Informazione

From: "ANTIC.org-SNN"
Subject: [srpski_put] PRILOZI ZA HISTORIOGRAFIJU SREBRENICKE TRAGEDIJE
... Pise Emil VLAJKI
Date: Tue, 7 Jun 2005 16:07:42 -0400

PRILOZI ZA HISTORIOGRAFIJU SREBRENICKE TRAGEDIJE

Pise Emil VLAJKI

( vemil@ wanadoo. fr )
----------------------------------------------------------------
Napomena: Srbi su cudni ljudi. Nekoga tko pokusava kao ja da se bori
protiv
demonizacije tog naroda ( a konkretno i najvecim dijelom) povodom teksta
"Srebrenica kao metafora", oni nazivaju, ubacenim hrvatskim provokatorom,
Zidovom, piskaralom, neznalicom, psuju mu sve po rodu i sl.).
Ali to, recimo, nije vazno. Mnogo je znacajnije sto se nije nasao ni jedan
srpski intelektualac koji bi na sinteticki, znanstven, objektivan, lisen
suvisnih emocija, nacin jasno dao osnovne odrednice o srebrenickom
slucaju.
Pored toga, Tadic i ostali vlastodrsci koji se igraju novokomponiranih
srbo-cetnika, direktno ucestvuju, pod americkom komandom, u demonizaciji
vlastitog naroda.Oni imaju obilje arhivskog materijala kojeg bi mogli
iznijeti na srpskim medijima, gdje bi se Srebrenica vidjela u potpuno
drugacijem svjetlu, ALI TO NE ZELE DA URADE (nisu za to placeni).
Sto onda preostaje jednom "ubacenom Hrvatu", "Zidovu" i "piskaralu",
nego da
svoje skromno znanje loseg znanstvenika stavi u sluzbi naroda ciji ga
najveci dio kudi, vrijedja i namjerno ignorira. Mora da sam zbog ovakvog
ponasanja, ipak, teski mazohista.

Evo i jedna od tipicnih srpskih reakcija na moj tekst

Gospodine Vlajki,

Procitavsi vas monstruozan tekst na internet sajtu ``Srpska dijspora``,
morao sam vam napisati kratku poruku jer mi to nalaze ljudskost i
humanost.
Nije kriv NATO, niti bilo ko sa zapada zbog unistavanja duhovnosti srpskog
naroda, vec upravo ljudi poput vas koji pune nase sugradjane idejama kako
nigde nikad niko od Srba nije pocinio nikakav genocid i kako su to samo
preuvelicavanja ili kako vi to nazivate ``metafora``.
Slike koje smo bili u prilici videti Vi, ja a i citav svet pre
nekoliko dana
na televiziji nisu delovale kao ``metafora``, vec kao surova realnost
jednog Staljinistickog Srbijanskog rezima Slobodana Milosevica. Ne treba
normalan covek da ceka vekovima da bi saznao pravu istinu o ratu u bivsoj
Jugoslaviji i da bi razlikovao realnost od metafore, dovoljno mu je samo
videti njegove ucesnike okorele bezdusne krvnike i kriminalce kao sto su
Skorpioni i bajne garde neumornih ubica i pljackasa. Ne treba normalnom
coveku da ceka istoricare koji ce jednom za svagda odrediti pobednike i
porazene, pravednike i zlocince, dovoljno je bilo izaci na demonstracije u
srce Beograda devedesetih godina i osetiti taj krvnicki odnos policije i
vojske prema svom sopstvenom narodu. Kada to osetite na svojoj kozi onda
mozete lako anticipirati kakav odnos ta ista policija i vojska moze imati
prema drugim ``mrskim`` narodima ako tako prema svome postupa.
Gospodine Vlajki, nas narod ce povratiti duhovnost i samopostovanje samo
onda kada pogleda istini, a ne metafori u oci, u protivnom fasizam i jedna
potpuna duhovna devastacija nase drzave je neizbezna.

Srbin (belgradekafica@ yahoo. com)
----------------------------------------------------------------------------
-----------------------



UVOD


Na podrucju Srebrenice (100 km uokolo), pronadeno je oko 3000 (ostataka)
tijela. Tvrdi se, da je vecina ostataka identificirana kao Muslimani
zahvaljujuci DNK analizama. U tocnost analiza, vjerovatno, ne treba
sumnjati
i izvjesno je da identificirana tijela jesu muslimanska.
Medjutim, poznavajuci efikasnost americkih manipulacija, postoji izvjestan
stupanj probabiliteta da su identificirani ostaci pokupljeni sa
razlicitih
bojista u BiH i prikazani kao srebrenicke zrtve. Karakteristicno je to, da
zapadna propaganda kada govori o « srebrenickom masakru », uopce ne
spominje
poginule Srbe !!! A oni su i u Srebrenici i oko Srebrenice zasigurno
ginuli.

Dakle, ako se izuzmu najnoviji rezultati DNK analiza, za oko dvije hiljade
ostataka ljudskih tijela se ne zna ni koje su nacionalnosti, ni kad su
umrla
i/ili ubijena, ni pod kojim uvjetima se to desilo. Kad se ovo kaze, ne
treba
zaboraviti da su:


-prema kazivanjima holandskih vojnika i nekih zapadnih autora, Oriceve
bande
pobile na podrucju Srebrenice velik broj (barem 1.500) srpskih civila,
te da
su se borbe vodile vise od tri godine.

-Isto tako, nakon (vjerovatno namjerne) predaje Srebrenice Srbima od
strane
vrhovnog muslimanskog rukovodstva (juli 1995.), sasvim je sigurno bilo
odmazde od strane lokalnih srpskih boraca cije su kuce i porodice bile
spaljene i pobijene.

-Jedan dio muslimanskih boraca je stradao u proboju jer se nije htio
predati. Bilo je zaizviesno i individualno pocinjenih zlocina nad
zarobljenim Muslimanima.

-Ali nema ni izdaleka sigurnih materijalnih cinjenica (ako nista drugo,
barem sto se pronadjenih tijela tice) na osnovu kojih bi se moglo reci
da su
srpske snage planski pobile 6.000 do 12.000,zarobljenih Muslimana,
muskaraca
i djecaka.

Srebrenica je, vrIo uspjesno izvedenom zapadnorn propagandom, postala
mit o
"srpskoj bestijalnosti". Ali kada prodje vrijeme, te tolerancija i nauka
zamijene mrznju i s1jepilo, Srebrenica ée postati simbol stradanja
Muslimana
i Srba, zrtava istog onog Z«pada koji u ovom casu provodi nesmiljenu
kolonijalnu eksploataciju BiH i nastavlja dijeliti njene narode.



Americki politicki (propagandni) marketing

"Zaboravili smo da pitamo i da saznamo sto se desilo sa Srbima, koji su
predstavljali 30% srebrenicke populacije. Kada je poceo rat (u aprilu
1992.
- E.V.), oni su bili istjerani iz svojih kuca sa prtljagorn u rukama i dok
su tako u kolonama odlazili, Muslimani su mucki gadali muskarce, zene i
djecu koji su bjezali."

(Pismo G.R.Thornton-a, britanskog prevodioca u Bosni, casopisu 'Time'
od 23.
juna 1993.)



Slucaj "Srebrenickog masakra" je jedna od najuspjesnijih SAD-NATO
propagandnih akcija tokom rata u Bosni (1992-1995). Navodno, nakon
pada ovog
grada u srpske ruke (11. juli 1995.), 6.000 do 12.000 Muslimana (momaka i
muskaraca) bilo je "hladnokrvno pogubljeno" od strane srpskih vojnika pod
komandom generala Ratka Mladica.

Vjerovatno je da neke muslimanske jedinice nisu htjele da se predaju,
pokusale su proboj i/ili pruzile su otpor Sr­bima i pritom izginule.
Vjerovatno su srpski vojnici ubili kri­minalce koji su prethodno poubijali
vise od tisucu civila oko Srebrenice. Vjerovatno je bilo i individualnih.
zlocina nad zarobljenicima. Ali nema nikakvog solidnog dokaza o
sistematskom
ubijanju nekoliko tisuca muslimanskih dje­caka i muskaraca. Unatoc tome,
slijedece su stvari sigurne, i sve se ticu nesrecne sudbine Srba:

1. Prije pada Srebrenice, srpska populacija u podrucju koje okruzuje ovaj
grad bila je masakrirana od strane mu­slimanskih trupa, ali je
"medjunarodna
zajednica" bila slije­pa i gluha za ove zlocine.

Na primjer, prema pukovniku Thomas Karremans-u, komandantu holandskog
bataljona koji se tamo nalazio, "bosanski Muslimani spalili su nekih 200
okolnih srpskih sela ... Bilo je, kako je rekao, vrlo tesko razaznati 'tko
su ta­mo bili dobri a tko losi momci».1



2. Propaganda o "masakru u Srebrenici" zapocela je ne­sto prije hrvatskog
osvajanja Krajine (avgust 1995.) prou­zrokujuéi hiljade srpskih zrtava i
stotine hiljada izbjeglica. Na primjer:

Izvjestaj posmatracke misije UN optuzuje Hrvatsku za namjerne
neprijateljske
operacije karakterizirane ubijan­jem, spaljivanjem kuca i pljackanjem
imovine preostalih Srba i sprijecavanjem onih koju su pobjegli u toku
Opera­cije Oluja da se vrate u to podrucje."2

"Izvjestaj Evropske Zajednice iznosi: 'Dokazi zlocina, u prosjeku sest
1eseva dnevno, nasavljaju da izranjaju...

Srpska zemljista nastavljaju da budu spaljivana i pljacka­na'."3

"Uhvacene izbjeglice bile su masakrirane konstantnom tucom hrvatske i
muslimanske artiljerije. Blizu 1.700 izbje­glica jednostavno je
nestalo. Dok
su hrvatske i musliman­ske trupe palile srpska sela, predsjednik
Clinton je
izrazio svoje razumijevanje za invaziju..."4

-U svjetlu ovih cinjenica, srebrenicki uzas, pretvoren u medijski dogadaj,
je najverojatnije vezan i uz hrvatsku in­vaziju na Krajinu:

-Tvrdi se, ali svjedocenja u Hagu to nisu uspjela dokazati, da je
Milosevic
obecao "medjunarodnoj zajednici" da ce uskratiti pomoc krajinskim Srbima
(vjerojatno u za­mjenu za obustavljanje embarga prema Jugoslaviji). Uz to,
Milosevic je vec bio prekinuo svu ekonomsku i vojnu po­moc Republici
Srpskoj;

Nazalost, Milosevicevi mediokriteti su znatno doprinjeli mitu srebrenickog
masakra. Tako je njegov ministar informacija sazvao pocetkom 2000. godine
konferenciju za stampu na kojoj je ustvrdio da je srebrenickog masakra
bilo!!! Da je mucki pobijeno oko 1500 Muslimana, ali od strane francuske
spijunske organizacije "PAUK", te da su u tom masakru ucestvovali i
vrbovani
Srbi!!!

- Stvaranje srebrenickog mita je bila delikatna propagandna operacija.
Clinton je za­trazio od Izetbegovica da napusti Srebrenicu. Neki
musli­manski branioci Srebrenice su izjavili da je Izetbegovic na­redio
Oricu i muslimanskim trupama da napuste grad. Orié i nekih 4.000-5.000
muslimanskih vojnika poslusalo je i napustilo Srebrenicu (pogledati donji
tekst).

- Poslijednji elemenat navodnog masakra u Srebrenici je takoder morao biti
izveden delikatno. Naime, Srebrenica je progla­sena enklavom pod
medunarodnom zastitom. Srbi nisu mogli nikako uci u Srebrenicu jer bi
riskirali neposredan napad NATO-a. Kako onda predati Srebrenicu
Srbima, a ne
bombardirati ih?

Americki mozgovi su pronasli rijesenje. Cetiri stotine ho­landskih
vojnika,
pripadnika mirovnih snaga UN-a, ostavlje­no je u Srebrenici. Tako,
eto, nije
bilo moguce bombardirati Srbe, jer bi to dovelo u opasnost holandske
vojnike!!!

Ovo je najvjerovatniji scenario za "masakr u Srebrenici", izvjesno
jedne od
najkompleksnijih manipulacija izvednih tokorn rata u BiH. Ako je to
tocno, u
pripremi su ueestvo­vali Clinton, lzetbegovié, Milosevic (???),
Tudman, UN,
zapad­ne tajne sluzbe, gomila diplomata, i to je rezultiralo zrtvo­vanjern
Srebrenice i mnogih muslimanskih boraca, kao i hiljadama novih
(muslimanskih) izbjeglica.

-Medijsko insistiranje na Srebrenici je takodjer bila jed­no od opravdanja
NATO napada na Republiku Srpsku u septembru 1995.

- "Masakr u Srebrenici" je postao simbol navodnog zlo­cinackog dielovanja
Srba i kao takav je bio konstatno upotrebljavan za dalje SAD napade na
ovaj
narod.



Zivi ili mrtvi, Srbima nije dopusteno da budu zrtve

(ili: "dostojne i nedostojne zrtve" . Chomsky, Herman)



Do 1995. vise stotina srpskih sela oko Srebrenice bilo je na padnuto od
Muslimana. 1.500 ljudi koji nisu pobjegli bili su ubijeni a srpske kuée su
spaljene. U tom casu, muslimanski komandant bio je Naser Oric, koji je tek
nedavno bio optuzen za ratne zlocine (uzgred receno, sa sramotno blagom
optuznicom). Njemu se jos uvijek ne sudi kako javno mnijenje na Zapadu
ne bi
povezalo njegove zlocine sa srpskim «srebrenickim masakrom» nad
Muslimanima.

"Bill Schiller, izvjestac Toronto Star-a, pisao je 16. jula 1995. o
jednom
intervjuu sa Oricem i video traci koju je ovaj pokazao, na kojem on lieno
drzi u ruci odsjecene glave njegovih srpskih zrtava.

Schiller je nazvao ovaj isjecak 'Najveci hitovi Nasera Orica'. Schiller je
napisao: 'Uhvatili smo ih u zamku', rekao je Oric kada se poprilican broj
pobijenih Srba pojavio na ekranu. Slijedeéa grupa leseva bila je
dokrajcena
eksplozivom: 'Poslali smo ih na mjesec,'hvalio se Oric. Kada se pojavila
scena opustogenog i metcima izresetanog grada u kojem nije bilo vidljivih
leseva, Orié je pozurio da izjavi: 'Tu smo ubili 114 Srba'."5

Cak je i americki State Department primjetio neke od ovih zlocina:

"14. decembar: Bosanske muslimanske mage iz Srebrenice ubile su
najmanje 60
Srba, uglavnom civila, u selima blizu bosanskog grada Bratunca, prema
rijecima nekih stanovnika tog grada. Kao rezultat neprijateljstava, do
5.000
ljudi - uglavnom zene, djeca, stariji i ranjeni -prebjegli su preko rijeke
Drine u Ljuboviju iz bosanskih sela Bjelovac, Sikiric, Voljevica,
Jugovici i
Loznicka Rijeka."6

Postoji i drugi, mnogo pohvalniji opis navodnog "heroja" Nasera Orica i
njegovih djela:

"Ljudi u Srebrenici su shvatili (1995., -E.V.) da su oni poseban
slucaj, da
su godine masakra i odmazde znacile da ne mogu ocekivati nikakvu milost
nakon nebroienih napada koje je izveo neustrasivi komandant Naser Orié na
obliznja srpska sela, napada u kojima su izgladnjele izbjeglice iz
Srebrenice navaljivale na srpske polozaje, ispraznivsi svu hranu iz kuca
prije nego sto bi ih spalili...

Treba podsjetiti i na Oriceve napade na srpska sela i gradove: njegov
ubilacki napad na Podravinu, na primjer, tokom kojeg su njegovi torbari,
omrsavjele muslimanske izbjeglice iz Bratunca i drugih 'ociscenih' gradova
koji su slijedili napadacke vojnike (Srbe), ubijali ranjenike drvenim
palicama i sjekirama, a onda pljackali i palili njihova sela; ili cuveni
napad na Kravicu, uoci pravoslavnog Bozica u januaru 1993, kada su Oricevi
ljudi upali iz sniiega koji se vitlao, ubili barem trideset Srba, i
istjerali citavu populaciju prije no sto su pokupili bogat plijen boziéne
hrane i pica i nakon toga spalili kuce u Kravici do temelja."7

U februaru 1994., Naser Orié, dvadesetsedmogodisnji nekrunisani kralj
sada
opustosene Srebrenice, primio je reportera Washington Posta:

"Naser Oricevi ratni trofeji ne nalaze se poslagani na zidu u niegovom
udobnom stanu; jednom od rijetkih u kojem ima struje u ovoj opsjednutoj
muslimanskoi enklavi, zabijenoj u prijeteéim planinama istodne Bosne.
Oni su
na video kaseti: spaljene srpske kuce i tijela srpskih ljudi bez glave,
nabacana na gomilu.

'Morali smo koristiti hladno oruzje te noci', objasnjava Oric, dok se
scene
iskasapljenih mrtvih tijela vrte sa njegovog Sony video aparata.

Premda su 'plavi sljemovi' UN uspostavili svoje osmatracke postaje izmedu
muslimanskih i srpskih linija skoro godinu dana prije, Oric je i dalje
mogao
voditi svoje ljude na povremene nome racije, prikradajuéi se ispred
postaja
UN, kroz pukotine u srpskom okruzenju, a zatim napadajuci i p1jackajuéi
srpska sela i posjede."8

Ovo ne samo da je razljutilo Srbe, koji su optuzili UN trupe da nisu
sprijecili Orica i njegove ljude, i koji su uzvratili blokirajuci dostavu
goriva i opreme'plavim sljemovima'; to je isto tako razljutilo i UN.



Prema Chuck Sudeticu,

'holandske trupe koje su posjedovale opremu za noéno osmatranje, prijavile
su da su vidjele muslimanske vojnike kako se sunjaju kroz perimetar oko
Srebrenice i otvaraju vatru na holandske osmatraeke postaje... da bi
stvorili utisak kao da ih Srbi napadaju.'

Takvi incidenti, ako su se dogodili, nisu zacudujuéi. Muslimani su
vjerovali
da njihov opstanak ovisi o prisiljavanju UN trupa da se odreknu njihove
cijenjene 'neutralnosti' i podrze ih u borbi protiv Srba.

UN zvanicnici, medutim, su smatrali srebrenicke muslimanske lidere
korumpiranim i opasnim provokatorima. 'Od Yasushi Akashi-a nadalie,' pise
Sudetic, 'UN osoblju, vojnom i onorn zaduienom za pitanja izbjeglica, bilo
je dosta Nasera Orica. Akashi je licno smatrao vise mulimansko rukovodstvo
Srebrenice kriminalnom bandom, podvodacima i crno-burzagima."9



U studiji o Srebrenici Jan Willem-a i Norbert Both-a, nivo opravdanja
Oriéevih zloeina jos je visi, popracen monstruoznom trvrdnjom koja se u
novijoj povijesti jedino moze usporediti sa Hitlerovim rasistickim
izjavama
i/ili Busovim genocidnim izjavama o preventivnom ratovanju:

«Naravno da je bosanski garnizon rukovoden Oricem bio kriv za zlocine,
posebno tokorn zima 1992/1993; i izvjesno je da se nisu razoruzali,
kao sto
je to bilo predvideno planom o 'sigurnosnim zonama'. Ali ovi zlocini
bili su
samo reakcija; oni se ne mogu nikako porediti sa proracunatom kampanjom
agresije i etnickog premjestanja koje su pocinili Srbi. Osim toga, samo
vjestina i nemilosrdnost Orica su mogli spasiti Srebrenicu od skorog
istrijebljenja u rukama njenih srpskih susjeda u 1992.»10

U ovom casu, kao sto su to istakli «objektivni» zapadni autori, sasvim je
jasno zasto je vise stotina srpskih sela "moralo biti spaljeno", a hiljade
srpskih civila - zena, djece i starijih "moralo biti preventivno
masakrirano" od strane Oricevih trupa: samim tim sto su zivi, srpski
civili
bi "mogli prouzrokovati istrijebljenje" srebrenickih Mulsimana!



Prema tome:

1. Kada zrtve nisu Srbi, to je dokaz "srpske bestijalnosti i "srpske
genocidne prirode".

2. Kada su masakrirani neduzni civili Srbi, ovi su zloeini ustvari "dobra
djela" pocinjena od strane "dobrih momaka" kao gto je Oric i to kao
"reakcija" i "prevencija" na "buduéa srpska zlodjela", i kao takva se
ni na
koji nacin ne mogu usporediti sa "proracunatom kampanjom srpske agresije".

Bravo! Ovo je krajnji dokaz zapadnog "znanstvenog humanizma". Drugim
rijeeima, cini se da su svi Srbi na svijetu, radi njihove "skorpijske
naravi", "proracunate ubice". Prema tome, u duhu zapadne propagande, Srbe
treba prventivno pobiti. A kao sto je poznato, skorpije (odnosno
Srbi), cak
ni kao mrtvi, ne mogu biti smatrani zrtvarna,



UN: Navodne i stvarne zrtve

Konaeno, pogledajmo sta je americka marioneta, generalni sekretar UN Kofi
Annan, napisao o ovome u svom izvjestaju (1999):

"Bosanska enklava koja je imala Srebrenicu za centar, bila je
prosirena pod
Oriéevim rukovodstvom u narednih nekoliko mjeseci na okolna podrueja.
Najvecim dijelom borbe koje su se vodile u ovom periodu nisu bile
uobicaieno
ratno djelovanje, nego serija napada i kontra-napada od strane naoruzanih
grupa jedne ili druge zajednice.

U svom napredovanju, Bosanci su se koristili tehnikama etnickog ciscenja
slicnim onima koristenim od strane Srba u ostalim podrucjima, paleza
kuca i
terorizirajuéi civilnu populaciju.

Srpski izvori tvrde da je preko 1.300 ljudi bilo ubijeno od strane
bosanskih boraca tokom njihovog napredovanja izvan Srebrenice, sa jos
znatno
veéim brojem onih koji su bili istjerani iz svojih kuéa. Srpski izvori
kao i
medunarodni posmatraci za ljudska prava dali su podatke o incidentima u
kojima su Srbi navodno bili mudeni i masakrirani.

Istovremeno, mnogo veci broj Bosanaca je prosao kroz slicne patnje u
podrucjima koja su ostala pod srpskom kontrolom." (istakao E.V)

Predivno, zar ne! Generalni sekretar UN koristi potpuno iste seme kao i
gore navedeni "humanisticki pisci" Razmotrimo ponovo ovu vrst
"objektivnosti":

1. Prema Kofi Annanu, istina je da su Oric i njegove trupe pocinili
zlocine
protiv Srba, ali to je bilo zato sto su Srbi pocinili iste zlocine u
"drugim
podrucjima".

*Da li vas to podsjeca na objasnjenja koja daju mnogi teroristi
civilima: Mi
vas napadamo ovdje (u avionu, autobusu, selu, itd.) zato sto vi vasom
pasivnoscu zastupate (na primjer) imperijalizam bogatih?!


*Dakle, Kofi Annan se sluzi argumentima terorista koji su
neprihvatljivi za
UN i njene clanice!


2. Kada se radi o patnjama Srba, u Annanovom izvjestaju stoji rijec
'navodno', koja nije upotrijebljena kada se radi o patnjama Muslimana.


3. Sta znaci izraz Bosanci (Bosnjaci)?


*Iz teksta je vidljivo, da Kofi Annan izjednacava Muslimane sa Bosancima.
Medutim, Izetbegovic i Orié ne zovu sebe i vlastiti narod Bosancima nego
Muslimanima. Osim toga, svi Hrvati, Jevreji i Srbi koji zive u Bosni su
takoder "Bosanci".


*Usput, Hrvati i Srbi su zivjeli u Bosni hiljadama godina.
Muslimani -religijski entitet-, su poznati u Bosni od prije svega pet
stoljeca. Prema tome, kako Muslimani mogu biti vise "Bosanci" o d Srba ili
Hrvata? Uzgred reeeno, sto je sa Hercegovinom i kako Kofi Annan naziva one
koji zive u Hercegovini? Trebalo bi, naime, da jedan Generalni sekretar UN
zna da se jedna od clanica ove svjetske organizacije zove Bosna i
Hercegovina a ne Bosna.


Ako samo jedan paragraf UN-izvjestaja sadrzi toliko manipulacija i
nepreciznosti, moze se samo zamisliti koliko ih ima u ostatku izvjegtaja.
Navodno objektivni izvori kao Kofi Annan, citirani su sirom svijeta od
ljudi, naucnika, novinara, itd. koji o Balkanu i BiH nista ne znaju.
Dakle,
umjesto da prezentiraju objektivnu informaciju, Kofi Annan i njemu slieni
sire laîi i mrznju protiv nekih naroda. Sustinski, to nije nista razlicito
od ubilacke aktivnosti Clinton-a, Albrigh-tove, Solana-e, Clark-a i
ostalih.



Cinjenice o "masakru u Srebrenici"

Kao sto smo vec rekli, izvjesno je da su nakon pada Srebrenice
individualno i grupno pocinjeni zlocini nad zarobljenim mu­slimanskim
vojnicima. Svaki je rat pun agresivnosti, mrznje i nasilja i vrIo je tesko
reéi sta je dobro a sta lose kada patologki um caruje nad racionalnoscu i
samouzdrzavanjem. Na primjer:


*Krajem Drugog svjetskog rata saveznicke snage su, bez ikakvog strateskog
razloga, bombardirale njemacki grad Dresden, ubivsi pritom nekoliko
desetina
tisuca nezasticenih civila.


*SAD je bacio atomske bombe na Hirogimu i Nagasaki u Japanu kada je
rat bio
prakticno zavrsen, uzrokujuci pritom stotine hiljada civilnih zrtava.


*Sto se tice Srba, Crnogoraca, Hrvata i Muslimana, svi oni pripadaju istoj
etnickoj grupi, govore isti jezik, dijele istu povijest i imaju isti
mentalitet. Nahuskani od Zapada da se medusobno ubijaju, sigurno su
pocinili
svakakve zlocine i etnicka ciscenja. U tom smislu, nitko nije nevin na
Balkanu.


*Cinjenica je, da postoje tijela vise od 300 ubijenih muskaraca kojima su
vezane ruke odostraga i/ili s povezom na ocima. Haski sud je
pretpostavio da
su to bili Muslimani.

Pritom: Otkopavanje i pregled tijela u grobovima udaljenim i po nekoliko
desetina kilometara daleko od Srebrenice, vrsili su iskljucivo strucnjaci
haskog suda, bez prisustva Srba, sto nije bio najbolji nacin da se osigura
objektivnost ekspertize.


Sve u svemu, na nivou materijalnih dokaza, stvari stoje mrsavo: otprilike
3000 tijela, od cega vise od 300 muskaraca sa vezanim rukama. Za cetiri
godine rata gdje su ginuli i muslimanski i srpski civili i borci, te
gdje su
se u toku ratnih operacija morali stvarati masovni grobovi kako bi se
izbjegle zaraze, ove cifre nisu ekscesivne.


Postoji jos jedna cinjenica koja tjera na razmisljanje. Navodni masakr
Muslimana Srebrenice izvrsen je prema haskoj optuznici od 12 do 15 jula
1995. godine. Medutim, vec se oko 20. jula pocelo govoriti o masakru od
6.000 do 12.000 osoba, a konstituirani su i spiskovi nestalih osoba od
strane Muslimana. Prosto je nemoguée, da se u tako kratkom vremenu i to u
ratnim uslovima, moglo sa izvjesnoscu tvrditi nesto tako krupno.


lronicno i cinicno, prave ubice, SAD-NATO-EZ koalicija sa njihovim
liderima
i "novinarima": Clinton, Blair, Solana, Clark, Amanpur, Shea, itd, sada se
postavljaju kao sudije presudjujuci ludilu jugoslavenskih naroda koje su
sami isprovocirali.



Ratni zarobljenici i mrtvi ljudi na birackim listama 11

U svakom slucaju, sudeci prema cinjenicama jedno je sigurno. Nakon pada
Srebrenice, srpske snage su zarobile vise hiljada muslimanskih vojnika. Za
to postoje slijedeci razlozi:

- Srbi iz Republike Srpske cije je ljudstvo bilo manje brojno od
muslimansko-hrvatskog, nisu mogli dopustiti uhvacenim muslimanskim
vojnicima
da se vrate na bojiste.

- Medu uhvacenim Muslimanima bilo je dosta onih koji su, pod Oriéevim
rukovodstvom, izvrsili brojne zlocine nad srpskim civilnim stanovnistvom u
periodu 1992-1995.

- Postoje realne pretpostavke da je izvjestan broj muslimanskih vojnika
egzekutiran zbog prethodno pocinjenih zloeina nad Srbima (to je autoru
ovih
redaka, od strane provjerenih univerzitetskih izvora, kao vjerovatnost,
otvoreno receno).

- Postoje realne pretpostavke da je izvjestan broj muslimanskih boraca
nastojao da izbjegne zarobljenistvo i u proboju nastradao.

- Postoje realne pretpostavke da je izvrsen izvjestan broj zlocina nad
zarobljenim Muslimanima.

- Sve ostalo, a prije svega plansko pogubljenje hiljada uhvacenih
muskaraca, Muslimana, je sumnjivo i do sada bez ikakvog ozbiljnog dokaza.

U pogledu liste od nekoliko hiljada "nestalih" muslimanskih vojnika
koju je
objavio Crveni kriz, upamtimo slijedece cinjenice:

*Nekoliko hiljada muslimanskih ratnika pobjeglo je iz Srebrenice
prije nego
sto je grad pao.

- Jedan elanak u londonskom 'Times-u' (2. avgust 1995.) navodi da je
nekoliko hiljada srebrenickih vojnika prebjeglo sjeverno od Tuzle "bez
da o
tome obavijeste njihove porodice".

- Stovise, "medunarodni Crveni kriz se obratio bosansko-hercegovackim
vlastima trazeci informacije o nekih 5.000 individua koje su pobjegle iz
Srebrenice, od kojih su neki dospjeli do srednje Bosne."12

- Zahtjev Crvenog kriza je bio popracen izvjestajem UNHCR-a broj 37,
datiranim od 13. septembra 1995, u kojern se tvrdi:

"Otprilike 5.000 srebrenickih muslimanskih trupa je napustilo enklavu
neposredno prije pada. Muslimanska vlada je priznala da su ovi ljudi bili
premjesteni u druge jedinice njihovih vojnih snaga. Cinjenica da njihove
porodice nisu bile obavjestene bila je opravdana obavezom da se cuva vojna
tajna."

*Neki od ovih ljudi bili su nakon toga pronadeni i zarobljeni u Zepi.

"Kao sto navodi New York Times:

'Ranjenici su bili ostavljeni, i kada su bosanski Srbi preuzeli grad tog
utorka, ranjenici su bili premjesteni u Sarajevsku bolnicu Kogevo na
Iijedenje. Mnogi su od njih zapoeeli svoje putovanje u Srebrenici, a onda
prebjegli u brda kada je ova 'sigurnosna zona' pala u ruke bosanskih Srba
11. jula. Ovi ljudi nisu dospjeli do Tuzle, gdje je zavrsio najveci broj
izbjeglica, nego su postali branioci Zepe.13

*Neki srpski izvori tvrde da je oko 3.000 ljudi bilo je na izbornim
listama
tokom opcinskih izbora u Srebrenici 1996. i 1997.14

*Pocetkom 1996. (17. januara), mancesterski "Guardian" je objavio
clanak o
grupi bivsih muslimanskih zatvorenika iz Srebrenice i Zepe koji su bili
primljeni u Dublinu nakon sto su bili oslobodeni.

*U istom clanku moze se naci i podatak da su "stotine bosanskih
muslimanskih zatvorenika i dalje zatoceni u dva tajna logora u susjednoj
Srbiji, ... i da je Crveni krst u Beogradu pregovarao nekoliko nedjelja da
se ti ljudi puste i da im se ponudi utociste u trecim zemIjama."

*SAD su odlucile da prihvate dvije stotine i cetrnaest Muslimana koji su,
nakon pada Srebrnice i Zepe, bili zatoceni u srpskim logorima i da im
ponudi
status izbjeglica.

*Na listi "nestalih", vise stotina osoba je bilo veé mrtvo. Profesor
Milivoje lvanisevié sa Univerziteta u Beogradu pregledao je detaljnije
listu
Crvenog krsta i otkrio da je sadrzala imena ljudi koji su bili preminuli
prije nego sto su trupe bosanskih Srba usle u Srebrenicu.15

(Primjedba autora ovih redaka: Radi objektivnosti, moram reci slijedece:
Kada sam 2001. razgovarao sa profesorom M. I., nije mi izgledao previse
uvjerljiv oko broja «mrtvih dusa» naknadno uvrstenih u srebrenicke
muslimanske zrtve)





SAD sateliti i U-2 dokazi

Prema "New York Times-u": "10. avgusta 1995, vodja americke delegacije u
UN, Madeleine K. Albright, pokazala je na zatvorenoj sjednici Vijeca
bezbjednosti UN odabrane fotografije dviju lokacija. Zatim je rekla,
'Vidjet
cémo da li ce bosanski Srbi pokusati da izbrisu dokaze onoga sto su
ucinili."'

*Na osnovu ovih fotografija su Vijece bezbjednosti i Sud za ratne zlocine
za bivsu Jugoslaviju optuzili Karadzica i Mladica da su naredili masakre
uhvacenih muslimanskih vojnika nakon pada Srebrenice.



Komentar

*Ni stampi ni Hagu nisu bile dostupne sve fotografije.


*Clinton-ova administracija objavila je tri od osam fotografija koje su
pokazane Vijecu bezbjednosti.


- Jedna od tri fotografije pokazivala je 'Raskopano zemljiste".

- Druga je navodno pokazivala velik broj muskaraca na jednom polju blizu
fudbalskog stadiona oko 5 milja od Srebrenice.

- Zadnja je fotografija pokazivala siroko podrucje svjeze raskopane
zemlje,
cme su se htjeli sugerirati navodni masovni grobovi.



U svakom slueaju, tesko je vjerovati da su clanovi Vijeca Bezbjednosti,
samim tim sto su vidjeli fotografije, mogli nepobitno zakljuciti da je
bilo
kakav masakr pocinjen od strane Srba posto slike nisu doslovno nista ni
pokazivale ni dokazivale.


Novinari su se zalili da je SAD vlada odbila "da dopusti novinarima da
vide
satelitske fotografije ( ... ) za koje se govorilo da su prikazivale ljude
okupljene na fudbalskom stadionu. Amerieki zvanicnici su izjavili da su
satelitske fotografije tajna informacija, iako ih je gospoda AIbright
prethodno pokazala ostalim clanovima Vijeca bezbjednosti."16


Pitanje je slijedeée: Zasto je vlada SAD klasificirala, ucinila
nedostupnim
(za narednih trideset godina, najmanje) fotografije koje su dokazivale
istinitost njenih tvrdnji o "masakru u Srebrenici"? Da parafraziramo
Shakespeare-a: Nesto je trulo u drzavi SAD.


Nakon pokazivanja (potom: prikrivanja) originaInih satelitskih i U2
fotografskih snimaka publici, zasto su SAD smatrale neophodnim da prosire
glasine o tome da su Srbi uklonili i kemijskirn sredstvima unistili
hiljade
tijela koja su navodno prethodno bili pokopali ispod tog "raskopanog
zemIjista"?



Masovni grobovi, "nestala tijela" i spirala nasilja

Ponovimo:

*Poznato je da tokom rata nema dovoIjno vremena ni prilike da se poginuli
sahrane individualno. U tom smislu, masovnih grobova je bilo posvuda u
Jugoslaviji. Medutim, pitanje se postavIja gdje su tijela navodno nekoliko
hi1jada (6, 8, 12.000) ubijenih Muslimana)?


*Do danas nije pronadeno vise od (otprilike) dvije-tri hiljade ostataka
tijela oko Srebrenice. Za cetiri uzastopne ratne godine i uzimajuéi u
obzir
intenzitet borbi te stradanja srpskih i muslimanskih civila, te normalno
umrlih ljudi, ovaj broj nije pretjerano velik.


*Najveci dio tijela nije mogao biti identificiran na objektivan nacin.
Prema
tome, ne mozemo znati koje su nacionalnosti bili ovi ljudi ni kada su
umrli.


*Haski sud je punih sedam godina smatrao, sto zvuci prosto
nevjerovatno, da
identifikacija tijela uopce nije prioritetan zadatak ove institucije!!!
Odjednom su, u roku od jedne godine identificirani skoro dvije tisuce
navodnih muslimanskih zrtava. Ponovimo: u DNK analize najvjerovatnije ne
treba sumnjati; pitanje je jedino gdje su ta tijela bila pronadjena.


*Do sada, osim pojedinacnih zlocina nad Muslimanima -a sto nitko
nikada nije
negirao-, nema nikakvih drugih cinjenica.


U svemu ovome ispusta se iz vida jos jedna vazna cinjenica. Po
saznanjima iz
veceg broja zapadnih izvora, bilo je vise nego dovoIjno elemenata da se
podigne optuznica protiv Oriéa i izvjesnog broja drugih Muslimana zbog
ubistava velikog broja srpskih civila u Srebrenici i oko nje.

Kronoloski gledano, trebalo je suditi Oricu i kompaniji davno prije nego
navodnim ili stvarnim srpskim zlocincima u povodu «srebrenickog masakra»
1995. godine


*Dakako, podizanjem optuznice protiv Orica i ostalih zbog masakra nad
srpskim civilima, pokazalo bi se da su Srbi imali opravdanih razloga da,
nakon pada Srebrenice, presude zlocincima koji su se nalazili medu
zarobljenim vojnicima.


*Zatim, ispalo bi da su ustvari Srbi bili ti koji su bili prve masovne
zrtve, pa bi eventualno motiv osvete bio mnogo blizi javnom mnijenju.


*Drugim rijecima, razotkrila bi se spirala nasilja koja bi Srebrenicu
prikazala u potpuno razlicitom svjetlu, tako da medijski propagiran
"srpski
masakr nad Muslimanima" ne bi ni izdaleka imao sadasnju tezinu.




Clintonu je trebalo 5.000 muslimanskih zrtava

"Predstavnici bosanske zajednice okupili su se u Sarajevu 28. i 29.
septembra (1993., E.V.)... Delegacija Bosanaca iz Srebrenice je
prevezena u
Sarajevo helikopterorn UNPROFOR-a da ucestvuje u debati. Prije tog
sastanka
delegacija je imala privatni sastanak sa predsjednikorn Izetbegoviéern...
Neki od prezivjelih clanova srebrenicke delegacije izjavili su da im je
predsjednik lzetbegovié rekao da je on znao za moguénost NATO
intervencije u
Bosni i Hercegovini, ali da se to moglo desiti samo pod uslovorn da Srbi
upadnu u Srebrenicu i ubiju pritom barem 5.000 njegovih ljudi."17


Posto je ova prica bila takoder potvrdena nakon pada Srebrenice od drugih
muslimanskih lidera, postoji velika vjerojatnost da je Izetbegovicu zaista
bila predlozena ova sramna ponuda od strane NATO-a. Ali NATO je isto sto i
SAD, a SAD su bile, barem formalno, isto sto i Predsjednik Clinton.
Markale
masakri i mogucnost pada Srebrenice sa muslimanskirn zrtvama i
"monstruoznim
srpskim ubicama" ocigledno su svakoga zadovoljavali:


- Predsjedniku Clintonu je trebala za izbornu godinu 1996. jedna mala
vojna
pobjeda protiv Srba i konacni "mir" (kolonijalni SAD protektorat) za
Bosnu.


- Zapadno javno mnijenje bi uzivalo u novirn ratnim igrama (NATO napad na
Srbe).


- Pentagon bi mogao testirati novo oruzje na Srbima («pametne krstarece
rakete»).


- Vojna industrija SAD bi dobila nove narudzbine.


- Prijatelji SAD, konzervativni muslimanski rezimi, bili bi zadovoljni,
nakon podjele Bosne i Hercegovine, sa novostvorenom muslimanskorn
polu-drzavorn u srcu Evrope.


- Pad Srebrenice i muslimanske îrtve zataskale bi hrvatsko osvajanje
Krajine
i predvidIjivo stradanje srpske populacije sa ovog podrucja.


Prema tome, novi masakr na Markalama i pad Srebrenice bili su neophodni i
morali su biti izvrseni.



Medutim, za naivnog citaoca, jedan problem ostaje. Naime, cak i da je
lzetbegovié naredio svojim trupama u Srebrenici da se predaju, nije
trebalo
da Srbi, nakon preuzimanja grada, ubiju niti jednu od onih pet hiljada
"potrebnih zrtava"!


Oni koji imaju ovu vrst problema, vjerojatno su nesvjesni moci koju ima
danasnja totalitarna propaganda. Nije vazno da li se nesto desi ili
ne, ili
u kom se obimu desilo, zato jer se sve moze isfabricirati i progiriti
preko
medija.


Na primjer, nepostojeéi logori "smrti" i "silovanja" u BiH koji su bili
nekriticki prihvaéeni od strane zapadnog javnog mnijenja, otvorili su
moguénost za svakovrsne "istinite lazi". Zapadno javno, pogotovo americko,
mnijenje je zeljno da ucestvuje u imperijalistiekim SAD-NATO-EZ
akcijama jer
mu takva politika neprekidnih ratova osigurava visok standard, ali
hipokrizijski trazi moralno opravdanje za to.


Postojeca info-totalitarna masinerija je savrseno sposobna da stvori
iluzije
o ovoj vrsti moralnosti. Nije vazno sto ce se lazi poslije otkriti, uvijek
ima dovoIjno novih imperijalistickih igara da sramno izmisljena te silom i
ucjenama nametnuta realnost padne ubrzo u zaborav.


Zakljucak. Zapad je u toku zadnjih deset godina, lagao o svemu ostalom:
srpskim logorima za silovanje" i " logorima smrti", o Markale masakrima, o
"Racak masakru", o navodnoi smrti 100.000 ili cak 500.000 Albanaca sa
Kosova
"ubijenih od strane Srba", itd. Prema tome, zasto ne bi lagao i u ovom
slucaju?


Dakle, problem nije u istinitosti cinjenica o Srebrenici, u svakom slucaju
ne za nove totalitarne vladare. Za njih su Srebrenica i Markale bili samo
neka vrst krvave ali neophodne metafore, put do Dayton-sporazuma, do
kolonizacije Balkana, do ostvarivanja neljudskih geopolitickih ciljeva.


U danasnje vrijeme dogadaji tipa "masakr" ne moraju se uopce dogoditi.
Dovoljno ih je samo zamisliti. Ostalo je stvar tajnih sluzbi,
carobnjaka iz
agencija za odnose sa javnoscu i saveznistva elita, medija i publike.
Americki film 'Wag the Dog' sjajno pokazuje kako je postojeca
stvarnost sve
vise cista iluzija, a iluzija sve vise postaje nepodnogljiva reaInost.

Povrh svega, Srebrenica se mora sagledati u cjelini, pocevsi od
masakra nad
srpskom populacijom u tom podrucju, krsenja odluke UN-a o stvaranju
demilitarizirane zone, politickih igara oko Srebrenice posebno u vezi
tragedije Srba iz Krajine. lskljucivo izdvajanje jedino srpskog
zlocinackog
ponasanja iz ovog konteksta prepunog zlocina i intriga svih vrsta i od
strane sviju, ne predstavlia nikakvu pravdu, vec cistu manipulaciju i
namjeru da se demonizira srpski narod.

Ostaje jos pitanje nestalih iz Srebrenice. Haski sud ne ide dalje od 6000
nestalih. Vjerovatno ne treba dovoditi u sumnju ovaj podatak. Ali ako je i
tako, postavljaju se i slijedeca razmisljanja. Prvo, rat je, sto
objagnjava
mnogo toga. U Francuskoj, bez ikakvog rata, nestaje godisnje pedeset
tisuéa
osoba. Zatim, pod pretpostavkom da su svi nestali Muslimani poginuli, zar
nisu mogli poginuti na razlieitim bojistima u BiH? Sve u svemu, ima puno
pitanja, puno propagande, puno emotivnog naboja, puno razlicitih interesa
koji su prikriveni navodnim ili stvarnim masakrom, premalo direktnih
dokaza
i apsolutnog ignoriranja prethodnih srpskih civilnih zrtava na podrucju
Srebrenice.



1. http://www.dorsai.org/-vip2/serb.txt

2. Specijalni izvjestaj, Zagreb, September, 1995;
http://www.dorsai.org/-vip2/serb.txt

3. Gregory Elich, The invasion of Serbian Krajina, in NA­TO in the
Balkans,
p. 133, IAC, New York, 1998

4. Idem, p. 132

5. Izvor: Bill Dorich, objavljeno u'THE AMERICAN SR­BOBRAN', January
18,2000, AN OPEN LETTER TO MR. BILL MOYERS, PBS (PUBLIC BIAS AGAINST
SERBS),
NEW YORK

6. Department of State, END OF DISPATCH VOL 4, NO 6, 1993 ARTICLE 4; Fifth
Report on War Crimes ln the Former Yugoslavia

7. Izvor: Bosnia: The Great Betrayal, New York Review of Books, March 26,
1998

8. Idem

9. Blood and Vengeance: One Family's Story of the War in Bosnia, Chuck
Sudetic, jun 1998, objavio Norton, u Bosnia, the Great Betrayal, op. cit.

10. An Enclave Too Far, Brendan Simms, autor pregleda knjige o Srebrenici
fan Willem Honig-a i Norbert Both-a

11.lzvori koristeni u ovom paragrafu poticu iz Scandal in the Hague,
Part 1,
George Pumphrey i Srebrenica: 3 Years Later, And Still Searching, takodjer
George Pumphrey http://www.emperors-clothes.com

12. lzjava za stampu Medunarodnog komiteta Crvenog Kri2a objavljen 13.
septembra 1995.

13. G. Pumhrey, 3 years..., op. cit

14. G. Pun-threy, Scandal..., op. cit

15. Idem

16. G.Pumhrey, 3years..., op. cit.

17. Rapport of the Secretary-General pursuant to General Assembly
Resolution
53/35; the Fall of Srebrenica: C. Proposals to exchange Srebrenica and
Zepa
for Serb­held territory around Sarajevo, paragraf. 115
-------------------------------------

vemil @wanadoo. fr

SOURCE: Srpska Informativna Mreza
srpski_put @ antic. org
http://www.antic.org/

MOTS-CLES: terrorisme, Iran, Irak, Venezuela, Bush, Blair, guerre
globale, médias, religion, démocratie, info alternative, Internet...

A Londres, la guerre contre l'Iran a commencé


Il s'appelait Jack. Ou Robert. Ou Hassan. Il était contre la guerre et
il détestait Bush et Blair. Comme beaucoup de ces Londoniens qui se
rendaient au boulot ce jeudi 7 juillet. Il ne savait pas que c'était
son dernier voyage...
La majorité des Londoniens sont opposés à l'occupation de l'Irak et
avaient voté pour un maire qui s'y opposait aussi. Et beaucoup
d'autres victimes, influencées par leurs médias, n'avaient tout
simplement pas compris la nature économique de cette guerre.
En condamnant l'acte barbare commis à Londres, il s'agit de défendre
la mémoire de ces victimes. Car Blair et Bush vont essayer d'utiliser
leur mort pour imposer encore plus d'agressions et plus de
souffrances. Là-bas et ici. Le jour même, Bush s'en est pris à l'Iran.
Victimes du terrorisme ? Oui. Mais surtout du grand terrorisme d'Etat.
Le terrorisme des plus forts qui, pour le rester, bombardent et
torturent un peuple. Dont l'unique faute est de vouloir rester maître
de son pétrole, de sa vie, de l'avenir de ses enfants.
Et pendant ce temps, à Bagdad, c'est King's Cross tous les jours. A
cause de Blair.

Questions troublantes

Dans ces moments d'intense émotion, et de manipulation
politico-médiatique de l'émotion, il importe de garder la tête froide
pour se poser deux questions : 1. Que nous cache-t-on ? 2. A qui
profite le crime ?
. Que nous cache-t-on ? Vendredi, un haut responsable de la police
londonienne déclarait : « Aucun signe avant-coureur ne permettait de
dire ce qui allait se passer » (Reuters, 8 juillet). Vraiment ? Le
monde entier savait qu'après New York et Madrid, viendrait Londres.
Depuis des mois, on annoncait la tenue en Grande-Bretagne du G-8,
moment évidemment propice. Or, bizarrement, en juin, les services de
renseignement britanniques avaient abaissé le « niveau de menace » de
« grave, général » à « important ».
Après le 11 septembre aussi, les services de renseignements US avaient
tout de suite affirmé qu'ils n'avaient rien vu venir. Mais diverses
enquêtes ont démontré qu'ils savaient beaucoup de choses et s'étaient
montré curieusement négligents, pour ne pas dire plus. (voir notamment
« 11 septembre, pourquoi ils ont laissé faire les pirates de l'air »,
Peter Franssen, éd www.epo.be , 2002)

A qui ça profite ?

Les attentats de Londres surviennent au bon moment pour les
va-t-en-guerre. Bush était de plus en plus en difficulté à cause de
son échec flagrant en Irak. Dans son propre parti, des voix
s'élevaient pour un retrait. Son dernier discours sur « un monde plus
sûr et plus de liberté » n'avait convaincu personne. Et Blair était
isolé en Europe.
La solution ? « Pour nous unir, nous avons besoin d'un ennemi commun
», disait récemment Condoleeeza Rice. Et comment y arriver ? Voici la
réponse de David Rockefeller, (dirigeant d'Esso, de la Chase Manhattan
Bank, mais aussi du tout puissant Council for Foreign Relations où le
gratin des industriels et politiciens de la planète élabore la
stratégie générale pour diriger le monde) : « Nous sommes à la veille
d'une transformation globale. Tout ce dont nous avons besoin est la
bonne crise majeure, et les nations vont accepter le Nouvel Ordre
Mondial. »
Bush et Blair ont besoin du terrorisme, ils ont besoin que les
populations se sentent en danger. Pour faire passer leur guerre
globale, pour cacher qu'elle sert uniquement les multinationales, il
faut flanquer la trouille aux citoyens afin qu'ils soutiennent la
politique violente de leurs gouvernants, comme l'a bien montré Michael
Moore dans son film Bowling for Columbine.
Les attentats de Londres sont nuisibles pour la paix. Leurs auteurs
n'ont rien de commun avec la véritable résistance qui s'en prend à des
militaires ou à des collabos, pas à des civils. Assassiner des civils
innocents aide Blair et Bush à ressouder les rangs derrière eux, à
provoquer une fausse identification « Nous sommes tous en danger »
alors qu'en réalité leur guerre se tourne aussi contre la population
des USA et de Grande-Bretagne. Nous y reviendrons.
Après le 11 septembre 2001, en une semaine, Bush a réussi à faire
passer son programme de guerre en Afghanistan et en Irak, préparé
depuis longtemps. Et, au pas de charge, sa loi « Patriot Act »,
offensive générale contre les libertés aux USA mêmes. Un paquet de loi
si imposant et complexe qu'il avait fallu au moins un an pour le
préparer. N'oublions pas que, le soir même du 11 septembre, Rumsfeld,
ministre de l'Armée US, déclarait : « Ce qui s'est passé aujourd'hui
suffit-il à vous convaincre que ce pays doit, de toute urgence,
accroître ses dépenses pour la Défense et que l'argent pour financer
ces dépenses militaires doit être prélevé, si nécessaire, dans les
caisses de la Sécurité sociale ? » Des plans préparés de longue date
donc par le complexe militaro-industriel.
Après le 7 juillet 2005, la presse US de droite se réjouit : « Ceci
écarte les problèmes de crédibilité du président. Le soutien populaire
de Bush va se redresser... », prédit Fox News, (7/7) Et «Les attaques
de Londres comme celles de Madrid ont requis un haut degré de
coordination, indiquant un complot préparé longtemps. Et dire que nous
discutaillons s'il faut démanteler des dispositions-clés du Patriot
Act ! » (Washington Post, 8/7)
Voilà qui répond à la question « A qui profite le crime ? ». Demain, à
coup sûr, Blair, mais aussi d'autres comme Sarkozy viendront à nouveau
nous expliquer que « pour notre sécurité », il faut « prélever dans la
Sécurité sociale pour augmenter les dépenses militaires » et répressives.
En fait, braquer les projecteurs sur le terrorisme sert à détourner
l'attention de la faillite des prétendues « politiques anti-pauvreté » ...

Qui est responsable de la pauvreté ?

Après les attentats, nous avons vu Bush sortir du château de
Glenneagles et s'adresser aux caméras, avec des trémolos dans la voix,
pour vanter « des gens qui ici (au G-8), cherchent comment résoudre la
pauvreté en Afrique ».
En vérité, si un enfant meurt de pauvreté toutes les trois secondes,
c'est à cause de Bush et des multinationales.
La pauvreté du tiers monde ne tombe pas du ciel. Elle est la
conséquence de cinq siècles de pillage brutal des matières premières
et, aujourd'hui encore, des relations économiques imposées aux
colonies, ce mot reste valable. Par ces relations injustes, les
multinationales continuent à sucer les richesses du tiers monde et à
creuser l'écart de façon toujours plus dramatique.
Et quand un pays souhaite assurer son développement dans l'
indépendance, qu'il veut simplement tirer profit lui-même de son
pétrole, de ses richesses naturelles ou de sa main d'oeuvre, comment
réagissent les grandes puissances? D'abord, elles essayent de le
soumettre par le chantage du FMI et de la Banque Mondiale afin qu'il
abandonne ses industries, ses services publics envers la population et
qu'il devienne un docile pion des multinationales. Si ça ne suffit
pas, on passe à l'embargo économique, aux guerres civiles, alimentées
ou importées, et finalement aux bombardements ou aux coups d'Etat de
la CIA.

La guerre de Cent Ans

A la Chute du Mur, le capitalisme triomphant nous avait promis un
nouvel ordre mondial fait de démocratie et de paix durable. Mais le
premier droit de l'homme, celui de manger à sa faim, est toujours
refusé à une grande partie de l'humanité. Et les guerres US, directes
ou indirectes, se sont multipliées : Irak, Yougoslavie, Afghanistan,
Congo... Et les cibles de demain ont déjà été désignées par Washington
: Iran, Syrie, Corée, Cuba, Venezuela, Zimbabwe, etc...
En réalité, après la chute de l'URSS et le bouleversement des rapports
de force internationaux, les USA se sont lancés dans une guerre de
Cent Ans, dont chacune de ces guerres partielles est une étape. Cette
guerre globale poursuit trois objectifs, étroitement liés :
1. Contrôler les matières premières, surtout l'énergie, et pouvoir en
priver les rivaux.
2. Briser tout Etat du tiers monde trop indépendant.
3. Subordonner les autres grandes puissances : Europe, Japon, Russie...

Cette guerre de Cent Ans pour recoloniser la planète, cette
militarisation des relations internationales est en fait la seule «
solution » que les multinationales US voient pour échapper à la crise
qu'elles ont elles-mêmes créée. Comment ont-elles provoqué cette crise
? En appauvrissant leurs propres travailleurs d'une part, et ceux du
tiers monde colonisé, d'autre part. Ce qui a pour conséquence
d'aggraver l'écart des richesses et de ruiner ceux qui seraient censés
acheter leurs marchandises. Cercle vicieux.
Cette crise économique structurelle est insoluble parce que c'est une
crise due au fossé riches-pauvres, c'est la crise inévitable d'un
système injuste. Et la guerre n'est pas due au caractère de Bush ou de
son équipe, non, elle est une stratégie pour « sortir de la crise » en
renforçant la domination sur le monde et ses richesses. La guerre
militaire est la conséquence des lois de la guerre économique.
Contrôler les matières premières vise à s'assurer un avantage décisif
dans la concurrence exacerbée entre multinationales. Qui ne prend pas
cet avantage ne survivra pas à la guerre économique. Et les moyens de
gagner n'étant limités par aucune morale, la guerre fait partie de ces
moyens.

Pourquoi attaquer l'Iran ?

Pourquoi l'Iran est-elle la prochaine cible ? Parce que ce pays
possède des réserves pétrolières importantes, parce que c'est la
principale puissance de la région refusant de se soumettre à Israël,
parce que les récents efforts pour faire capituler Téhéran ont échoué.
Attaquer l'Iran vise en réalité à contrôler l'ensemble du pétrole du
Moyen-Orient, comme de la planète d'ailleurs. Pour permettre aux USA
d'exercer un chantage sur l'approvisionnement pétrolier des rivaux :
Europe, Japon, Chine. Qui veut dominer le monde, doit contrôler toutes
ses sources d'énergie.
Mais il s'agit aussi d'empêcher la constitution en Asie d'une alliance
entre puissances résistantes. Dans La guerre globale a commencé, juste
après le 11 septembre, nous écrivions : "Bien sûr, le grand principe
de toute politique impérialiste reste «Diviser pour régner». Sur ce
continent asiatique, voici que les Etats-Unis craignent par dessus
tout, explique encore Brzezinski : «La Chine pourrait être le pilier
d'une alliance anti-hégémonique Chine - Russie - Iran.» "
Celle-ci étant bien évidemment la cible ultime de la guerre globale.
Puisque c'est le plus grand marché d'avenir et le plus puissant des
pays indépendants. En fait, les Etats-Unis, pour rester la seule
superpuissance, ont d'ores et déjà décidé que la Chine était leur
ennemi n° 1. Tout ce qu'ils opèrent sur le continent asiatique est à
comprendre dans cette perspective. Surtout l'encerclement de la Chine
qui s'est accéléré avec l'installation de bases militaires en
Afghanistan et qui va se poursuivre à travers chaque épisode de la
guerre globale.

Chaque guerre est aussi contre nous tous

Bush et Blair veulent nous faire croire qu'en menant ces guerres, ils
défendraient aussi notre niveau de vie, en Europe et aux USA. Que nous
aurions les mêmes intérêts qu'eux face aux pays « voyous ».
Faux. Attaquer l'Irak n'a profité qu'aux multinationales du pétrole,
des armements, du bâtiment et de la finance. De même, attaquer la
Yougoslavie, si on va au-delà des multiples médiamensonges, n'était
pas un acte humanitaire, mais une privatisation par les bombes. Le
véritable but des grandes puissances - leurs propres documents
stratégiques en attestent - était de prendre le contrôle d'une
économie restée indépendante des multinationales et d'une main
d'oeuvre qui voulait conserver les droits sociaux de l'autogestion.
En brisant ces rêves d'indépendance, on lançait un avertissement très
frappant à l'Europe de l'Est et à la Russie : abandonnez tout rêve
d'échapper aux multinationales ! Ce faisant, on prenait possession de
la main d'oeuvre de l'Est (privée de ses protections sociales). Soit
pour y délocaliser des usines, soit pour en importer des quantités de
plombiers polonais, mis en concurrence avec les travailleurs d'ici
afin d'abaisser les salaires et d'augmenter les bénéfices.
C'est pourquoi globalisation et guerre sont deux faces de la même
médaille. La globalisation vise à placer tous les pays du monde sous
une pression maximum des multinationales, sous un chantage généralisé,
notamment quant aux conditions de travail. Et la guerre, c'est la
matraque lorsqu'un peuple refuse ce chantage.
Tout ceci montre qu'une guerre d'agression de Bush et Blair (ou,
demain peut-être, une guerre menée par l'U.E. ?), ne sert pas les
intérêts des travailleurs US ou européens. Au contraire, ce sont eux
qui la paient. D'abord, en fournissant les victimes, soit comme
soldats soit comme cibles des attentats, mais aussi et surtout en se
retrouvant tous victimes d'un chantage anti-social qui les plongera
dans le chômage ou dans l'hyper-précarité du travail.
Bref, la guerre de Bush et Blair, c'est la guerre des riches contre
les pauvres. C'est une guerre contre l'avenir de l'humanité. Mettre
fin à la pauvreté, mettre fin à la guerre, c'est combattre Bush et
Blair. Il n'y a pas de milieu.

Next Stop Teheran

Après les attentats de Londres, Bush s'est empressé de dénoncer la «
menace iranienne ». Mais, en fait, il prépare depuis longtemps sa
guerre contre ce pays. Car les guerres ne commencent pas par des
bombes. Il faut d'abord une préparation :
- Militaire : préparer la logistique et les bases d'appui de l'assaut
(nous y reviendrons).
- Médiatique : préparer l'opinion en diabolisant le pays visé.

Cette préparation médiatique consiste en une propagande de guerre
jouant sur le conscient et l'inconscient.
Thème n° 1. Les armes de destruction massive. Yes, again ! Depuis des
mois, les grands médiaux occidentaux braquent les projecteurs - comme
Bush - sur « la menace nucléaire iranienne ». Alors qu'Israël possède
déjà deux cent têtes nucléaires clandestines, et qu'il a déjà agressé
tous ses voisins, le seul danger qu'on veut nous faire craindre, c'est
Téhéran.
Les armes nucléaires sont certes un fléau à éliminer, mais pourquoi
devrions-nous faire davantage confiance à celles de Bush et de Sharon
? Comment peut-on nier le droit d'un pays à se défendre contre une
agression ? On sait pourtant que Bagdad et Belgrade ont été attaquées
impunément, justement parce que elles n'avaient pas de quoi se
défendre un tout petit peu !
Thème n° 2. Le « terrorisme islamiste ». Le thème des armes ayant
ridiculisé Bush dans le cas de l'Irak, on ajoute « le terrorisme
islamiste ». Bien agité, ce thème a l'avantage de nous faire peur «
chez nous ». Demain, sans doute, de pseudo-révélations des services US
ou britanniques, complaisamment relayées, essayeront de nous
convaincre que Téhéran était derrière les attentats. Tout comme Bush
avait essayé de lier Saddam et Al-Qaida.
Thème n° 3. La démocratie. Vu l'échec du thème 2 dans le cas irakien,
les rédacteurs des discours de Bush nous vendent à présent la guerre
avec un autre argument de marketing : la démocratie. Il s'agirait de
gagner tous ces nombreux pays attaqués à « la liberté ». Cocasse quand
on sait que la famille Bush a construit sa fortune en collaborant avec
Hitler, puis avec Ben Laden. Et que George Bush père, quand il était à
la tête de la CIA, a protégé les pires dictateurs d'Amérique latine et
d'ailleurs. Mais si les médias n'insistent pas trop sur ce noir passé,
le thème de la démocratie peut encore marcher.
Sur le plan des libertés, chacun pense ce qu'il veut des gouvernants
iraniens, mais une chose est sûre : la question n'est pas là. Ce n'est
pas pour les beaux yeux de la démocratie que Bush cherche à faire main
basse sur ce pays, c'est juste pour son or noir.
D'ailleurs, les Etats-Unis sont-ils crédibles en prétendant importer
la démocratie en Iran ? En 1953, un coup d'Etat organisé par leur CIA
a renversé le premier ministre Mossadegh, trop indépendant sur la
question du pétrole. Ensuite, six présidents successifs des Etats-Unis
ont imposé au peuple iranien la dictature fasciste du Chah Pahlevi et
des terribles tortionnaires de la Savak : 300.000 torturés en vingt
ans. Un peu amnésiques, les donneurs de leçons !

Arrêtons le bla-bla du « Ni, ni » et de la « guerre pour la démocratie » !

« Ni Bush, ni les ayatollahs » ? Verra-t-on bientôt resurgir ce piteux
mot d'ordre très répandu dans une certaine gauche molle, bien qu'il
ait fait tant de mal à propos de l'Irak ou de la Yougoslavie ?
En 2001, nous dénoncions l'effet néfaste des slogans « Ni Bush, ni
Saddam », « Ni l'Otan, ni Milosevic », « Ni Sharon, ni Arafat » : «
Depuis douze ans, cette position dominante dans la gauche
intellectuelle européenne condamne le mouvement anti-guerre à la
passivité. Parce qu'elle met sur le même pied l'agresseur et
l'agressé. Si tous sont également mauvais, on n'a pas de raison de
tout faire pour arrêter l'agression.
Le « Ni, ni », c'est le cancer du mouvement anti-guerre. Il faut y
mettre fin. Ce n'est pas Saddam ou Milosevic qui menace le monde
entier, c'est Bush. Ce ne sont pas la Yougoslavie ou l'Irak qui,
chaque jour, condamnent à la mort 35.000 enfants du tiers monde, ce
sont les multinationales.
Les Etats-Unis menacent la paix partout dans le monde. En mettant en
avant les reproches, exacts ou non, aux Etats qui leur résistent, on
fait seulement le jeu de l'agression. Ce n'est pas aux gouvernements
occidentaux de décider qui doit diriger tel ou tel pays du tiers monde
et selon quels intérêts. C'est à ces peuples eux-mêmes qu'il revient
d'en décider. Mais si on laisse Washington occuper ces régions, aucune
lutte sociale ou démocratique n'en deviendra plus facile, bien au
contraire. Seules les multinationales y gagnent. " Fin de citation.
(Où en est la Yougoslavie:
http://www.michelcollon.info/articles.php?dateaccess=2002-11-01%2017:05:32&log=articles
On en a maintenant une preuve de plus avec l'occupation de l'Irak.
A-t-elle résolu un seul des problèmes du pays ou les a-t-elle au
contraire dramatiquement aggravés ? Espérons qu'on n'entendra plus
cette démobilisante litanie du « Ni, ni » !

Le contre-exemple du Venezuela

Peut-on encore accorder un gramme de crédit à « la guerre pour la
démocratie » ? Pour en avoir le coeur net, examinons l'exemple du
Venezuela. Vous avez là un président, Hugo Chavez, qui vient de gagner
neuf élections en six ans, en augmentant ses voix. Que fait Bush ? Il
verse plusieurs dizaines de millions de dollars à la CIA (selon les
propres documents US) pour renverser ce président démocratiquement
élu. Par tous les moyens possibles... 2002 : tentative de coup d'Etat.
Echec. 2003 : sabotage de l'industrie pétrolière. Echec. 2004 :
campagne d'intox à budgets énormes, pour tenter de l'évincer par un
référendum sous pression. Echec.
2005 ou 2006 ? Furieux, Bush meurt d'envie d'envahir lui-même le
Venezuela. Sous n'importe quel prétexte. Par exemple en y « découvrant
» des terroristes ou en décrétant que la Colombie voisine est «
menacée ». Mais il ne peut le faire tant qu'il est empêtré en Irak.
Pas moyen de mener deux grandes guerres de front. En fait, la
résistance actuelle du peuple irakien sauve les autres pays menacés.
Ce que Bush reproche à Chavez, ce n'est pas le manque de démocratie
(il faut se rendre là-bas pour mesurer à quel point les simples gens
se mobilisent sur tous les problèmes de leur vie et de leur avenir).
Non, ce que Bush reproche à Chavez, c'est que les revenus du pétrole
du Vénézuela soient « détournés » pour financer des projets
d'alphabétisation, de lutte contre la misère et de soins de santé pour
tous. Au lieu de servir, comme ailleurs, à enrichir Esso et Shell. A
bas Chavez, donc, le rebelle, le « populiste » qui donne le mauvais
exemple en faisant croire que le pétrole appartient à son peuple !
Cet exemple du Venezuela prouve, s'il le fallait, que les guerres des
Etats-Unis n'ont absolument pas pour objectif la liberté ou la
démocratie, mais seulement l'or noir et la domination du monde.
Supposons que demain les dirigeants de Téhéran se soumettent aux
volontés d'Esso et Shell, comme le font les régimes arabes « amis » du
Koweït ou des Emirats... Croit-on qu'on entendrait encore toutes ces
campagnes de critiques sur leurs armements ou sur leur conception de
la femme ?

Diviser par la religion ?

Bref, où qu'on se tourne, aucun des thèmes de l'actuelle propagande de
guerre - nucléaire, terrorisme, dictature - ne résiste à une analyse
objective. C'est pourquoi la propagande de guerre vise surtout
l'inconscient...
Quand on parle de « terrorisme islamiste », on manipule le public. On
lui fait croire qu'une religion particulière est dangereuse. Même si
en paroles, bien sûr, on affirme solennellement que les musulmans sont
des gens très bien, et cetera... mais l'expression même qui lie le
terrorisme à une religion est un piège.
Imaginons. Vu que les actes d'agression commis par Bush et Blair
violent systématiquement le droit international et qu'ils peuvent,
juridiquement, être qualifiés de terreur d'Etat, que dirions-nous si
la presse des pays musulmans venait à parler de « terrorisme chrétien
» ? Nous répondrions évidemment que la grande majorité des chrétiens
du monde condamnent Bush, et que l'explication est donc ailleurs.
En effet, la guerre globale n'est pas une guerre de religion, mais une
guerre économique. Ce sont Bush et Blair qui ont intérêt à diviser
leurs opposants en diabolisant une religion. Si le terrorisme est «
islamiste », alors chaque musulman devient un suspect potentiel, dans
l'avion, le métro ou la mosquée. Pas besoin d'en rajouter beaucoup.
Des siècles de mépris colonial, des dizaines d'années sur le thème de
l'Arabe qui vient nous prendre notre travail (alors que c'est nous qui
lui avons pris ses richesses), tout cela constitue une rampe de
lancement toute prête pour diaboliser les musulmans. Comme on a
diabolisé les juifs dans les années 30.
Le thème de la « religion dangereuse » sert à diviser les peuples du
monde, à attirer l'attention sur tel phénomène particulier pour cacher
la nature générale de la guerre globale. Mais le Vénézuela, un pays
très chrétien, est aussi la cible de Bush. Alors ?

La guerre contre l'Iran a déjà démarré

Demain, Bush et Blair vont peut-être « découvrir » des preuves de
l'implication de Téhéran dans les attentats. Ils prétendront agir « en
représailles ». Mais ça, ce sera juste la campagne psychologique
envers l'opinion selon les règles classiques de la propagande de
guerre. En réalité, la guerre contre l'Iran a déjà commencé, comme le
montre l'ex-officier US Scott Ritter, devenu analyste militaire :
« Le 16 octobre 2002, le président Bush déclarait au peuple américain
: « Je n'ai pas ordonné l'usage de la force contre l'Irak. J'espère
que ce ne sera pas nécessaire. » Nous savons maintenant que cette
déclaration était un mensonge. En fait, fin août 2002, le président
avait signé un ordre autorisant les militaires US à commencer des
opérations militaires actives à l'intérieur de l'Irak. En septembre
2002, l'US Air Force, assisté par la British Royal Air Force,
commençait à bombarder des cibles à l'intérieur de l'Irak pour
affaiblir les capacité de défense anti-aérienne et de commandement. Au
printemps 2002, le président Bush avait signé un ordre secret
autorisant la CIA et les forces spéciales à déployer des unités
clandestines en Irak même. »
En est-il de même aujourd'hui pour l'Iran ? Oui, indique Ritter : « Au
moment où nous parlons, des survols US de l'espace aérien iranien ont
lieu, à l'aide d'avions sans pilotes et d'autres équipements plus
sophistiqués. Violer l'espace aérien est déjà un acte de guerre. Au
nord, dans l'Azerbaïdjan voisin, l'armée US prépare la base
d'opérations pour une présence militaire massive qui annonce une
campagne terrestre majeure afin de s'emparer de Téhéran. L'aviation
US, opérant à partir de ses bases en Azerbaïdjan, a beaucoup raccourci
la distance à parcourir pour frapper des cibles à Téhéran. En fait,
une fois les hostilités commencées, elle serait capable de maintenir
une présence quasiment 24 heures sur 24 heures dans l'espace aérien
iranien. » (Publié sur le site Al-Jazeera).
Stratégiquement, l'Iran se trouve à présent encerclé de bases
militaires US disposées sur ses trois flancs : 1. Afghanistan. 2.
Irak. 3. Azerbaïdjan. Est. Ouest. Nord. Intéressant : l'implantation
en Azerbaïdjan a commencé il y a longtemps. En 2000, au lendemain de
la guerre contre la Yougoslavie, nous écrivions : « Un secrétaire
adjoint aux affaires étrangères US ne s'occupe que du Caucase. Une
visite solennelle de Javier Solana démontre que l'Otan s'intéresse
énormément à cette région stratégique. L'Otan s'étend dans le Caucase
pour en chasser la Russie. La principale tête de pont US dans le
Caucase, c'est l'Azerbaïdjan. Washington ne peut s'y installer
militairement de façon trop voyante (mais) confie à la Turquie le soin
de s'occuper de former l'armée de l'Azerbaïdjan. » (Michel Collon,
Monopoly, p. 114-116, http://www.michelcollon.info/monopoly.php
Cinq ans plus tard, on voit que l'installation de bases militaires US
et la transformation de l'Azerbaïjan en une sorte d'Israël du Caucase
visait certes la Russie, mais peut-être plus encore l'Iran. Les
stratèges US calculent à long terme et préparent plusieurs coups d'avance.

Les guerres commencent toujours avant la date officielle

Ritter a raison : une guerre de Washington commence bien avant qu'elle
soit officiellement déclarée. Il importe d'analyser, au-delà des
discours officiels et médiatiques les antécédents et les dessous des
dernières guerres.
Premier exemple. Officiellement, la première guerre contre l'Irak
commence en août 90 quand Saddam Hussein occupe le Koweït. En réalité,
un an plus tôt, le Congrès US avait décrété contre l'Irak un embargo
(acte de guerre qui ne dit pas son nom). En fait, la décision de
guerre résulta d'un discours de Saddam qui appelait tous les pays du
Golfe à s'unir pour être plus indépendants des Etats-Unis. Le
Moyen-Orient risquait d'échapper à ceux-ci. La suite ne fut qu'une
préparation militaire et médiatique.
Deuxième exemple. Officiellement, les Etats-Unis et l'Otan s'engagent
contre les Serbes en 1995, ayant attendu quatre ans après le début des
combats locaux. En réalité, dès 1979, l'Allemagne avait envoyé ses
agents secrets pour faire éclater la Yougoslavie et contrôler les
Balkans. Quant aux Etats-Unis, ils adoptèrent des sanctions contre la
Yougoslavie dès 1990 !
Troisième exemple. Officiellement, Bush décida d'attaquer l'Aghanistan
après le 11 septembre 2001. En réalité, un an plus tôt déjà, les
stratèges du Pentagone avaient indiqué qu'il était nécessaire de «
changer de régime » à Kaboul, car les talibans refusaient de signer
l'accord pour un pipeline US stratégique vers l'Asie du Sud.
La guerre contre l'Iran aussi a commencé bien avant le jour où on nous
l'annoncera.

Les médias aident-ils Bush ?

Chaque guerre est liée à une guerre de l'information, dont le rôle est
décisif. Il s'agit d'amener, par tous les moyens, les citoyens à
soutenir la politique de leurs gouvernements. Une des méthodes
consiste à traiter différemment les victimes...
Pour les grands médias, les morts n'ont pas le même poids. L'employé
londonien frappé par une bombe en se rendant à son bureau pèse mille
fois plus que le boulanger bagdadi tué par un missile US alors qu'il
cuisait son pain...
Le 1er juillet dernier, un bombardier US B-52 lançait des missiles
téléguidés sur un bloc de maisons dans la province de Kunar en
Afghanistan, tuant au moins 17 personnes, notamment des femmes et des
enfants. Quels dirigeants européens ont protesté contre cette barbarie
? Quels médias ont donné à la souffrance des Afghans la même valeur
qu'à celle des Londoniens ?
C'est une loi journalistique incontournable, répondront les médias. La
fameuse «loi du mort kilomètre ». Vous êtes censé vous intéresser
davantage à un mort dans votre rue qu'à dix morts dans la ville
voisine ou mille morts sur un autre continent. Mais ce qu'on oublie de
dire, c'est que beaucoup dépend de la valeur accordée à ces morts par
le média qui vous les présente... Si on vous montre une image
touchante de la victime, si un proche décrit de façon concrète sa vie
et sa mort, si la souffrance de sa famille est vraiment prise en
compte, alors une victime lointaine peut vous devenir proche. Un
exemple...
Quand les médias occidentaux ont décidé, en 1991, qu'il fallait nous
faire pleurer sur les « victimes de Saddam », ils nous ont abondamment
ressassé les pleurs de cette jeune infirmière koweïtienne qui
racontait comment les soldats irakiens avaient volé des centaines de
couveuses à Koweit-City, assassinant ainsi des bébés, et nous avons
tous pleuré. Bien que ce fut lointain.
Mais ensuite nous avons appris que la jeune fille n'était pas
infirmière, n'avait jamais été à cette maternité et qu'elle mentait
entièrement dans une mise en scène Hollywood, car jamais ces couveuses
n'avaient été volées. Ce médiamensonge, largement relayé, a eu un
impact énorme, permettant à Bush père de faire approuver sa guerre par
l'opinion internationale. Cela prouve que l'essentiel n'est pas le
nombre de kilomètres. Mais bien la décision médiatique de trouver
certaines victimes importantes, et d'autres pas.
Dans les périodes de guerre, chaude ou froide, nos « amis » morts
pèsent mille fois que plus que nos « ennemis », ceux qui résistent à
nos multinationales. Ce « deux poids, deux mesures » est en réalité la
conséquence d'une éducation ethnocentrique. Qui fait de l'Europe et
des USA le centre du monde, chargé d'apporter la démocratie et la
civilisation aux pays plus arriérés et qui doivent nous rattraper. Ce
schéma dissimule le colonialisme et notre domination impériale sur ce
monde.
Nous ne développons pas davantage le thème, certes important, du rôle
guerrier des médias. Nous renvoyons à notre texte sur les principes de
la propagande de guerre : Le droit à l'information, un combat.
http://www.michelcollon.info/articles.php?dateaccess=2004-01-01%2020:34:14&log=articles

Il n'y a pas de fatalité

C'est un fait. Nous n'avons réussi à empêcher ni la guerre contre
l'Irak, ni celle contre la Yougoslavie, ni celle contre l'Afghanistan,
sans parler de la Palestine ou du Congo. Sommes-nous, en tant que
mouvement pour la paix, condamnés à toujours perdre ?
Non, il n'y a pas de fatalité. En 2003, les manifestations
anti-guerre, organisées dans le monde entier, ont rassemblé plus de
gens que jamais auparavant. Et dans chaque pays où nous allons, nous
constatons que Bush inquiète de plus en plus, que l'hypocrisie des
prétextes se démasque de plus en plus, que la colère monte. Assez de
guerres !
Bien sûr, chacun se demande : à qui vont profiter les attentats de
Londres ? Et ceux qui risquent de survenir à Rome, Copenhague ou
Amsterdam ? Ainsi qu'à Bruxelles, si nous laissons l'Otan s'engager de
plus en plus dans la complicité avec Bush en Irak.
A qui ces attentats profiteront-ils ? A Bush et Blair qui en
profiteront pour ressouder les rangs et engager d'autres guerres à
l'infini ? Ou bien aux forces de paix qui pourront encore mieux
montrer qu'il y a eu assez de morts, à Londres comme à Bagdad, et que
l'occupation pour le pétrole doit prendre fin car la terreur engendre
la terreur, et que sans justice, le monde ne sera jamais en paix.

Qui sera plus fort ? Leurs médias ou les nôtres ?

L'agressivité de Bush et Blair ne doit pas tromper. Elle est un signe
de faiblesse. Leur seule chance de continuer la guerre est de diviser
les peuples. Leur « force » repose sur l'info tronquée, les
médiamensonges de diabolisation, la dissimulation des intérêts
économiques... Donc, c'est aussi leur faiblesse si nous nous lançons
tous dans la bataille de la contre-information. La construction d'une
info alternative par Internet, par le travail de discussion autour de
soi, patient, concret, argumenté, appliqué à grande échelle et de
façon coordonnée, voilà l'antidote à la propagande de guerre. A nous
de construire la propagande pour la paix !
Cette contre-info est indispensable pour sauver des vies. Car les
morts de Londres sont victimes des guerres perpétrées en leur nom. Et
du fait que les populations occidentales n'ont pas encore suffisamment
compris la nature criminelle de cette occupation-pillage de l'Irak. Le
jour où la prise de conscience sera plus forte encore, elle arrêtera
cette guerre comme elle arrêta celle du Vietnam.
Sont-ils trop forts « en face » ? Trois exemples récents montrent que non.
1. Aznar a essayé de tricher aux élections espagnoles de 2004 en
diabolisant l'ETA pour les attentats de Madrid. Il a été mis en échec
par l'information populaire à la base : Internet et les SMS.
2. Lors du coup d'Etat anti-Chavez de 2002, les médias pro-US, quasi
monopolistiques, ont soutenu les putschistes en cachant au pays la
résistance massive du peuple de Caracas. Mais l'info a quand même
circulé grâce aussi à Internet, aux SMS, aux motards roulant de
quartier en quartier, etc...
3. Tous les médias français ont appuyé le « Oui » au référendum sur la
Constitution en violant scandaleusement les principes du débat
démocratique et de la déontologie journalistique. Mais ils ont été
battus par une large mobilisation à la base et sur Internet.

Ces exemples récents montrent que les médias du système ne sont pas
invincibles. L'information du peuple peut être plus forte qu'eux.
Dans ce sens, le mouvement belge Stop USA, auquel je participe à
Bruxelles, vient de lancer des cartes-pétitions adressées au premier
ministre belge. Avec un remarquable dessin de Matiz sur l'occupation
de l'Irak. Son texte : « Je désapprouve les guerres de Bush, pour le
pétrole ou pour dominer le monde. Je refuse d'en être complice. Par le
silence ou la participation, même indirecte, de la Belgique. »
En les faisant signer un peu partout, avec les groupes de base de Stop
USA, nous constatons un très bon accueil. Mais aussi que les gens sont
encore sous-informés. Très peu savent que la Belgique prête le port
d'Anvers à Bush pour le transit de ses armes vers l'Irak, très peu
savent que des armes nucléaires US stationnent clandestinement sur
notre territoire et que l'envoi de nos troupes en Afghanistan sert à
libérer des forces US pour agresser l'Irak.
Mais quand on les informe, on constate une volonté générale de devenir
plus actifs contre les guerres de Bush. D'où notre responsabilité à
tous. Ici, en Europe, il faut absolument augmenter la pression pour
isoler Bush et Blair.
Le peuple espagnol a su imposer le retrait de ses troupes. Il faut
aller plus loin, par le travail d'information, discussion et pétition.
Concrètement : que plus aucun gouvernement européen n'aide la guerre
en Irak, même de façon indirecte et limitée ! Une campagne « Je ne
veux pas être complice » devrait être organisée à l'échelle européenne.
Si ensemble nous nous engageons ainsi, alors la mort de Jack, Robert
ou Hassan n'aura pas été vaine.

Michel Collon
Bruxelles, 11 juillet 2005

PS. Pour contacter cette campagne de Stop USA, pour voir le dessin de
Matiz, vous informer ou vous procurer ces cartes :
http://www.stopusa.be/home/index.php?langue=1 ou info@s...

Sur les médiamensonges des précédentes guerres :
http://www.michelcollon.info/archives_testm.php

VOIR AUSSI : Ramadani - L'occupation n'est pas la solution, mais le
problème
http://www.michelcollon.info/articles.php?dateaccess=2005-07-08%2020:13:29&log=invites

DOCUMENTED WAR CRIMES AND GENOCIDE IN SREBRENICA, KOSOVO, VUKOVAR


Check the Hague Prisoner. Click him out.
See documented war crimes and genocide in Srebrenica, Kosovo, Vukovar!

http://www.webheaven.co.yu/usa/tribunal.htm

=== * ===

P A R T I G I A N I !
Una iniziativa internazionale ed internazionalista
nel 60.esimo anniversario della Liberazione dal nazifascismo

https://www.cnj.it/PARTIGIANI/index.htm

Per contatti: PARTIGIANI! c/o RCA/CNJ,
Via di Casal Bruciato 27, I-00159 Roma
partigiani7maggio @ tiscali.it
FAX +39-06-43589503

=== * ===


È già online una buona parte degli interventi e dei materiali relativi al
convegno PARTIGIANI! (Roma, 7-8 maggio 2005). Segnaliamo:


RESOCONTO del convegno di Roma, 7-8 maggio 2005
https://www.cnj.it/PARTIGIANI/resoconto.htm

RASSEGNA STAMPA sulle iniziative di Roma e Bussoleno, 7-8-9 maggio 2005
https://www.cnj.it/PARTIGIANI/rassegnastampa.htm


MESSAGGI DI SALUTO:
Coro Partigiano Triestino, Nova Komunisticka Partija Jugoslavije,
ASSOCIAZIONE
"AVEN AMENTZA" - UNIONE ROM E SINTI - ONLUS
https://www.cnj.it/PARTIGIANI/saluti.htm
Pôle de Renaissance Communiste en France
https://www.cnj.it/PARTIGIANI/prcf.htm
Nerino Gobbo "Gino"
https://www.cnj.it/PARTIGIANI/ngobbo.htm

Interventi di MIRIAM PELLEGRINI FERRI
https://www.cnj.it/PARTIGIANI/mpferri.htm

Intervento di VITOMIR GRBAC
https://www.cnj.it/PARTIGIANI/vgrbac.htm

Intervento di CLAUDIA CERNIGOI
https://www.cnj.it/PARTIGIANI/ccernigoi.htm

testimonianza scritta di FRANCO ALUNNI
https://www.cnj.it/PARTIGIANI/falunni.htm

Ricordo di GIUSEPPE MARAS nelle parole del figlio ARMANDO
https://www.cnj.it/PARTIGIANI/amaras.htm


MATERIALI INVIATI...

da GIACOMO SCOTTI su LE FOIBE ISTRIANE
https://www.cnj.it/PARTIGIANI/foibeistriane.htm

da JASNA TKALEC sui 60 ANNI DALLA VITTORIA SUL FASCISMO
https://www.cnj.it/PARTIGIANI/jtkalec.htm

da ETTORE BONAVOLTA
https://www.cnj.it/PARTIGIANI/bonavolta.htm

alcuni testi di OVIDIO GARDINI
https://www.cnj.it/PARTIGIANI/profili.htm#gardini


=== * ===

P A R T I G I A N I !
Una iniziativa internazionale ed internazionalista
nel 60.esimo anniversario della Liberazione dal nazifascismo

https://www.cnj.it/PARTIGIANI/index.htm

Per contatti: PARTIGIANI! c/o RCA/CNJ,
Via di Casal Bruciato 27, I-00159 Roma
partigiani7maggio @ tiscali.it
FAX +39-06-43589503

=== * ===