. To znaci da odbrana i ne
mora da se prihvata kao jedinstveni, tj. zajednicki problem, ?to mo?e da
bude veoma opasno. ?ta tu onda vredi strategija ako postoji pravna mogucnost
da se ona obezvredi, a pri tome ona treba da poslu?i kao platforma za zakonsko
oblikovanje sistema odbrane. Dakle, ne postoji ni povoljan ustavno-pravni
okvir za reformu ovog sistema, pa tako ni Vojske kao njegovog va?nog elementa.

ARTEL: Ministar odbrane upravo potencira reformu Vojske.

Potreba reforme Vojske nacelno nije sporna, ali je problem u njenoj svrsishodnosti
ako se imaju u vidu navedene politicke i ustavno-pravne okolnosti. Ove poslednje
cak namecu dilemu da li je Vojska zaista zajednicka oru?ana sila i dovode
u pitanje mogucnost njene upotrebe. Zatim, reforma ne mo?e da se svede samo
na oru?anu silu, vec na odbranu u celini jer je ona veliki i slo?en sistem.

ARTEL: Prema Ustavnoj povelji ona jeste zajednicka oru?ana sila.

Tako to deluje jer prema ovom aktu DZ SCG ima Vojsku (cl.54.) ciji je zadatak
da je brani SCG (cl.55.). Medutim, stav da regruti slu?e vojni rok na teritoriji
dr?ave clanice, a samo ako to ?ele i na teritoriji druge (cl.57.), kao i
stav o prelasku nadle?nosti vojnih tu?ila?tava i sudova na organe dr?ava
clanica (cl.66.) namece sumnju da je rec o necem drugom. Sve to deluje kao
trasiranje puta ka stvaranju zasebnih oru?anih snaga. Ovu dilemu pojacava
i cinjenica da se Vojska do sada finansirala iskljucivo iz bud?eta Srbije,
?to je bio primaran razlog da se za novog ministra odbrane ponovo izabere
njen kandidat. U medijima se pojavila i vest da ce uskoro biti penzionisan
nacelnik G? general Branko Krga i da na njegovo mesto reflektira nekoliko
crnogorskh kadrova, ?to navodi na zakljucak da u praksi vec postoji podela
oficirske strukture po nacionalnoj, tj. dr?avnoj osnovi. Kada sve ovo imamo
u vidu, onda se cini logicnim i pitanje ko treba da obezbedi ogromna finansijska
sredstva za reformu Vojske o kojim govori ministar odbrane, odnosno da li
ce i taj teret pasti na leda Srbije kao i do sada. Na sva ova pitanja mora
se urgentno i rezolutno odgovoriti. Tu ne sme da bude nikakvih tajni niti
zakulisnih radnji, vec se javnosti mora predociti pravo stanje stvari, jer
cemu onda prica o principima civilne kontrole i javnosti u ovom segmentu
dr?ave i njene politike.

ARTEL: Spomenuli ste i problem upotrebe Vojske.

Taj problem je veoma ozbiljan jer treba imati u vidu da prema Ustavnoj povelji
Vrhovni savet odbrane kao vrhovni komandant odluke donosi konsensusom. To
konkretno znaci da je uvedeno pravo veta i da je upotreba Vojske moguca samo
ako Beograd i Podgorica nemaju oprecno mi?ljenje o njenoj opravdanosti. Ko
mo?e da garantuje da se u odsudnim situacijama nece desiti suprotno, tim
pre kada znamo aktuelnu su?tinu oficijelnih srpsko-crnogorskih odnosa? Zato
mo?e biti fatalan i stav Ustavne povelje po kome Skup?tina DZ SCG ne mo?e
proglasiti ratno stanje jer nije dobila saglasnost skup?tine jedne ili druge
dr?ave clanice, a Savet ministara nema nikakva ovla?cenja u takvim situacijama.
I konacno, nedostatak ovog akta je i u tome ?to ne poznaje meru progla?enja
vanrednog stanja, ?to formalno li?ava mogucnost anga?ovanja Vojske u situacijama
zbog kojih se takvo stanje uvodi a gde je njena upotreba nu?na, npr. zbog
teroristickih aktivnosti vecih razmera. A problem terorizma se posebno potencira
od strane novog ministra odbrane i stavlja u kontekst reforme Vojske.

ARTEL: Smatrate da samo reforma Vojske nije dovoljna.

Sticem utisak da je reforma oru?anih snaga pitanje na kome se najvi?e insistira.
Medutim, reformski zahvati moraju obuhvatiti odbranu u celini jer je ona
svugde veoma slo?en sistem sastavljen iz vi?e, takode slo?enih i meduzavisnih
strukturalnih elemenata, tj. podsistema. Kao takav, on u sebe ukljucuje citav
odbrambeni potencijal dr?ave, odnosno brojne politicke, ekonomske, dru?tvene,
vojne i druge faktore. Zato se intervencije samo u jednom segmentu ovog kompleksnog
sistema nisu dovoljne, ma kako one bile potrebne. Opet ponavljam da je takav
pristup reformi odbrane moguc samo u dr?avi cija buducnost nije neizvesna.

ARTEL: ?ta znaci savremena odbrana iz ugla drugih zemalja?

To znaci da se ona bazira ne samo na vojnoj, nego i na civilnoj i ekonomskoj
komponenti. Pojedine dr?ave, kao npr. ?vedska i Slovenija, znacaj pridaju
i tzv. psiholo?koj komponenti odbrane. Sve one su funkcionalno povezane u
jedan sistem u kome svaka od njih ima svoje va?no mesto i posebno je zakonski
uredena. U stratigijama npr. skandinavskih zemalja, to se naziva sistemom
totalne odbrane. Po svojoj su?tini on predstavlja oblik odbrambeno-bezbednosnog
organizovanja ne samo dr?ave u u?em smislu, nego i dru?tva u celini. To prakticno
znaci da je odbrana briga kako nadle?nih dr?avnih organa, tako i drugih brojnih
dru?tvenih subjekata, ali i svakog punoletnog gradanina. Zato nije slucajno
?to se u ustavima velikog broja dr?ava, narocito na evropskom tlu, potencira
pravo i obaveza gradana da brane zemlju. Karakteriticno je da ovakav pristup
odbrani imaju i zemlje koje su u bezbedonosnom smislu u daleko povoljnijem
polo?aju od nas, ukljucujuci i one koje su pristupile evro-atlantskim integracijama
ili su vec odavno deo njih.

ARTEL: Mo?ete li pojasniti smisao ekonomsko-psiholo?ke i civilne odbrane?

Smisao ove prve je u stavljanju celokupnog privrednog i ekonomskog potencijala
zemlje u funkciju odbrane, odnosno u informativno-propagandnoj delatnosti
za potrebe odbrane u kojoj posebnu ulogu imaju sredstva javnog informisanja.?to
se tice civilne odbrane, njena osnovna funkcija je odbrana, za?tita i spasavanje
stanovni?tva i materijalnih dobara od posledica rata, elementarnih nepogoda
i industrijskih katastrofa. Mnoge zemlje joj vec decenijama pridaju visok
strate?ki znacaj iz uverenja da je ona nezamenljiv deo ukupnog sistema odbrane
kako zbog radikalnih promena u fizionomiji rata, tako i zbog brojnih realnih
opasnosti po bezbednost dr?ave u mirnodopskim uslovima. Zato civilna odbrana
ima veliki broj obveznika od dr?avnih organa do lokalne samouprave, preduzeca,
humanitarnih institucija i organizacija, naucnih instituta, medija itd. Dakle,
mnogi su na vreme shvatili njen znacaj, locirali je u ?iroki dru?tveni prostor
i kontinuirano ulagali u njen razvoj kako bi je osposobili da se suprotstavi
razlicitim bezbednosnim izazovima.

ARTEL: Kako se kod nas gleda na ove segmente odbrane?

Zakon o odbrani sadr?i odredbe o civilnoj odbrani, ali je on donet jo? u
vreme postojanja SRJ koje danas vi?e nema. Medutim, ona ni tada nije bila
uredena kao potpun sistem, a da bi to danas bila potrebno je strate?ko opredelenje
u tom smislu. Problem je i u neverovatnoj marginalizaciji brojnih strucnih
kadrova u ovoj oblasti koji svoju egzistenciju obezbeduju na poslovima za
koje se nisu spremali. Razume se da je i civilna odbrana skup sistem jer
podrazumeva i savremenu tehnolo?ku podr?ku, ali je i preko potreban i zato
se na njegovom razvoju mora dugotrajno delovati i ulagati. O tome mora postojati
svest, pre svega, kod onih koji "kroje" odbranu zemlje jer se njen problem
ne re?ava samo reformom Vojske i ulaskom u medunarodne odbrambene integracije.
U drugim zemljama civilna odbrana se ureduje posebnim zakonima i postoje
posebni dr?avni organi nadle?ni za njeno funkcionisanje. Tako, na primer,
Bugarska ima Dr?avnu agenciju za civilnu odbranu, Danska Agenciju za upravljanje
vanrednim situacijama, Portugalija Nacionalnu komisiju za civilnu odbranu,
Rusija Ministarstvo za vanredne situacije, Grcka Generalni sekretarijat za
civilnu odbranu, Italija Nacionalnu slu?bu za civilnu odbranu itd. Manje
va?no je pitanje da li su ovakve institucije samostalne u pogledu nadle?nosti
ili su pod ingerencijom ministarstva odbrane, odnosno ministarstva unutra?njih
poslova. Bitno je da one postoje i da deluju.
?to se tice tzv. ekonomske odbrane, njene mogucnosti su u korelaciji sa stanjem
ukupnih ekonomskih prilika u zemlji, a one su svima dobro poznate. Tu se
javlja i problem mogucih reprekusija procesa privatizacije na funkcionisanje
sistema odbrane, jer u njemu znacajno uce?ce imaju i strana fizicka i pravna
lica. Primera radi, kako cemo u sistem odbrane "uvezati" strate?ki va?ne
industrijske komplekse ako su oni strano vlasni?tvo i ako u ugovorima o njihovoj
prodaji nema klauzula "odbrambenog" karaktera? ?ta ce biti ako smo u sukobu
za zemljom ciji gradani su vlasnici takvih kompleksa? Mo?da se i varam, ali
utisak mi je da o ovom krupnom problemu niko ne razmi?lja i da se proces
privatizacije odvija izvan politike odbrane iako se zna da je odbrana, tj.
njena mogucnost direktno zavisna od podr?ke privrede u celini. Zato ovaj
aspekt, odnosno ekonomska odbrana, zauzima va?no mesto u strategijama i zakonima
o odbrani onih zemalja koje na nju gledaju saglasno njenom dru?tvenom znacaju.

ARTEL: Danas se potencira opasnost od terorizma, a ne od agresije.

Tacno je da je terorizam u sada?njem trenutku ozbiljan bezbednosni problem,
odnosno da je znacajno smanjena mogucnost ratnih sukoba, bar na evropskom
tlu. Ta cinjenica se nagla?ava u strate?kim dokumentima mnogih evropskih
zemalja koje vojnu odbranu smatraju samo jednim segmentom sistema bezbednosti.
To znaci da i mi moramo prihvatiti terorizam kao realnost, tim pre ?to i
sami imamo veoma lo?a iskustva sa njim. Medutim, taj problem mora biti obuhvacen
strategijom i politikom bezbednosti zemlje u celini, odnosno re?avati se
posredstvom institucija i mehanizama sistema bezbednosti, u kome je sistem
odbrane samo strukturalni deo. Jer, ako citate zakone o odbrani drugih zemalja,
videcete da je i dalje primarna funkcija sistema odbrane ocuvanje njihovog
suvereniteta, nezavisnosti, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka
od agresije. Zanimljivo je da se, na primer, Zakonom o osnovama nacionalne
bezbednosti Litvanije iz 1997. propisuje i obaveza gradanskog otpora agresoru
kao i gerilski nacin vodenja rata (Glava 7.), dok se Zakonom o odbrani Slovenije
iz 1994. daje pravo gradanima da se samoorganizuju u suprotstavljanju agresoru
(cl.7.) i propisuju oblici nevojnog otpora istom (cl.80.). I jedna i druga
su male zemlje i od nedavno clanice NATO. Mislim da dalji komentar nije potreban.
ARTEL: ?ta na kraju mo?ete reci?
Ono ?to i na pocetku. Moramo imati, pre svega, definisanu, uredenu i politicki
stabilnu dr?avu da bi i odbrana mogla da bude na nivou koji zahtevaju savremene
potrebe. Razume se, ekonomski aspekt je takode kljucan, ali taj problem nije
samo nama svojstven. Zato se bojim da u nedostatku ovih pretpostavki bilo
kako napisana strategija odbrane nece imati narocitog smisla. S druge strane,
nerazumem ni ?urbu prema evroatlantskim integracijama u situaciji kada nismo
u mogucnosti da sistemski oblikujemo ni sopstveni sistem odbrane, a ?elimo
da budemo deo medunarodnog.

---

http://www.artel.co.yu/sr/reakcije_citalaca/2004-10-01.html

O STRATEGIJI ODBRANE DZ SCG

Prof. dr Zoran Vucinic
(Autor je profesor medunarodnog prava na Fakultetu civilne odbrane u Beogradu)
Beograd, 29. septembar 2004. g.

Strategija odbrane ponovo nije u?la u dnevni red Skup?tine DZ SCG jer ni
njena druga verzija nije obezbedila konsenzus dr?ava clanica. Op?ti i konkretni
razlozi za to su dobro poznati i o njima je dosta komentarisano. Ono ?to
ipak zaslu?uje pa?nju jeste stav o opasnostima i pretnjama koje predstavljaju
kljucne determinante njenih bazicnih opredelenja. U tom smislu, akcenat je
stavljen na terorizam "kao najvecu i najrasprostranjeniju bezbednosnu pretnju",
dok je agresija procenjena kao malo verovatna i zbog toga "nije osnov za
utvrdivanje temeljnih opredelenja Strategije odbrane". Ovakav stav nije nepoznat
jer su ga javno iznosile i najodgovornije licnosti iz domena odbrane prilikom
obrazlaganja razloga za reformu Vojske DZ SCG.

Tako je terorizam dobio kvalitet najbitnijeg razloga za redefinisanje sistema
odbrane i reformu oru?anih snaga kao njegovog najva?nijeg stuba. S druge
strane, opasnost od agresije je minimizirana do mere da joj se vi?e ne pridaje
dosada?nji znacaj zbog pretpostavke da sada?nje prilike u svetu znacajno
smanjuju mogucnost da budemo izlo?eni ovakvoj opasnosti. Sudeci po tome,
koncepcija na?ih oru?anih snaga i odbrambenog sistema morala bi da pretrpi
radikalne promene jer borba protiv terorizma nije isto ?to i borba sa agresorom
u klasicnom smislu.

Ovakva procena s razlogom otvara mnoga pitanja, a posebno da li je rec o
zabludi, naivnosti, nestudioznom prilazu problemu, politickom udvaranju ili
o necem trecem. Da li se strategija odbrane mo?e zasnivati na ovakvim pretpostavkama
i da li smemo tek tako i toliko da redukujemo funkciju sistema odbrane ma
koliko terorizam bio aktuelan bezbednosni problem, a mogucnost ratnih sukoba
do te mere smanjena? Zar se svet zaista toliko promenio da je agresija toliko
minimizirana kao mogucnost? Da li oru?ane snage smeju, mogu i treba da budu
prvi e?alon u borbi protiv ove po?asti ako je poznato da ta uloga tradicionalno
pripada institucijama bezbednosti? Za?to odustajati od njihovih standardnih
zadataka kao ?to su odbrana i za?tita teritorijalnog integriteta, suvereniteta,
nezavisnosti i ustavnog poretka od agresije samo na osnovu iznete pretpostavke?
?ta ako se u neko dogledno vreme poka?e da ona nije tacna? Kako cemo se onda
braniti ako nam sistem odbrane nije pripremljen za takvu situaciju i da li
se mo?emo osloniti na saveznike, pod uslovom da ih budemo imali. Ako ostanemo
na ovom kursu zar time objektivno necemo podsticati potencijalnog agresora?

Istorijska iskustva upozoravaju da je orijentacija ka savezni?tvu cesto bila
odsudno nu?na, ali i da su savezni?tva sa velikim silama cesto izneveravala
ocekivanja manjih i slabijih dr?ava. S toga su mnoge od njih pribegavale
i strategiji oslonca na sopstvene snage, a uverenje da je to nu?no prisutno
je i danas bez obzira na clanstvo u NATO i drugim odbrambeno-bezbednosnim
integracijama. Zato nijedna nije promenila stav o primarnoj funkciji svojih
oru?anih snaga, tako da je mogucnost agresije, makar ona danas bila bitno
smanjena, i dalje ostala najva?nija determinanta njihovog postojanja.

Karakteriticno je da ovakav pristup odbrani imaju i dr?ave koje su u bezbedonosnom
smislu u daleko povoljnijem polo?aju od nas. To samo pokazuje koliko one
ozbiljno shvataju njen znacaj i potrebu da kao sistem bude dugorocno u stanju
da se odupre svim mogucim rizicima i opasnostima, bez obzira na to koji je
od njih trenutno aktuelan i da li ce u tome dobiti podr?ku saveznika.

Da se studioznije pristupilo analizi strate?kih i normativnih dokumenata
o odbrani posebno manjih evropskih zemalja, do?lo bi se do saznanja koja
bi nas podsetila na neka na?a ranija strategijska opredelenja. Rec je, pre
svega, o op?tenarodnom otporu koji je bio okosnica na?e odbrambene doktrine
i strategije u ranijim periodima, a koji se sada smatra prevazidenim modelom
odbrane. Da to nije ba? tako pokazuju neki strani primeri.

Tako Zakon o osnovama nacionalne bezbednosti Litvanije iz 1997. godine uvodi
koncept totalne i bezuslovne odbrane agresoru koji se ostvaruje i putem gradanskog
otpora, tj. "odbrambenim naporima naroda i svakog gradanina svim mogucim
sredstvima.". Koliki se znacaj pridaje ovakvom konceptu odbrane potvrduje
i odredba prema kojoj "uzgajanje patriotizma i obucavanje u ve?tinama otpora"
moraju biti deo obaveznog nastavnog programa u ?kolama. Zbog toga je formiran
Dr?avni centar za pripremu gradanskog otpora koji je pod direktnom ingerencijom
litvanske vlade. Kuriozitet ovog zakona je u tome ?to svoje gradane obavezuje
i na neoru?ano pru?anje otpora agresoru (tzv. civilna neposlu?nost) i ?to
predvida gerilski nacin vodenja rata koji je posebno potvrden Zakonom o organizaciji
sistema narodne odbrane i vojne slu?be iz 1999. godine. U njemu se ka?e da
sistem nacionalne odbrane cine i "gradani organizovani u partizanske jedinice
(pokret otpora)". Ovo sve nije bila prepreka zakonodavcu da propi?e da ce
Litvanija saradivati sa NATO u planiranju odbrane i integrisanja u transatlantski
sistem kolektivne bezbednosti, odnosno obavezu demokratske civilne kontrole
nad sistemom odbrane.

Neka od ovih re?enja poznaju i zakonodavstva drugih zemalja Evrope. Zakon
o odbrani Slovenije iz 1994. godine takode sadr?i ustanovu gradanskog otpora
agresoru i propisuje njegove oblike ispoljavanja, dok se u Strategiji odbrane
Slovacke ka?e da se u pripremanju gradana za odbranu "naglasak mora staviti
na jacanje svesti o njihovoj odgovornosti za odbranu dr?ave i njihove licne
spremnosti da u njoj ucestvuju", kao i da ce "u tom cilju gradani biti pripremljeni
da se suoce sa konsekvencama rizika i pretnji kroz mehanizam obrazovnog sistema".
Zakonom o nacionalnoj odbrani i oru?anim snagama Portugalije iz 1982. godine
je propisana obaveza gradana da aktivan i pasivan otpor agresoru. Ustav Madarske
obavezuje sve gradane da brane dr?avu kroz uce?ce u vojnim i civilnim slu?bama.
Prema ustavnim odredbama Bugarske, odbrana zemlje je obaveza i cast svih
gradana, pri cemu se izdaja ove obaveze smatra "zlocinom najveceg stepena
ozbiljnosti".

Kod nas se transformacija sistema odbrane svodi iskljucivo na reformu Vojske,
a razlozi za to su motivisani prevashodno interesima njenog spoljnjeg anga?ovanja.
Sve ostalo kao da nije bitno, a iz ?kolskih programa odavno je izbacena materija
odbrane. Ceo taj "reformski kurs" deluje prilicno tajnovito, ali samo kada
je rec o domacoj javnosti. Kako stvari stoje, princip transparentnosti odbrane
izgleda da mnogo vi?e pogoduje stranim vojnim savetnicima. Kako drugi na
to gledaju mo?da najbolje ilustruje Zakon o nacionalnoj bezbednosti Letonije
iz 2001. godine u kome se ka?e da "samo gradani Letonije imaju pravo da ucestvuju
u pripremi planova o nacionalnoj bezbednosti i odbrani".

---

http://www.artel.co.yu/sr/izbor/jugoslavija/2004-10-19.html

RASTURANJE VOJSKE SRBIJE I CRNE GORE

Dr Mirjana Andelkovic Lukic
Beograd, 18. oktobar 2004. godine

I. UNI?TAVANjE NAMENSKE INDUSTRIJE

Namenska industrija bilo koje razvijene zemlje, se bazira na savremenim materijalima
i tehnologijama, koji se svakodnevno razvijaju u mocnim naucnim vojnim institutima
?irom razvijenih zemalja u kojima se izucavaju i istra?uju novi materijali
i tehnologije. Kada osvojeni materijali i tehnologije zastare u odnosu na
vojne potrebe, prepu?taju se civilnoj upotrebi. Otuda se najsavremenije tehnologije
i materijali sa posebnim karakteristikama (primer stelt-tehnologija, nevidljivih
materijala za radare) razvijaju upravo u vojnim institutima i pre svega za
vojne potrebe.

Imali smo jaku namensku, vojnu industriju, koja je bila jedna od najboljih
u svetu. Po nekim procenama, nalazila se po rangiranju kvaliteta i kvantiteta
proizvedenog naoru?anja na ?estom mestu u svetskim razmerama, a na trecem
u Evropi. Nekada je na?a namenska industrija bila veoma prisutna na svetskom
tr?i?tu naoru?anja, posebno u zemljama tzv, treceg sveta, ali su neke komponente
prodavane i zemaljama Evrope. Snaga na?e nekada?nje namenske (vojne) industrije
je bila u skladu sa razvijenom industrijskom bazom., odnosno, privredom zemlje.
Uspe?na namenska proizvodnja mo?e da se razvija i da postoji samo u zemlji
u kojoj je jaka privreda.

Ukoliko je namenska industrija jaka, jaka je i privreda, jer mora da proizvede
veoma kvalitetan proizvod koji podle?e riguroznoj vojnoj kontroli. Izvoz
naoru?anja je znacajna stavka u ekonomiji zemlje izvoznika i donosi veliki
profit. Uostalom, iz istorije je poznato da su se ratovi pokretali kada su
velike sile upadale u ekonomske krize. Proizvodnja oru?ja anga?uje metalnu,
te?ku, hemijsku , tekstilnu, ali i prehrambenu, laku industriju. Jednom recju,
pored redovnih potreba za civilne potrebe, industrija se anga?uje i na drugim
specificnim poslovima za vojne potrebe, ciji se proizvod odlikuje velikim
kvalitetom. Tako je u svim zemljama proizvodacima i izvoznicima naoru?anja.
Mi u tom nismo bili izuzetak.

Snaga namenske industrije neke zemlje ogleda se u opremljenosti njene vojske
ili armije, i u kolicini izvoza. Namenska industrija SFRJ, (vojna industrija),
spadala je u red najmocijih u zemlji, ali i u svetu. Nisu daleko iza nas
vremena kad je namenska industrija onoj SFRJ obezbedivala prihode od 5 do
7 milijardi dolara godi?nje samo od izvoza proizvoda namenske industrije.

Na?a vojna industrija je prvobitno bila licencno oslonjena vi?e na ruske
proizvode, ali i na americke. Tradicionalno kvalitetno jugoslovensko vazduhoplovstvo
i industrija vazduhoplova obezbedili su tada?njoj Jugoslaviji nekoliko tipova
aviona, prilagodenih na?im teritorijalnim uslovima: borbeni juri?ni avion
Jastreb, ?kolski borbeni tip Galeb 1 i Galeb 2, zatim Kraguj J-20, izuzetno
dobrih karakteristika, prilagodenih brdskim terenima, i veoma uspela varijanta
?kolsko-borbenog aviona Galeba G-4. Na izlo?bi vazduhoplova na aerodromima
Bur?e blizu Pariza i Fanboro blizu Londona, Galeb 2 je pokazao visoke letne
kvalitete i dobre akrobatske karakteristike, na osnovu cega je dobio laskava
priznanja stranih strucnjaka. Galeb i Jastreb su se izvozili. Serijska proizvodnja
ovih aviona pocela je 1964 godine. Desetak godina kasnije, razvijen je avion
u kooperaciji sa Rumunijom, poznati Orao. Poleteo je 1976 godine. Ovakvom
razvoju vazduhoplova bila je potrebna i eksperimentalna aerodinamika na modelima
letilica u aerotunelu. Veoma mali broj zemalja, ima ovakav izuzetno skup
tunel sa sistemom za upravljanje rada tunela, kao i sistemom za prikupljanje
i obradu podataka.

Pored domace proizvodnje aviona, na?a vojna industrija je proizvodila borbena
vozila, tenkove, mini podmornice, te?ke kamione, topove, artiljerijsku municiju,
razne vrste vrste malokalibarnog oru?ja. Uspe?no su proizvodena i sredstva
za elektronsku podr?ku, sistemi za upravljanje vatrom, radio stanice, optoelektronika,
osmatracki radari, telekomunikacioni sistemi.. Naoru?anje je ispitivano u
specijalizovanim visoko strucnim opitnim centrima: vazduhoplovnim, mornarickim
i kopnenim, na izuzetno sofisticiranim poligonima, nabrojimo samo one najvece:
Krivolak u Makedoniji, koji spada u najbolje poligone u Evropi, ( sada njime,
da li treba reci, komanduju NATO vojnici i koriste ga kao svoj, kao da su
ga oni izgradili ), Kalinovik u Republici Srpskoj, Nikinci u Srbiji, kao
i poligoni na moru: Prevlaka, na granici Hrvatske i Crne Gore i Lu?tica u
Crnoj Gori. Sve ove poligone izgradila je vojska, odnosno tada?nja JNA. Danas
su u upotrebi vojske SCG poligoni Nikinci i Lu?tica

Zalivski rat 1991. godine je pokazao da je na pustinjskom terenu najbolje
performanse imao na? tenk M-84, koji je zahvaljujuci domacim materijalima,
domacoj pameti i tehnickim re?enjima na menjacu, bio na drugom mestu, iza
americkog. Sa izuzetno dobrom pokretljivo?cu, niskom siluetom i jakom vatrenom
moci, (snabdeven je tenkovskim topom 125 mm), dospeo je u sam svetski vrh
po kvalitetu. Da je imao protivoklopnu za?titu, (koja je nekoliko godina
kasnije kod nas osvojena), bez sumnje bi zauzeo prvo mesto. Kuvajt u svom
naoru?anju ima oko 300 tenkova M84, na?e proizvodnje. Kuvajcani su potra?ivali,
posle zalivskog rata, jo? 700 tenkova da im se isporuci. Ovaj tenk kao veoma
skupo orude, doneo bi veliki prihod zemlji, a pritom je na njegovoj proizvodnji
anga?ovano oko 3000 jugoslovenskih kooperanata. Ova velika isporuka bi dala
jo? veci zamah na?oj namenskoj industriji, a celoj zemlji bi donela veliki
profit. Da li zbog namenske industrije, ili zbog strate?kog polo?aja SFRJ,
ili neceg treceg, ba? 1991 godine kod nas je pocelo nasilno cepanje SFRJ
uz izbijanje gradanskog rata u otcepljenim republikama.

Na?a namenska industrija je bila osposobljena za proizvodnju najslo?enijih
borbenih sredstva: vozila, aviona, mini-podmornica, artiljertijskih sistema
tipa Oganj, Plamen, Orkan. Takode smo bili u stanju da proizvodimo PVO sisteme
poput sistema Strela 10. Proizvodili smo artiljerijsku municiju velikih i
manjih kalibara, protivavionska sredstva, poput strele 2M (1500 komada je
uni?teno na pologonu Nikinci, uz asistenciju biv?eg ministra vojnog Tadica
a uz prisustvo ambasadora SAD Mongomerija, a svaki komplet je ko?tao oko
7000 evra), i protivoklopna, poput ose, zolje, bumbara i sl. Zadnji veliki,
izuzetno znacajan projekat koji je razvio VTI, odnosio se na modernizaciju
tenkova, po pitanju elektronike, ali i njihovo opremanje sa protivoklopnom
za?titom, kutijama aktivnog oklopa, kakvu ima malo zemalja u svetu. Ne treba
zaboraviti ni streljacku municiju, pu?ke, pi?tolje, koji su medu najpoznatijim
u svetu. Pi?tolj iz kragujevacke Crvene zastave CZ 99 po svojim performansama
nema ni jednog takmaca u svetu. Ovaj pi?tolj deluje u najrazlicitijim uslovima:
kada je blatnjav, mokar, a mo?e da deluje i pod vodom.

Na?a poznata fabrika vojnih eksploziva, Prva iskra, iz Barica, po kvalitetu
proizvoda pre rata stajala je ravnopravno rame uz rame sa poznatim svetskim
proizvodacima brizantnih eksploziva, iz ?vedske ili Francuske. Proizvodi
''Prve iskre -Namenska'' , bili su osnova za na?u proizvodnju razlicitih
tipova municije, od razorne do kumulativne, razlicitih minsko - eksplozivnih
sredstva, kao i privrednih eksploziva. Posle uvedenih sankcija i ona je tavorila,
borila se za pre?ivljavanje, i uz ranije zalihe, nekako uspevala da koliko
toliko odr?i proizvodnju.

U Lucanima se proizvodio barut, tako da smo mogli da pokrijemo potrebe vojske
i da odr?imo neophodnu vatrenu moc. Pri tom smo morali da osvojimo proizvodnju
inicijalnih eksploziva, (koja je ostala u Gora?du), i proizvodnju crnog baruta,
(koja je ostala u Kranju).

U Srbiji je posle nasilnog komadanja SFRJ ostao jak naucni i strucni potencijal,
u Vojnotehnickom institutu, Tehnickom opitnom centru i razvoju u samim fabrikama
namenske industrije. Glavni pokretaci razvoja novih sredstava u uslovima
izuzetno ote?anim sankcijama i siroma?tvom vojske, ali i dru?tva u celini,
bio je VTI sa pratecim strukturama u namenskoj industriji. Kad se razbila
SFRJ u Srbiji je ostala hemijska proizvodnja klasicnih eksploziva, baruta,
artiljerijske i PVO municije, uz sredstva koja su zaostala posle raspada,
PVO sistemi KUB, Neva, Strela 10, borbeni avioni MIG 21 i MIG 29 i artiljerijska
oruda vecih kalibara, Plamen, Oganj.

Na?a namenska ndustrija je sistematski uni?tavana, posebno uvodenjem sankcija.
Analize iz CIA instituta za Balkan su pokazivale da je Srbija od svih biv?ih
jugoslovenskih republika, zemlja sa najvecim kadrovskim, tehnicko-tehnolo?kim
i sirovinskim potencijalom i da ce najbr?e da se razvije na svim privrednim
podrucjima. Zbog toga su name?teni razlozi za uvodenje sankcija. Tacnije,
opsade zemlje. Kao u vreme srednjovekovnih opsada gradova. Nije moglo ni?ta
ni da se uveze, ni da se izveze. Cak ni bebama kiseonik. Sa ove vremenske
distance jasno je da se sve to planski i namerno radilo kako bi se Srbija
?to vi?e iscrpela, osiroma?ila i ?to jeftinije prodala.

II. NA?A NAMENSKA INDUSTRIJA DANAS

Posle nasilnog rasturanja SFRJ, namenska industrija se svela na ne?to manji
obim proizvodnje u SRJ. Veoma surove sankcije su onemogucile nabavljanje
sirovina za proizvodnju, ali su takode onemogucavale i izvoz. Medutim, uz
jo? postojece rezerve, proizvodnja se odvijala i proizvodilo se najbitnije
?to je bilo neophodno za ocuvanje minimuma borbene gotovosti za SRJ. Mnogo
se pa?nje poklanjalo remontu i ocuvanju vatrene moci za ono malo oruda koja
su nam preostala od velike SFRJ, ?to se pokazalo opravdanim u vreme NATO
agresije na na?u zemlju. Najte?e je bilo sa avionima. Na?i piloti su najvi?e
osetili sankcije, jer su imali mali broj letova, zbog nedostatka goriva.

Jedan od razloga za razbijanje SFRJ je, izmedu ostalog i na?a namenska industrija,
koja je po obimu i kvalitetu naoru?anja, bila na ?estom mestu u svetu. Izvozom
na?eg naoru?anja zemlje uvoznice nisu politicki, ni na bilo koji drugi nacin
uslovljavane, tako da su mnoge zemlje treceg sveta najradije kupovale na?e
naoru?anje. Prodavanje naoru?anja ovim zemljama nije bilo ''iskljucivo prodavanje
smrti'', kako neki ''mirotvorci'' pretstavljaju takav vid proizvoda. Ono
je odigralo veliku ulogu u oslobadanju tih zemalja od kolonijalnog ropstva.

Posle Dejtonskog sporazuma, morali smo da prihvatimo smanjenje vojske, pa
smanjenje naoru?anja, tako da je uni?ten veliki broj komada te?kog oruda,
artiljerijskog i tenkova, ali i aviona. Po na?im magacinima su poceli da
vr?ljaju strani vojni posmatraci, prebrojavali su svaki magacin i svaki komad
naoru?anja i municije u njemu i zapisivali. Ukoliko bi pri sledecoj (nenajavljenoj)
inspekciji na?li vi?e ili manje samo i jedan metak, sve se uni?tavalo, (da
li treba reci), na na? racun.

Nije moglo da se proizvodi u onom obimu ili da se prave velika oruda, ali
se proizvodila artiljerijska municija za haubice, tenkovske i avionske topove,
za protivoklopna i protivavionsaka sredstva. Smanjena je proizvodnja, (ali
je postojala) artiljerijske municije u ''Kru?iku'' u Valjevu i ''Slobodi''
u Cacku. Remontovani su i modernizovani tenkovi.

Zahvaljujuci entuzijazmu na?ih strucnjaka, uspevalo se da se osvoji i neka
nova proizvodnja, razvijana su nova sredstva i u vreme naj?e?cih sankcija
(1994/95), uvedena je u naoru?anje veoma znacajna protivoklopna za?tita tenkova,
(kutija aktivnog oklopa), koja je u potpunosti proizvod domace pameti, a
mali broj zemalja poseduje takvu proizvodnju. Ovom za?titom su vec snabdeveni
neki na?i tenkovi. Takode, u vreme sankcija, je proizvedeno protivoklopno
sredstvo bumbar sa tandem punjenjem i pu?ka M 21, popularna Crna strela,
koja je ujedno i bacac granata. Ona je sada na? najva?niji izvozni artikal.

Krajem devedesetih godina na?a privredna proizvodnja (a sa njom i namenska)
pocela je da pokazuje izvesne znake oporavka. Ovo je pokazala i studija Balkanolo?kog
instituta CIA za na?u zemlju. Da bi se to sprecilo, pokrenuta je pobuna na
Kosmetu, posle cega je usledilo bombardovanje NATO alijanse, pod izgovorom
da se sru?i Milo?eviceva diktatura, kako bi se do kraja razorila na?a namenska
ali i celokupna privreda, i oteo deo zemlje sa najbogatijim rudnim i vodenim
bogatstvima. (Slicno se desilo sa Kuvajtom 1912 godine, kad su ga Britanci
nasilno izvukli iz Iraka).

Tokom NATO agresije, bombardovana su sva na?a preduzeca namenske industrije.
Da li ih treba nabrajati: Sloboda, Kru?ik, Crvena zastava, Prva iskra, Lucani,
Trajal-vojni deo, ali i fabrike te?ke industrije, Kraljevo, Industrija ma?ina,
itd. Posle bombardovanja, koje je trajalo tri meseca, na?i ljudi su rascistili
ru?evine i nekako organizovali proizvodnju. Ali nije vi?e bilo moguce ispuniti
stroge vojne zahteve kontrole proizvoda, jer se radilo bukvalno pomocu ?tapa
i kanapa. Malo po malo zamirala je proizvodnja. Pogotovu ?to je zemlja ponovo
upala u krizu, novac se nije isplacivao vojsci, koja je najveci korisnik
i narucilac proizvoda namenske proizvodnje, izvoz, koji je koliko toliko
postojao cak i za vremne sankcija, sasvim je zamro. Kao na? najveci izvozni
adut sada je pu?ka Crna strela, iz Kragujevca. A nekad se izvozilo za 7 milijardi
dolara godi?nje!

Dana?nji nivo proizvodnje u namenskoj indistriji posle njenog divljackog
ru?enja tokom NATO agresije je drasticno smanjen, a i provejava ideja da
nam ta privredna grana nije ni potrebna, jer nam ni vojska nije potrebna,
jer ratova na na?em prostoru vi?e nece biti, i ako udemo u NATO, eto nama
vecitog mira (zna se ko ima veciti mir). Ovo mi?ljenje imaju ili velike neznalice
ili zlonamerni pojedinci koji ne ?ele dobro ovoj zemlji.

Imamo veoma sposoban naucni potencijal medu vojnim strucnjacima. Ali, uz
uni?tavanje na?e namenske industrije, koja se sve vi?e gu?i i zamire, gu?i
se i uni?tava i na?a vojska i na? strucni i naucni potencijal koji je koncentrisan
u vojnim naucnim institutima razlicitih profila. Mora da se istakne izuzetna
strucnost na?eg oficirskog kadra, koji je mnogo nadmocnijeg neprijatelja
uspeo da nadmudri. O tome postoje strucni prilozi objavljeni u raznim vojnim
casopisima neposredno posle prestanka bombardovanja, (na pr. Défense nationale,
No 12, 1999.str. 39). Neposredno posle bombardovanja (pre dolaska DOS-a na
vlast) dolazile su razne vojne delegacije iz razlicitih zemalja, kako bi
?to vi?e saznali o mogucnostima maskiranja i PV odbrane.

Na? oficirski kadar va?i za najbolje ?kolovan kadar u Evropi. Na?e vojne
akademije su u rangu fakulteta sa strogim prijemnim ispitima. A kako je to
u stranim vojskama? Primera radi jedan od glavnih vojnih slu?benika NATO
u Republici Srpskoj ima samo srednju ?kolu i neke kurseve na osnovu kojih
je dospeo na visoke vojne polo?aje! U na?oj vojsci oduvek su postojale strucne
saradnje na nivou vojski Evrope, pa su tako na?i oficiri odlazili na ?kolovanja
na visoke vojne ?kole u Francusku, V. Britaniju, ali i u Ameriku i SSSR.
Odande su donosili nova saznanja, sticali zvanja magistara i doktora na presti?nim
vojnim ?kolama. Kod nas su se takode ?kolovali oficiri iz drugih zemalja.
A biv?i ministar vojni Tadic o tome nije imao pojma, pa je bio ushicen dostignucima
u francuskoj armiji i odmah je pozvao i njihove, pored britanskih, oficire
da na?im oficirima dr?e predavanja, umesto da je obratno. Jer na?a vojska
se prva u Evropi susrela sa organizovanim terorizmom na svojoj teritoriji
i uspe?no ga suzbila, uprkos logistickoj podr?ci sa strane.

Imamo strucan i naucni vojni potencijal, imamo strucnjake koji bi mogli da
izvr?e reformu vojske, a da bude u skladu sa savremenim razvojem oru?anih
snaga evroatlanstskih zemalja.

Na?a nevolja je u op?tem siroma?tvu, koje nije zaobi?lo ni vojsku. Na?i oficiri
su kadri da izvr?e reforme u skladu sa zahtevima savremenog ratovanja, ali
reforme bi onda bile prilagodene na?im potrebama i zahtevima odbrane zemlje.
Nama sada uslove reforme diktiraju neki strani savetnici, pre svega Englezi.
A ti Englezi imaju veoma dobra iskustva u kolonizaciji zemalja. Da li se
to nama sprema?

Milo? Obrenovic je u onoj maloj Srbiji u kojoj je jedva bilo 4 miliona du?a,
imao vojsku od 120 hiljada boraca. Naravno, da se Turska, kao velika sila
na Balkanu, tome jako opirala, ali Milo? je tu bio izricit.

A ?ta se sa nama de?ava danas? Imamo najugro?eniji prostor od svih biv?ih
republika SFRJ, imamo terorizam na Kosmetu, imamo pretnje da ce se terorizam
preliti na jug centralne Srbije, imamo osetljivu situaciju u Ra?koj, na jugu
Srbije, a mi i dalje licitiramo sa brojem vojnika : 3000 , 15000, 25000,
uz stalno ''reformisanje'' vojske, bez dodatnih materijalnih sredstava. (Najnovije
je da je ministar vojni ovih dana izjavio da je u Crnoj gori dovoljno oko
3500 vojnika). Reforma vojske nije samo penzionisanje velikog broja oficira,
generala i civilnih lica, (i svih onih koji su se istakli u odbrani zemlje
u vreme NATO agresije), ni dostavljanje zapisnika sa sednica Vojnog saveta,
dovodenje drugorazrednih stranih vojnih savetnika da dr?e predavanja na?im
oficirima, dopu?tanje da razni vojni posmatraci i ''savetnici'' vr?ljaju
po na?im vojnim strukturama i preturaju po poverljivim dokumentima, niti
intenzivno ucenje engleskog jezika, slanje generala Pavkovica i Lazarevica,
sa nesumnjivim vojnim i stare?inskim kredibilitetom u Hag. Reforma vojske
ko?ta, ona podrazumeva moderno naoru?anog vojnika, sa takode modernom i sofosticiranom
vatrenom podr?kom, sa dobrom platom, bar onako kako je zakonom predvideno:
1:5 u odnosu na prosecnu platu. Zatim broj vojnika ne bi smeo da se spusti
ispod 60 000 boraca, to je minimum koji ova zemlja mo?e da prihvati imajuci
u vidu broj stanovnika. Od toga vecinu profesionalaca. A sve to mnogo ko?ta.

U jednom na?em nedljnom casopisu (Svedok) potpukovnik vojske SAD i jedan
od najpoznatijih strucnjaka za bezbednost, Frederik Piterson, na pitanje
kako gleda na politiku kojom se na margine stavlja na? najveci antiteroristicki
adut, vojska, odgovara da je koncept transformacije i smanjenje vojske moguc
na osnovu novih tehnologija koje omogucavaju upotrebu manjih snaga sa vecom
vatrenom moci. A to naravno zavisi od ekonomske snage i politike dr?ave.
Iz ovog odgovora i laiku je jasno da je smanjenje vojske moguce jedino uz
njeno savremeno naoru?avanje i kori?cenje modernih sredstava ratne tehnike,
moderne elektronike i povecane ubojne moci. Ne mo?e se govoriti o transformaciji
vojske ako su njene stare?ine na ivici egzistencije, a vojni bud?et, namenjen
za modernizaciju i opremanje vojske se smanjuje iz godine u godinu. To znaju
i laici, a da li to zna i aktuelni ministar vojni, koji je na ovo mesto do?ao
sa mesta eksperta za razoru?anje u nekoj komisiji pri UN?

III. REFORMA VOJSKE

Perspektiva na?e vojske sa stanovi?ta reforme, i na?eg vojno-industrijskog
kompleksa, ako u tome ucestvuju strani savetnici u General?tabu i u ministarstvu
vojnom nije ba? sjajna. Strani savetnici u jednoj vojsci koja je uspela da
se odbrani od najmocnije sile sveta, a kojoj i oni sami pripadaju, sigurno
da nece doneti boljitak vojsci i te?ice po svaku cenu da je demontiraju i
da sklone sve one koji su ucestvovali u odbrani. Prvo ?to se osetilo kao
plod njihovog savetovanja je bilo masovno penzionisanje sposobnog oficirskog
i generalskog kadra. Aktuelni ministar vojni, gospodin Prvoslav Davinic ima
preko 65 godina, i trebalo bi po na?em zakonu, da je u penziji. Umesto da
on bude penzioner, nastavio je posao koji je njegov prethodnik, gospodin
Tadic uspe?no zapoceo, te je penzionisao veliki broj oficira i generala mladih
od 57 godina. Mnogi od njih su zavr?ili visoke vojne ?kole, imaju magistraturu
ili doktorat. A gospodin Davinic, ministar vojni, pre desetak dana je postao
predsednik upravnog odbora preduzeca ''Jugoimport SDPR''. I verovatno ce
da izvozi, kao vojni proizvod, pecurke, jer je u jednom intervjuu rekao da
fabrika ''Prvi partizan'' iz U?ica ima podzemne prostorije u kojima se nalaze
neka postrojenja, krajnje nepotrebna, ali da bi se kapaciteti iskoristili,
tu mogu da se gaje pecurke. Verovatno namenske, odnosno, vojne. A inace je
gospodin Davinic, koliko sam mogla da procitam iz ?tampe, do?ao na ovo mesto
pravo iz neke komisije pri UN za razoru?anje. Tako da je po tom pitanju veoma
kvalifikovan, ?to se uostalom po nekim njegovim poduhvatima, vidi.
Danas je na? vojno-industrijski kompleks kao i vojska, pao na niske grane,
i najverovatnije je u vezi sa planskim slabljenjem vojske. Vojska, kao najveci
potro?ac proizvoda namenske industrije, nema para da tu proizvodnju finansira,
odnosno da te proizvode kupuje, tako da sve staje i zamire. Na? narod ima
jednu izreku, zasnovanu na gorkom iskustvu: ''Ko ne hrani svoju vojsku, hranice
tudu.'' Nema dovoljno sredstava za obezbedivanje stanova, plata, za ishranu
vojske, za pokretanje proizvodnje, smanjen je vojni budet, standard vojnih
lica nikada nije bio posebno visok, ali danas je nedopustivo nizak.
Sada?nji ministar Davinic je u jednoj radio emisiji rekao da ce na? ulazak
u partnerstvo za mir da pokrene investicije za 300%. Koje vrste investicija,
nije precizirao, odnosno nije rekao da li cemo ih dati ili dobiti. Ali je
veliki pobornik helikoptera. Smatra da su nama od vazduhoplova, jedino potrebni
helikopteri, te su odobrena sredstva za modernizaciju tri na?a helikoptera.
Kad bismo u?li u NATO trebalo bi da se odmah izdvoji oko 4 milijardi dolara,
(kasnije bi ta suma bila znatno veca) kako bi se uvezla (zastarela) NATO
vojna oprema i naoru?anje, (zato se i uni?tava domaca vojna industrija).
Sa uvezenim naoru?anjem, ''uvoze'' se i instruktori za obucavanje na?ih vojnika
kako da koriste sofisticiranu vojnu opremu. Instruktori se posebno i to debelo
placaju. Pri tom se gubi vlastita proizvodnja i samostalnost u raspolaganju
sa odredenim proizvodima namenske industrije. Natura se proizvodnja koja
zemlji ne donosi profit, ali zato odgovara NATO savezu. Prodavanje naoru?anja
je izuzetno isplativ posao, skoro kao sa naftom.

Ga?enje vlastite proizvodnje mnogo ko?ta zemlju, jer se ukida pravo trgovine
i raspolaganja vlastitom vojnom opremom. NATO clanica, (ukoliko nije Nemacka,
Velika Britanija, Italija, ili neka druga velika sila), zavisna je od dobre
volje mocnih. Setimo se afere sa topovskim granatama u vreme Prvog svetskog
rata kad su Francuzi isporucili srpskoj vojsci neupotrebljivu artiljerijsku
municiju veceg kalibra od kalibra topova koje je imala srpska vojska. Uz
veliki rizik, srpski borci su u Kragujevcu na strugovima morali da doteruju
kalibar na pravu meru.
Ovih dana je aktuelan zahtev ministra inostranih poslova Vuka Dra?kovica
za povlacenjem tu?be protiv NATO pakta koji nas je 78 dana divljacki bombardovao
i napravio ?tete prema na?im proracunima od oko 200 milijardi dolara, i zatrovao
nas, cime je izazvao najvecu ekolo?ku katastrofu dvadesetog veka na na?em
tlu. Veli na? spoljni ministar da ukoliko ne povucemo tu?bu, necemo moci
u ''Partnerstvo za mir''. A da li na? spoljni ministar zna da to ''partnerstvo''
nama nece doneti nikakav novac za saniranje posledica bombardovanja, i to
ne samo ekolo?kih, koje su takode veoma skupe, vec i saniranje svih objekata,
mostova, fabrika, elektricnih postrojenja, koja su poru?ena tokom tromesecnog
bombardovanja.
Partnerstvo za mir je zami?ljeno da bude brana narastajucem terorizmu, koji
jeste veliki problem savremenog sveta. Ali, organizacija Partnerstvo za mir
slu?i pre svega mocnima, za uvecanje njihovog bogatstva. To je, po mom mi?ljenju,
nova vazalna jeftina vojska, koju ce mocne zemlje da ?alju zarad svojih interesa
u nemirna podrucja, koja su pre toga destabilizovale. Partnerstvo za mir
je smi?ljena organizacija da bi se NATO alijansa snabdela sve?om krvlju,
jer evropski partneri poput ?panaca, ali i drugih, vec povlace svoje vojnike
iz Iraka. Predsednik Bu? je u jednom intervjuu rekao da ce manjak od 30 000
vojnika u Iraku popuniti vojnicima iz novoprimljenih zemalja u clanstvo Alijanse.
Ali ti vojnici, savremeni vazali i najamnici, nece biti sposobni, a ni motivisani
da odbrane od terorista civilno stanovni?tvo zemlje u koju ce biti poslati.
Svedoci smo martovskih dogadaja na Kosmetu. Pa to su te snage u koje ce se
regrutovati vojnici iz novoprimljenih zemalja. Da li su za?titili srpski
?ivalj od pogroma? Da li su za?titili kulturna i materijalna dobra Srba na
Kosmetu?
Na?i ministri i vlada se ponose time kako smo bili ''mrtvi ladni'' tokom
martovskog pogroma Srba, jer nismo pru?ili nikakav otpor, povredili nekog
?iptara teroristu, ili ne daj bo?e, pokrenuli vojsku. A i svet je to shvatio
kao jak, pozitivan signal, pa nam je pru?io savr?enu (verbalnu) podr?ku,
(od koje na?i ljudi na Kosmetu nisu imali nikakve koristi) i uputio o?tro
upozorenje ?iptarima da tako ne?to vi?e ne cine, i da moraju da obnove sve
?to su poru?ili. I, ?ta je od svih obecanja

Istorija se ne ponavlja, ali velike sile na ovim na?im nesrecnim prostorima
imaju uvek iste interese.

Napomena: skracena verzija istog teksta objavljena je u jednom od prethodnih
brojeva "Ogledala"

---

http://www.artel.co.yu/sr/izbor/jugoslavija/2005-07-09.html

SRBIJA I NOVI SVETSKI POREDAK

Dr Mirjana Andjelkovic - Lukic

(Tekst je objavljen u nedeljniku OGLEDALO, br. 51. OD 8.06.2005.god.)

Novi svetski poredak, koji se krajem dvadesetog veka poceo da ostvaruje,
kao vekovna te?nja mocnih bankara u ovladavanju svetom, uveliko je umar?irao
i u na?u zemlju. Za sada je olicen u Ujedinjenoj Evropi, ?to je samo deo
velikog projekta ka ujedinjenju svih zemalja sveta. (Ova sintagma veoma lici
na komunisticki poklic: Proleteri svih zemalja ujedinite se!)

Prikazi iz Orvelove ''1984'', napisane daleke 1949 godine, pocinju da dobijaju
ru?nu izvesnost, posebno na na?im prostorima. Rat i novac, destabilizacija
politickih prilika u zemlji, otimanje dela teritorija bogatih rudnim blagom
ili naftom i vodom, izazivanje ''malih, prljavih ratova'' ?to povecava profit
bogatih zemalja-izvoznica naoru?anja. Poni?tavaju se suvereniteti dr?ava,
svode se na regione i teritorije, cime se potvrduje nastupanje jednog novog,
surovog doba u kome ce ljudi-robovi biti samo signal cipa na ekranu Velikog
brata izra?enog u bankarskim oligarsima. Kod nas je vec u pripremi elektronski
nadzor za ?pijuniranje gradana, licna karta sa kodom, ?to predstavlja apsolutnu
kontrolu nad svakim pojedincem imaocem takve licne karte. To ?to se time
kr?e ljudske slobode, nikoga iz na?e vlade nije uznemirilo!

Jedan od prvih koji je do kraja prozreo perfidnost globalizacije novog svetskog
poretka, bio je Geri Alen, novinar-reporter i pripadao je samom vrhu istra?ivackog
americkog novinarstva. Tokom svog novinarskog rada upoznavao se sa moci
novca i bahato?cu vlasti i shvatio da postoji velika opasnost po svet stvaranjem
jedne svetske vlade, jedne vojske, jedne valute. Postao je antiglobalista.
Pred kraj ?ivota 1986 godine, napisao je knjigu ''Recite NE novom svetskom
poretku'' u kojoj je detaljno prikazao kako deluje svetska vlada i na koji
nacin eksploati?e, ali i stvara svetsku sirotinju. U knjizi je objasnio
kako deluje Svetska banka preko formiranja nacionalnih banaka, (kod nas
Nacionalna ?tedionica!) kako MMF proizvodi novo roblje i nacin kako da se
svet odupre tom pohodu neokolonista.

Svi primeri koji su u knjizi prikazani, zastra?ujuce verno su ostvareni
u na?oj zemlji preko elemenata delovanja Novog svetskog poretka, a to su:
· svetski poreski sistem,
· svetski sud,
· svetska armija (plavi ?lemovi),
· svetska centralna banka sa zajednickom valutom,
· svetska dr?ava socijalne pomoci,
· prinudno svesvetsko ekonomsko planiranje,
· ukidanje prava na posedovanje vlastitog oru?ja,
· prinudna kontrola nataliteta,
· kontrola obrazovanja.

Analizirajuci navedene elemente monstruozne gradevine olicene u Novom svetskom
poredku, (NSP) vidi se da je u Srbiji i Crnoj Gori uveliko primenjeno sve
iz navedenih tacaka. Dobili smo sud na kome se sudi na?im gradanima za legitimno
pravo suverene dr?ave na odbranu od terorista i agresije, ukinuto nam je
pravo posedovanja vlastitog oru?ja (na zadnjem sastanku NATO saveza na?
ministar vojni je izneo podatak da ce vojska SCG bankrotirati u avgustu,
u cemu je njegov i doprinos ministra finansija, uz zdu?nu pomoc MMf-a, ogroman!),
odreduju nam kako cemo da potro?imo novac koji nam uz zelena?ke kamate daju
kao kredite, (a na?i mondijalisti pe?orativno ih nazivaju ''donacijama''),
okupirala nas je svetska armija ? plavi ?lemovi, koja je prisutna na Kosmetu
i Republici Srpskoj i sve cini da ni?ta ne ucini za bezbednost srpskog ?ivlja.
Uvodi se zajednicka valuta, za sada evro, na teritoriji EU, koja je ukinula
nacionalne valute poput nemacke marke, franka ili lire i uticala na osiroma?enje
veceg dela stanovni?tva Evrope.

Recesija u Evropi je sve veca, prete socijalni nemiri zbog velikog broja
nezaposlenih, ?to ce se povecati prilivom jeftine radne snage iz novoprimljenih
biv?ih socijalistickih dr?ava. Jedan od bitnih segmenata ove monstruozne
tvorevine je kontrola ?kolstva. To se vidi po na?em reformisanju ?kolstva
u kome ce se uciti samo ono ?to je podobno za NSP olicen (za sada) u Ujedinjenoj
Evropi. ?kolstvo se reformi?e po Bolonjskoj deklaraciji, koja je va?eca
i za ostale zemlje EU, ali ona ne predvida izucavanje nacionalne istorije
ili bilo kakve posebnosti zemlje clanice. Znanje je ''sila i moc'', zbog
toga je potrebno vecinu dr?avljana, buducih robova, osposobiti samo toliko
da mogu da pritiskaju neko dugme na ma?ini, da se u toku rada ne povrede,
jer to ko?ta poslodavca, i da stalno strepe da ce biti otpu?teni. Ozbiljnije
?kolovanje je omoguceno (vec sada) samo bogatim, odabranim, onima koji ce
se pripremati za uce?ce u strukturama (svetske) evropske vlade. Granice
medu dr?avama se poni?tavaju, prolaz ljudi i roba se olak?ava, vladaju multinacionalne
kompanije, nema kontrole na granicama, svako mo?e da ude i izade iz zemlje
clanice kad hoce (ukoliko nije Srbin!). U nabrojane mehanizme vladanja NSP
spadaju i kontrolisani mediji -?tampani i elektronski, koji uveliko uticu
na stvaranje svetskog javnog mnjenja, ?to smo takode iskusili na vlastitom
primeru. Na na?im prostorima najveca medijska ?tetocina je bankar Soro?
i njegovi antisrpski elektronski i ?tampani mediji.

Prinudna kontrola nataliteta nije samo njegovo smanjenje, (kao ?to se radi
u Kini i Indiji) vec i njegovo povecanje. Na na?im prostorima je stopa nataliteta
kod ?iptara najveca u Evropi i medu najvecim u svetu. I to je dirigovni
natalitet, sa odredenim politickim ocekivanjima.

Sveto trojstvo novog svetskog poretka je vlast-novac-presti?. Davne 1983.
predsednik Ronald Regan je na samitu ekonomista u Vird?iniji rekao: ''Svetskoj
ekonomiji je preko potreban zajednicki monetarni standard ?to je ubedljivo
najneutralnije sredstvo za inflatorno usmeravanje. Ali sve to se nece ostvariti
pomocu valute samo jedne suverene

zemlje, vec jedino putem svetskog novca.'' Za sada je ova vizija jednog
od celnika NSP ostvarena kroz evropski novac, evro i americki novac, dolar.
To su danas jedine valute koje se koriste u medunarodnim transakcijama.
Americki dolar koriste sve arapske zemlje koje imaju naftu, ali su neke
od njih, medu kojima najvi?e Irak, pocele da prodaju svoju naftu za evre.
Da li u tome treba tra?iti prave razloge za divljacko ru?enje jedne zemlje
i uni?tavanje njenih nacionalnih i kulturnih obele?ja. Nije se igrati sa
bankarima, pogotovu kad se zna da stvarna vrednost dolara nije vi?e izra?ena
u uncama zlata, vec vredi onoliko koliko vredi papir na kome je na?tampan
i rad utro?en za njegovo ?tampanje!

Na?a zemlja je primer kako NSP disciplinuje pojedine zemlje, a jo? drasticniji
primer je Irak. Svaka zemlja sa izra?enim nacionalnim identitetom i slobodoljubljem,
a uz to bogata energentima i rudama, mora da se disciplinuje, kako bi se
razbijena lak?e uvukla u okrilje NSP, a usput bila i primer za druge. Zbog
toga smo tako surovo bombardovani i ka?njeni, poni?avani i ucenjivani.

Novi svetski poredak ne priznaje suverenost, nezavisnost, teritorijalni
integritet, nacije, narode. Od nacionalnih obele?ja priznaje jedino kulinarske
specijalitete i divljenje prirodnim lepotama predela. Sve ostalo ?to miri?e
na ''nacionalno'' nije u skladu sa vrednostima ujedinjene Evrope, cija je
najva?nija tekovina demokratija. A evo ?ta Geri Alen ka?e o demokratiji:
''Elitisti americkog establi?menta vode bitku za ''novi svetski poredak''
koji nazivaju demokratijom, medutim, buduci da je to samo potuljeni eufemizam
za (belo)svetsku soc-komunisticku vladu, novi svetski poredak s demokratijom
nema apsolutno nikakve veze''!.

Ispira se mozak javnom mnjenju da bi se ?to lak?e prihvatila (belo)svetska
vlada. Novi svetski poredak je ustvari ?ifra za svetsku socijalisticku superdr?avu.
Po?to se dovoljan broj nacija stopi i pretvori u region, te donese svoj
ustav (ustav EU!) tek ce se tada pridru?iti ostalim regionima i obrazovace
jednu jedinstvenu svetsku dr?avu. Otuda takva panika medu mondijalistickim
poslenicima, njima se ?uri, a Francuska je smogla snage i rekla NE takvom
monstruoznom planu, i bar za sad, pomrsila im racune.

Francuska je rekla NE novom evropskom ustavu na op?te zgra?anje ''na?ih,
a svetskih'' minornih stranaka, kao ?to je GSS. Nisu pomogli ni njihovi
apeli koje su sa svojim malobrojnim clanstvom okupljenim ispred Francuskog
kulturnog centra u Beogradu uputili Francuzima da glasaju pozitivno. OUI!

Francuzi su rekli NE novom svetskom poredku koji je zapretio da ce im ukinuti
zastavu himnu, vojsku; valutu su im vec uzeli. Kad su intervjuisali obicne
gradane Francuze na ulicama raznih gradova, odgovarali su da od kada im
je uveden evro imaju manje novca u novcaniku. Recju, ?ive gore. Cule su
se cak i konstatacije da je Evropa siroma?na (!) i da Francuska treba da
se okrene svojim problemima, pre svega nezaposlenosti. De Golov ministar
inostranih poslova je izjavio da je logicno ?to su Francuzi rekli NE ustavu
Evrope, jer su Francuzi nostalgicni u odnosu na svoju dr?avu Francusku onakvu
kakva je nekad bila!

A mi smo nedavno ispratili bankare, koji su odr?ali u Beogradu skup?tinu
Evropske banke za obnovu i razvoj i njihove supruge, koje su jedino bile
zainteresovane za ''?oping'' i da li je bolja karadordeva ?nicla ili cevapcici.

Zakljucak samita je bio da su banke, investicioni fondovi, i multinacionalne
kompanije veoma zainteresovani da ula?u u na? region (obratite pa?nju: ne
dr?avu, region!). Za njih je na?e tr?i?te privlacno i zbog okru?enja zemalja
Zapadnog Balkana, koje cine zajedno 50 miliona potencijalnih kupaca i ogroman
neiskori?cen prostor za investiranje i razvoj. Odobrili su nam kredit od
100 miliona evra, a Evropska investiciona banka 250 miliona evra za razne
projekte.

U svetlu svega ?to je receno o Novom svetskom poretku, BLAGO NAMA!


=== 2 ===

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Aktuelnosti&datum=2004-11-16&clanak=15955

Dan (Podgorica)
Izdanje: 16-11-2004
Aktuelnosti

ZA KUPOVINU KASARNI NAJZAINTERESOVANIJI KUPCI IZ SAD, IZRAELA I AUSTRIJE

Nije sve čisto u prodaji vojnih objekata

Predstavnici Ekonomskog instituta u Beogradu procijenili su da nekretnine
Vojske SCG, koje su vi?ak, vrijede manje od jedne milijarde eura, a oru?je
i oprema oko 300 miliona. Spisak od 500 objekata koji su progla?eni vikom,
a pripadaju Vojsci SCG biće revidiran, a novi će uskoro biti sačinjen
- najavljuju iz Fonda za reformu Vojske SCG. Prije nekoliko dana potpisani
su prvi ugovori sa američkom firmom Meridian Homes a stigao je veliki
broj ponuda za kupovinu objekata. Najzainteresovaniji su kupci iz SAD, Izraela
i Austrije.
- Nije sve čisto oko prodaje vojne imovine. Trebalo bi da se razjasni
da li je ova firma u vezi sa pojedincima iz političkog vrha ili nevladinim
organizacijama, dakle, da li će se objekti koje oni kupe koristiti kao
teren za američko stacioniranje, da li će to koristiti Pentagon,
ili će se upotrebljavati u civilne svrhe - pita se vojno-politički
komentator Milovan Drecun.
On tvrdi da bi trebalo da se otkrije koji je to poseban interes američke
firme i za?to se to krije od javnosti.
- Novčana sredstva od prodaje vojne imovine trebalo bi da se koriste
za obezbjeđenje pripadnika Vojske SCG. Međutim, nije poznato da
li postoji plan za prodaju imovine, odnosno, da li se prodaju suvi?ni vojni
objekti ili se ide po nekom drugom planu. Ne postoje garancije da će
se sredstva od prodaje imovine iskoristiti za reforme Vojske i pobolj?anje
standarda njenih pripadnika - ističe Drecun uz opasku da je ova kao
i prethodna vlast poznata jedino po rasprodaji imovine.
U ovoj zemlji je sve na prodaji, pa, razumije se, (i na?alost) i Vojska,
ne samo njena imovina, ka?e za "Dan" general Vuk Obradović, lider Socijaldemokratije,
koji se posljednjih mjeseci i godina uporno bavi privatizacijom u Srbiji
i otkrivanjem, kako sam ka?e, "marifetluka" u njoj.
On ne spori da bi dio imovine Vojske mogao, ali i morao biti prodat, kako
bi prvenstveno bio iskori?ćen za rje?avanje enormno naraslih stambenih
problema Vojske, pa i reformu vojne organizacije kao cjeline. Ovdje se, međutim,
nameće pitanje da li će taj postupak biti izveden na transparentan
način.
- Imam utisak i saznanja da će se pod firmom anga?ovanja nekih stranih
revizorskih kuća i tobo?e anga?ovanja ekipa svakovrsnih eksperata ponovo
dogoditi jedna nemilosrdna rasprodaja kasarni i drugih objekata. Ja sam tek
sinoć saznao ko je čovek na čelu tog Fonda za prodaju (?ivulović),
?tavi?e da su neki objekti već prodati i da je u planu prodaja serije
drugih objekata. Moram da postavim pitanje za?to javnost to tek sada saznaje.
Ko je stavio svoj paraf iza svega toga - pita se general Obradović i
konstatuje:
- Imajući objektivan odnos prema Vojsci u posljednje vrijeme i svemu
onom ?to joj se upućuje, moram reći da i to podgrijava sumnju u
sve ono ?to bi se moglo dogoditi - ka?e general Vuk Obradović.
Profesor na Fakultetu za civilnu odbranu dr Zoran Dragi?ić, vojni analitičar,
ka?e da ne vidi ni?ta lo?e u prodaji objekata Vojske.
- Oni su građeni za potrebe one nekada?nje "hladnoratovske" vojske,
biv?e SFRJ, poput ogromnih kasarni i drugih objekata. Sada je dobro osloboditi
se tih objekata, a od tih para stvoriti manju vojsku, profesionalnu, ubojitu
i, naravno, dobro plaćenu. Da li će ta sredstva od prodaje objekata
biti dovoljna da se Fond za reformu "obogati" i izvr?i sve zadatke, nijesam
siguran - ka?e Dragi?ić, i nagla?ava da neke kasarne, poput onih na
teritoriji Crne Gore, poslije odluke o smanjenju sastava treba da se prodaju,
ali nikako po bagateli.
M.B.- N.P.




__________________________________________________________________
TISCALI ADSL 1.25 MEGA
Solo con Tiscali Adsl navighi senza limiti di tempo
e telefoni senza canone Telecom da 19,95 euro/mese.
Attivala entro il 20 luglio, IL PRIMO MESE E' GRATIS
Scopri come, clicca qui
http://abbonati.tiscali.it/adsl/sa/1e25flat_tc/

["Se solo avessero ascoltato Gheddafi...": ci si riferisce ai musulmani di
Bosnia, ai quali Gheddafi, amico di vecchia data della Jugoslavia, aveva
suggerito di allearsi piuttosto con gli jugoslavisti serbi che non con i
secessionisti croati. Forse in quel modo si sarebbe potuto preservare uno
spazio statale jugoslavo, federato, che comprendesse oltre a Serbia e Montenegro
anche la Bosnia-Erzegovina e, probabilmente, la Macedonia, risparmiando infiniti
lutti e disgrazie alle popolazioni di ogni "etnia".
Una presa di posizione interessante e controcorrente, che riceviamo dal notiziario
ARTEL e giriamo per conoscenza.]

http://www.artel.co.yu/sr/reakcije_citalaca/2005-07-12.html

DA SU HTELI POSLU?ATI GADAFIJA ...

Dr Stevan Konstantinovic
Novi Sad, 11. juli 2005. godine

Bez ikakve pretencioznosti, a u vezi sa obele?avanjem stradanja samo bosanskih
muslimana (Bo?njaka) tokom rata u BiH, ciji je sinonim postala Srebrenica,
prisecanje na zaboravljeni pa time i usamljeni glas razuma, koji je svojevremeno
potekao iz Libije, nije i ne mo?e biti samo nostalgija bazirana na uzaludno
postavljenom pitanju "?ta bi bilo kad bilo".
Voda Libijske D?amahirije, pukovnik Moamer el Gadafi, savetovao je bosanske
muslimane (Bo?njake) da se okanu savezni?tva sa Hrvatima i Zapadom i da
se dr?e Srba. Slobodno tumacena poruka glasila je: "Dr?ite se Srba, bolje
cete proci". Politicka realisticnost ovog arapskog politicara nije bila
bazirana na srbofiliji, jer nije imao razloga da bude skloniji Srbima u
odnosu na svoje istovernike. Gadafi je realno procenio situaciju ali pukovnika
nije imao ko da slu?a. Gadafija nisu hteli slu?ati ni bosanski muslimani
a njegovo mi?ljenje bilo je usamljeno kako u vecem delu arapskog sveta,
tako i na Zapadu (cak mnogo godina pre, Gadafi je novinarima beogradskih
medija, na pitanje kako vidi buducnost Jugoslavije posle Tita, odgovorio
da vi?e ne vidi Jugoslaviju).
Alija Izetbegovic, nadao se da ce u vezi sa Bosnom i Hercegovinom, Zapad
jednako postupiti kao u slucaju Slovenije i Hrvatske, odnosno, da ce celu
teritoriju Bosne i Hercegovine, uz pomoc zapadnoevropskih zemalja i SAD,
staviti pod svoju kontrolu i vremenom stvoriti muslimansku dr?avu na Balkanu
pod prvenstveno, ili za pocetak, americkim pokroviteljstvom. Sukobio se
sa Srbima, a ubrzo i sa Hrvatima, i time bosanske muslimane doveo u najgoru
istorijsku situaciju u kojoj nisu bili od pojavljivanja islama na Balkanu.
Cak je poku?ao da u svoje planove uvuce i muslimane koji ?ive u Srbiji i
Crnoj Gori, ali namere preno?enja oru?anih sukoba van Bosne i Hercegovine
nisu ostvarene. Najvi?e zbog istovremenog razumnog delovanja kako srpske
i crnogorske dr?ave, tako i zbog politicki realnog stava vecinskog dela
muslimanske zajednice u dr?avnoj zajednici Srba i Crnogoraca.
Da je kojim slucajem Alija Izetbegovic i politicka elita okupljena oko njega,
politicki delovao drugacije, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora a mo?da
i Makedonija mogle su i dalje ciniti jugoslovensku federaciju, a samim tim
mogle su se izbeci sve ?rtve nastale tokom dezintegracije jugoslovenskog
dr?avnog prostora, rata koji je usledio, a svi zajedno, ekonomski bi bili
u znacajno povoljnijoj situaciji.
U vremenu sada?njem, bosanski muslimani imaju mnogo razloga da ocajavaju
nad svojom sudbinom. Suprotno ocekivanjima, Zapad je u Dejtonu priznao veci
deo rezultate rata. Bosna i Hercegovina, prvi put u svom postojanju podeljena
je po etnickim ?avovima u okviru kojih najnepovoljniji polo?aj imaju muslimani
koji skupa sa Hrvatima cine jedinstvenu teritorijalno-politicku celinu.
Da nije bilo muslimansko-hrvatskog sukoba, ovakva simbioza bila bi podno?ljiva
za obe strane. Zajedni?tvo muslimana i Hrvata mo?e se posmatrati kao svojevrsna
tempirana bomba za koju nikada nije sigurno kada ce eksplodirati. Ali, to
je uobicajena politika Zapada koji tamo gde deluje, ostavlja iza sebe dovoljno
nere?enih situacija da bi mogao kao medijator biti neograniceno prisutan.

Da je hteo ili mogao Alija Izetbegovic morao je zakljuciti da na vojnom
planu ima njalo?iju poziciju. U mnogo povoljnijem polo?aju bili su i Srbi
i Hrvati od kojih ovi drugi, prvenstveno Republika Hrvatska, kao pokrovitelj
Hrvata u Bosni i Hercegovini, imala je samo ogranicene, limitirane nacionalne
ciljeve.
Alija Izetbegovic poveo se za nerealnom ambicijom da ce kroz rat svoriti
naciju, a sa teritorije politikom etnickog ci?cenja eliminisati na prvom
mestu Srbe a potom i Hrvate. Politika zatvaranja ociju pred realno?cu, bosanske
muslimane predvodene Izetbegovicem, dovela je do situacije da su pretpeli
najvecu ljudsku, materijalnu, teritorijalnu i politicku ?tetu i time poslatali
najveci gubitnik u ratu na teritoriji BiH. A, nisu morali.
Da su poslu?ali Gadafija, koji im se obratio kao iskreni prijatelj, sve
se to moglo izbeci. Srbija, politicki usamljena, vrlo rado bi prihvatila
saradnju sa bosanskim muslimanima.Na osnovu tradicije federalizma, medusobni
odosi bili bi vertovatno mnogo povoljnije re?eni. Posebno kada se prisetimo
da je Srbija samo tra?ila da se ozakoni cinjenica da Bosnu i Hercegovinu
cine tri konstitutivna naroda: muslimani (Bo?njaci), Srbi i Hrvati. Posle
zavr?enog rata, to je ucinio Zapad, a razloga za zadovljstvo nema ni jedan
od pomenutih naroda. Najverovatnije da nema ni Zapad, ali ne verujem da
se i najveci americki optimista nadao da ce vojska SAD imati vojne baze
u Bosni.
Ni naknadni poku?aji revizije Dejtonskog sporazuma ne mogu bitno popraviti
polo?aj bosanskih muslimana, koji sada nade pola?u u nastojanja Turske da
ude u Evrposku uniju. Ni povodom toga Gadafi nije ostao po strani i u duhu
najbolje tradicije starovekovnih proroka, ali vrlo konkretno, jednako upozorio
kako Evropu, tako i Tursku, ali i ceo muslimanski svet na posledice ovakvih
nastojanja.
Po mi?ljenju libijskog vode, od eventualnog prikljucenja Turske Evropskoj
uniji, ?tetu bi imale obe strane.Evropu, Gadafi upozorava na sve rasprostranjeniji
islamski radikalizam, kome je su?tina u ekspanzionizmu. O eventualnom ulasku
Turske u EU, Moamer el Gadafiji u svom obracanju putem Internetra krajem
2002.godine, ka?e:
"Planovi turskih islamista prema Evropi, iza kojih stoji Al Kaida - islamska
baza, jesu stvaranje islamskih dr?ava od Albanije i Bosne, tako da ce se,
po njihovom mi?ljenju, bogohulna Evropa naci prvi put pod pritiskom novog
evro-islamskog fronta, iza kojeg stoji ceo islamski svet i koji bi Evropu
terao da primi islam, ili da mu placa porez, ?to je navedeno u Kuranu kao
obaveza. Mo?da ova konstatacija izgleda nekima cudna i sme?na, ali za islamiste
to je obavezujuca poruka koja mora da primeni po naradbi Alaha"
Istovremeno, po Gadafiju, Evropa bi se uplela u re?avanje pitanja Kurda
kao i etnickih problema na obalama Tigra i Eufrata, ?to je Evropa vec uradila
ucestvujuci u agresiji SAD na Irak.
Gadafi upozorava i deo turske politicke elite, koji je sklon ideji integracije
Turske sa EU:
"Problem nije sa klasicnim, starim politicarima, koji jo? duboko po?tuju
Ataturka, vec sa novim i buducim generacijama, to jest, sa omladinom koja
prati Internet i programe satelitskih TV, koje dnevno neprestano oda?ilju
poruke i ucenja islamskih teologa, pa cak i od Bin Ladena, a to se ne mo?e
izbeci. ?ta bi bilo da se hiljade turskih gradana ?koluje kod Bin Ladena
i njegovih pristalica, ili Mule Omara i njegovih sledbenika, a to se sa
sigurno?cu vec dogada. Mi se koristimo recju "ako" sa ciljem da se ubla?i
efekat ?oka"
Poruku koju je Moamer el Gadafi odaslao pre tri godine izgleda da nisu shvatili
ni evropski politicari. Kao ustupak Turskoj i svojim nastojanjima, iz predloga
evropskog ustava izbacena je odrednica da je temelj Evrope - hri?canstvo.
Nedavno neuspeli referendumi u Francuskoj i Holandiji pokazali su otvoreno
protivljenje gradana navedenih evropskih dr?ava ulasku formalno sekulartne
a u su?tini sve vi?e islamske Turske u EU. I ne samo Turske, vec i protiv
ulaska u EU veceg dela Balkana, koji je bio i ostao sinonim varvarstva i
stranog tela za zapadnu Evropu, odnosno, poligon za isprobavanja odnosa politicke
moci, regiona vecite politicke nestabilnosti.
Nedavni dogadaji u Londonu, a pre toga u Madridu, potvrdili su da je Gadafi
bio u pravu: evro-islamski front vec postoji i uveliko deluje. Eventualnim
ulaskom Turske, pa zatim Albanije i Bosne u EU radikalni islamizam bio bi
znacajno ojacan, a Evropa dobro uzdrmana ako ne i destabilizovana.
Koliku opasnost po mir prestavlja Al Kaida, prva se uverila Libija i Gadafi.
Osama bin Laden, kao zemlju maticu, svoje upori?te za internacionalno delovanje,
prvobitno je odabrao Libiju. Kada mu je ta mogucnost uskracena cak je poku?ao
nasilnim putem da svrgne pukovnika Gadafija i da od Libije, kao zemlje islamskog
socijalizma, politicki, ekonomski i socijalno najstabilnije arapske zemalje,
nacini zemlju feudalnih odnosa sa ?erijatskim pravnim poretkom.
I da se na kraju vratim odnosima Srbije i Libije. U politickom ali i ekonomskom
smislu biv?a SFR Jugoslavija, kasnije SR Jugoslavija a sada Srbija, na mediteranskoj
africkoj obali nema iskrenijeg prijatelja i partnera od Libijske D?amahirije
i njenog vode pukovnika Moamera el Gadafija. I to ne samo u dobrim i stabilnim
vremenima. Prijateljstvo se potvrdivalo i u te?kim vremenima za Srbiju.
Gadafi ni tada nije okrenuo leda. Zato je cudno ?to sada?nja prozapadna
vlast Srbije, u Libiji vidi samo potencijalno dobrog ekonomskog partnera,
a istovremeno zanemaruje negovanje i produbljivanje politickih odnosa.



__________________________________________________________________
TISCALI ADSL 1.25 MEGA
Solo con Tiscali Adsl navighi senza limiti di tempo
e telefoni senza canone Telecom da 19,95 euro/mese.
Attivala entro il 20 luglio, IL PRIMO MESE E' GRATIS
Scopri come, clicca qui
http://abbonati.tiscali.it/adsl/sa/1e25flat_tc/