Informazione

From:  ICDSM Italia
To:  icdsm-   Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Subject: [icdsm-italia] European Peace Forum on Milosevic


(srpskohrvatski / english)

[ Il "Forum Europeo per la Pace", riunitosi a Berlino pochi giorni fa,
ha emesso un comunicato pubblico nel quale si critica il "Tribunale ad
hoc" dell'Aia e si esprime solidarieta' a Slobodan Milosevic... ]


Da: "Vladimir Krsljanin"
Data: Mar 22 Giu 2004  19:50:33 Europe/Rome
Oggetto: European Peace Forum on Milosevic

*************************************************************
             DECLARATION OF THE EUROPEAN PEACE FORUM
*************************************************************

The Presidium of the European Peace Forum, convened on 20 June 2004 in
Berlin at its regular session, after considering the activity of the
illegally founded International Criminal Tribunal for the former
Yugoslavia, holding as its principal accused ex-President of Yugoslavia
Slobodan Milosevic, adopted the following Declaration:

1.     The Hague Tribunal continues to act in violation of the
generally accepted norms and principles of the International Law, such
as presumption of innocence, principle of carrying the criminal
proceedings in reasonable time limits, principle of unacceptability of
the groundless limitations of rights of detainees, principle of
unobstructed and complete presentation of defense, principle of
conducting the criminal proceedings by a competent and impartial
(independent) court.

2.     The Presidium of the European Peace Forum expresses a serious
concern about the serious worsening of the health of Slobodan
Milosevic, caused by the ill treatment. Slobodan Milosevic suffers also
from the unjustified prevention of contacts with his family, friends
and associates. He is kept under unprecedented moral and psychological
pressure aiming to break his will to resist the false accusations
presented.

The Presidium of the European Peace Forum expresses its solidarity with
Slobodan Milosevic - the leading statesman and public figure, who is a
victim of the conspiracy of the imperialist forces against the
integrity and independence of his country.

We demand an end of the mistreatment of Slobodan Milosevic and his
immediate release from detention.


Berlin, 20 June 2004
Presiding the European Peace Forum,
Vice-President, Professor Ivan Yatsenko

*******************************************************************

*******************************************************************
FIGHT BACK NATO AND ITS CRIMES AGAINST PEACE, YUGOSLAVIA AND THE
SERBIAN PEOPLE!
"President of Serbia and Montenegro" Svetozar Marovic will attend the
NATO summit in Istambul, which will take place exactly on Vidovdan!
Vidovdan is now at the same time a day of greatest glory and a day of
biggest shame of the Serbian people.
On this Vidovdan, the glory will prevail!
NATO and its lackeys will gather in Istambul, but the Serbian people
will gather in Belgrade.
Criminals and their servants will face many thousands angry protesters
in Istambul. In Belgrade many thousands will salute the courageous
struggle of Slobodan Milosevic against the NATO inquisitors and demand
his release and restoration of freedom in Serbia. In The Hague the
freedom-loving people of
Serbian Diaspora and Europe will protest NATO trying its victims under
UN auspices.
JOIN THE VIDOVDAN PROTESTS:
26 June      The Hague
27 June      Istambul
28 June      Belgrade
****************************************************************


***********************************************************
             DEKLARACIJA EVROPSKOG MIROVNOG FORUMA
***********************************************************

Prezidijum Evropskog mirovnog foruma, na svom redovnom zasedanju,
odrzanom 20. juna 2004. g. u Berlinu, razmotrio je delatnost nezakonito
stvorenog Medjunarodnog krivicnog tribunala za bivsu Jugoslaviju, u
kojem je glavni optuzeni raniji predsednik Jugoslavije Slobodan
Milosevic, i usvojio svedecu deklaraciju:

1.       Haski tribunal nastavlja da deluje uz krsenje opsteprihvacenih
normi medjunardodnog prava, kao sto su presumpcija nevinosti, princip
vodjenja krivicnog postupka u razumnom roku, princip nedopustivosti
neosnovanog ogranicavanja prava pritvorenika, princip neometanog i
potpunog iznosenja odbrane, princip vodjenja postupka od strane
kompetentnog i nepristrasnog (nezavisnog) suda.

2.        Prezidijum Evropskog mirovnog foruma izrazava ozbiljnu
zabrinutost zbog ozbiljnog pogorsanja zdravstvenog stanja Slobodana
Milosevica, izazvanog zlostavljanjem kojem je podvrgnut. Na Slobodana
Milosevica negativno utice i neopravdano onemogucavanje kontakata sa
porodicom,
prijateljima i saradnicima. Na njega se vrsi moralno-psiholoski
pritisak bez presedana, sa ciljem da se slomi njegova volja za
suprotstavljanje laznim optuzbama.

Prezidijum Evropskog mirovnog foruma izrazava solidarnost sa
Slobodanom Milosevicem - istaknutim drzavnikom i javnim radnikom, koji
je postao zrtva zavere imperijalistickih sila protiv celovitosti i
nezavisnosti njegove domovine.

Zahtevamo prestanak zlostavljanja Slobodana Milosevica i njegovo
neodlozno oslobodjenje iz pritvora.


Berlin, 20. juna 2004.
Predsedavajuci Evropskog mirovnog foruma,
potpredsednik, prof. dr Ivan Jacenko


******************************************************************
ZA SLOBODU OD NATO-a KOJI JE POCINIO STRASNE ZLOCINE PROTIV MIRA,
JUGOSLAVIJE I SRPSKOG NARODA
"Predsednik Srbije i Crne Gore" Svetozar Marovic ce ucestvovati kao
gost na samitu NATO-a u Istambulu, koji se odrzava tacno na Vidovdan.
"Sudije Medjunarodnog tribunala" u Hagu nasiljem nad Predsednikom
Milosevicem i nad pravom pokusavaju da sahrane istinu.
Vidovdan je istovremeno najsvetiji i dan najvece sramote za srpski
narod.
Ovog Vidovdana ono sto nam je sveto mora da prevagne!
NATO i wegovi lakeji ce se okupiti u Istambulu, a srpski narod ce se
okupiti u Beogradu.
Zlocinci i njihove sluge ce se suociti sa hiljadama demonstranata u
Istambulu. U Beogradu ce hiljade demonstranata pozdraviti herojsku
borbu Slobodana Milosevica sa NATO inkvizicijom i zahtevati njegovo
oslobodjenje obnovu slobode u Srbiji. U Hagu ce slobodoljubivi ljudi
srpske dijaspore i Evrope protestovati sto NATO sudi svojim zrtvama pod
pokroviteljstvom UN.
UCESTVUJTE U VIDOVDANSKIM PROTESTIMA:
26. Juna        U Hagu,
27. Juna        U Istambulu,
28. Juna        U BEOGRADU
Vise o svim protestima procitajte na: www.sloboda.org.yu
*******************************************************************
Udruzenje SLOBODA - Clan Svetskog saveta za mir
Nacionalni komitet za oslobodjenje Predsednika Slobodana Milosevica
Beograd, Rajiceva 16, tel./faks 630-549

     P R O G L A S

Tri godine ropstva i nacionalnog ponizenja, bede i kriminala,
rasprodaje ljudi i nacionalnih dobara, unistenja privrede i kulture,
rasturanja drzave i progona casnih ljudi, zapocele su na Vidovdan 2001.
kidnapovanjem Predsednika Slobodana Milosevica i izvodjenjem srpskog
naroda pred lazni sud onih koji su na ovom tlu pocinili najvece zlocine.
Borba Slobodana Milosevica za istinu probudila je narod i pokazala da
samo uspravni mozemo ici u slobodnu i bolju buducnost.
Slobodan Milosevic i svi branioci slobode i otadzbine moraju biti odmah
oslobodjeni od tamnovanja i progona.
Danas, kada nas narod ponovo krece casnim putem slobode i pravde, a
svet ustaje protiv agresije i terora, Udruzenje Sloboda poziva sve
rodoljube i sve patriotske partije i organizacije na

VELIKI NARODNI MITING na VIDOVDAN
u ponedeljak, 28. juna 2004, u 17 casova, na Trgu Republike u Beogradu.

Sloboda za Slobodana Milosevica
i sve branioce slobode i otadzbine!
SLOBODA ZA SRBIJU!

**************************************************************
BITKA ZA ISTINU PREDSEDNIKA MILOSEVICA JE BITKA ZA NASU BUDUCNOST.
ISTINA CE POBEDITI SAMO UZ VASU POMOC.
POMOZITE ODMAH!
http://www.icdsm.org/battle.htm
**************************************************************

SLOBODA urgently needs your donation.
Please find the detailed instructions at:
http://www.sloboda.org.yu/pomoc.htm

To join or help this struggle, visit:
http://www.sloboda.org.yu/ (Sloboda/Freedom association)
http://www.icdsm.org/ (the international committee to defend Slobodan
Milosevic)
http://www.free-slobo.de/ (German section of ICDSM)
http://www.icdsm-us.org/ (US section of ICDSM)
http://www.icdsmireland.org/ (ICDSM Ireland)
http://www.wpc-in.org/ (world peace council)
http://www.geocities.com/b_antinato/ (Balkan antiNATO center)


==========================
ICDSM - Sezione Italiana
c/o GAMADI, Via L. Da Vinci  27
00043 Ciampino (Roma)
tel/fax +39-06-4828957
email: icdsm-italia @ libero.it

Conto Corrente Postale numero 86557006
intestato ad Adolfo Amoroso, ROMA
causale: DIFESA MILOSEVIC

sito internet:
http://www.pasti.org/linkmilo.htm

--

Union des Roms exilés d’Ex-Yougoslavie en Diaspora

1. RAPPORT D’ENQUETE SUR LA POPULATION ROM AU KOSOVO ET METOHIJA SUITE
AUX EVENEMENTS SURVENUS DU 17 AU 21 MARS 2004

2. PROJET DE CREATION A KOSOVSKA-MITROVICA D’UN BUREAU ET D’UN
ORGANISME DE DEFENSE DES DROITS DES ROMS

3. 5 années noires ont passées - Chanson composée à la mémoire des 5
années noires passées en exil par tout les Rroms du Kosovo


> Da: "U.R.Y.D." <diaspora_rroms @...>
> Data: Lun 21 Giu 2004 17:53:43 Europe/Rome
> A: "Coord. Naz. per la Jugoslavia"
> Oggetto: Re: [JUGOINFO] Kosmet (en francais)
>
> Postovana gospodo iz JUGOINFO
>  
> Hvala Vam na sve informacije i obavestenja  koje svakodnevno dobijam.
> Ja u ime URYD-a ( Unije Rroma iz bivse Jugoslavije u dijaspori) saljem
> Vam nas raport sa Kosova i Metohije , u kome opisujemo stanje rromskog
> naroda, a takodje i manipulacije koji pojedini rromi i ne-rromi
> koriste da bi ostvarili neko vestacko multietnicko Kosovo i Metohiju.


=== 1 ===


U.R.Y.D.
Union des Roms exilés d’Ex-Yougoslavie en Diaspora


RAPPORT D’ENQUETE SUR LA POPULATION ROM AU KOSOVO ET METOHIJA SUITE AUX
EVENEMENTS SURVENUS DU 17 AU 21 MARS 2004


Depuis 1999, quelques milliers de Roms vivent encore sur le territoire
de Kosovo-Metohija1. La grande majorité d’entre eux vivent à l’heure
actuelle dans des camps de réfugiés, d’autres vivent encore dans leurs
maisons. Tous aujourd’hui vivent dans des conditions dramatiques, ils
n’ont quasiment aucune liberté de mouvement et aucune protection face
aux nationalistes extrémistes albanais. Du 17 au 21 mars 2004 nous
avons assisté à une série de pogroms violents de la part de ces
nationalistes visant la population non-albanaise du Kosovo-Metohija,
ceci sous les yeux de la communauté internationale.

Suite à ces évènements et dans le cadre de nos activités relatives aux
questions des Roms d’Ex-Yougoslavie, nous avons décidé d’entreprendre
une enquête sur place afin de déterminer précisément les conséquences
qu’ils ont eues pour la population rom.

Notre enquête a été d’abord menée dans les villes et villages les plus
directement touchés par ces évènements puis en Serbie. Vous trouverez
ci-dessous les résultats de cette enquête. Malheureusement, faute de
temps et de moyens, notre enquête a été limitée. Elle ne prétend pas
constituer une enquête aboutie sur les conséquences des évènements
survenus du 17 au 21 mars. Elle permet néanmoins de dégager des
conclusions importantes, de démentir nombre d’informations inexactes
diffusées à ce sujet et laisse entrevoir la nécessité d’une enquête
plus approfondie.

OBILIC´

Suite aux évènements de juin 1999, tous les Roms anciennement présents
à Obilic´ ont été chassés. Vers la fin 1999, seulement 3 familles de
Roms Burgurdjie (environ 18 personnes) sont revenues habiter dans leurs
maisons. Ces maisons se situaient à proximité de maisons serbes, dans
la rue Kolonija.
Le 17 mars, sous la menace des extrémistes albanais et de la soudaine
vague de violence, ils ont dû, tout comme les Serbes, quitter leurs
maisons pour aller se réfugier au nord de Mitrovica, dans une école.
Toutes leurs maisons ont été pillées puis détruites.
Nous avons rencontré ces familles pour qu’ils nous racontent le
déroulement des évènements. Aujourd’hui elles se retrouvent dans des
conditions de vies déplorables et rejoignent la liste déjà immense des
familles roms réfugiées. Certains membres des familles sont très âgés
et à l’heure actuelle elles ne disposent d’aucune aide médicale.
Il est important de noter qu’à Obilic´ vivait encore seulement une
petite minorité rom de 3 familles. Aujourd’hui, il n’y à plus de rom à
Obilic´.

PEC´, LJIPLJAN, DJAKOVICA, UROSˇEVAC, PRVI-TUNEL, SRBICA, PODUJEVO et
RESNIK

Dans ces villes, depuis juin 1999 Il n’y a plus aucun rom, ils ont tous
été chassés ou tués. Il reste cependant des familles ashkalis qui
parfois se déclarent comme roms. (voir plus bas CONFUSIONS ENTRE LES
ROMS ET LES ASHKALIS)

PRISTINA

Dans cette ville, depuis juin 1999 Il n’y a plus aucun rom, ils ont
tous été chassés ou tués. Cependant il faut noter que récemment, au
début du mois d’avril 2004, certains représentants fantômes de la cause
rom ont déplacé des Roms depuis l’Albanie jusqu’à Pristina, environ 50
familles. Ces soit-disant représentants avaient pour projet, en
collaboration avec le ministre de l’éducation albanais de fonder une
école pour les Roms à Pristina. Ce projet avait également été approuvé
par l’OSCE/ODHIR. Ils ont ainsi déplacé ces familles car il n’y avait
plus de Roms à Pristina. Elles se sont installés dans des campements au
centre de la ville (à côté de l’église serbe et le local nommé Tri
Sesira). Cette action rentre dans le cadre, non seulement des actions
de certaines organistions totalement absurdes, injustes et
catastrophiques pour la population rom mais aussi, dans le cadre de la
politique extrémiste albanaise qui tend à conserver l’image
artificielle de multi-ethnicité au Kosovo-Metohija.

KOSOVO POLJE

Les seuls Roms qui restaient à Kosovo Polje sont ceux qui avaient
accepté, en juin 1999, de se rallier à la cause des nacionalistes
albanais (bien souvent malgré eux et de façon passive). Malgré tout,
ces mêmes roms ont été la cible des récentes attaques menées par les
extrémistes albanais et aujourd’hui, il n’y a plus personne à Kosovo
Polje pour les défendre.
Ils restent également à Kosovo Polje quelques familles issues d’un
sous-groupe rom et même eux aujourd’hui sont en grand danger.

GRACˇANICA

Nous avons recensé une centaine de Roms vivant encore à Gracˇanica,
dans une enclave serbe. Ici, grâce à l’action de la communauté
internationale, par le biais de l’UMNIK et de la KFOR, les pogroms ont
pu être évités, malgré les tentatives d’attaques des extrémistes
albanais. Les familles roms sont donc restées là-bas. Quelques familles
désirent cependant se rendre en Serbie par peur de nouvelles attaques.

CˇAGLAVICA

Les Roms vivant encore à Cˇaglavica ont réussi, avec l’aide d’autres
non-albanais, à s’opposer aux attaques violentes des extrémistes
albanais. Seuls les maisons situées en première ligne du quartier rom
ont été brûlées et pillées. Quelques Roms ont été blessés.

PRIZREN

Environ 5000 Roms et Ashalis vivent encore à Prizren depuis 1999 (il
est actuellment impossible de savoir précisément le nombre exact de
Roms et d’Ashkalis). Du 17 au 21 mars, ils n’ont subi aucune attaque
physique. Ils subissent cependant de très fortes pressions
psychologiques.
Il faut noter qu’à Prizren, les extrémistes albanais ont pratiqué du 17
au 21 mars des attaques organisées et très précises visant la
communauté serbe. Il apparaît que la communauté rom de Prizren soit
épargnée pour l’intérêt que porte les dirigeants extrémistes albanais à
conserver une illusion de multi-ethnicité au Kosovo-Metohija.
Aujourd’hui, les Roms de Prizren vivent dans une terreur quotidienne,
privés de toute liberté. Ils n’ont pas été attaqués lors des derniers
évènements mais le scénario auquel nous avons assisté pourrait se
réaliser à tout moment et, dans l’immédiat, cela ne tient uniquement
qu’à la volonté des dirigeants extrémistes albanais.

MITROVICA – Leposavic´, camps de Cˇesˇmin Lug et de Zˇitkovac

Depuis juin 1999, il ne reste à Mitrovica que quelques familles roms,
réfugiées dans les camps de Leposavic´ , environ 15 familles, au camp
de Cˇesˇmin Lug(au Nord de Mitrovica),, 4 familles et à Zˇitkovac, 3
familles dont 2 nouvellement arrivée2. Il n’y a eu du 17 au 21 mars
aucune attaque des extrémistes albanais, toutes les maisons roms ayant
déjà été détruites depuis juin 1999.
Comme dans beaucoup d’autres villes, se trouvent également à Mitrovica
des Ashkalis qui se déclarent comme Roms. Au sud de Mitrovica, quelques
familles ashkalis sont rentrées des maisons du quartier Sitnicko
Naselje pour venir s’installer dans des maisons vides d’où les Roms
avaient été expulsés en 1999.

GNJILANE

Ils restent encore quelques Roms à Gnjilane. La majorité d’entre eux
soutiennent la politique albanaise. Malgré tout, ils ont quand même été
attaqués. D’après les témoignages, une grande catastrophe a été évitée
par la population rom notamment grâce à l’aide de la population
albanaise vivant avec eux en bon voisinage qui a empêché la foule des
extrémistes de tuer les Roms. Certaines maisons roms ont tout de même
été brûlées. Malgré le soutien de Hadji Merdan, beaucoup de Roms de
Gnjilane envisagent de partir face à l’insécurité croissante.

PRILUZˇJE

A Priluzˇje se trouve un village servant de camp de réfugiés à des
Roms, des Serbes et des Ashkalis. Il n’y a pas eu de pogroms. De
nombreuses familles, suites aux attaques dans d’autres villes sont
venues se réfugier ici.

VUCˇITRN

Depuis 1999, il n’y a plus aucun rom à Vucˇitrn. Il reste seulement une
femme rom mariée à un Ashkali.
Seulement, fin 1999, quelques familles Ashkalis sont revenues vivre
dans leurs maisons et dans des maisons d’où les Roms avaient été
expulsés. Ils vivaient auparavant en Serbie (à Belgrade et Novi Sad) et
sont rentrés suite aux promesses de l’assurance de leur sécurité.
Cependant, lors des derniers évènements, ces Ashkalis ont été également
les cibles des attaques extrémistes albanaises. Ils comptaient environ
270 personnes. Ces personnes se déclaraient soit ashkalis, soit roms.
Les attaques des groupes albanais ont été très violentes. Selon nos
sources, un grand conflit a eu lieu entre les Ashkalis et les Albanais,
les 2 camps ayant subi plusieurs blessés. 2 femmes d’une famille
ashkali ont été violées, une personne de cette même famille est portée
disparue et 2 Ashkalis ont été arrêtées par la KPS. Les Ashkalis ont
été emmenés à Smrakovnica, dans une ancienne prison puis ramenés dans
un lieu nommé « vieux moulin », où ils sont restés durant 2 jours.
Là-bas, ils ont tous été rackettés. En même temps, leurs maisons,
environ 70, ont été détruites. Aujourd’hui, toutes ces personnes, y
compris les vieux, les femmes et les enfants, se trouvent dans un camp
militaire de la KFOR à Nevo Selo. Les familles entreprennent à l’heure
actuelle une grève de la faim afin d’obtenir l’exil dans l’Union
Européenne et ne veulent plus revenir à Vucˇitrn.


EN SERBIE

Nous avons profité de notre présence sur le territoire de
l’Ex-Yougoslavie pour visiter les camps, plus semblables à des
bidonvilles, de Novi Pazar, Kursumlija et Belgrade.
A Bujanovac, les Roms exilés du Kosovo-Metohija ont été installés dans
des baraques. Cependant en 2003, plusieurs baraques ont brûlé.
Aujourd’hui ils ont été installé provisoirement dans des casernes
militaires et leur avenir reste tout à fait incertain.
Les conditions de vie pour les Roms dans les camps sont absolument
désastreuses. Une grande misère : manque de nourriture, pas d’eau
courante, pas d’électricité et aucune aide médicale. L’obtention
d’aides ou de papiers est de plus un véritable chemin de croix
insurmontable pour ces familles en détresse.
De plus, les Roms présents dans ces camps semblent également menacés,
étant considérés en général par les Serbes comme des alliers des
Albanais, à cause des leur noms et de leur confession musulmane.
D’autres confusions de ce genre mettent également en danger les
populations roms de Serbie. Par exemple, il est courrant que les
Serbes, notamment les plus jeunes, confondent les Ashkalis et les Roms,
or, les Ashkalis étant de langue albanaise, ils se retrouvent du même
coup assimilés à des alliers des albanais. Ce genre de confusions a
entraîné plusieurs accidents graves, qui ne cessent de se multiplier.
Il semble de toute nécessité que l’Etat de Serbie-Monténégro prennent
des mesures rapides et efficaces d’une part afin de venir en aide aux
personnes réfugiées et d’autre part afin de stopper les violences
commises contre les Roms.

Par la suite, nous avons rendu visite aux Roms de Nis, Kostolac,
Prokuplje et de quelques autres villes serbes. Dans ces villes, les
Roms sont laissés à eux-mêmes et même si certains ont réussi à trouver
des appartements ou des maisons, leurs conditions de vie restent très
misérables.

Il semble que la situation des Roms au Monténégro ne soit pas plus
brillante. Le sort des Roms semble le plus désastreux à Titograd
(Podgorica) et à Berane (Ivangrad).


CONFUSION ENTRE LES ROMS ET LES ASHKALIS

Une grande confusion s’est installée entre les Roms et les Ashkalis (ou
Egyptiens). Les Ashkalis sont un groupe ethnique qui, malgré une
origine rom, présente aujourd’hui une culture radicalement différente
(langue, coutumes, etc…) de celles des Roms. Il est par conséquent
important de bien séparer ces deux ethnies, au même titre que l’on fait
une distinction claire entre Roms et Gorans, ou Serbes et Turcs !
Cependant, dans la quasi-totalité des rapports et comptes-rendus que
nous avons pu lire depuis juin 1999 relatifs aux Roms de
Kosovo-Metohija, nous constatons une grande confusion entre les deux
groupes et l’accumulation des amalgames et, de ce fait, la diffusion
d’informations erronées.
Nous avons même constaté, dans certains rapports officiels relatifs aux
récents évènements – même de certains organismes chargés des questions
Roms - que les Roms étaient non seulement assimilés aux Ashkalis mais
aussi à des groupes tels que « divers nomades » ! C’est une aberration
totale quand on sait que les Roms vivent de façon sédentaire en
Kosovo-Metohija depuis près de 5 siècles.
Les conséquences de ces confusions, que nous dénonçons depuis plusieurs
années et pourtant toujours aussi récurrentes, se révèlent dramatiques
pour la communauté rom, aussi bien pour celle exilée que pour celle
encore présente en Kosovo-Metohija – et souvent pour la population
ashkali elle-même.
La première cause de cette confusion peut tenir à une connaissance
incomplète (voir méconnaissance totale) de la part des observateurs
internationaux au regard de ces deux groupes ethniques.
La deuxième cause provient du fait que nombreux sont les Ashkalis qui
se déclarent à l’occasion comme Roms, ceci soit de bonne foi (par
ignorance), soit par intérêt (en fonction de l’interlocuteur) ou même
parfois en accord avec la politique de leurs leaders. En effet, nous
avons constaté que certains leaders ashkalis, de connivences avec les
nationalistes albanais demandent à leur communauté encore présente en
Kosovo-Metohija de se déclarer soit comme Ashkalis soit comme Roms, de
manière à entretenir aux yeux des observateurs internationaux une image
(évidemment artificielle) de multi-ethnicité en Kosovo-Metohija.
Cependant, malgré ces accords et malgré le fait que la communauté
ashkali soit de langue albanaise, lors des derniers évènements, de
nombreuses familles Ashkalis ont été les victimes d’attaques des
nationalistes albanais et ont subi de nombreux dommages.


CONCLUSIONS

Au regard de notre enquête, la situation des Roms en Kosovo-Metohija se
révèle toujours aussi désastreuse. Non seulement du point de vue de
leurs conditions de vie qu’au niveau des dangers qu’ils encourent, les
derniers évènements ont prouvé que le problème des nationalistes
extrémistes agissant au Kosovo-Metohija n’est toujours pas résolu,
malgré la présence de forces armées internationales. Les groupes
extrémistes responsables sont toujours très actifs et actuellement rien
ni personne ne s'oppose à eux. Ils semblent fermement décidés à
poursuivre leurs actions jusqu’à l’obtention d’une purification
ethnique totale du Kosovo-Metohija – s’attaquant même aujourd’hui aux
communautés non-albanaises qui avaient déclaré soutenir leur cause.
Ce territoire se révèle ainsi encore extrêmement dangereux pour les
Roms, comme d'ailleurs pour les autres peuples2 non-albanais qui y sont
présents. Il est à noter que cette constatation avait déjà été
effectuée depuis 1999, ce qui n’a pas empêché de nouveaux incidents
dramatiques, malgré la présence des forces armées internationales et
malgré le fait que beaucoup d’Albanais eux-mêmes soient contre ce type
de violences.
En tout cas, il semble cependant clair que les récentes attaques des
nationalistes extrémistes albanais ont été menées de façon précises
avec l’intention de viser les communautés serbes du Kosovo-Metohija. Il
est vrai que la purification ethnique visant le peuple rom du
Kosovo-Metohija est déjà quasiment achevée. Aujourd’hui déjà plus de
90% des Roms vivant anciennement au Kosovo-Metohija ont été contraint
de fuir ce territoire sous la menace et la terreur. La plupart de ceux
qui sont restés vivent dans des camps de réfugiés, dans une précarité
extrême. Sur place, aucune organisation n’est réellement capable de
défendre leurs droits. Les organisations normalement officiellment en
charge de cette tâche se révèlent incompétentes. Aujourd’hui, aucun
leader rom ni aucun parti – politique ou non, n’est capable de défendre
les intérêts des Roms. Aujourd’hui l’avenir des Roms de Kosovo-Metohija
pose une multitude de questions inquiétantes à l’heure actuelle sans
aucune réponse !

Il nous est également apparu que personne, en comparaison des résultats
que nous avons obtenus sur place n’a été capable de fournir des
informations précises relatives aux derniers évènements et à la
population rom, aussi bien au niveau local qu’international, pas même
les organisations officielles en charge des ces questions. Toutes les
informations que nous avons pu obtenir de la part d’autres
organisations se sont révélées le plus souvent incomplètes voir
erronées.

Il est absolument clair que les évènements qui se sont déroulés du 19
au 21 mars sur ce territoire risquent de se reproduire en l’état actuel
des choses, risquant d’entraîner encore d’autres désastres humains. Il
semble urgent que des actions concrètes soient menées au niveau des
institutions internationales afin d’enrailler le processus macabre qui
se déroule aujourd’hui au Kosovo-Metohija.


Rapport publié par l’U.R.Y.D., le 18/04/2004

Notes :

1. Suite aux évènements survenus sur le territoire du Kosovo-Metohija
depuis 1999, une population rom importante (évaluée à 140000 personnes)
s'est retrouvée dans l'obligation de quitter ce même territoire, là
même où elle était établie et vivait depuis presque 5 siècles. Cette
population, outre les dommages moraux endurés, a perdu habitations,
mobilier, biens personnels, richesses patrimoniales et même des vies.
L'exil a également entraîné une dévalorisation des personnes, par la
perte du travail, du niveau d'étude, l'obligation d'intégrer nouvelle
société, une nouvelle langue, etc, en somme tous les problèmes liés à
l'exil.
A l'heure actuelle, plus de 90 % de la population rom qui vivait en
Kosovo-Metohija a quitté ce territoire et se retrouve aujourd'hui
disséminée à travers toute l'Europe - principalement en France, en
Allemagne, en Belgique, en Italie et dans la plupart des autres pays de
la Communauté Européenne. Certains ont également quitté l'Europe pour
se réfugier au Canada. Beaucoup ont été reconnus comme réfugiés en
France et ont vu leurs papiers régularisés, ce qui n'est pas le cas
dans tous les pays européens.
Les Roms n'ont pas choisi l'exil, celui-ci leur a été imposé, sous la
pression de groupes nacionalistes extrémistes albanais. Ni la KFOR, ni
les Nations-Unies, pourtant témoins de ces actions racistes, ne sont
intervenues. Aucun média n'a reporté ces faits aux yeux de la
communauté internationale. Rien n'a été fait pour empêcher cette
catastrophe humaine.
Aujourd'hui, de nombreuses questions se posent au regard de cette
population encore meurtrie par cette expérience douloureuse. Voilà
maintenant 5 ans qu'elle a quitté le territoire du Kosovo-Metohija et à
l'heure actuelle, aucune démarche et aucune action sérieuse n'ont
toujours pas été mise en œuvre pour lui venir en aide aussi bien niveau
au niveau des institutions européennes qu'au niveau des ONGs. La
majorité des rapports constitués autour de cette question sont non
seulement superficiels mais également bourrés d'erreurs, d'amalgames et
de confusions.

2. Ces 2 familles, les familles Tahiraj et Latifi, sont arrivées de
Serbie il y a deux mois. Elles ne pouvaient plus payer leur loyer
(environ 75 € par mois). Elles comptent 9 personnes qui vivent
aujourd’hui entassées dans une petite baraque dans des conditions
désastreuses.

3. Nous préférons utiliser le mot « peuple » à celui de « minorité ».
En effet, nous estimons que chaque peuple doit être considéré comme tel
et non comme la « minorité » d’un autre peuple, laissant ainsi la porte
ouverte à divers types d’abus. Nous aimerions d’ailleurs que cette
distinction soit reconnue officiellement sur le plan international.


CONTACT – INFORMATIONS

U.R.Y.D – France
Mr Neziri NEDZMEDIN
tél/fax : + (33) 3.25.75.69.30 / + (33) 6.74.27.41.08
e-mail: diaspora_rroms@ yahoo.fr


U.R.Y.D – Belgique
Association Romano Dzuvdipe
Mr Imer Kajtazi
tél/fax : + 32 3765 07 27
e-mail: romano.dzuvdipe@ skynet.be


=== 2 ===


U.R.Y.D.
Union des Roms exilés d’Ex-Yougoslavie en Diaspora


PROJET DE CREATION A KOSOVSKA-MITROVICA D’UN BUREAU ET D’UN ORGANISME
DE DEFENSE DES DROITS DES ROMS -
CENTRE D’INFORMATION ET DE RESSOURCES SUR LES ROMS


Suite au rapport d’enquête (ci-joint) que nous avons établi concernant
les conséquences des évènements s’étant déroulés du 17 au 21 mars au
Kosovo-Metohija, nous avons – à nouveau - constater l’urgence de la
mise en place d’actions concrètes sur ce territoire afin d’enrailler le
processus macabre qui se déroule aujourd’hui au Kosovo-Metohija. En
effet, l’absence de tout travail concret depuis 1999 a malheureusement
eu des conséquences désastreuses pour la population rom. Les organismes
actuellement en place chargés officiellement des questions roms au
Kosovo-Metohija se sont de nouveau révélés totalement inefficaces,
aussi bien sur place qu’au niveau international.

Afin de pallier ce vide, nous avons pour projet (depuis 2001) la
création d’un bureau à Kosovska-Mitrovica, accueillant un organisme
chargé de la défense des Roms et de leurs droits, ayant également
vocation de centre d’information, de ressources et servant de lien
entre les diverses organisations, associations ou personnes chargées ou
intéressées par les questions Roms de Kosovo-Metohija. Malheureusement,
par manque de moyens, ce projet n’a toujours pas pu se mettre en place.

Nous avons fondé en février 2003 l’U.R.Y.D. – Union des Roms exilés
d’Ex-Yougoslavie en Diaspora – qui regroupe aujourd’hui la plupart des
associations de Roms exilés du Kosovo-Metohija au niveau international
ainsi que de nombreuses autres associations et organisations roms ou
non-roms, situées dans le monde entier et avec lesquelles nous
travaillons pour la plupart déjà depuis 1999. Plus récemment, European
Roma Information Office (Belgique) et European Roma Right
Center/Hongrie nous ont fait part, début avril 2004, de leur désir de
coopérer avec nous. Nous espérons également pouvoir entretenir une
collaboration sincère et durable avec la KFOR, l’UNMIK, l’UNHCR et la
Croix-Rouge Internationale.
Nous comptons ainsi derrière elles des dizaines de milliers de
personnes qui attendent après un travail concret sur les questions des
Roms de Kosovo-Metohija.

L’ERRC (European Roma Right Center/Strasbourg) a été également invité à
nous rejoindre. En ce qui concerne l’IRU (International Romani Union)
et Romano Forum, nous sommes contraints de constater que leur mutisme
et leur immobilisme face aux questions des Roms du Kosovo-Metohija sont
assez déroutant, malgré pourtant leur position officiellement
importante au niveau des questions roms internationales.
Toutes les associations et organisations regroupées autour de nos
projets sont désireuses de travailler concrètement et efficacement sur
les questions des Roms de Kosovo-Metohija car de nombreux travaux très
urgents et indispensables n’ont toujours pas été entrepris :
- recensement des roms encore présents en Kosovo-Metohija,
- recensement des personnes exilées (principalement en Serbie-Montégro
et sur l’ensemble du territoire de la Communauté européenne),
- recherche de personnes disparues,
- recensement des personnes tuées (beaucoup de Roms tués ont été
enregistrés comme victimes civiles serbes ou comme albanaises),
- gestion des biens immobiliers et du patrimoine (d’une part celui qui
a été perdu et d’autre part celui qui peut encore être préserver),
- aide aux victimes,
- mise en place d’aide aux réfugiés, santé, éducation, protection,
- regroupement et analyse de la documentation et des enquêtes,
- établissement d'une source de documentation,
- création d’un lieu de ressource pour les personnes désirant
travailler sur les questions des Roms de Kosovo-Metohija,
- création d’un lien entre les divers organismes, associations et
personnes travaillant sur les questions des Roms de Kosovo-Metohija,
- diffusion d’informations justes,
- préparation de l’avenir en Kosovo-Metohija et dans la Communauté
Européenne.

En parallèle, l’U.R.Y.D. travaille sur de nombreux autres points
relatifs aux Roms exilés aujourd’hui présents dans tous les pays de la
Communauté Européenne et sur d’autres continents et dont les conditions
de vie sont actuellement très fragiles. Malheureusement, nous manquons
cruellement de moyens et nos travaux n’avancent pas à la mesure des
problèmes actuellement posés.

Nos démarches sont entreprises depuis 1999 et depuis, les organismes
officiels tels que OSCE/ODHIR ou le Conseil de l’Europe n’ont jamais
pris contact avec nous afin d’utiliser nos compétences (et étonnement,
malgré que nous représentions quasiment la totalité des Roms de
Kosovo-Metohija). En effet, pour travailler de façon efficace et
concrète sur les questions des Roms en Kosovo-Metohija, un personnel
d’experts compétents et sur place est absolument nécessaire1. Pour cela
nous avons besoin d’une reconnaissance officielle de la Commission
Européenne ainsi que des moyens d’action. Trop d’argent est déjà parti
en fumée.


1. à titre d’exemple, voici l’extrait d’un rapport que nous avions
publié en 2000 :
« On ne peut pas savoir le nombre exact de Roms au Kosovo-Metohija.
L’OSCE, Les Nations-Unies et les différentes ONGs qui se trouvent
actuellement en place au Kosovo-Metohija ne connaissent pas assez la
population rom. Ils font une grande confusion entre les Roms et les
Ashkalis (ou Egyptiens), qui a pour conséquence une désinformation
massive des médias mondiaux.
Il sera possible de connaître le nombre exact de Roms se trouvant
aujourd’hui au Kosovo-Metohija, uniquement si les différentes ONGs
travaillent avec les experts roms eux-mêmes sur cette question, qu’ils
soient originaires du Kosovo-Metohija ou du reste de la Serbie. Seuls
les Roms connaissent bien les 3 langues de ces régions (romani, serbe
et albanais), et ont une profonde connaissance des différentes ethnies.
Lorsque nous sommes en conversation directe, nous pouvons savoir
immédiatement à quel groupe ethnique appartient notre interlocuteur.
Si le travail continue de la façon dont il est effectué actuellement,
il en résultera des statistiques erronées ne correspondant pas à la
réalité. Ce type de manipulations imprécises peut avoir des
conséquences catastrophiques. De plus, les groupes terroristes
responsables sont toujours très actifs et actuellement rien ni personne
ne s'oppose à eux. Le territoire du Kosovo-Metohija se révèle encore
aujourd’hui très dangereux pour les Roms – comme d'ailleurs pour les
autres minorités ethniques présentes sur ce territoire ».

Toutes les propositions de projets, de collaboration et d'aides
soumises à l'OSCE depuis 1999, principalement par le biais de Nicolae
Gheorghe n'ont trouvé aucune réponse.
Parallèlement, aucun résultat concret n'est constaté en comparaison aux
innombrables rapports publiés, pourtant prometteurs. Aucune véritable
action sur le terrain n'a été engagée par la ROMANI CRISS qui semble à
l'heure actuelle, au niveau officiel, détenir le monopole des débats
sur les questions de la population rom du Kosovo-Metohija.

Nous souhaitons être entendus afin de pouvoir prendre notre destin et
nos problématiques en main et que les actions qui nous concernent ne
soient pas reléguées à des organismes et des personnes inaptes et
incompétentes.

Nous lançons ainsi un appel à toutes les personnes, associations ou
organismes, roms ou non-roms intéressés par notre projet et qui
souhaiteraient collaborer avec nous afin de nous soutenir dans nos
actions. Il est à noter que notre but est uniquement de travailler sur
les questions des Roms, nous nous présentons en dehors d’une quelconque
étiquette politique et nous ne prenons pas part aux conflits
Serbe-Albanais. Ce qui nous intéresse est de pouvoir améliorer les
conditions de vies de milliers de personnes aujourd’hui dans une
situation dramatique, instable et contraire aux fondements des droits
humains.


Document publié par l’U.R.Y.D., le 18/04/2004

CONTACT – INFORMATIONS

U.R.Y.D – France
Mr Neziri NEDZMEDIN
tél/fax : + (33) 3.25.75.69.30 / + (33) 6.74.27.41.08
e-mail: diaspora_rroms@yahoo .fr


U.R.Y.D – Belgique
Association Romano Dzuvdipe
Mr Imer Kajtazi
67 Hazewindstraat
9100 SINT-NIKLAAS
tél/fax : + 32 3765 07 27
e-mail: romano. dzuvdipe@...


=== 3 ===


5 années noires ont passées
5 black years have past
5 kale bersha nakhle


Cette chanson à été composée à la mémoire des 5 années noires passées
en exil par tout les Rroms du Kosovo.

This song have been composed in the memory of the five black years
past in exil by all the Rroma from Kosovo.

Kaja gili si kerdi sa e nasaldenge katar o Kosovo kaj vi adive pale 5
bers si ano exili.



Dur gelem me kherestar

Dur gelem me kherestar
Dur gelem me datar me dadestar
Dur gelem me amalendar me phralendar

Muklem mi jag pe savi tatilem
Mo mangro savo gothe xalem
Muklem me da voj tu rovol

Nashlem e kale legiatar
Nashlem lenge churatar
E chaven katar i dej ulaven
E murshen pi phuv mule muken

I legija i kali i bibaxtali
dji e rati amenca voj barili

O rromalen aven tumen saste
Ke amaro cher te iri amen palem
Te na meka amari phuv i kali
Voj amenge kaj sa’ but gugli

Jek dive baxtale ka ava
Amare chaven ivil te barava

I legija kali i bibaxtali
dji e rati amende kerda buti
I legija kali buten mudarda
e rromenge khera phabarda

jek dive amen khere ka dja
ka dja o prago amaro ka cumida
o rrom djanol so si o barvalipe
o rrom djanol so si o kamlipe

Baxtale te aven tuman Rromalen
I asvin tumen pi phuv ma choren
Upre shoreca tumen te achen
Tumare murshengo shoro arakhlen



Neziri Nedzmedin - Nedzo



MA BISTREN !
DJIVESA LIPARNE - E NASALDE RROMENGE THAJ SA E VIKTIMENGE KATAR O KOSOVO
16 THAJ 17 BAREDIVAJ E 2004 BERSESQO

N’OUBLIEZ PAS !

JOURNEES COMMEMORATIVES DES RROMS DU KOSOVO
16 ET 17 JUIN 2004

Da: Klaus von Raussendorff


Liebe Leute,

zum Kampf für die Abschaffung des internationalen „Tribunals“ der NATO
in Den Haag und für die Freiheit von Slobodan Milosevic dokumentiere
ich:

AUFRUF ZUR INTERNATIONALEN DEMO GEGEN DAS „TRIBUNAL“ DER NATO IN DEN
HAAG, SAMSTAG, DEN 26. JUNI 2004
[ 1 ]

ANSCHULDIGUNG WEGEN VÖLKERMORD BLEIBT BESTEHEN
NEUER RICHTER BRINGT EINWAND VON KWON ZUM FALLEN - KEINE VERLÄNGERUNG
DER
VORBEREITUNGSZEIT FÜR MILOŠEVIC IN SICHT
Von Anna Gutenberg, Den Haag
Quelle: http://www.free-slobo.de/
[ 2 ]

KANN DIE WAHRHEIT GETÖTET WERDEN?
Erklärung von Professor Velko Valkanov, Gründer und Ko-Präsident des
Internationalen Komitees für die Verteidigung von Slobodan Milosevic
(ICDSM)
Quelle: www.free-slobo.de
[ 3 ]

Mit internationalistischen Grüßen
Klaus von Raussendorff

------------------------------------------------------------------------
----
Anti-Imperialistische Korrespondenz (AIKor) -
Informationsdienst der Vereinigung für Internationale Solidarität (VIS)
e.V.,
Redaktion: Klaus von Raussendorff
Postfach 210172, 53156 Bonn; Tel. & Fax: 0228 - 34.68.50;
Webmaster: Dieter Vogel

AIKor-Infos können auf der Seite der AIKor http://www.aikor.de
unter "Info-Dienst der AIKor" runter geladen werden

Email-Kontaktaufnahme zu Redaktion und Webmaster über unsere Webseite.

Wer die AIKor-mails nicht empfangen möchte, schicke uns bitte eine Mail
mit dem Betreff "unsubscribe"


************************************************************
[ 1 ]

AUFRUF ZUR INTERNATIONALEN DEMO GEGEN DAS „TRIBUNAL“ DER NATO
IN DEN HAAG, SAMSTAG, DEN 26. JUNI 2004

Der „Strafgerichtshof für das frühere Jugoslawien“ wurde unter Bruch
der UN-Charta geschaffen vom UN-Sicherheitsrat, der sich damit ein der
UN-Vollversammlung vorbehaltenes Recht anmaßte.

Sonderbehandlung und Sondergerichte bedeuten nicht Rechtspflege,
sondern faschistischen Rechtsbruch, führen zum „System Guantanamo“.

Deshalb fordern wir:

SCHLIESST DAS VÖLKERRECHTSWIDRIGE SONDERGERICHT IN DEN HAAG!

FREIHEIT FÜR SLOBODAN MILOŠEVI? UND ALLE POLITISCHEN GEFANGENEN DER
NATO!

Seinen Charakter machte das „Tribunal“ unmissverständlich klar, als es
auf dem Höhepunkt der Bombardierung Jugoslawiens durch die NATO seine
Anklage erhob – gegen Slobodan Miloševi? und die politische Führung des
angegriffenen Landes – statt gegen die Aggressoren: Dieses Tribunal ist
kein Instrument des Rechts, sondern zur Zerstörung des Rechts, zum
fortgesetzten Bruch des Völkerrechts.

Am Vidovdan, dem höchsten serbischen Feiertag, am 28. Juni 2001
lieferte eine Marionettenregierung in Belgrad Slobodan Miloševi? an das
„Tribunal“ der Aggressoren aus – für eine Handvoll Dollar.

Die Angreifer wollen über die Angegriffenen zu Gericht sitzen. Sie
wollen aller Welt zeigen: Widerstand gegen die „Neue Weltordnung“ ist
strafbar.

Der NATO dient ihr Haager „Tribunal“ zur permanenten politischen
Erpressung und zur kolonialen Beherrschung des Balkan.

Dazu wollen sie die Geschichte umschreiben – jedoch:

WIR GEBEN UNSERE GESCHICHTE NICHT HER!

Deshalb rufen wir auf zur

D E M O N S T R A T I O N

in Den Haag am Samstag, dem 26. Juni 2004, 14 Uhr Kundgebung am “Plein”,
Protestmarsch zum Gefängnis, ab 16 Uhr Kundgebung

WIDERSTAND GEGEN DAS ILLEGALE HAAGER „TRIBUNAL“ IST WIDERSTAND GEGEN DIE
GLOBALISIERUNG DER BARBAREI!

NedaIst – Serbisches Diaspora-Komitee „Nedamo Istoriju“ in
Zusammenarbeit mit dem ICDSM – Internationales Komitee zur Verteidigung
von Slobodan Miloševi?
ViSdP: Klaus Hartmann, Schillstr. 7, 63067 Offenbach am Main, E-Mail:


*****************************************************************
[ 2 ]

Quelle: http://www.free-slobo.de/

ANSCHULDIGUNG WEGEN VÖLKERMORD BLEIBT BESTEHEN

NEUER RICHTER BRINGT EINWAND VON KWON ZUM FALLEN - KEINE VERLÄNGERUNG
DER
VORBEREITUNGSZEIT FÜR MILOŠEVIC IN SICHT

Von Anna Gutenberg, Den Haag

Am gestrigen Donnerstag, den 17. Juni, 2004, wurde vor dem
Jugoslawien-Tribunal (ICTY) in den Haag die Vorbereitungskonferenz der
Verteidigung im Fall Slobodan Miloševic abgehalten, die deutlich zu
dessen Ungunsten verlief. Man werde dem ehemaligen jugoslawischen
Staatschef keine zahlenmäßige Begrenzung seiner Zeugen auferlegen, so
die Richter, sondern Zeugen nach ihrer Relevanz zulassen oder ablehnen.
Die Zeit wird 150
Sitzungstage betragen und damit, so die Kritik Miloševics, nur etwa
halb so lange wie die Anklagehalbzeit, was die Zahl der Zeugen
naturgemäß begrenzt.
Miloševic kritisierte scharf die kurze Zeit, die ihm zur Vorbereitung
zur Verfügung steht, die keine adäquate Vorbereitung erlaube. Die
Richter hatten ihm dafür schon urprünglich nur drei Monate gestattet.
Nun beantragte
Miloševic eine Verlängerung, weil es nicht einmal zu diesen drei
Monaten gekommen sei. Für 41 Tage sei ihm vom Arzt das Arbeiten
verboten worden und er durfte auch seine Assistenten nicht sehen. Seit
er seine Arbeit wieder aufgenommen habe, dürfe er nur drei Tage die
Woche arbeiten. Doch der leitende Richter, Patrick Robertson, schien
den 5. Juli als Beginn der
Verteidigung beibehalten zu wollen, ohne sich endgültig festzulegen.
Miloševic sieht die Entscheidung der Richter als Verletzung seiner
elementarsten Rechte. Wie er die Auflagen der Richter erfüllen solle,
bleibe dahingestellt. Obwohl er jeden Arbeitstag voll nutze, habe er
erst um die zehn Zeugen treffen können und halte es für unmöglich,
unter diesen Umständen die Forderung zu erfüllen, die ersten 50 Zeugen
innerhalb der
nächsten Tage nennen zu können.

Miloševic hob hervor, dass er nur einen Krieg im ehemaligen Jugoslawien
sehe, den eine Dekade andauernden Krieg GEGEN Jugoslawien. Daher lehne
er es strikt ab, die Verteidigung an Hand der drei Anklagen (Kroatien,
Bosnien und Kosovo) nach und nach abzuhandeln. Auch diese Einwände
wurden jedoch von den Richtern abgeschmettert. Um Clinton, Schröder und
andere, wie es Miloševic nennt "feindliche Zeugen" gerichtlich zum
Erscheinen zu zwingen, wurde Miloševic auferlegt, schriftliche Anträge
zu stellen, was von ihm direkt abgelehnt wurde, da er das Gericht nicht
anerkenne. Das ICTY sei ein Mittel der Kriegführung gegen sein Land.
Auffällig war das Verhalten von Robertson, der den Vorsitz von Richard
May nach dessen Rücktritt übernahm. Ganz wie May verfolgte Robertson
gestern eine harte Linie gegenüber Miloševic und entzog ihm mehrfach
das Wort.

Schon einen Tag zuvor hatten die Richter ihrem Ruf als parteiische
NATO-Vassallen alle Ehre gemacht. Kritiker des rechtlich fragwürdigen
ICTY wurden einmal mehr bestätigt, als die Antwort der Richter auf den
Antrag der Amici Curiae am Mittwoch veröffentlicht wurde. Die Amici
("Freunde des Gerichts"), die dem sich selbst verteidigenden Miloševic
vom ICTY gegen seinen Willen zur Seite gestellt sind und auf einen
fairen Prozess achten sollen, hatten den Richtern zum Ende der
Anklagehalbzeit im März ein Schriftstück vorgelegt, in dem sie
forderten, bestimmte Anklagepunkte zu streichen. Neben maßgeblichen
Veränderungen in der Kosovo-Anklage forderten sie die Streichung der
Verbrechen in Kroatien, die begangen worden sein sollen, als noch kein
internationaler Konflikt vorlag.

Schlagzeilen machte ihre Forderung, den Anklagepunkt des Völkermordes
aufzuheben. Chefanklägerin Del Pontes Team hätte nicht bewiesen, dass
Miloševic an der Planung oder Durchführung von Völkermord teilgenommen
hätte. Die internationale Presse hatte sich damit abgefunden, dass
dieser
Anklagepunkt gestrichen würde und auch aus ihren Reihen hieß es fast
einhellig, es wären keine Beweise für Völkermord vorgelegt worden.
Selbst Del Ponte widersprach in diesem Punkt nicht. Nicht die Ablehnung
so gut wie aller Einwände der Amici kam daher überraschend, doch mit
dem Beibehalten der Völkermordanklage ließen die Richter eine Bombe
platzen. Es gebe ausreichende Beweise, dass in sechs bosnischen Orten,
darunter Srebrenica, Völkermord begangen wurde. Richter Robinson und
Ian Bonomy überstimmten nicht nur die Meinung der Presse und
Prozessbeobachter, sondern auch ihres Kollegen O-Gon Kwon, als sie
feststellten, dass es Beweise gebe, dass Miloševic gemeinsam mit der
bosnisch-serbischen Führung einen kriminellen Plan verfolgte mit dem
Ziel, einen Teil der bosnischen Muslime als Gruppe zu zerstören.
Besonders verwundern darf, dass Bonomy die Entscheidung von Kwon mit
seiner Stimme zum Fallen brachte, obwohl er erst kürzlich als
Nachfolger Mays ernannt wurde. Man darf bezweifeln, dass er sich in den
zwei Monaten seit seiner Ernennung mit dem Fall, dessen Protokolle und
Beweismittel hunderttausende Seiten betragen, schon im Detail vertraut
gemacht hat, ja den Fall so gut kennt, um Kwon, der dem Prozess seit
Beginn beisitzt, zu überstimmen.


*******************************************************************
[ 3 ]

Quelle: www.free-slobo.de

KANN DIE WAHRHEIT GETÖTET WERDEN?

Erklärung von Professor Velko Valkanov, Gründer und Ko-Präsident des
Internationalen Komitees für die Verteidigung von Slobodan Milosevic
(ICDSM)

An die Organisationen der Vereinten Nationen
An die internationale Öffentlichkeit

Gestern haben die Richter des so genannten Internationalen
Strafgerichtshofs für das ehemalige Jugoslawien unmissverständlich
demonstriert, dass für sie ihre politischen Aufgaben und Ziele
wichtiger sind als Wahrheit, Gerechtigkeit und Gesetz.

In der Vorverhandlung zu Slobodan Milosevics Verteidigungsphase im
Verfahren, die voraussichtlich im Juli diesen Jahres beginnt, haben sie
sich hartnäckig geweigert, die ungerecht kurz festgelegte Frist von
drei Monaten zur Vorbereitung der Verteidigungsphase zu verlängern,
obgleich die Ärzte Präsident Milosevic verboten haben, mehr als die
Hälfte der Zeit zu arbeiten. Die Richter haben wiederum ohne Diskussion
den Antrag auf vorübergehende Entlassung von Präsident Milosevic zum
Zwecke medizinischer Behandlung, Genesung und angemessener Vorbereitung
der verbleibenden Verhandlungen im Prozess abgelehnt. Für die Darlegung
der Sicht der Verteidigung haben sie 150 Arbeitstage angesetzt,
ungeachtet der Tatsache, dass die Anklage doppelt so viel Zeit hatte.
Die Richter behielten sich vor, jeden Zeugen der Verteidigung für
irrelevant zu erklären, und dies auch während seiner Zeugenaussage. Sie
weigerten sich, über die Anträge von Präsident Milosevic zu
diskutieren, die Führer der NATO-Aggression gegen Jugoslawien als
Zeugen vorzuladen und die Nachrichtendienste der führenden
NATO-Länder und von Serbien-Montenegro anzuweisen, einschlägige
Dokumente freizugeben, wobei sie ihre Ablehnung mit inakzeptablen
Verfahrensgründen rechtfertigten. Ohne jede Rücksicht auf die Tatsache,
dass Slobodan Milosevic bei ernstlich angeschlagener Gesundheit seine
eigene Verteidigung übernimmt, während er sich in illegaler Haft
befindet und über keinerlei angemessene materielle, finanzielle oder
zeitliche Möglichkeiten verfügt, haben die Richter eine ganze Reihe von
verfahrensmäßigen Beschränkungen oder Hindernisse im Bezug auf die
Reihenfolge der Zeugen, die zu den Zeugen einzureichenden Informationen
und den Inhalt ihrer Zeugenaussage angeordnet
oder versucht anzuordnen. Besonders irritierend war die Art und Weise,
in der die gestrige Verhandlung von dem Vorsitzenden Richter Patrick
Robinson geführt wurde, der in derselben Art wie sein Vorgänger Richard
May Präsident Milosevic das Mikrofon abdrehte und versuchte, die
Befassung mit der Darlegung der Verteidigung in eine Diskussion
zwischen Richterbank, Anklagevertretung und den „Freunden des Gerichts“
zu verwandeln, ohne den Ausführungen von Slobodan Milosevic zu den für
ihn wichtigsten und vordringlichsten Sachverhalten Gehör zu schenken.

Nur einen Tag zuvor, gab das neu gewählte Mitglied der Kammer, Richter
Ian Bonomy aus Großbritannien mit seiner Stimme den Ausschlag zu
ungunsten von Slobodan Milosevic in einer Situation, wo die Ansichten
der beiden anderen Richter im Widerspruch zu einander standen
hinsichtlich Freispruchs in punkto Völkermord. Damit bestätigte Ian
Bonomy, dass er es in nur zwei Monaten geschafft hatte, sich mit einer
Million Seiten relevantem Prozessmaterial vertraut zu machen - ein
unglaublich schändliches Beispiel von richterlicher Willkür.

Das Haager Tribunal unternimmt den Versuch, die Wahrheit zu töten.
Niemand auf der Welt braucht ein solches falsches Gericht, ausgenommen
jene in der NATO, die für die schwersten Verbrechen gegen den Frieden,
gegen Jugoslawien und gegen das serbische Volk verantwortlich sind.

In diesem Augenblick, wo die ganze Welt sich gegen Aggression und
Terror aber auch gegen die damit verbundenen Manipulationen des Rechts
erhebt, und wo das Volk von Serbien mit immer mehr Mut in den Kampf für
die Wahrheit eintritt, der von Slobodan Milosevic geführt wird, müssen
die Verbrechen gegen die Wahrheit, das Recht und elementare
Menschenrechte, die in Den Haag begangen werden, unverzüglich gestoppt
werden.

Das ICDSM und seine nationalen Sektionen werden nunmehr in ihren
Erklärungen und Aktivitäten den Kampf gegen die Verbrechen in Den Haag
intensivieren.

Die Kämpfer für die Wahrheit und die Freiheit von Slobodan Milosevic
werden zahlreicher. Kürzlich haben die Parlamente der Russischen
Föderation und der Republik Belarus eindrucksvolle Erklärungen
abgegeben. Gleiches geschah durch den Weltfriedensrat. Auf Initiative
des kanadischen Dichters Robert Dickson haben international bekannte
Künstler wie Harold Pinter, Peter Handke, Alexander Zinoviev, Rolf
Becker, Valentin Rasputin, Dimitri Analis, Nikolai Petev und viele
andere die Petition unterzeichnet, die fordert, dass
dieses Verbrechen, die letzte verzweifelte Phase des NATO-Krieges gegen
Jugoslawien, gestoppt wird - im Interesse der Menschheit und im
Interesse des Friedens.

Die Wahrheit kann nicht getötet werden.
Freiheit für Slobodan Milosevic!
Freiheit für Serbien!

Sofia, den 18 Jun1 2004

*******************************************************************

E N D E

Non conoscevo Tom Benetollo, o forse si. Per avergli parlato 5 minuti a
Padova poco tempo fa, dopo un convegno in cui gli avevo sentito
esprimere la sua rabbia, la sua indignazione, perche noi, italiani, nel
99, avevamo bombardato Pancevo, lui che aveva visto da vicino le fiamme
alte trecento metri su quel petrolchimico jugoslavo, cosi simile a
Porto Marghera. ''È
stata una vergogna, qualcosa di cui, come italiani dobbiamo chiedere
scusa'' aveva detto in pubblico e altro ancora mi aveva aggiunto a
quattr'occhi. Un dialogo finito troppo presto.
Al ricordo di tanti che lo conoscevamo bene e che lo hanno ricordato
sento il dovere di aggiungere il mio ricordo e la mia rabbia per la
morte di una persona che non censurava la sua intelligenza.

Alberto Tarozzi

BEOGRADSKI FORUM: Saopstenje o Haskom tribunalu

http://www.artel.co.yu/sr/reakcije_citalaca/2004-06-21_1.html

BEOGRADSKI FORUM ZA SVET RAVNOPRAVNIH
Beograd, 19.06. 2004.


- Stavovi sa javne tribine održane 19. juna 2004.
na Pravnom fakultetu u Beogradu -

Na široko posecenoj Javnoj tribini o Medjunarodnom krivicnom sudu za
bivšu Jugoslaviju u Hagu (Haški tribunal), održanoj 19. juna 2004. na
Pravnom fakultetu u Beogradu, u organizaciji Beogradskog foruma za svet
ravnopravnih, govorili su istaknuti profesori univerziteta, drugi
afirmisani pravni strucnjaci, i javne licnosti medu kojima i: akademik
prof. Dr Kosta Cavoški, prof. Dr Jelena Guskova, direktor Balkanološkog
instituta u Moskvi; prof. Dr Ljubiša Lazarevic, prof. Dr Oliver Antic,
Vladislav Jovanovic, advokat mr Goran Cvetic, prof. Dr Mirko Zurovac,
Dr Milan Bulajic i drugi.
U autorskim saopštenjima i diskusiji iznete su ocene o prirodi,
karakteru, mestu i ulozi ad hoc Haškog tribunala. Konstatovano je da je
Haški tribunal osnovan odlukom Saveta bezbednosti UN 25. maja 1993.
godine, u vreme produbljivanja jugoslovenske krize, izazvane
jednostranim nasilnim secesijama Slovenije, Hrvatske i Bosne i
Hercegovine. Povelja UN, medjutim, ne ovlašcuje Savet bezbednosti, kao
izvršni organ, da osniva bilo kakav, pa ni medjunarodni krivicni sud.
Uz to, Savet bezbednosti nije mogao da prenosi na drugo telo više
ovlašcenja nego što sam po Povelji ima. Jezik Povelje je sasvim jasan.
Da je, kojim slucajem, 1945. bilo ucena da se takvo ovlašcenje stavi u
tekst Povelje, onda zasigurno danas ne bi ni bilo Ujedinjenih nacija.
Zbog toga osnivanje Haškog tribunala odlukom Saveta bezbednosti
predstavlja prekoracenje nadležnosti, kršenje Povelje i pokušaj njene
revizije.
Haški tribunal, prema tome, nije legalan. Po medjunarodnom pravu,
medjunarodni krivicni sud može se osnovati na osnovu konvencija,
multilateralnih ugovora suverenih država. To potvrduje i postupak
osnivanja stalnog Medjunarodnog krivicnog suda na medunarodnoj
konferenciji 17. jula 1998. godine u Rimu. Sam sud je postao pravno
operativan 1. jula 2002. godine kada je završena ratifikacija Statuta
od strane predvidjenog broja zemalja.
Finansiranje Haškog tribunala takodje je nelegalno. Predvidjeno je da
Tribunal finansiraju UN. Medjutim, UN obezbedjuju samo deo sredstava,
dok veliki deo direktno Tribunalu placaju odredjene zemlje i mocne
nevladine organizacije ciji ciljevi, a narocito praksa, nisu u skladu
sa principima Povelje UN. Tu su zemlje direktno ili indirektno
odgovorne za izazivanje i produbljivanje jugoslovenske krize, za
svrstavanje iza nosilaca nasilne secesije, za sankcije i izolaciju, kao
i za agresiju NATO na SR Jugoslaviju. Najvažniji finansijeri Tribunala
su SAD, Saudi Arabija i neke druge zemlje, zatim, fondacije Džordža
Soroša i drugi. Postavlja se pitanje zašto ti finansijeri zaobilaze UN,
zašto ne poštuju predviden nacin finansiranja i nije li to nacin da se
utice na rad Tribunala. Najveci deo eksperata Tribunala i zaposlenih u
njemu regrutovan je iz zemalja koje su izvršile agresiju na SR
Jugoslaviju i njihovih obaveštajnih službi. Iako je osnovan 25. maja
1993, nadležnost Haškog tribunala je ustanovljena retroaktivno od 1.
januara 1991. godine. Haški tribunal, dakle, sudi za period pre
njegovog osnivanja, što je suprotno osnovnim nacelima krivicnog prava.
Sadržina podignutih optužnica pokazuje da se Tribunal oslanja na
poznati izveštaj CIA s pocetka 90-ih godina o navodnoj krivici Srba za
u izazivanje jugoslovenske krize, a posebno za gradanske sukobe u
Hrvatskoj i BiH. U tim procenama CIA je odmerila da Srbi nose 70 odsto
krivice, Hrvati 20, a muslimani 10 odsto. Ta montirana "procena" je
iskorišcena u pripremi optužbi Haškog tribunala protiv najviših
predstavnika Srba. Preko dve trecine ukupnog broja Haških pritvorenika
cine Srbi. Jedino su najviši lideri srpskog naroda optuženi i
zatvoreni- Lideri drugih naroda su poštedeni. Pojedinci iz drugih
naroda su tamo samo da se ublaži, kad vec ne može da se sakrije, više
nego jasan antisrpski karakter Tribunala.
Osnivanje Haškog tribunala, suprotno Povelji UN i medunarodnom pravu
uopšte, ocigledna pristrasnost i njegova usmerenost prvenstveno protiv
Srbije i srpskog naroda, pokazuju da je taj sud instrument pravnog
nasilja. Njegova praksa jasno pokazuje da Tribunal ima zadati cilj - da
krivicu za sva zla - od razbijanja SFRJ, preko izazivanja gradanskih
ratova, do agresije 1999. pripiše Srbima. Optužbe i sudenja najvišim
državnim, vojnim i policijskim rukovodiocima srpskog naroda, uvodenje
komandne odgovornosti, manipulacije srpskim nacionalizmom, navodnim
konceptom Velike Srbije koji se pripisuje, kako državnom rukovodstvu
tako i najvišim naucnim, kulturnim i duhovnim institucijama (SANU, SPC)
vode ka nametanju kolektivne odgovornosti srpskom narodu. U svetlosti
takvog prilaza i dosadašnji proces Tribunala - retorika o
individualizaciji krivice služi samo odvracanju pažnje javnosti od
suštine. Kazne nisu samo dugorocni zatvori za srpske lidere - vec se
preko toga traži osnova i opravdanje za reviziju Dejtona i rezolucije
SB 1244 (1999), za ukidanje Republike Srpske, za otcepljnje Kosova i
Metohije, za nastavljanje fragmentacije Srbije.
Osnovni uzroci jugoslovenske krize su nasilna secesija Slovenije,
Hrvatske, i Bosne i Hercegovine, kao i nasilno oduzimanje srpskom
narodu u Hrvatskoj i BiH prava konstitutivnog naroda. To je dovelo do
gradjanskog rata. Dokumenta UN takode svedoce da nije bilo agresije.
Srbi na Kosovu i Metohiji su najvece žrtve zlocina i višedecenisjkog
etnickog cišcenja od strane albanskih separatista i teroristicke OVK.
Tribunal to ignoriše. Lideri teroristicke OVK nisu na optužnicama
Haškog tribunala. Bivši lideri SAD i NATO zemalja, koji su odgovorni za
agresiju na SR Jugoslaviju i zlocine protiv mira i covecnosti, umesto
da odgovaraju, postali su svedoci tužbe.
Tribunal nije pokazao interesovanje da utvrduje odgovornost onih koji
su grubo prekršili Povelju UN, primenjujuci silu bez odluke SB UN, onih
koji su naredivali razaranje civilnih ciljeva, koji su obucavali,
naoružavali i tako ohrabrivali teroristicku "OVK" na zlocine protiv
Srba i drugih nealbanaca.
Nigde u demokratiji sudije ne donose niti menjaju zakone, ni pravila
procedure. Haški tribunal, medjutim, sam, po svom nahodjenju, donosi i
menja pravila procedure, od prilike do prilike. Uglavnom da bi dalje
olakšao poziciju tužilaštva. Tako je do sad, Tribunal po svom nahodenju
preko 30 puta menjao procedure. Tribunal ima sedište na Evropskom
kontinentu, optuženi i dela koja im se pripisuju vezani su za
kontinent, ali procedura, pravila, organizacija nisu uredeni po
kontinentalnom, vec po anglosaksonskom precedentnom pravu. Sama ta
cinjenica stavlja optužene i njihovu odbranu u podredeni položaj u
odnosu na zastupnike tužbe. U tim uslovima postavljaju se mnoga
pitanja, kao na primer: šta je sa pravnom sigurnošcu, sa pravilom -
nula pena, nula crimen, sine lege - sa neprihvatljivošcu svedocenja iz
druge ruke, sa pravilom o jednakosti strana, sa ljudskim pravima Srba u
Ševeningenu? Nigde u demokratiji optuženi ne ostaju neograniceno u
pritvoru. Bivši predsednik Republike Srpske , Momcilo Krajišnik, nalazi
se u pritvoru Haškog tribunala više od cetiri godine!
Tribunal je sredstvo odmazde protiv srpskog naroda zbog otpora
razbijanju prethodne Jugoslavije i odbrane od agresije 1999. godine.
Cilj Tribunala je preusmeravanje odgovornosti za agresiju NATO i
terorizam OVK sa vinovnika na žrtvu.
Optužba protiv bivšeg predsednika Srbije i SR Jugoslavije Slobodana
Miloševica za navodne zlocine na Kosovu i Metohiji podignuta je 24.
maja 1999, u jeku agresije NATO-a na Jugoslaviju. To je usledilo nakon
tužbe koju je Vlada SRJ podnela Medunarodnom sudu pravde protiv zemalja
clanica NATO zbog agresije i zlocina protiv mira i covecnosti. Tužba za
navodne zlocine u Hrvatskoj i BiH podignuta je tek posle njegovog
izrucivanja Tribunalu, na zahtev tadašnje administracije SAD.
Tokom hapšenja i izrucenja Slobodana Miloševica Haškom tribunalu,
prekršeni su Ustav SRJ i Ustav Srbije. I jedan i drugi Ustav izricito
zabranjuju ekstradiciju naših državljana. Slobodan Miloševic je uhapšen
i izrucen Haškom tribunalu, bez odluke nadležnog suda. Savezni Ustavni
sud i Ustavni sud Srbije proglasili su neustavnim uredbe Savezne i
Republicke vlade o izrucivanju naših državljana Tribunalu. Zakon o
saradnji sa Haškim tribunalom, donet 1992, takode je protivustavan.
Druge zemlje menjale su svoje ustave da bi mogle da prihvate tu
srardnju (Hrvatska, Nemacka i dr.), vlasti u Beogradu su prekršili
svoje ustave.
Pre pet godina izvršena je agresija NATO na SR Jugoslaviju, nazvana
''Milosrdni andjeo''. Prekršena je Povelja UN, ženevske i druge
medunarodne konvencije ukljucujuci i osnivacki akt NATO. Ubijeno je
hiljade ljudi, korišceno zabranjeno oružje kao što su projektili sa
osiromašenim uranijumom, kasetne i grafitne bombe, sa posledicama koje
se ni prostorno, ni vremenski ne mogu kontrolisati. Razoreni su
mostovi, putevi, pruge, škole, bolnice, manastiri. Ciljane su kolone
izbeglica, ljudi u vozovima, na pijacama i putevima. Na delu je bila
saradnja NATO sa teroristickom OVK. To što je teroristicka OVK bila
tesno povezana sa mudžahedinima i Al Kaidom nije bilo nepoznato NATO,
ali tada im nije smetalo. Samo od dolaska UNMIK i KFOR-a, na Kosovu i
Metohiji je ubijeno ili nestalo više hiljada Srba, proterano 300.000
Srba i drugih nealbanaca, porušeno i spaljeno preko 150 srpskih crkava
i sredjevekovnih manastira, spaljeno desetine hiljada srpskih kuca,
izvršeno preko 4.000 zlocina protiv Srba. Niko za te zlocine nije
pozvan na odgovornost. Tribunal je, i pored svega navedenog, zakljucio
da NATO nije pocinio nikakve zlocine tokom agresije. Tribunal optužuje
najviše državne i vojne rukovodioce srpskog naroda po osnovu komandne
odgovornosti, što je suprotno osnovnom nacelu krivicnog prava -
subjektivne krivice. Posledica - zlocini albanskih terorista protiv
Srba i etnicko cišcenje nastavljaju se i danas u prisustvu NATO trupa
na Kosovu (KFOR).
Prekrajanje istorije Srbije i srpskog naroda, nametanje koletivne
odgovornosti je, takodje, cilj Haškog tribunala, što može da utice na
sudbinu srpskog naroda u buducnosti.
Državni i politicki rukovodioci srpskog naroda nikada nisu zagovarali
niti ucestvovali u vršenju zlocina na prostoru bivše Jugoslavije.
Naprotiv. Poznato je, na primer, da se predsednik Slobodan Miloševic se
zalagao za ocuvanje Jugoslavije kao multietnicke, multikulturne i
multikonfesionalne evropske države ravnopravnih naroda, za sprecavanje
gradanskog rata, za postizanje mirnog, politickog rešenja jugoslovenske
krize, za priznavanje otcepljenih bivših jugoslovenskih republika, za
normalizaciju odnosa, za mir i saradnju na Balkanu. Za takvu ulogu i
doprinos dobijao je priznanja Evrope, Amerike, Rusije.
Tokom gradanskih ratova koji su usledili nakon nasilnog razbijanja
prethodne Jugoslavije, pocinjeno je mnogo zlocina i to na svim
stzranama, ali najviše protiv srpskog naroda. Zato pred lice pravde
treba svakako izvesti sve stvarne zlocince, odnosno izvršioce zlocina,
ukljucujuci odgovorne za agresiju na SR Jugoslaviju 1999. i teroriste
OVK, njihove organizatore i podstrekace.
Tokom svog desetogodišnjeg postojanja, Haški tribunal se potvrdio kao
sredstvo ucena, kao politicka, a ne institucija pravde. Postao je
simbol selektivne pravde i diskriminacije i pravnog nasilja.
Ucesnici javne tribine isticu:
(1) Pravo i pravda imaju smisla samo ako se univerzalno primenjuju.
Institucije selektivne pravde, kakav je Haški tribunal, ne služe pravdi
i pravu, vec politici sile i dominacije.
(2) Optužbe, hapšenje i izrucenje najviših izabranih državnih lidera
srpskog naroda nemaju osnova, izvršeni su ilegalno i sa predubedenjem o
navodnoj krivici. To predstavlja presedan u Evropi, koji legitimiše
secesiju, terorizam, prekrajanje medunarodnih granica i upotrebu sile,
suprotno Povelji UN.
(3) sticu se uslovi da demokratske zemlje, koje su privržene Povelji UN
i medjunarodnom pravu, zatraže ukidanje Haškog tribunala i puštanje na
slobodu politickih zatvorenika srpskog naroda u Šavaningenu. Prilika za
to ukazuje se na ovogodišnjem jesenjem zasedanju Generalne skupštine UN.
(4) daje se podrška Stalnom medjunarodnom krivicnom sudu i osuduju
pokušaji umanjivanja njegove uloge i znacaja. Nedopustivo je izuzimanje
gradjana pojedinih zemalja iz jurisdikcije tog Suda;
(5) da se oslobodi bivši predsednik Srbije i SR Jugoslavije, Slobodan
Miloševic i da mu se omoguci hitno lecenje u specijalizovanoj
zdravstvenoj instituciji.

Državnim organima Srbije i državne zajednice SCG, ucesnici tribine
porucuju:
(1) da poštuju i striktno primenjuju Ustav Srbije koji zabranjuje
ekstradiciju i da prekinu protivustavna izrucenja naših državljana;
(2) da se pri Ministarstvu za ljudska i manjinska prava SCG formira
telo koje ce se starati o pružanju organizovane pravne i druge pomoci
našim državljanima kojima se sudi pred Haškim tribunalom, na slican
nacin kako to cine druge države kada se njihovi državljani nadu u
stranim zatvorima, ili pred stranim sudovima;
(3) da pokrenu sudske procese protiv izvršilaca i lidera teroristicke
OVK za zlocine protiv srpskog naroda na Kosovu i Metohiji i obnove
poternice preko INTERPOL-a i EUROPOL -a;
(4) da zamole vlade zapadnih zemalja, posebno SAD, Nemacke i
Švajcarske, za pomoc i saradnju u kompletiranju raspoloživog dokaznog
materijala o teroristickoj tzv. OVK, finansiranju, naoružavanju i obuci
za terorizam, o vezama lidera OVK sa Al Kaidom i drugim ekstremistickim
islamskim organizacijama, o povezanosti sa organizovanim medunarodnim
kriminalom i, posebno, o zlocinima protiv Srba i drugih nealbanaca na
Kosovu i Metohiji od 10. juna 1999. do danas;
(5) da ne povlace tužbu protiv NATO zemalja za agresiju 1999. za
zlocine protiv mira i covecnosti i da otvore dijalog sa vladama zemalja
clanica o naknadi ratne štete ;
(6) da aktiviraju protivtužbe prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini,
koje su pred Medunarodnim sudom pravde neosnovano optužile SRJ (SCG) za
navodnu agresiju i druge zlocine;
(7) daje se podrška uglednim naucnicima i javnim licnostima iz zemlje i
inostranstva, spremnim da svojim znanjem i cinjenicama podrže odbranu
Slobodana Miloševica i drugih naših državljana optuženih od strane
Haškog tribunala.


Ucesnici javne tribine
o Haškom tribunalu


BEOGRADSKI FORUM ZA SVET RAVNOPRAVNIH
11000 Beograd, Mišarska 6/II, Srbija i Crna Gora
Tel./Fax: (++381 11) 3245601
E-Mail:beoforum@verat. net
www.belgrade-forum.org

Haski Tribunal je protiv istine!

1. Slobodan Milosevic: Tribunal je protiv istine!

* IZVODI IZ STENOGRAMA SA PREDPRETRESNE RASPRAVE O IZVODJENJU DOKAZA
ODBRANE, ODRZANE U HAGU 17. JUNA 2004.

* IZJAVA prof. dr VELKA VALKANOVA, OSNIVACA I KOPREDSEDNIKA
MEDJUNARODNOG KOMITETA ZA ODBRANU SLOBODANA MILOSEVICA

* POZIV NA DEMONSTRACIJE u Hagu u subotu, 26. juna

2. Rade Drobac: Haski tribunal


=== 1 ===

From: "Vladimir Krsljanin"
Date: Mon, 21 Jun 2004 00:05:21 +0200
Subject: Slobodan Milosevic: Tribunal je protiv istine!

IZVODI IZ STENOGRAMA SA PREDPRETRESNE RASPRAVE O IZVODJENJU DOKAZA
ODBRANE, ODRZANE U HAGU 17. JUNA 2004.

Predsednik Slobodan Milosevic:
Vi ste dobili po ovome sto ste trazili - da vam se obelodane imena
- pretpostavljam negde preko hiljadu trista i nesto imena, hiljadu i
cetiristo imena. Nije rec o tome da se govori o zastiti, nego o tome da
je bilo nemoguce za ovo kratko vreme da ja i moji saradnici obavimo
razgovor sa svim svedocima koji treba da svedoce, a treba da se izjasne
da li se slazu da im se imena obelodane vec sad, tako da ovo 1.300 ili
1.400 koliko ste dobili znaci da se sa svim tim svedocima obavio
razgovor i da su se oni slozili da mogu imena da se obelodane, naravno
samo za vas. Preostaje jos da se obavi jedan deo posla oko ostalih.
Medjutim, to je pitanje, kao sto i sami mozete zakljuciti, vezano sa
ovim sto ste malocas rekli u vezi sa ogranicavanjem, tako da, ako bi se
pri tome ostalo, onda se postavlja pitanje jedne nove selekcije. Onda
bih ja morao da je izvrsim, a to je veoma tesko, ali ja cu se na to
pitanje vratiti. 

Predsednik Slobodan Milosevic:
Treba mi jos nekoliko nedelja svakako da zavrsim samo taj posao, a da
za to vreme ne radim ovaj drugi posao koji mi je neophodan za pripremu.
Ali i na to cemo doci.

Slobodan Milosevic:
Dobro gospodine Robinson i vi ste upravo rekli da to nije moja obaveza.
Naravno, vi mozete sve proglasiti za obavezu ali ja ne vidim ni jedan
razlog da pripremam rezimea svedocenja svedoka i da ih unapred
dostavljam, pogotovo kad se ima u vidu ne samo pravni razlog o kome vi
govorite, nego i vreme koje bi za to bilo potrebno.
Malocas ste cak pomenuli da sad uvodite i zahtevate od mene da vam dam
i datum rodjenja za svakog svedoka. Ja nisam pribavljao te podatke jer
jednostavno nisam ih smatrao vaznim, svi su punoletni i nije mi palo
napamet da treba da ima i sveki svedok ovde i datum rodjenja. To znaci
da sad kroz 1500 ili 1600 ponovnih kontakta treba da se dodje na
primer, do datuma rodjenja.
Sto se tice rezimea, smatram da ostecuje u svakom pogledu moja prava da
ja unapred dajem drugoj strani rezimea svedocenja svedoka koje mislim
da pozovem. Ukratko, u spisku koji sam vam dao postoji naznaka o cemu
svedok svedoci. Da li se radi o licnim saznanjima, da li se radi o
necemu drugom - najvise se radi naravno o licnim saznanjima o
odredjenim dogadjajima, o odredjenim prilikama, o svemu sto smatram
relevantnim. Prema tome, to je dovoljno kao informacija za drugu stranu.

Predsednik Slobodan Milosevic:
Generalno govoreci, gospodine Robinson, meni odgovara da na pocetku
svedocenja imam nekoliko eksperata, sto za svakoga moze biti korisno da
razume celinu stvari. Prema tome nesumnjivo bi mi bilo potrebno da u
prvom talasu svedoka bude jedan broj eksperata.
Ali ja bih zeleo da, kada su u pitanju eksperti, samo da razjasnim
jedno pitanje. Naime, to je pitanje koje u vasim pravilima, u pravilu
94- bis: svedocenje vestaka, u vezi sa svedocenjem vestaka, vi imate tu
nekoliko stvari koje mene ni malo ne zabrinjavaju jer eksperti koji su
izvrsni su ljudi kojima niko na svetu ne moze osporiti kompetentnost,
zaista niko. I koji se po svojoj kompententnosti uopste ne mogu
porediti sa ekspertima koje je izvodila druga strana. Ali me zabrinjava
ovaj paragraf C pa trazim od vas da mi date odgovor sada, da bi ga
utvrdili kao pravilo, jer pravilo C kaze: ako suprotna strana prihvati
izjavu vestaka tu izjavu pretresno vece moze uvrstitit u dokazni
materijal, a da se svedok ne pozove da licno svedoci. Ovde se kaze o
tome da vi mozete uvrstiti, ako druga strana, odnosno ova strana preko
puta, prihvati izjavu da vi mozete odluciti da se svedok ne pozove. Moj
zahtev u vezi sa tim je da odlucite da se svedoci saslusaju bez obzira
na stav druge strane, zbog velikog znacaja pitanja koja ce razmatrati i
zbog potrebe da njihov ekspertski rad sluzi kao osnov za njihovo sire
svedocenje koje ce nesumnjivo biti kompetentno - to mozete biti
sigurni. A vec sam vam rekao - zeleo bih naravno na pocetku da imam
neke eksperte.

Predsednik Slobodan Milosevic:
S obzirom da govorite o vremenu, smatram da biste morali da budete
upoznati - i vi i javnost, sa nekim cinjenicama koje su bitne za ovo
odredjivanje vremena koje upravo sada komentarisete. U uslovima u
kojima sam, moje pripreme su izuzetno usporene, a mogucnost priprema u
odredjenim fazama cak ne postoji i recu cu vam samo nekoliko cinjenica
koje su sasvim materijalne, egzaktne - to su cinjenice o kojima postoje
zapisane potvrde.
Vi ste prekinuli, odnosno druga strana je saopstila da je zavrsila svoj
slucaj dok sam ja bio u krevetu. Ja nisam ustao iz kreveta kad ste vi
prekinuli slucaj, ja sam poceo da radim na pripremi tek 25 marta! Dakle
25 marta, a zbog vasih rokova morao sam da ulozim naravno veoma mnogo
rada ne bih li vam 13. aprila dao ovu listu svedoka na cetiri i po
hiljade strana.
To je jedna cinjenica - 25. marta sam poceo da radim. Druga cinjenica:
14. aprila lekari su mi zabranili da radim, i ja sam morao da udaljim
svoje saradnike. Treca cinjenica: u skladu sa odlukom lekara nastavio
sam da radim 25. maja - posle 41 dan prekida. Od tada je proslo tri
nedelje. Vidim da ste sa tim upoznati, jer sam jutros i ja dobio kopiju
ovog (lekarskog) izvestaja.
Ja mogu da radim samo tri dana nedeljno. Dakle moj zahtev prema vama
je, gospodo, sasvim konkretan, a razlozi koje sam izneo nadam se
ocigledni, - da mi produzite vreme kako bih mogao da obavim makar
elementarne pripreme, tim pre sto ste mi upravo svojom dinamikom veoma
ozbiljno narusili zdravlje.
I da mogu u ovim vremenskim okvirima koji mi se daju, da obavim
razgovore sa bar tridesetak (trebalo je da vam dam pedeset) svedoka.
Ako mi vi uskracujete vreme i uskracujete mogucnost da napravim makar
elementarne pripreme vi mi prakticno ukidate pravo na odbranu.
Vi se secate - mislim na Vas gospodine Robinson i gospodine Kvon, da
sam ja ovde vise puta pokretao i pitanje kada Vi smatrate da ja mogu da
nadjem vreme da procitam onih preko 600.000 strana koje su mi urucene
za vreme trajanja ovoga sto ovde nazivate postupak o Kosovu. Uvek sam
dobijao odgovor da ce to biti razmotreno, a ovde sam izmedju ona dva
dela dobio par nedelja da pripremim sledeci deo i da procitam 600.000
strana. Dakle, moj zahtev prema Vama (imate sve te datume, siguran sam
da oni postoje u sluzbi) - je da mi produzite vreme za pripremu da bih
mogao da obavim makar elementarne pripreme.

Predsednik Slobodan Milosevic:
Gospodine Robinson, sad vi meni ne date ni onoliko vremena koliko ste
odlucili da mi date. Molim vas izracunajte.
Ja zelim da verujem da ste dobronamerni, ali da niste dobro obavesteni.
Vi ste govorili o tome sta sam ja ovde pokrenuo 25. marta. Ni vi ni ja
tada nismo mogli znati da ce 14. aprila da mi bude zabranjen rad i to
na rok od 41 dan. Ako je 25. mart pocetak onda je 25. juna tri meseca.
A ako tome dodate 41 dan onda je to 6. avgust najmanje, jer valjda mi
ne mozete obracunati tih 41 dan koji sam po vasem nalogu, ne kazem
Vasem licno, ali mi je po nalogu vlasti koje me drze ovde u zatvoru
bilo zabranjeno da bilo sta radim.
Prema tome, ne mozete da zanemarite taj 41 dan, iako, kao sto vidim,
zelite da zanemarite cinjenicu da mi je posle toga odobreno da radim
samo tri dana nedeljno. Prema tome, ako racunate vreme, koje ste,
imajuci u vidu da sam bio bolestan kad ste prekinuli i poceli da
racunate od 25. marta, pa ako tome dodate 41 dan, koliko mi je bilo
zabranjeno da radim, racunajte da to ulazimo u 6. ili 7. avgust. A ako
tome dodate cinjenicu da mi je odobreno da radim samo tri dana
nedeljno, onda je naravno to vreme mnogo duze, cak ako se ima u vidu
samo vezivanje za Vas rok od tri meseca.
Ja, dakle, ovde moram da se borim za elementarna ljudska prava, da
dokazujem da je matematika egzaktna nauka, da se medicina zasniva na
egzaktnim naukama i da vreme postoji i da moze da se broji, racuna i
konstatuje.
Ako zelite da mi skratite, uz sve ovo sto imam, i ova vrlo skrto data
tri meseca, onda cete to da uradite – naravno, posto je u vasim rukama
sila, ali mislim da to ne bi bilo ni najmanje korektno, jer ja nisam
prestajao da radim po svojoj volji - meni je bilo zabranjeno da radim,
cak su i moji saradnici bili udaljeni iz zatvora.
Ja imam u vidu da vi zelite da se prema tome ponasate pazljivo. Evo,
onda racunajte. Zelim da verujem da ste u nekom racunu pogresili, jer
ja sam vrlo pazljivo ustanovio o cemu se radi i koliko je vreme i lako
ga je izracunati. Od 25. marta do 25. juna je 3 meseca. Dodajte tome
ovaj 41 dan - to je znaci 6. avgust, ako samo to dodate, ako potpuno
zanemarite cinjenicu da mi je zabranjeno da radim vise od tri dana
nedeljno.
Ja sam jednom slucajno radio cetiri radna dana da bih primio jos jednog
svedoka, ali iz registra mi je receno da ne mogu da ukljucim taj
cetvrti dan jer mi je dozvoljeno samo tri dana. Uostalom, u ovom
papiru(izvestaju lekara) koji sam jutros dobio, vidim da je taj rezim i
dalje ne samo na snazi nego da ima ozbiljne razloge da se tako produzi.
Prema tome to jesu cinjenice. 

Predsednik Slobodan Milosevic:
Vi ste naveli pitanja o kojima ce se razgovarati, i rekli da cemo tim
redom imati sta da kazemo i da cu ja verovatno imati sta da kazem u
vezi s tim pitanjima. Prema tome, pretpostavljam da cete mi omoguciti
da vam nesto kazem o tome, jer vi ste ne cekajuci da cujete bilo kakvu
moju reakciju ili bilo kakav moj argumet vec doneli odluke, a sami ste
na pocetku rekli - ici cemo sledecim redom sledecim: ogranicenje
svedoka, pa redosled, pa imena... ja sam zapisivao pitanja koja ste vi
pokrenuli...
Evo veoma kratko - pre svega oko liste svedoka, zelim da sve bude
jasno, da se zna. Posto vi cenite da je ta lista preopsirna, velika
(1631), treba da imate u vidu sledece:
Nekoliko desetina hiljada ljudi se prijavilo da svedoci zapanjeno
lazima koje su ovde culi. Moji saradnici i drugovi u nacionalnom
komitetu ''Sloboda'' i Medjunarodnom komitetu sveli su taj broj na
nesto vise od pet hiljada, a ja sam onda sa par saradnika ovde to sveo
na broj koji sam vam dao (1631).
Postavlja se pitanje da li vas uopste interesuje istina!? Jer cuo sam i
primedbu na to kako ja recimo imam na listi i 200 svedoka o logorima -
to je tacno, ali nije u pitanju dvesta svedoka o logorima, nego je u
pitanju dvesta logora. Samo po jednog sam stavio, ja cu i to morati da
revidiram, ja to vidim, ali sve u svemu, mislim da je to pitanje o kome
mora da se ima u vidu ovo vase ogranicenje od 150 dana. Vi ste do njega
dosli nekom za mene neuhvatljivom matematikom. Ceo svet zna da je druga
strana imala za iznosenje svojih dokaza trista dana, a pri tome i tih
trista dana je napravljeno na stetu principa javnosti, jer je veoma
cesto koristila vase pravilo 92-bis - da daje pismene izjave i 89-ef,
gde su se hiljade stranica ovde servirale u gotovo zanemarljivo kratkom
glavnom ispitivanju - tek da se te desetine hiljada stranica uvedu.
Ja zelim da svedocenja mojih svedoka budu javna. Sva ce svedocenja biti
javna, ja necu traziti tajnu sednicu ni za jednog svedoka, mada izgleda
da je to ovde mana. Prema tome, mislim da ovo vase na precac
odlucivanje da se to svede na 150 dana je nesto sto uopste ne
korespondira sa elementarnom pravdom i zahtevom da se cuje istina, a u
svakom slucaju govori o mom krajnje neravnopravnom polozaju u odnosu na
drugu stranu, cak i ako zanemarimo cinjenicu da ta druga strana ima
jednu ogromnu masineriju, koja je njima stavljena na raspolaganje i
koja im je i danas na raspolaganju.
Dalje, u vezi sa ovim redosledom i organizacijom:
Zbog objektivnih ogranicenja koja sam vam izneo, ja sam dosad bio u
prilici da razgovaram samo sa nekoliko svedoka, vi imate podatak iz
koga cete videti da nisam propustio ni jedan dozvoljeni dan rada i da
sam u svakom dozvoljenom danu rada primio svedoka. Ovde druga strana
kad priprema svedoke drzi ih po sedam dana, po petnaest dana. Ja
razgovaram po jedan dan, racunajuci da cu imati bar jos jedan ili dva
dana pred svedocenje, sto je takodje pitanje odnosa prema mojim
svedocima, u poredjenju sa svedocima koje je ovde druga strana
izvodila, s tom razlikom sto ja nemam nameru da izvodim ni kriminalce,
ni teroriste, ni bilo kakvu drugu, rekao bih vrstu svedoka koji su sami
svojim ponasanjem i delima diskvalifikovani.
Prema tome, vi trazite od mene da ja u roku od 7 dana dam 50 imena
svedoka. Evo, ja cu vam procitati sa ove liste koju ste vi videli, ja
sam do sad razgovarao sa svedokom 1348, sa svedokom1331, sa svedokom
1323, broj 6, broj 7, sa svedokom 1062, broj 25, broj 625 i broj 1170.
Kao sto vidite, to je desetak svedoka. Sad vi meni objasnite, ako imate
u vidu da sam svaki dan koji mi je stavljen na raspolaganje koristio
kao radni dan i da sam svaki dan (a nisam nikad imao nikad duze od
jednog, i to skracenog dana - ja ne mogu da ceo dan upotrebim) imao
svedoka, kako mislite da vam dam listu pre nego razgovaram sa tim
svedocima i napravim njihov redosled?
Mislim da je to potpuno posvadjano sa svakom logikom .
Dakle, na jednoj strani ne date mi da imam priliku da razgovaram sa
svedocima, na drugoj strani trazite da vam dam listu i redosled iako
nisam sa njima razgovarao. Mislim da to apsolutno ne mozete podvesti
pod bilo kakve interese pravde i pravicnosti.
A ako se vi ovde, a vidim da je u pitanju nastojanje da se maksimalno
onemoguci prakticno iznosenje istine, bojite od toga i imate takve
instrukcije, to je onda vasa stvar.
Sledece sto zelim da kazem je da imam jos nekoliko zahteva.
Vi ste rekli, ne trazeci od mene uopste da se o tome izjasnim, da cete
mi dati dva sata za uvodno izlaganje, sto ja jednostavno nisam verovao
da cujem da tako nesto kazete.Gospodine Robinson, vi ste licno, ovde u
ovoj prostoriji kada je gospodin Najs stavio primedbu da li imam pravo
ili nemam na uvodno izlaganje rekli da imam. I kad je postavio pitanje
jesam li ja davao i izjave rekli ste da s obzirom da sam sebe branim,
imam pravo i na izjavu i na uvodno izlaganje. Prema tome, cinjenica da
sam ja te izjave davao, ne moze da ogranici moje uvodno izlaganje.
Zelim da vas podsetim da je druga strana na pocetku imala dva dana
uvodno izlaganje, da je u sredini kada su presli na Bosnu i Hercegovinu
i na Hrvatsku imala takodje jedan dan uvodnog izlaganja. Ja trazim da
mi omogucite da imam takodje tri dana za uvodno izlaganje, jer je dva
sata potpuno izvan svake mogucnosti davanja uvodnog izlaganja. Cak cu
se uzdrzati da uvodim neke dokazne predmete (to cu uciniti kroz
svedoke), da bih sve to skratio, ali ja trazim da mi date tri dana za
uvodno izlaganje.
Ja sam vec trazio, i to sam vam pomenuo i ranije, da izdate nalog za
obelodanjivanje dokumenata stranih sluzbi koje su bile umesane u
dogadjaje u Jugoslaviji - misli se na strane sluzbe Velike Britanije,
Amerike, Nemacke pre svega - da date nalog za obelodanjivanje i to sam
vam i napisao kada sam dao pregled dokaznih dokumenata koje poseduje
Jugoslavija.
Takodje sam trazio i da date nalog da lica koja sam naveo na spisku i
to jos pre nekoliko meseci, koje sam naveo kao neprijateljske svedoke,
a rec je o Klintonu, Genseru, o Klarku i mnogim drugima - vi imate taj
spisak - da donesete nalog da oni moraju da se pojave ovde da svedoce.
Mi smo imali ovde jednog od njih koji je vama diktirao uslove pod
kojima ce da svedoci. To je bio Klark, koji istovremeno cak nije ni
postovao vasu naredbu da ni sa kim ne komunicira i u sred svedocenja je
doneo Klintonovu procenu kako je on bio dobar i uspesan i tako dalje.
Prema tome, Klinton mora da se pojavi ovde. Sreder mora da se pojavi
ovde, Bler takodje i drugi. Oni su na funkcijama sefa drzave - i ja sam
bio. Vi mi ovde sudite kao sefu drzave.
Ja sam tu listu dao i ja zahtevam od vas da vi taj nalog date, dakle i
nalog za obelodanjivanje dokumenata sluzbi i nalog da ovi svedoci
moraju doci ovde da svedoce i nalog za obelodanjivanje dokumenata
kojima raspolaze Jugoslavija i Srbija.
Jos jedno, sasvim tehnicko pitanje: trazim da date nalog za slobodan
prolaz za tri svedoka koja se nalaze ovde, dakle imunitet i tako dalje,
koji su bili visoki funkcioneri Jugoslavije, Republike Srpske Krajine,
Republike Srpske. To su svedoci koje moram sad da nadjem na ovoj listi
da ne bih sad citao njihova imena: 1068, 1329 i 327. Oni se nalaze na
ovoj prvoj listi svedoka. Predpostavljam naravno da treba da mi se
omoguci da sa njima razgovaram i da posle toga dodju i da svedoce u
ovoj prvoj listi.
E, sada u vezi sa vasom odlukom koju ste takodje saopstili ne trazeci
nikakvo moje reagovanje niti misljenje: o tome da treba da pripremam
svedoke po tim takozvanim optuznicama za Kosovo, Bosnu i Hrvatsku.
Ja sam vec u uvodnoj izjavi sasvim jasno rekao da je vodjen samo jedan
rat, rat protiv Jugoslavije, a uostalom i vi ste spojili te tri
optuznice spontano, ili u zelji da stvari ucinite tezim. Koliko se
secam, gospodin Kej je posle toga rekao da ne postoji ljudsko bice koje
moze da ceo taj predmet spojeno na takav nacin razmatra. A vi ste to
ipak spojili i sada mi nekoliko dana pre ovog roka, koji ste sada
utvrdili, kazete kako ja treba da imam posebno Kosovo, posebno
Hrvatsku, posebno Bosnu i Hecegovinu.
Prvo, to principijelno ne moze da se prihvati jer je u stvari vodjen
rat protiv Jugoslavije citavu tu deceniju, a drugo - ne vidim nikakav
razlog da se meni namecu (naravno to je vec uradjeno u mnogo drugih
stvari), ogranicenja koja niste nametali drugoj strani. Vama je taj
Klark na primer svedocio o Kosovu u sred svedocenja o Bosni i
Hercegovini. Bilo je i raznih drugih svedoka koji su dolazili i
uskakali u vreme kada su se ovde pojavljivali neki iz potpuno drugih
delova, prema tome, to ne mogu da prihvatim.
Osim toga, vi ste ovde naveli kako treba da vam podnosim neke pismene
podneske. Ja nemam nameru da vam podnosim nikakve pismene podneske iz
principijelnih razloga, gospodine Robinson. Ja vama nikad nisam
podnosio pismene podneske, jer ja ovaj sud ne priznajem, jer ga smatram
nelegalnim, jer ga smatram sredstvom rata protiv moje zemlje, sto
uostalom i tretman ovoga sto treba da predstavlja moje pravo pokazuje,
jer na svaki nacin, sve ovo o cemu ste danas govorili, ide na to da se
makimalno onemoguci da se ovde cuje istina.
Pokrenuo sam dakle, niz pitanja, o kojima trazim da mi se kaze.

Predsednik Slobodan Milosevic:
Zelim da vam kazem da sam dao na papiru oficiru za vezu koga ste mi vi
odredili, ili koga mi je registar odredio, imena svih ovih licnosti.
Razlozi zasto treba da se pojavi Klinton su potpuno jasni. On je
odlucio o mnogo stvari koje su se ticale Jugoslavije, on je izrekao niz
lazi kao pretekst bombardovanja Jugoslavije, on je davao naloge...
Gospodine Robinson, da li je logicno, da ako ste mi odredili oficira za
vezu - valjda ono sto preko oficira za vezu trazim, moze da dospe do
vas i da bude uzeto u razmatranje. Ili je onda taj oficir za vezu
nepotreban i izgleda predstavlja samo pokrice da ste vi meni tu
pruzili...


---

IZJAVA prof. dr VELKA VALKANOVA,

OSNIVACA I KOPREDSEDNIKA
MEDJUNARODNOG KOMITETA ZA ODBRANU
SLOBODANA MILOSEVICA

M O Z E  L I  S E  U B I T I  I S T I N A ?

Organizaciji Ujedinjenih nacija

Medjunarodnoj javnosti

Juce su sudije tzv. Medjunarodnog krivicnog tribunala za bivsu
Jugoslaviju u Hagu najjasnije pokazali da su im politicki zadaci i
ciljevi mnogo vazniji od istine, pravde i prava.

Na predpretresnoj konferenciji o izvodjenju dokaza odbrane Slobodana
Milosevica, koje bi trebalo da zapocne u julu ove godine, oni su uporno
odbijali da produze i inace nepravedno kratki rok od tri meseca za
pripremu dokaza odbrane, uprkos cinjenici da je predsedniku Milosevicu
vise od polovine tog vremena bilo od strane lekara zabranjeno da radi.
Oni su jos jednom bez rasprave odbili zahtev da predsednik Milosevic
bude privremeno pusten na slobodu radi lecenja, oporavka i
odgovarajucih priprema. Za izvodjenje svedoka i dokaza odbrane
odredjeno je 150 radnih dana, iako je za izvodjenje svojih svedoka i
navodnih dokaza tuzilastvo imalo dvostruko duze vreme. Sudije su
ostavile sebi pravo da bilo kog svedoka odbrane odbace kao
irelevantnog, cak i tokom njegovog svedocenja. Odbili su da uzmu u
razmatranje zahteve predsednika Milosevica da se izda supena za
svedocenje lidera NATO agresije na Jugoslaviju, kao i da se izda
obavezujuci nalog obavestajnim sluzbama vodecih NATO zemalja i drzavnim
organima Srbije i Crne Gore da objave relevantne dokumente, pravdajuci
to neprihvatljivim proceduralnim razlozima. Potpuno ignorisuci
cinjenicu da se Slobodan Milosevic, tesko narusenog zdravlja, brani sam
iz nelegalnog pritvora, i da su mu uskraceni svi adekvatni materijalni,
finansijski i vremenski resursi, sudije su nametnule ili pokusale da
nametnu jos citav niz proceduralnih ogranicenja u pogledu redosleda
svedoka i podataka koje treba dostaviti o njima i o sadrzaju njihovog
svedocenja. Posebno iritira nacin vodjenja jucerasnje rasprave u kojoj
je predsedavajuci sudija Robertson, na isti nacin kao njegov prethodnik
Mej, iskljucivao mikrofon Slobodanu Milosevicu i pokusao da vodi
raspravu o nacinu izvodjenja odbrane Slobodana Milosevica kao razgovor
izmedju sudija, tuzilastva i prijatelja suda, ne zeleci da saslusa
misljenje Slobodana Milosevica o pitanjima koja se njega najvise ticu.

Samo dan ranije, novoizabrani clan raspravnog veca, sudija Jan Bonomi
iz Velike Britanije, svojim glasom je presudio na stetu Slobodana
Milosevica kod suprotstavljenog misljenja ostale dvojice sudija o tome
treba li vec u ovoj fazi procesa odbaciti tacku optuznice koja se
odnosi na genocid. Ovakvim potezom Jan Bonomi je pokazao da je uspeo za
samo dva meseca da se upozna sa milion stranica relevantnog materijala,
sto je neverovatan primer ljudskog i pravnickog bescasca.

Haski tribunal pokusava da ubije istinu.

Takav lazni sud nikome na svetu nije potreban, osim onima u NATO koji
su odgovorni za najteze zlocine protiv mira, protiv Jugoslavije i
protiv srpskog naroda.

U trenutku kada citav svet ustaje protiv agresije i terora, ali i
zloupotreba prava koje ih prate, i kada narod Srbije sve hrabrije stupa
u borbu za istinu koju predvodi Slobodan Milosevic, zlocin nad istinom,
pravom i elementarnim ljudskim pravima koji se odvija u Hagu, mora biti
zaustavljen.

Medjunarodni komitet za odbranu Slobodana Milosevica i njegove
nacionalne sekcije ce od danas izjavama i javnim delovanjem jos
intenzivnije delovati protiv zlocina u Hagu.

Boraca za istinu i oslobodjenje Slobodana Milosevica je sve vise.
Nedavno su sa snaznim izjavama istupili parlamenti Rusije i Belorusije,
kao i Svetski savet za mir. Na inicijativu kanadskog pesnika Roberta
Diksona najistaknutiji svetski umetnici – Harold Pinter, Peter Handke,
Aleksandar Zinovjev, Rolf Beker, Valentin Rasputin, Dimitri Analis,
Nikolaj Petev i mnogi drugi potpisuju peticiju kojom traze da se ovaj
zlocin, poslednja, ocajnicka faza NATO rata protiv Jugoslavije okonca,
u interesu covecanstva i u interesu mira.

           Istina se ne moze ubiti.

           Sloboda za Slobodana Milosevica!

           Sloboda za Srbiju!

Sofija, 18. juna 2004. godine


---

UDRUZENJE SLOBODA - Clan Svetskog saveta za mir
Beograd, Rajiceva 16, tel./faks 630-549

poziva sve rodoljube

i patriotske partije i organizacije na

VELIKI NARODNI MITING

na

VIDOVDAN

u ponedeljak, 28. juna 2004, u 17 casova,

 na Trgu Republike u Beogradu.

Tri godine ropstva i nacionalnog ponizenja, bede i kriminala,
rasprodaje ljudi i nacionalnih dobara, unistenja privrede i kulture,
rasturanja drzave i progona casnih ljudi, zapocele su na Vidovdan 2001.
kidnapovanjem Predsednika Slobodana Milosevica i izvo|enjem srpskog
naroda pred lazni sud onih koji su na ovom tlu pocinili najvece zlocine.

Borba Slobodana Milosevica za istinu probudila je narod i pokazala da
samo uspravni mozemo ici u slobodnu i bolju buducnost.

Slobodan Milosevic i svi branioci slobode i otadzbine moraju biti odmah
oslobo|eni od tamnovanja i progona.

Danas, kada nas narod ponovo krece casnim putem slobode i pravde, a
svet ustaje protiv agresije i terora, nas cilj je

Sloboda za Slobodana Milosevica

i sve branioce slobode i otadzbine!

SLOBODA ZA SRBIJU!
 

“Krivicni tribunal” za bivsu Jugoslaviju je osnovan krsenjem Povelje
OUN od strane Saveta bezbednosti koji je uzurpirao prava koja mu po
Povelji ne pripadaju.

Svaki “Sonderbehandlung” u nacistickom stilu ili “specijalni tribunal”
nije organ pravosudja, vec fasistickog krsenja zakona, koji evoluira u
“sistem Gvantanamo”.

Zbog toga zahtevamo:

Ukidanje nezakonitog
specijalnog tribunala u Hagu

Sloboda za Slobodana Miloševića
i sve politicke zatvorenike NATO-a!

 
„Tribunal“ je razotkrio svoju pravu sustinu kada je na vrhuncu NATO
bombardovanja Jugoslavije podigao optuznicu protiv Slobodana Miloševića
i rukovodstva zemlje koja je bila zrtva agresije, umesto protiv NATO
agresora. Takav tribunal nije instrument za vrsenje pravde, vec za
unistenje pravde i za krsenje medjunarodnog prava.

28. juna 2001. - na Vidovdan, najsvetiji srpski praznik – marionetski
rezim u Beogradu je isporucio Slobodana Miloševića „tribunalu“ agresora
u zamenu za saku dolara.

Agresori zele da sude zrtvama svoje agresije. Oni hoce da pokazu svetu
da je otpor “novom svetskom poretku” kaznjiv.

NATO koristi svoj “tribunal” kao sredstvo za stalnu politicku ucenu i
kolonijalnu dominaciju na Balkanu.

Zbog toga oni zele da falsifikuju istoriju - Ali:

 
Ne damo Istoriju – Ne damo Istinu!

 
Zbog toga pozivamo na

DEMONSTRACIJE

u Hagu u subotu, 26. juna 2004.

Miting na trgu “Plein” u 14 casova, protestni mars do zatvora, miting
kod zatvora u 16 casova

Otpor ilegalnom haskom “tribunalu“ je
otpor globalizaciji varvarizma!

 
NedaIst– Komitet srpske dijaspore „Ne damo Istoriju – Ne damo Istinu“ u
zajednici sa
ICDSM– Medjunarodni komitet za odbranu Slobodana Miloševića

Contact: Klaus Hartmann, Schillstr. 7, 63067 Offenbach am Main, E-Mail:
vorstand @ freidenker.de

---

THE DECISIVE BATTLE FOR TRUTH NEEDS YOUR HELP NOW!

SLOBODA urgently needs your donation.
Please find the detailed instructions at:
http://www.sloboda.org.yu/pomoc.htm
 
To join or help this struggle, visit:
http://www.sloboda.org.yu/ (Sloboda/Freedom association)
http://www.icdsm.org/ (the international committee to defend Slobodan
Milosevic)
http://www.free-slobo.de/ (German section of ICDSM)
http://www.icdsm-us.org/ (US section of ICDSM)
http://www.icdsmireland.org/ (ICDSM Ireland)
http://www.wpc-in.org/ (world peace council)
http://www.geocities.com/b_antinato/ (Balkan antiNATO center)


=== 2 ===

http://www.artel.co.yu/sr/reakcije_citalaca/2004-06-21.html

BEOGRADSKI FORUM ZA SVET RAVNOPRAVNIH
Okrugli sto na temu "Haski tribunal"
B e o g r a d, 19. juna 2004. godine
PRAVNI FAKULTET

Izlaganje Radeta Drobca

Danas, nakon vise od deset godina postojanja "Haskog tribunala",
iskustava iz njegovog rada i u svetlu politickih zbivanja u svetu i u
nasoj zemlji u toku perioda njegovog postojanja, moze se mnogo jasnije,
nego u vreme njegovog osnivanja, dati ocena razloga za njegovo
postojanje i njegovog ucinka..
Kao i u vreme njegovog osnivanja, o njegovom legalitetu postoje i dalje
podeljena misljenja. Velike sile, na celu sa SAD, V.B., Francuskom,
Nemackom i njihovim , mahom, zapadnim saveznicima, i dalje potpuno
podrzavaju ovaj sud, smatrajuci ga, sta vise, kamenom temeljcem svoje
saradnje sa zemljama bivse Jugoslavije, a pre svega sa nasom zemljom.
Dalju saradnju sa nasom zemljom i njenu integraciju u EU i druge
evroatlantske integracije, bezrezervno uslovljavaju nasom saradnjom sa
ovim sudom. To uslovljavanje ide do najbrutalnijih ucena i pretnji.
S druge strane, i u nasoj zemlji, ali i van nje, sve je vise onih koji
ovaj sud smatraju nelegitimnim i nelegalnim, politickim sudom za
neposlusne i orudjem SAD i Zapada za potcinjavanje nase zemlje, pre
svega, ali i "disciplinovanje " ostalih bivsih jugoslovenskih
republika, pa i drugih drzava Balkana, u smislu neizreceneih pretnji da
i za njih moze da se formira slican suda ako ne budu saradjivali u
ostvarivanju interesa SAD i Zapada na ovom prostoru.
Ja spadam u one koji u potpunosti osporavaju ovaj sud, sa svih
aspekata, i pravnih i politickih.
Kada su u pitanju pravni razlozi, o cemu ce vise govoriti pravnici,
navescu samo par argumenata. Osnovan je od strane tela koje nema tu
nadleznost. Sudovi se mogu, sto je poznato, osnivati samo zakonom, sto
je slucaj kod nacionalnih sudova, ili visestranackim medjunarodnim
ugovorom, ratifikovanim od strane zemalja potpisnica ugovora, kada je
rec o medjunarodnim sudovima. U slucaju ovog suda ni jedan od ova dva
uslova nije ispunjen.. Zatim, ne oslanja se ni na kakav jasno definisan
ili odredjen pravni sistem, ni u pogledu njegovog statusa, ni u pogledu
primene pravnih principa, metoda i prakse. Ne oslanja se ni na jedno
odredjeno zakonodavstvo pa su njegova pravila, procedure, sistem kazni
i sve drugo krajnje proizvoljni i promenljivi. Posto je takakv kakav
je, ovaj nelagalni sud je u neku ruku " samoupravni " sud jer sam sebi
propisuje pravila, procedure, nacine rada, kazne i pravilnike o radu,
sto je necuveno u sudskoj praksi u svetu. Upravo iz svih iznetih
razloga, on ne pociva ni na kakvoj odredjenoj, odnosno verifikovanoj
pravnojj proceduri, pa tako njegov rad prate stalne promene u metodama,
procedurama, pravima optuzenih ili njihovih branilaca, sto sve stvara
utisak krajnje improvizacije I neozbiljnosti celog suda i to je njegova
najbolja karakteristika.
Usled svega toga, ne postoji nikakva ravnopravnost optuzbe i odbrane, a
okrivljeni su potpuno obespravljeni. Pored te teoretske
neravnopravnosti, evidentna je i prakticna obespravljenost, nespojiva
sa dosada svugde u svetu vazecom sudskom praksom - opruzeni se godinama
drze u pritvoru a da optuznica nije podignuta, zabranjuje im se pravo
kontakta sa advokatima, porodicom i sl. Tokom samog sudjenja sudije
bezocno navijaju za optuzbu i sputavaju optuzene da izvedu iole
ozbiljniju odbranu, oduzimajuci im bez razloga rec i na brojne druge
nacine. Optuznica protiv pritvorenika je vise politicko-istorijska nego
pravna, prepuna istorijskih prevara i nategnutih politickih
konstrukcija. i mnogo toga drugog.
Prethodno iznete pravne karakteritike ovog nelegitimnog suda svedoce da
se radi o sudu koji je osnovan iz politickih razloga, sa ciljem
ostvarivanja nekakvih politickih interesa jednog broja zemalja. Posto
ga tako zustro podrzavaju SAD i Zapadne zemlje, jasno je da su njihovi
interesi u pitanju.
Koji su to interesi? Pre svega, taj sud ima za cilj da verifikuje
pobedu- politicku, vojnu i informativnu, SAD i njenih saveznika nad
bivsom Jugoslavijom i agresiju na tu suverenu zemlju legalizuje i
opravda. To zeli da postigne time sto ce suditi onima koji su branili
svoju drzavu, suverenitet svoje zemlje i stitili interese svog naroda
optuzujuci ih za ono sto su uradili upravo oni koji im sude - otpoceli
rat i u njemu vrsili planske zlocine. Sud je pre svega orudje
kaznjavanja Srbije injenih politickih i vojnih lidera, onih koji su se
najvise suprotstavili razbijanju Jugoslavije, ali je ipretnja
isecesionistickim republikama, sada novim drzavama, za slucaj da ne
slusaju Vasington, jer je jasno da je u gradjanskom ratu, kakav je
pratio nasilno razbijanje prethodne Jugoslavije, zlocina bilo na svim
stranama pa se, ako treba, lako mogu i njima prikaciti neki.
Danas se u prvi plan isticu stvarni, a jos vise izmisljeni zlocini,
ponajvise Srba, jer su oni jedini branili prethodnu Jugoslaviju, ne
zbog nje same kako danas mnogi zele da predstave, mada je i to
legitimno , vec zato sto se njenim razbijanjem srpski narod cepa na
manje skupine rasute po tudjim teritorijama, i stavlja u situaciju
ugnjetavanja njegovih prava, sve do istrebljenja. Naravno, sud je i
pretnja drugim bivsim republikama SFRJ da i one mogu doci na tapet ovog
americkom dzelata.
Zatim, sudjenjem nama (namerno ovo isticem jer se tamo sudi svima nama,
a ne samo onima koji su tamo), Zapad se pere od odgovornost za
mnogobrojne zlocine - rat, ubistva gradjana (bilo da su u uniformama
ili ne), stradanja, sankcije, pritiske, ucene, podvale, prevare i
faksifikate, lazi, podmetanja, za zavadu naroda na ovim prostorima i
njihovo medjusobno istrebljivanje i mnoge druge znane i neznane
zlocine, prebacujuci odgovornost za to na druge - odnosno zrtve..
Potom, on sluzi I danas kao poluga za ucenu i ostvarivanje politickih,
vojnih i ekonomskih interesa Zapada u nasoj zemlji i na ovom prostoru.
Cinjenica da se saradnja sa ovim sudom stalno ponovo apostrofira kao
uslov za normalizaciju odnosa Zapada sa nasom zemljom svedoci da je on
poluga preko koje se nase vlasti stalno ucenjuju kako bi Zapad od njih
iznudio resenja u svom interesu, a ne nasem.
I najzad, sud je pretnja i ostalom slobodoljubivom delu covecanstva,
jer na primeru nase zemlje pokusava zastrasiti one koji misle da se
drznu i suprostave SAD i njenim satelitima u ostvarivanju njihovih
interesa preko grbace drugih zemalja.
Sta reci o radu samog suda? Prosto je neverovatno koliko je laznih
svedoka, priucenih i laznih eksperata i strucnjaka, prodefilovalo ovim
tribunalom. Covek se osnovano zapita da li se na tom sudu , osim
optuzenih i ponekog advokata odbrane, uopste pojavio neko koe je
stvarni svedok ili ekspert. Utisak je da su to bili ili ljudi iz
obavestajnih krugova Zapada ili"svedoci" kojima je receno sta i kako da
svedoce. Jasno je da nije tesko, u ovo doba nemorala i nestanka svake i
elementarne etike, kada su svaciji ciljevi potpuno ogoljeni i kada se
da bi se oni ostvarili ne biraju nikakva sredstva, lako zamisliti da
Albanski, Hrvatski I Muslimanski svedoci optuzuju okrivljene zato da bi
ostvarili politicke poene za svoje zemlje, a ne zato sto su okrivljeni
krivi za ono za sta ih optuzuju. Isto je tako lako zamislitit da nazovi
eksperti daju ekspertize na liniji interesa svojih sluzbi i drzava, a
ne u skladu sa svojom perofesionalnom etikom- jer nje ocito vise nema.
Optuzeni su potpuno obsespravljeni u mnogim pitanjima, sto je daleko od
pravde, ali medijska i masinerija nevladinih organizacija Zapada to
prenebregava i punom parom radi u pravcu ostvarivanja interesa drzava
koje ih finansiraju, ne pitajuci za istinu, jos manje za zrtve, ne
vodeci brigu da li su optuzeni nevini ili krivi. To je, na zalost,
slika danasnjice, koja se lepo prelama preko ovog suda.
Sve su ovo poznate stvari, danas vise nego pre deset godina. Tome su
doprineli novi osvajacki ratovi SAD i njenih satelita, njihovi smesni i
lazni izgovori koji su posluzili da ih opravdaju, kao i njihova mizerna
nastojanja da se oni, koji zele da sude celom svetu, panicno obezbede
od maca novoosnovanog Medjunarodnog krivicnog suda u Rimu. To dokazuje
da znaju da su oni prvi na listi pocinjenih zlocina, pa od suda beze a
svoje zrtve pokusavaju da tamo gurnu. Moglo bi se reci da je Haski
tribunal jos jedan primer dvostrukih merila u medjunarodnim odnosima,
odnosno u odnosima SAD, vodece sile sveta, i ostalih drzava, osim,
mozda, njenih satelita.
Svemu ovome zelim da dodam jos par cinjenica, koje mozda, do sada nisu
bile recene. U svojoj knjizi "Medjunarodni krivicni sud - Cuvar novog
svetskog poretka", ugledni britanski novinar John Laughland analizira
ovaj sud pa bih se naslanio na neke njegove ocene, sa kojima se slazem
i zalozio da se njegova knjiga prevede i na nas jezik.
Naime, ako je ideja o univerzalnoj pravdi legitimna, ona ne opravdana
osnivanje univerzalnog suda. Danas su u svetu manje vise jasno
definisani zlocini i oni su uglavnom sankcionisani od nacionalnih
sudova. Male su razlike u tome po zemljama. Dakle, nema potrebe da se
osniva nekakav supranacionalan sud. Zagovornici osnivanja takvih sudova
isticu da je tesko za neke zlocine suditi u zemljama pojedinacno jer bi
se, zbog pristrasnosti, time cesto izbegla kazna. Ovo narocito u
medjunarodnim sukobima. To je, izvesno, moguce, ali je isto tako
dubiozno da li bi nekakav supranacionalni sud posteno sudio o tim
istima zlocinima jer bi i on bio u funkcji interesa nekih drzava.
Najbolji primer za to je upravo Haski tribunal. Formirale su ga velike
sile da sudi malim zemljama, on sudi u njihovom interesu, jer ga one i
finansiraju, a one ga jos koriste kao orudje pritisaka i iznuda Potpuno
je, dakle, politicki funkcionalizovan. Jasno je da takav sud tesko moze
da bude neprikosnoven, objektivan, i nepristrasan, odnosno van vakog
uticaja bilo kojih politickih ili drugih faktora. Samim tim on ne moze
odgovorili svom zadatku.. Tako bi bilo i sa svakim slicnim sudom, ako
bi pokusao biti supranacionalan.
Potom, cesto se legitimnost Haskog suda trazi i u paraleli sa
Nirneberskom procesom. I ovo je dubiozno pitanje. Sud u Nirnbergu je
bio vojni, cetiri zemlje pobednice u II svetkom ratu su ga osnovale i
vodile, a osudjeni su generali porazene strane. Dakle, niti je bio
medjunarodni, u pravom smislu reci, niti je bio univerzalnog karaktera.
Pored toga, ako se sve sabere sta je tamo radjeno, najveci greh
optuzenih bio je sto su ugrozili mir i zapoceli rat, odnosno
medjunarodni sukob drzava. Ako bi se ta logika prenela i na Hag, onda
bi na optuzenickoj klupi morale biti SAD i njeni saveznici, koji su
napali suverenu zemlju - Jugoslaviju, a ne strane u gradjanskom, dakle,
unutrasnjem sukobu, koji nije ugrozio svetski mir niti je predstavljao
ikakvu agresiju. Upravo zbog ovih cinjenica vec spomenuti toboznji
eksperti iz sve snage zele da ubede svet da je na prostoru bivse SFRJ
bio medjunarodni sukob, iako je i pticama jasno da nije. I na kraju,
vezano za Nirnberg- tamo su optuzbe i kazne bile izrecene u ime cetiri
zemlje ucesnice, odnosno njihovih zakonodavstava, a ne u ime nekakve
medjunarodne zajednice. Dakle, u Nirnbergu je na vise nacina afirmisan
suverenitet drzava, dok se u Hagu - suprotno tome - on ponistava. I
kada je vec rec o suverenitetu, I tu treba imati jasan stav. Ili ga ima
ili ga nema. Ako jedna drzava sudi svojim ili stranim gradjanima za
zlocine ucinjene na svojoj teritoriji ili van nje, ona ispoljava svoj
suverenitet. Ako joj to pravo oduzme neki supranacionalni sud, onda ga
nema. To pravo suvereniteta prelazi na taj supranacionalni sud jer ga
on uzima od nacionalnog suda. Da bi sud bio suveren iza njega mi morala
stojati drzava ili vise drzava kroz pravno regulisane medjusobne
odnose. Za tako nesto moralo bi imati osnova, dakle, u medjunarodnim
dokumentima, medjunarodnim i nacionalnim zakonima, odnosno morala bi
postojati nekakva svetska vlada, na ovaj ili onaj nacin oformljena, a
nje za sada nema. Toga svega nema kada je u pitanju Haski sud. On je
osnovan odlukom Saveta Bezbednosti OUN, njegovo postojanje nije
ratifikovala nijedna drzava, pravo da on sudi nije ratifikovano u
parlamentima nijedne zemlje cijim se gradjanima sudi, itd.
Dakle, sud je ocito politicki instrument SAD i njenih satelita usmeren
protiv politickih protivnika i sluzi njihovim interesima.
Ako je to tako, onda se ne treba cuditi svemu sto se u njemu i oko
njega dogadja, ali to zato treba maksimalno osuditi, i ne samo to, vec
tu osudu treba stalno i neprekidno ponavljati, sve dok ne postane
ocigledna i jasna svima. Na zalost, i mediji su funkcionalizovani,
vlade malih zemalja zaplasene i ucenjene, nevladine organizacije su deo
establismenta velikih sila. Zato je ovaj skup dobrodosao da se bar
negde cuje i nesto istinito o ovom sudu, kao delu ukupnog
militaristickog hegemonizma SAD i njenih satelita i kao svedocanstvo
vremena bespravlja i sile u kojem zivimo.

Da: ICDSM Italia
Data: Lun 21 Giu 2004 11:01:18 Europe/Rome
A: icdsm-italia @ yahoogroups.com
Oggetto: [icdsm-italia] Il discorso di Campo dei Merli


(srpskohrvatski / english / deutsch / francais / italiano)


*** ITALIANO ***

TESTO DEL DISCORSO DI SLOBODAN MILOSEVIC
tenuto dinanzi ad un milione di persone convenute a Gazimestan, nella 
piana di Campo dei Merli ("Kosovo Polje") il 28/6/1989, nel 
seicentesimo anniversario della omonima battaglia.

Fonte: National Technical Information Service, Dept. of Commerce, USA
Traduzione a cura del Coordinamento Romano per la Jugoslavia, 1999

Vedi anche:
Un documento eccezionale: la REGISTRAZIONE AUDIO/VIDEO di quello che 
Milosevic ha veramente detto il 28 giugno 1989 sulla piana di 
Gazimestan (Kosovo Polje)
http://resistance.chiffonrouge.org/IMG/ram/doc-7.ram

Slobodan Milosevic:

  Circostanze sociali hanno fatto si che questo grande seicentesimo
  anniversario della battaglia di Kosovo Polje abbia luogo in un
  anno in cui la Serbia, dopo molti anni, dopo molte decadi, ha
  riottenuto la sua integrita' statale, nazionale, e spirituale
  [si riferisce alla abrogazione della "autonomia speciale", in
  vigore nella regione del Kosovo dal 1974, che le garantiva uno
  status di settima Repubblica jugoslava "de facto"; n.d.crj].
  Percio' non e' difficile per noi oggi rispondere alla vecchia
  domanda: come ci porremo davanti a Milos [Milos Obilic,
  leggendario eroe della battaglia del Kosovo; n.d.crj]. Guardando a
  tutto il corso della storia e della vita sembra che la Serbia abbia,
  proprio in questo anno, nel 1989, riottenuto il suo Stato e la sua
  dignita' e percio' che abbia celebrato un evento del passato
  remoto che ha un grande significato storico e simbolico per il
  suo futuro.

  * La Liberazione come carattere proprio della Serbia

  Oggi come oggi e' difficile dire quale sia la verita' storica
  sulla battaglia del Kosovo e cosa sia solo leggenda. Oggi
  come oggi questo non ha piu' importanza. Oppressa dalla
  sofferenza e piena di fiducia, la popolazione era solita
  rievocare e dimenticare, come in fondo tutte le popolazioni
  del mondo fanno, e si vergognava del tradimento e glorificava
  l'eroismo. Percio' e' difficile dire oggi se la battaglia del
  Kosovo fu una sconfitta o una vittoria per la gente serba,
  se grazie ad essa piombo' nella schiavitu' o se ne sottrasse
  [lo smembramento del regno di Serbia come Stato avvenne infatti
  solo settanta anni dopo; n.d.crj].
  Le risposte a queste domande saranne sempre cercate dalla scienza e
  dal popolo. Quello che e' stato certo attraverso i secoli fino al
  nostro tempo e' che la discordia si abbatte' sul Kosovo seicento
  anni fa. Se perdemmo la battaglia, non deve essere stato solamente
  il risultato della superiorita' sociale e del vantaggio militare
  dell'Impero Ottomano, ma anche della tragica divisione nella
  leadership dello Stato serbo a quel tempo. In quel lontano 1389,
  l'Impero Ottomano non fu solamente piu' forte di quello dei serbi
  ma ebbe anche una sorte migliore che non il regno serbo.

  La mancanza di unita' ed il tradimento in Kosovo continueranno ad
  accompagnare il popolo serbo come un destino diabolico per tutto
  il corso della sua storia [non a caso le "quattro esse"
  cirilliche della bandiera tradizionale serba significano "Samo
  Sloga Srbe Spasava", ovvero "solo la concordia salvera' i serbi";
  n.d.crj]. Persino nell'ultima guerra, questa mancanza di unita'
  ed il tradimento hanno gettato il popolo serbo e la Serbia in una
  agonia, le conseguenze della quale in senso storico e morale hanno
  sorpassato l'aggressione fascista [Milosevic si riferisce
  evidentemente al patto sottoscritto dal governo Cvetkovic-Macek con
  i nazisti, e forse anche al governo collaborazionista di Nedic
  ed alla alleanza dei cetnici con il nazismo tedesco dopo la
  capitolazione dell'Italia, in funzione anticomunista; n.d.crj].

  Anche in seguito, quando fu messa in piedi la Jugoslavia socialista,
  in questo nuovo Stato la leadership serba continuava ad essere
  divisa, disposta al compromesso a detrimento del suo stesso
  popolo. Le concessioni che molti leaders serbi fecero a spese del
  loro popolo non erano storicamemte ne' eticamente accettabili
  per alcuna nazione del mondo [si riferisce evidentemente alla
  strutturazione della Serbia in Repubblica con due regione autonome
  con diritto di veto, quasi Repubbliche a se' stanti; n.d.crj],
  specialmente perche' i serbi non hanno mai fatto guerra di conquista
  o sfruttato altri nel corso della loro storia. Il loro essere
  nazionale e storico e' stato di carattere liberatorio durante tutti
  i secoli e nel corso di entrambe le guerre mondiali, cosi' come
  oggi. Hanno liberato se' stessi e quando hanno potuto hanno anche
  aiutato altri a liberarsi. Il fatto che in questa regione siano
  una nazionalita' maggioritaria non e' un peccato od una colpa dei
  serbi: questo e' un vantaggio che essi non hanno usato contro
  altri, ma devo dire che qui, in questo grande, leggendario Campo
  dei Merli, i serbi non hanno usato il vantaggio di essere grandi
  neppure a loro beneficio.

  A causa dei loro leaders e dei loro uomini politici e di una
  mentalita' succube si sentivano colpevoli dinanzi a loro stessi
  ed agli altri. Questa situazione e' durata per decenni, e' durata
  per anni, e ci ritroviamo adesso a Campo dei Merli a dire che le
  cose ora stanno diversamente.

  * L'unita' rendera' possibile la prosperita'

  La divisione tra i politici serbi ha nuociuto alla Serbia, e la
  loro inferiorita' l'ha umiliata. Percio', nessun posto in Serbia
  e' piu' adeguato per affermare questo della piana del Kosovo, nessun
  posto in Serbia e' piu' adeguato della piana del Kosovo per dire
  che l'unita' in Serbia portera' la prosperita' al popolo serbo in
  Serbia ed a ciascuno dei cittadini della Serbia, indipendentemente
  dalla sua nazionalita' o dal credo religioso.

  La Serbia oggi e' unita e pari alle altre repubbliche ed e'
  pronta a fare ogni cosa per migliorare la sua posizione economica
  e sociale, e quella dei suoi cittadini. Se c'e' unita', cooperazione
  e serieta', si riuscira' nell'intento. Ecco perche' l'ottimismo
  che e' oggi in larga misura presente in Serbia, riguardo al futuro,
  e' realistico, anche perche' e' basato sulla liberta' che rende
  possibile a tutta la popolazione di esprimere le sue capacita'
  positive, creative ed umane, allo scopo di migliorare la vita
  sociale e personale.

  In Serbia non hanno mai vissuto solamente i serbi. Oggi, piu'
  che nel passato, pure componenti di altri popoli e nazionalita'
  ci vivono. Questo non e' uno svantaggio per la Serbia. Io sono
  assolutamente convinto che questo e' un vantaggio. La composizione
  nazionale di quasi tutti i paesi del mondo oggi, e soprattutto
  di quelli sviluppati, si e' andata trasformando in questa
  direzione. Cittadini di diverse nazionalita', religioni, e razze
  sempre piu' spesso e con sempre maggior successo vivono insieme.

  In particolare il socialismo, che e' una societa' democratica
  progressista e giusta, non dovrebbe consentire alle genti di essere
  divise sotto il profilo nazionale o sotto quelo religioso. Le sole
  differenze che uno potrebbe e dovrebbe consentire nel socialismo
  sono tra quelli che lavorano sodo ed i fannulloni, ovvero tra
  gli onesti ed i disonesti. Percio', tutte le persone che in Serbia
  vivono del loro lavoro, onestamente, rispettando le altre
  persone e le altre nazionalita', vivono nella loro Repubblica.

  * Le drammatiche divisioni nazionali

  Dopotutto, l'intero nostro paese dovrebbe essere fondato sulla base
  di questi principi. La Jugoslavia e' una comunita' multinazionale
  e puo' sopravvivere solo alle condizioni della eguaglianza piena
  per tutte le nazioni che ci vivono.

  La crisi che ha colpito la Jugoslavia ha portato con se' divisioni
  nazionali, ma anche sociali, culturali, religiose e molte altre,
  meno importanti. Tra queste divisioni, quelle nazionalistiche hanno
  dimostrato di essere le piu' drammatiche. Risolverle rendera' piu'
  semplice rimuovere altre divisioni e mitigare le conseguenze che
  esse hanno creato.

  Da quando esistono le comunita' multinazionali, il loro punto
  debole e' sempre stato nei rapporti tra le varie nazionalita'.
  La minaccia e' che ad un certo punto emerga l'interrogativo se
  una nazione sia messa in pericolo dalle altre - e questo puo' dare
  il via ad una ondata di sospetti, di accuse, e di intolleranza,
  una ondata che necessariamente cresce e si arresta con difficolta'.
  Questa minaccia e' stata appesa come una spada sulle nostre teste
  per tutto il tempo. Nemici interni ed esterni delle comunita'
  multinazionali sono coscienti di questo e percio' organizzano la
  loro attivita' contro le societa' multinazionali, soprattutto
  fomentando i conflitti nazionali. A questo punto, noi qui in
  Jugoslavia ci comportiamo come se non avessimo mai avuto una
  esperienza del genere e come se nel nostro passato recente e
  remoto non avessimo mai vissuto la peggiore tragedia, in tema
  di conflitti nazionali, che una societa' possa mai vivere ed a
  cui possa mai sopravvivere.

  Rapporti equi ed armoniosi tra i popoli jugoslavi sono una
  condizione necessaria per l'esistenza della Jugoslavia e perche'
  essa trovi la sua via d'uscita dalla crisi, ed in particolare
  essi sono condizione necessaria per la sua prosperita' economica e
  sociale. A questo riguardo la Jugoslavia non si pone al di fuori
  del contesto sociale del mondo contemporaneo, in particolare
  di quello sviluppato. Questo mondo e' sempre piu' contrassegnato
  dalla tolleranza tra nazioni, dalla cooperazione tra nazioni, ed
  anche dalla eguaglianza tra nazioni. Il moderno sviluppo economico
  e tecnologico, ed anche quello politico e culturale, hanno condotto
  i vari popoli l'uno verso l'altro, rendendoli interdipendenti e
  sempre piu' paritari. Popoli eguali ed uniti tra loro possono
  soprattutto diventare parte della civilta' verso cui si dirige
  il genere umano. Se noi non possiamo essere alla testa della
  colonna che guida la suddetta civilta', sicuramente non c'e' nessuna
  ragione nemmeno per rimanere in fondo.

  Ai tempi di questa famosa battaglia combattuta nel Kosovo, le
  genti guardavano alle stelle attendendosi aiuto da loro. Adesso,
  sei secoli dopo, essi guardano ancora le stelle, in attesa di
  conquistarle. Nel primo caso, potevano ancora permettersi di
  essere disuniti e di coltivare odio e tradimento perche' vivevano
  in mondi piu' piccoli, solo poco legati tra loro. Adesso, come
  abitanti di questo pianeta, non possono conquistare nemmeno il
  loro stesso pianeta se non sono uniti, per non parlare degli altri
  pianeti, a meno che non vivano in mutua armonia e solidarieta'.

  Percio', le parole dedicate all'unita', alla solidarieta', alla
  cooperazione tra le genti non hanno significato piu' grande in
  alcun luogo della nostra terra natia di quello che hanno qui,
  sul campo del Kosovo, che e' simbolo di divisione e di tradimento.

  Nella memoria del popolo serbo, questa disunione fu decisiva nel
  causare la perdita della battaglia e nell'arrecare il destino che
  che gravo' sulla Serbia per ben sei secoli.

  Ma se pure da un punto di vista storico le cose non andarono cosi',
  rimane certo che il popolo considero' la divisione come il
  suo peggior flagello. Percio' e' un obbligo per il popolo
  rimuovere le divisioni, cosi' da potersi proteggere dalle sconfitte,
  dai fallimenti, e dalla sfiducia nel futuro.

  * L'unita' riporta la dignita'

  Quest'anno il popolo serbo ha compreso la necessita' della
  mutua armonia come condizione indispensabile per la sua vita
  presente e gli sviluppi futuri.

  Io sono convinto che questa coscienza dell'armonia e dell'unita'
  rendera' possibile alla Serbia non solo di funzionare in quanto
  Stato ma di funzionare bene. Percio' io credo che abbia senso
  dirlo qui, in Kosovo, dove quella divisione un tempo fece precipitare
  la Serbia tragicamente all'indietro di secoli, mettendola a
  repentaglio, e dove l'unita' rinnovata puo' farla avanzare e
  farle riacquistare dignita'. Questa coscienza dei reciproci rapporti
  costituisce una necessita' elementare anche per la Jugoslavia,
  perche' il suo destino e' nelle mani unite di tutti i suoi popoli.

  L'eroismo del Kosovo ha ispirato la nostra creativita' per sei
  secoli, ed ha nutrito il nostro orgoglio e non ci consente di
  dimenticare che un tempo fummo un'esercito grande, coraggioso,
  ed orgoglioso, uno dei pochi che non si potevano vincere nemmeno
  nella sconfitta.

  Sei secoli dopo, adesso, noi veniamo nuovamente impegnati in
  battaglie e dobbiamo affrontare battaglie. Non sono battaglie
  armate, benche' queste non si possano ancora escludere.
  Tuttavia, indipendentemente dal tipo di battaglie, nessuna di esse
  puo' essere vinta senza determinazione, coraggio, e sacrificio,
  senza le qualita' nobili che erano presenti qui sul campo del
  Kosovo nei tempi andati. La nostra battaglia principale adesso
  riguarda il raggiungimento della prosperita' economica, politica,
  culturale, e sociale in genere, perche' si trovi un approccio piu'
  veloce ed efficace verso la civilta' nella quale la gente vivra'
  nel XXImo secolo. Per questa battaglia noi abbiamo sicuramente
  bisogno di eroismo, naturalmente un eroismo di un tipo un po'
  diverso; ma quel coraggio senza il quale non si ottiene
  niente di serio e di grande resta resta immutato e resta
  assolutamente necessario.

  Sei secoli fa, la Serbia si e' eroicamente difesa sul campo del
  Kosovo, ma ha anche difeso l'Europa. A quel tempo la Serbia era
  il bastione a difesa della cultura, della religione, e della
  societa' europea in generale. Percio' oggi ci sembra non solo
  ingiusto, ma persino antistorico e del tutto assurdo parlare
  della appartenenza della Serbia all'Europa. La Serbia e' stata
  una parte dell'Europa incessantemente, ed ora tanto quanto nel
  passato, ovviamente nella sua maniera specifica, ma in una
  maniera che non l'ha mai privata di dignita' in senso storico.
  E' con questo spirito che noi ci accingiamo adesso a costruire una
  societa' ricca e democratica, contribuendo cosi' alla prosperita'
  di questa bella terra, questa terra che ingiustamente soffre,
  ma contribuendo anche agli sforzi di tutti i popoli della nostra
  era lanciati verso il progresso, sforzi che essi compiono per un
  mondo migliore e piu' felice.

  Che la memoria dell'eroismo del Kosovo viva in eterno!
  Viva la Serbia!
  Viva la Jugoslavia!
  Viva la pace e la fratellanza tra i popoli!


*** SRPSKOHRVATSKI ***

Slobodan Milosevic na Gazimestanu, 28/6/1989:


Na ovom mestu u srcu Srbije, na Kosovu Polju, pre sest vekova,
pre punih 600-na godina dogodila se jedna od najvecih bitaka
onoga doba. Kao i sve velike dogadjaje i taj prate mnoga pitanja
i tajne, on je predmet neprekidnog naucnog istrazivanja i obicne
narodne radoznalosti.
Sticajem drustvenih okolnosti ovaj veliki seststogodisnji jubilej
Kosovske bitke dogodio se u godini u kojoj je Srbija, posle
mnogo godina, posle mnogo decenija, povratila svoj drzavni,
nacionalni i duhovni integritet. Nije nam, prema tome danas, tesko
da odgovorimo na ono staro pitanje: - sa cim cemo pred Milosa.
Igrom istorije i zivota izgleda kao da je Srbija bas ove 1989.
godine povratila svoju drzavu i svoje dostojanstvo da bi tako
proslavila istorijski dogadjaj iz daleke proslosti koji je imao
veliki istorijski i simbolicki znacaj za njenu buducnost.
Danas je tesko reci sta je u Kosovskoj bitci istorijska istina, a sta
legenda. Danas to vise nije ni vazno. Narod je pamtio i zaboravljao
pritisnut bolom i ispunjen nadom. Kao uostalom i svaki narod na
svetu. Stideo se izdajstva, velicao junastvo. Zato je danas tesko reci
da li je Kosovska bitka poraz ili pobeda Srpskog naroda, da li smo
zahvaljujuci njoj pali u ropstvo, ili smo zahvaljujuci  njoj u tom
ropstvu preziveli.
Odgovore na ta pitanja trazice nauka i narod neprekidno. Ono
sto je izvesno, kroz sve ove vekove iza nas, je da nas je na Kosovu
pre 600 godina zadesila  nesloga. Ako smo izgubili butku, onda to
nije bio samo rezultat drustvene superiornosti i oruzane prednosti
Osmanlijskog carstva, vec i tragicne  nesloge u vrhu sprske drzave.
Tada, te daleke 1389. Osmanlijsko carstvo nije samo bilo jace
od Srpskog, ono je bilo i srecnije od  Srpskog carstva.
Nesloga i izdaja na Kosovu pratice dalje srpski narod kao zla kob
kroz citavu njegovu istoriju. I u poslednjem ratu ta nesloga i ta
izdaja uveli su srpski narod i Srbiju u agoniju cije su posledice
u istorijskom i moralnom smislu prevazilazile fastisticku agresiju.
Pa i kasnije kada je formirana Socijalisticka Jugoslavija, srpski
vrh je u toj novoj zemlji ostao podeljen, sklon kompromisima na
stetu sopstvenog naroda. Ustupke koje su mnogi srpski rukovodioci
pravili na racun svog naroda,  ni istorijski, ni eticki, ne bi mogao
da prihvati ni jedan narod na svetu.  Pogotovo sto Srbi kroz citavu
svoju istoriju nisu nikada osvajali i eksploatisali druge. Njihovo
nacionalno i istorijsko bice kroz citavu istoriju i kroz dva svetska 
rata
kao i danas je - oslobodilacko.
Oslobadjali su vecito sebe i kad su bili u prilici, pomagali su drugima
da se oslobode. A to sto su u ovim prostorima veliki narod, nije
nikakav srpski greh, ni sramota. To je prednost, koju oni nisu koristili
protiv drugih. Ali moram da kazem ovde na ovom velikom,
legendarnom polju Kosovu, da Srbi tu prednost sto su veliki, nisu
nikada koristili ni za sebe.
Zaslugom svojih vodja i politicara i njihovog vazalnog mentaliteta
cak su se zbog toga osecali krivim pred drugima, pa i pred sobom.
Tako je bilo decenijama, godinama. Evo nas danas na Kosovu Polju
da kazemo - da vise nije tako.
Nesloga srpskih politicara unazadjivala je Srbiju, a njihova
inferiornost ponizavala je Srbiju. Nema zato u Srbiji pogodnijeg
mesta od Kosova Polja da se to kaze. I nema zato u Srbiji pogodnijeg
mesta, od Kosova Polja, da se kaze da ce sloga u Srbiji omoguciti
prosperitet i srpskom narodu i Srbiji i svakom njenom gradjaninu,
bez obzira na nacionalnu ili versku pripadnost.
Srbija je danas jedinstvena, ravnopravna sa drugim republikama i
spremna da ucini sve da poboljsa materijalni i drustveni zivot svih
svojih gradjana. Ako bude sloge, saradnje i ozbiljnosti, ona ce u tome
i uspeti.
Zato je optimizam koji je danas u prilicnoj meri prisutan u Srbiji u
pogledu buducih dana, realan utoliko, sto se zasniva na slobodi
koja omougcava svim ljudima da izraze svoje pozitivne, stvaralacke,
humane sposobnosti za unapredjenje drustvenog i sopstvenog zivota.
U Srbiji nikada nisu ziveli samo Srbi. Danas u njoj vise nego pre,
zive gradjani drugih naroda i narodnosti. To nije hendikep za Srbiju.
Iskreno sam uveren da je to njena prednost. U tom smislu se menja
nacionalni sastav gotovo svih, a  narocito razvijenih zemalja
savremenog sveta. Sve vise i sve uspesnije zajedno zive gradjani
raznih nacionalnosti, raznih vera i rasa.
Socijalizam kao progresivno i pravedno demokratsko drustvo,
pogotovo ne bi smelo da dopusti da se ljudi dele nacionalno i
verski. Jedine razlike koje se u socijalizmu mogu da dopuste i treba
da dopuste su izmedju radnih i neradnih, izmedju postenih i
nepostenih. Zato su svi koji u Srbiji zive od svog rada, posteno,
postujuci druge ljude i druge narode, - u svojoj Republici.
Uostalom, na tim osnovama treba da bude uredjena citava nasa
zemlja. Jugoslavija je visenacionalna zajednica i ona moze da
opstane samo u uslovima potpune ravnopravnosti svih nacija koje
u njoj zive.
Kriza koja je pogodila Jugoslaviju dovela je do nacionalnih, ali i
do socijalnih, kulturnih, verskih i mnogih drugih manje vaznih
podela. Medju svim tim podelama, kao najdramaticnije su se
pokazale nacionalne podele.
Njihovo otklanjanje olaksace otklanjanje drugih podela i ublaziti
posledice koje su te druge podele izazvale.
Otkad postoje visenacionalne zajednice, njihova slaba tacka su
odnosi koji se izmedju razlicitih nacija uspostavljaju. Kao mac nad
njihovim glavama, prisutna je neprekidna pretnja da se jednog
dana pokrene pitanje ugrozenosti jedne nacije od drugih i time
pokrene talas sumnji, optuzbi i netrpeljivosti koji po pravilu raste
i tesko se zaustavlja. To unutrasnji i spoljni neprijatelji takvih
zajednica znaju i zato svoju aktivnost protiv visenacionalnih
drustava uglavnom organizuju na podsticanje nacionalnih
sukoba. U ovom trenutku, mi u Jugoslaviji se ponasamo kao da
nam to iskustvo uopste nije poznato. I kao da u sopstvenoj, i daljoj
i blizoj proslosti nismo iskusili svu tragicnost nacionalnih sukoba,
koje jedno drustvo moze da dozivi, a da ipak opstane.
Ravnopravni i slozeni odnosi medju jugoslovenskim narodima su
neophodan uslov za opstanak Jugoslavije, za njen izlazak iz krize,
i pogotovo neophodan uslov za njen ekonomski i drustveni prosperitet.
Time se Jugoslavija ne izdvaja iz socijalnog ambijenta savremenog,
a pogotovo razvijenog sveta. Taj svet sve vise obelezava nacionalna
trpeljivost, nacionalna saradnja, pa cak i nacionalna ravnopravnost.
Savremeni ekonomski i tehnoloski, ali i politicki i kulturni razvoj
upucuje razne narode jedne na druge, cini ih medjusobno zavisnim
i sve vise i medjusobno ravnopravnim. U civilizaciju ka kojoj se
krece covecanstvo, mogu zakoraciti pre svega ravnopravni i
ujedinjeni ljudi. Ako ne mozemo da budemo na celu puta u takvu
civilizaciju, ne treba sigurno da budemo ni na njegovom zacelju.
U vreme kada se odigrala ova znamenita istorijska bitka na Kosovu,
ljudi su bili zagledani u zvezde cekajuci od njih pomoc. Danas,
sest vekova kasnije, ponovo su zagledani u zvezde, cekajuci da
ih osvoje. Prvi put su mogli da dopuste sebi razjedinjenost, mrznju,
izdaju, jer su ziveli u manjim, medjusobno slabo povezanim
svetovima. Danas kao stanovnici planete, razjedinjeni, ne mogu
osvojiti ni svoju planetu, a kamoli  druge planete, ukoliko ne
budu medjusobno slozni i solidarni.
Zato mozda nigde na tlu nase domovine nemaju toliko smisla reci
posvecene slozi, solidarnosti i saradnji medju ljudima koliko imaju
ovde, na Kosovu Polju, koje je simbol  nesloge i izdaje.
U pamcenju sprskog naroda ta nesloga je bila presudna za
gubitak bitke i za zlu sudbinu koju je Srbija podnela punih pet vekova.
Pa cak i ako sa istorijske tacke gledista ne bi bilo tako, ostaje
izvesnost da je narod svoju neslogu doziveo kao svoju  najvecu
nesrecu. I obaveza naroda je zato da je sam otkloni da bi sebe
ubuduce zastitio od poraza, neuspeha i stagnacija.
Srpski narod je ove godine postao svestan nuznosti svoje
medjusobne sloge kao neophodnog uslova za svoj sadasnji zivot
i dalji razvoj.
Uveren sam da ce ta svest o slozi i jedinstvu omoguciti Srbiji ne
samo da funkcionise kao drzava, vec da funkcionise kao uspesna
drzava. Zato i mislim da to ima smisla reci bas ovde na Kosovu
gde je nesloga jednom tragicno i za vekove unazadila i ugrozila
Srbiju i gde obnovljena sloga moze da je unapredi i da joj vrati
dostojanstvo. A takva svest o medjusobnim odnosima predstavlja
elementarnu nuznost i za Jugoslaviju. - Jer se njena sudbina
nalazi u zdruzenim rukama svih  njenih naroda.
Kosovska bitka sadrzi u sebi jos jedan veliki simbol. To je simbol
junastva. Njemu su posvecene pesme, igre, literatura i istorija.
Kosovsko junastvo vec sest vekova inspirise nase stvaralastvo,
hrani  nas ponos, ne da nam da zaboravimo da smo jednom bili
vojska velika, hrabra i ponosita, jedna od retkih koja je u gubitku
ostala neporazena.
Sest vekova kasnije, danas, opet smo u bitkama, i pred bitkama.
One nisu oruzane, mada i takve jos nisu iskljucene. Ali bez obzira
kakve da su, ove bitke se ne mogu dobiti bez odlucnosti, hrabrosti
i pozrtvovanosti. Bez tih dobrih osobina koje su onda davno bile
prisutne na Kosovu  Polju. Nasa glavna bitka danas odnosi se
na ostvarenje ekonomskog, politickog, kulturnog i uopste
drustvenog prosperiteta. Za brze i uspesnije priblizavanje civilizaciji
u kojoj ce ziveti ljudi u XXI veku. Za tu  nam je bitku pogotovo
potrebno junastvo. Razume se nesto dlrugacije. Ali ona srcanost
bez koje nista na svetu, ozbiljno i veliko, ne moze da se postigne,
ostaje nepromenjena. Ostaje vecno potrebna.
Pre sest vekova Srbija je ovde, na Kosovu Polju, junacki branila
sebe. Ali je branila i Evropu. Ona se tada nalazila na njenom
bedemu koji je stitio evropsku kulturu, religiju, evropsko drustvo
u celini. Zato danas izgleda ne samo  nepravedno vec i neistorijski
i sasvim apsurdno razgovarati o pripadnosti Srbije Evropi. Ona je
u njoj neprekidno, danas kao i pre.
Razume se, na svoj nacin. Ali takav koji je u istorijskom smislu nije
nikad lisio dostojanstva. U tom duhu mi danas nastojimo da
gradimo drustvo - bogato i demokratsko. I da tako doprinesemo
prosperitetu svoje lepe, i u ovom trenutku  nepravedno napacene
zemlje. Ali i da tako doprinesemo naporima svih progresivnih ljudi
naseg doba, koje oni cine za jedan novi, lepsi svet.

           Neka vecno zivi uspomena na kosovsko junastvo!
           Neka zivi Srbija!
           Neka zivi Jugoslavija!
           Neka zivi mir i bratstvo medju narodima!


Celi govor na formatu RealPlayer:
http://resistance.chiffonrouge.org/IMG/ram/doc-7.ram


*** ENGLISH ***

Speech by Slobodan Milosevich, delivered to an estimated 1 million 
people at the central celebration marking the 600th anniversary of the 
Battle of Kosovo, held at Gazimestan on 28 June, 1989:

http://www.icdsm.org/milosevic/kosovo.htm

A sensational document - FILE AUDIO: The full realmedia speech, a 
version of the RTS broadcast of that very day, an historical document.
The image is very compressed but the sound is OK:

http://resistance.chiffonrouge.org/IMG/ram/doc-7.ram


*** DEUTSCH ***

Milosevics Rede am 28. Juni 1989, zum 600. Jahrestag der Schlacht auf 
dem Amselfeld. Vollständiger Wortlaut im Vergleich zur verfälschenden 
Wiedergabe in der FAZ vom 28. Juni 1999

http://www.aikor.de/Artikel/rahasibu.htm

AUDIO/VIDEO AUFNAHME - Die datei:

http://resistance.chiffonrouge.org/IMG/ram/doc-7.ram


*** FRANCAIS ***

Ce que Milosevic a vraiment dit le 28/06/1989

http://resistance.chiffonrouge.org/
article.php3?id_article=111&var_recherche=Gazimestan

ou:  
http://www.lai-aib.org/lai/
article_lai.phtml ?section=A1ABBB&object_id=8476

Documents joints permettent de visualiser sous real-player le discours 
intégral et l'accueil des délégations:

http://resistance.chiffonrouge.org/IMG/ram/doc-7.ram


==========================
ICDSM - Sezione Italiana
c/o GAMADI, Via L. Da Vinci  27
00043 Ciampino (Roma)
tel/fax +39-06-4828957
email: icdsm-italia @ libero.it

Conto Corrente Postale numero 86557006
intestato ad Adolfo Amoroso, ROMA
causale: DIFESA MILOSEVIC

sito internet: http://www.pasti.org/linkmilo.htm

Voce jugoslava - Jugoslavenski glas


Svakog utorka, od 14,00 do 14,30 sati, na Radio Città Aperta,
i valu FM 88.9 za regiju "Lazio", emisija
"JUGOSLAVENSKI GLAS". 
Emisija je u direktnom prijenosu. Moze se pratiti  i preko 
Interneta:
http://www.radiocittaperta.it
Kratke intervencije na telefon (0039) 06 4393512.  Emisija je
dvojezicna,  po potrebi i vremenu na raspolaganju.
Podrzite taj slobodni i nezavisni glas, kupujuci knjige, video
kazete, brosure, koje imamo na raspolaganju. Pisite nam na
jugocoord @ tiscali.it, ili fax  +39 06 4828957.
Trazimo zainteresirane za usvajanje na daljinu, t.j. djacke
stipendije za djecu prognanika. Odazovite se.

 
Ogni martedì dalle ore 14,00 alle 14,30,  
"VOCE JUGOSLAVA"  
su Radio Città Aperta, FM 88.9 per il Lazio. La trasmissione si
può seguire, come del resto anche le altre della Radio,  via
Internet al sito:
http://www.radiocittaperta.it
La trasmissione è bilingue (a seconda del tempo disponibile e
della necessità) ed in diretta (brevi interventi allo 06 4393512).
Sostenete questa voce libera e indipendente acquistando
video cassette, libri, bollettini a nostra disposizione. Possibili
adozioni a distanza (borse di studio). Scriveteci all'indirizzo :
jugocoord @ tiscali.it, tel/fax 06 4828957. 


Program - programma  22.6.2004:

Dokumenti / documenti: Srebrenica

Kosmet (en francais)

1. Quelle est l'ampleur des destructions du patrimoine serbe au Kosovo
? (Liberation, 19/6/2004)
2. Témoignage : Je reviens du Kosovo
(par Frédéric Saillot, Balkans-Infos juin 2004)
3. Sombre bataille pour le partage du butin
(Balkans-Info, juin 2004)


=== 1 ===

-------- Original Message --------
Subject:       [TV-STOP] Le Conseil de l'Europe évalue les dégâts au
Kosovo
Date:       Sat, 19 Jun 2004 16:21:42 +0200
From:       TV-STOP <tv-stop @ bluewin.ch>

Enfin, une reconnaissance "officielle" de la guerre de religion menée
au Kosovo contre les symboles du christianisme. On observera seulement,
dans ce compte rendu par ailleurs objectif, que les bâtiments classés
détruits en mars 2004 n'étaient pas "historiquement importants pour les
Serbes", mais d'une valeur culturelle et artistique universelle.
Dirait-on des églises décorées par Giotto qu'elles sont "importantes
pour les Italiens"?
Sur ce patrimoine artistique, voir le splendide livre illustré de Gojko
Subotic: "L'Art médiéval du Kosovo", éd. Desclée de Brouwer.
--

Extrait de
_http://www.liberation.fr/imprimer.php?Article=216695_ :

*_Monde_*

La question du jour... Mikhaël de Thyse, du Conseil de l'Europe (1)

Quelle est l'ampleur des destructions du patrimoine serbe au Kosovo ?

Par Arnaud VAULERIN
samedi 19 juin 2004

(1) Expert de la Direction de la culture et du patrimoine, de retour du
Kosovo.

près les émeutes des 17-19 mars (19 morts et 600 blessés, ndlr), 35
monuments orthodoxes ont été totalement détruits ou endommagés, selon
la liste fournie par les institutions du Kosovo. Seize étaient classés,
notamment des bâtiments historiquement importants pour les Serbes. Je
pense à l'église Bogorodica Ljeviska, à Prizren (XI et XIVe siècles).
L'ensemble menace de s'écrouler. Des ouvertures ont été faites dans les
murs. On s'est acharné à coups de marteau sur les fresques. Le tout a
été incendié. C'est pire et plus préoccupant pour le monastère
Saint-Archange : les logements des moines ont été détruits, les restes
archéologiques abîmés. Ce chantier sera l'un des plus coûteux. Ces
monuments ont été plus sévèrement atteints car ils se trouvaient dans
le centre-ville de Prizren, où il ne reste plus rien des maisons
anciennes du quartier serbe. Mais on constate des destructions
similaires au monastère de Deric, (XIVe siècle, centre de la région),
dans des chapelles avec des fresques remarquables. A travers cette
campagne de
délire et de vandalisme organisés, il y a la volonté de nier le droit
de la communauté serbe à rester sur cette terre. C'est flagrant.
Maintenant, et après la destruction de plus de 150 lieux de culte
depuis 1999 (date de la mise sous tutelle de la région par l'ONU et les
forces de l'Otan, ndlr), il faut sécuriser les lieux pour empêcher de
nouvelles destructions et des accidents de personnes. Les experts ont
identifié des actions immédiates : consolidation et nettoyage contrôlé,
car il ne s'agit pas d'envoyer des bulldozers. Ce qui peut être sauvé
doit l'être
avant l'hiver. Ensuite, des travaux de grande ampleur pourront être
entrepris. Dix millions d'euros ont été débloqués et une bonne part
sera supportée par l'Assemblée du Kosovo. On doit restaurer tout ce qui
peut l'être car il faut donner un signal fort à la communauté serbe du
Kosovo.

_http://www.liberation.fr/page.php?Article=216695_

_© Libération_

-- 
TV-STOP
Surveillance des aberrations médiatiques.
Abonnement, désabonnement : écrire à _tv-stop@..._
--


=== 2 ===

Date : Sun, 20 Jun 2004 14:12:20 +0200
De : "Roland Marounek"
A: alerte_otan @ yahoogroupes.fr
Objet : [alerte_otan] 'Je reviens du Kosovo'

Témoignage : Je reviens du Kosovo
par Frédéric Saillot

Balkans-Infos juin 2004

Au moment des émeutes de mars - favorisées par la façon dont la presse
locale présente la noyade dans l'Ibar de trois jeunes Albanais, et
précédées d'une montée de la tension depuis le 11 mars avec des
violences anti-Serbes au sud de Pristina - Rémy Ourdan, journaliste au
Monde, fait porter dans le n° du 19 mars la responsabilité des
événements au contingent français de la KFOR. "A l'arrivée des soldats
français de l'OTAN, en juin 1999, écrit-il, une bande d'une centaine de
Serbes gardait le pont sur l'Ibar. Il y avait là de petits chefs
paramilitaires et des hommes de la police spéciale de Belgrade, des
gaillards qui demandèrent au bataillon français de protéger le quartier
nord de la ville de l'invasion albanaise', c'est-à-dire des foules
d'Albanais rentrant dans leurs maisons après trois mois d'exil forcé. A
leur grande surprise et à la stupéfaction des Albanais, un colonel
français accepta. Les soldats de Paris devinrent les 'gardiens du
pont'. Le problème de Mitrovica était né. "Je décide d'aller sur place
pour y voir plus clair.

A mon arrivée là-bas le 4 avril, au terme de trois jours de voyage, la
situation à Mitrovica m'apparaît d'emblée très différente de la
présentation polémique qu'en fait Ourdan. Des Albanais y vivent du côté
serbe. Dans trois tours au bord de la rive nord et dans le quartier
résidentiel qui se trouve sur les hauteurs de la ville, que les
Français de la KFOR appellent "Montmartre" et où ils cohabitent en
bonne entente avec les Serbes. Des Bosniaques aussi occupent tout un
quartier, la "petite Bosnie", sur la rive nord, entre le pont
"Austerlitz" et le pont "Cambronne", plus en aval. Des Roms enfin, dont
personne ne parle jamais, qui vivent depuis cinq ans dans le camp de
Jitkovac, dans des conditions de précarité terribles, à côté de
Svetchan, la banlieue industrielle de Mitrovica où se trouvent les
installations sinistrées de la grande usine de traitement des minéraux,
ou plus au nord dans celui de Leposavic, commune administrée par les
Serbes, installé dans d'anciens hangars.

Un interprète de la KFOR m'explique même que les fameux "gardiens du
pont" serbes, ont gardé "Montmartre" d'éventuelles représailles pendant
les émeutes. J'y séjournerai quelques jours, accueilli par une famille
albanaise, qui vit une situation d'enclave dans l'enclave : ses
déplacements au sud se font par les véhicules de la KFOR ou de l'UN. La
réciproque n'est pas vraie au sud. Tous les Serbes en ont été chassés.
La dernière famille serbe à résider à Mitrovica sud était celle du
pope. Le presbytère et l'église ont flambé pendant les émeutes de mars.
Le quartier de maisons détruites sur la rive sud, à côté du stade, est
un quartier rom. Les Roms en ont été chassés en 99, puis leurs maisons
ont été progressivement pillées et détruites. La terre a été retournée
pour y trouver l'or qu'ils y auraient enfoui. Dans la périphérie de
Pristina, de Kosovo Polje à Gracanica, dans les petits villages serbes,
on trouve des commerçants albanais qui vivent en bonne entente, et des
Roms, dont les maisons ont été également pillées, (certaines, selon un
témoin, cette fois-ci par des Serbes), et qui s'y sont réinstallés. Ils
viennent souvent de Pristina, où le quartier des maisons serbes et
roms, dans la vieille ville, derrière les mosquées, a été entièrement
détruit. Un témoin nous a montré la maison où sa sour a été pendue en
99. Le monastère de Gracanica accueille une quarantaine de réfugiés des
villages alentours et de la ville d'Obilic où se trouve la centrale
thermique. Une centaine d'autres sont installés plus loin. Leurs
maisons ont été brûlées, ils n'ont plus rien, souffrent de maladies
graves, notamment de problèmes cardiaques. Un Serbe est mort brûlé dans
sa maison à Obilic, trois autres ont été massacrés. Les événements des
17 et 18 mars, aux dires des témoins dans différents points du Kosovo,
ont été d'une violence inimaginable. Un homme déjà âgé, à Gracanica m'a
dit ne pas comprendre pourquoi les Albanais en sont venus là. Son
village était moitié serbe moitié albanais. Ils allaient les uns chez
les autres et partageaient le pain et le sel. Mais tout cela est fini.
Il a enduré toute la période de 99 à maintenant, cinq années pendant
lesquelles il lui arrivait d'être battu par de jeunes Albanais sous les
yeux de la KFOR qui ne bougeait pas. Maintenant sa maison est brûlée,
il ne sait où aller, il y a trop de réfugiés partout, dans les enclaves
et au sud de la Serbie. Sa femme, qui porte sa douleur et une grave
maladie de cour avec une belle dignité, pense que plus rien n'est
possible désormais. A Prizren, nous avons vu le quartier serbe
entièrement détruit, brûlé. C'est d'autant plus impressionnant qu'il se
trouve exposé sur la colline qui domine la ville, autour d'une grande
église, incendiée elle aussi, probablement le siège de l'évêché du
Kosovo, transféré maintenant à Gracanica. Dans la ville une autre
église, est entièrement brûlée. Une autre, plus loin, avec son clocher,
a été conservée. Une église catholique ? La population albanaise nous a
fait bon accueil, à moi et au jeune Serbe qui, courageusement,
m'accompagnait et m'offrait ses services d'interprète. Elle déambulait,
calme et souriante, malgré le départ de toute une partie des habitants
et la destruction d'un quartier de la ville. Sur notre chemin nous
avons rencontré des Albanais heureux de pouvoir nous renseigner en
serbo-croate, langue qu'ils n'ont plus l'occasion de parler depuis
longtemps. A côté de Pec, les sours du monastère de la Patriarchie ont
reçu des menaces de mort par téléphone. Les habitants d'un village
voisin, Bjelo Polje, sur la colline dominant Pec, chassés en 99 de
leurs maisons détruites, étaient revenus, vingt-cinq familles, dans le
cadre du programme de réinstallation des réfugiés, se réinstaller et
reconstruire leurs habitations. Celles-ci ont de nouveau été détruites
le 17 mars dans des conditions de violence inimaginables.

Le porte-parole des institutions provisoires du gouvernement autonome
du Kosovo, Muhamet Hamiti, conseiller du président Rugova, m'a affirmé
que tout serait reconstruit d'ici décembre 2004: "Nous avons
reconstruit 120.000 maisons après 99, pourquoi n'en
reconstruirions-nous pas quelques centaines d'ici la fin de l'année?"
La crainte de circuler librement enferme les habitants du Kosovo dans
leurs enclaves, parfois limitées à leur jardin, comme chez mon hôte de
Mitrovica. Combien nous ont dit qu'ils vivaient comme en prison ! Ainsi
les moines du monastère de Decan, au nord de Pec, qui accueillent
également des réfugiés, et qui vivent cette situation depuis cinq ans.
L'après-99 a été marqué, de la part des instances internationales, par
une discrimination consciente et délibérée à rencontre des Serbes
restés au Kosovo, ainsi que des Roms, oubliés de tous. Il n'était pas
question d'entreprendre quelque démarche administrative que ce soit.
Les formulaires et documents, rédigés en anglais ou en albanais,
ignoraient le serbo-croate. Un récent changement dans la politique à
l'égard des minorités de la part de l'ONU et de l'Europe fait espérer
quelques progrés. Mais les organisations gouvernementales américaines:
US Aid. World Vision et autres Mercy Corps, gérant des crédits
considérables et pratiquant une politique violemment anti-Serbe et
ouvertement pro-albanaise, selon le manichéisme simpliste qui leur est
propre, font la pluie et le beau temps et gênent considérablement une
amélioration de la politique des internationaux et de l'Europe.

Le porte-parole du "pilier" Police-Justice de la mission internationale
nous a déclaré, au cours d'un entretien le 14 avril, que l'enquête
n'était pas terminée à propos de la mort des trois enfants albanais de
Cabra, noyés dans l'Ibar. Un observateur nous a déclaré que peu de
jours auparavant, des enfants serbes du village voisin de Zubin Potok,
sur la rive sud, avaient été tués sans qu'aucune enquête ait été faite.
Le survivant du drame de Cabra, selon le porte-parole, a été entendu
par des responsables de la police, mais, selon un autre observateur, il
aurait également eu un entretien à Mitrovica sud avec un responsable de
l'ex-UCK, avant de donner un témoignage selon lequel des Serbes
auraient lâché un chien sur les enfants. Ce qui est sûr, c'est que dans
le cadre d'une montée de la tension depuis le 11 mars, ce drame a été
exploité par des franges politisées et extrêmement bien organisées,
mobilisant des couches sensibles de la population, notamment des jeunes
désouvrés. Elles ont été favorisées en cela par la campagne des médias
locaux, largement financés par les crédits des organisations
gouvernementales américaines. Sur les assassinats de Serbes au sud de
Pristina, ayant entraîné des barrages sur la route menant à Skopje, le
porte parole du pilier Police-Justice est beaucoup moins disert. Ils
auraient été victimes d'agresseurs "non identifiés". Il me déclare que
par ailleurs les Serbes coopèrent peu aux enquêtes. Je lui demande si
leur manque de coopération n'est pas causé par la crainte d'éventuelles
représailles. Il en convient et parle de la difficulté de la protection
des témoins et de la loi du silence côté albanais. Mardi 11er avril,
invité par les villageois pour la fête du Saint patron et la
reconstruction du hall de leur église par la KFOR argentine, j'ai
constaté la destruction complète du village de Bjelo Polje, à côté de
Pec. Il se trouve à 50 m, en léger contrebas, du camp de la KFOR
italienne, qui n'a pas bougé. La cause de l'exaspération croissante
réside aussi dans la situation désastreuse de l'économie et un taux de
chômage qui touche la majorité de la population, source des dérives
mafieuses et des aventures politico-militaires. Interrogé à ce sujet,
le porte-parole de la Minuk à Mitrovica, Georges Kokouk, me renvoie à
un projet de l'ICG (International Crisis Group), un organisme
international au statut mal défini, dirigé par George Soros.

Consulté plus tard, le plan de développement de l'ICG se révélera daté
de 2001, rédigé en anglais, disponible en albanais, sans qu'aucune
référence soit faite à une version serbo-croate. Interrogé sur un
projet plus récent, le porte-parole me renvoie à un autre site
internet, l'ISE, qui se révélera être un service informatique
international, sans activité particulière au Kosovo. Un responsable
religieux orthodoxe m'a décrit la situation au moyen d'une inquiétante
métaphore. En intervenant au Kosovo, la communauté internationale
aurait traité un mal mineur dans lequel elle voyait la cause de la
maladie : l'arythmie cardiaque que représentait le régime de Milosevic.
Ce faisant, elle a ignoré le mal majeur qui attaquait l'organisme
traité : le cancer de la mafia, des trafics en tous genres et de
l'islamisme politique agissant en sous-main. L'arythmie cardiaque a été
soignée, cependant que l'organisme est en passe de mourir du cancer qui
ne s'arrêtera pas au Kosovo, mais gagnera toute l'Europe. La communauté
internationale a-t-elle suffisamment de crédit pour intervenir encore
sur la situation ? Une responsable internationale, en poste depuis cinq
ans au Kosovo, m'a dit son découragement après les émeutes de mars.
Pour elle, comme pour d'autres, elles ont été délibérées, destinées à
obtenir plus vite ce qui aurait pu l'être par la voie démocratique et
dans le respect des droits de chacun. Il est vrai que trop souvent les
fonctionnaires internationaux, formés dans les cocons des universités
et des grandes écoles, sont venus au Kosovo avec des a priori
idéologiques manichéens et une méconnaissance foncière de l'histoire et
de la réalité de cette région. Le responsable de l'agriculture à la
Minuk, en bon universitaire frotté à la marxologie, parle de
"l'exploitation" dont les albanophones auraient été l'objet "avant".
Une jeune femme fraîche émoulue de sciences-po, peu avare de
télescopages historiques, regrette qu'une "épuration" n'ait pas pu se
faire après 99 comme à la Libération en France. Ils vivent pour leur
grande majorité en vase clos, sans réel contact avec une population
locale dont ils ignorent les langues, partant se détendre tous les week
ends avec les cars de l'ONU sur les plages de Grèce ou du Monténégro.
Ce qui suffirait à les déconsidérer auprès d'une population qui
souffre. Ils se contentent, dans le pire des cas, de toucher des payes
considérables et n'agissent en aucune manière sur une situation qui
leur échappe, avant d'être bientôt remplacés dans la noria incessante
des internationaux.


=== 3 ===

Date : Sun, 20 Jun 2004 14:09:12 +0200
De : "Roland Marounek"
A: alerte_otan @ yahoogroupes.fr
Objet : [alerte_otan] Kosovo : Sombre bataille pour le partage du butin

Sombre bataille pour le partage du butin
Balkans-Info, juin 2004

Les guerres "humanitaires" qui prétendent instaurer la démocratie et
les droits de l'homme, doivent être, pour ceux qui les conduisent,
avant tout rentables.

Une information concernant l'Albright Group le confirme. Cette
entreprise de consultation, appartenant à l'ex-secrétaire d'Etat
Madeleine Albright, a pris en charge le poste de conseiller spécial de
gestion dans le comité directeur du serveur internet Ipko-Net du
Kosovo. Elle va concourir pour obtenir la place de nouvel opérateur des
mobiles dans la région. L'histoire de la téléphonie mobile au Kosovo
est un exemple typique de partage du butin lors de "l'instauration de
la démocratie". L'information sur l'Albright Group rappelle l'annonce
d'Alcatel-Eurotel parue en décembre 2002 sur le site du Centre
informatif d'affaires pour l'Europe centrale et de l'Est. L'annonceur
avait alors cherché "un partenaire aux USA qui participerait à l'appel
d'offres pour la licence de téléphonie mobile au Kosovo". L'unique
licence de téléphonie mobile à cette époque (comme aujourd'hui) était
celle de l'opérateur Vala 900 (Alcatel français) dont les services
étaient utilisés par à peu près 180 000 usagers.

Koha Ditoré, le quotidien en langue albanaise, avait, à la fin de 1999,
critiqué la Minuk en l'accusant d'avoir enfreint les règles d'appels
d'offres en signant le contrat d'attribution de licence de la
téléphonie mobile à Alcatel. Puisque Kosovo ne possède pas le code
d'appel international, le contrat précisait que les appels passeraient
par Télécom Monaco. Zef Morina qui, dans les institutions de
transition, exerce la fonction de ministre des Transports et de la
Communication, avait confirmé que le Kosovo, selon la clause du contrat
de trois ans signé par la Minuk avec Alcatel, avait l'obligation de
payer 50.000 $ à Télécom-Monaco. La presse albanaise a fait répandre le
bruit que le chef de l'époque de la Minuk, Bernard Kouchner, avait
privilégié Alcatel aux dépens de Siemens car, à ce qu'on disait, un
proche cousin de sa famille avait des liens avec Télécom-Monaco.

De toute cette histoire, il reste le fait incontestable que Kouchner, à
la veille de la signature de contrat, a fait démissionner Agron Dida,
le directeur des Postes et Télécommunications du Kosovo, parce qu'il
n'avait pas voulu signer le contrat avec Alcatel. Dida avait
publiquement affirmé que le Siemens allemand proposait une meilleure
offre de vente de l'équipement technique de téléphonie mobile, alors
qu'Alcatel consentait à financer les installations, mais à condition de
rester propriétaire de l'ensemble du système de téléphonie mobile du
Kosovo.

Vesti, 17 avril 2004.
Traduit et adapté par Nada Znidarsic.

Da ICDSM-Italia: Verso la ripresa del "processo" contro Milosevic e
contro la Jugoslavia

1. [icdsm-italia] Verso la ripresa del processo-farsa
2. [icdsm-italia] V. Valkanov: Can the truth be killed ?


=== 1 ===


Da: ICDSM Italia
Data: Ven 18 Giu 2004 11:30:54 Europe/Rome
A: icdsm-italia @ yahoogroups.com
Oggetto: [icdsm-italia] Verso la ripresa del processo-farsa


Verso la ripresa del processo-farsa

Sta per riprendere - il 5 luglio p.v. - il "processo" intentato dalla
NATO, attraverso il suo tribunale-fantoccio, contro Slobodan Milosevic.
Sara' la fase dibattimentale cosiddetta "della autodifesa", con le
deposizioni dei testimoni convocati dallo stesso Milosevic. Come in
passato, il "processo" si potra' seguire via internet su vari siti, in
particolare su quello "ufficiale":

DOCUMENTAZIONE + AUDIO/VIDEO:
http://www.un.org/icty/

VERBALI:
http://www.un.org/icty/transe54/transe54.htm

E' opportuno seguire direttamente ed integralmente il dibattimento,
poiche' esso non viene "coperto" dai mass-media, che sull'andamento del
"processo" preferiscono tenere la bocca ben cucita.

Nei giorni scorsi i "giudici" hanno deciso quali capi di imputazione
conservare, e quali invece considerare gia' decaduti per insufficienza
di prove. Nel dettaglio le loro decisioni sono riportate qui:
http://www.un.org/icty/pressreal/2004/p858-e.htm
Chi ne avesse la possibilita' dovrebbe pero' piuttosto studiarsi il
lungo documento
http://www.un.org/icty/milosevic/trialc/judgement/mil-dec040616e.pdf
nel quale sono riportate le motivazioni, e dal quale si evince anche
che uno dei "giudici", il sud-coreano Kwon, ha espresso una opinione in
contrasto con gli altri sulla accusa di "genocidio".
Milosevic, dal canto suo, ha presentato la lista dei testimoni, che
include non solo analisti, diplomatici, e vittime serbe dei
secessionismi degli anni Novanta, ma anche tutti i capi di governo ed i
politici occidentali responsabili dello squartamento della RFS di
Jugoslavia. Tutti costoro pero' non e' detto che si presenteranno a
deporre: i "giudici" devono infatti essere d'accordo sui nomi; i
testimoni stessi devono poi accettare di comparire, e devono essere in
condizione di farlo (ad es. dal punto di vista delle spese di viaggio).


Sulla ripresa del "processo" vedi anche:

PRE-DEFENSE CONFERENCE SUMMARY
www.slobodan-milosevic.org - June 17, 2004
by Andy Wilcoxson
http://www.slobodan-milosevic.org/news/smorg061704.htm


Sulla illegittimita' del "tribunale ad hoc" dell'Aia vedi invece:

La recente lettera di Ramsey Clark a Kofi Annan
http://it.groups.yahoo.com/group/icdsm-italia/message/50

L'appello del "Tribunale Clark" (2001)
http://www.pasti.org/milosev2.htm

A. Martocchia: La battaglia dell'Aia (in: "La rimozione della
Jugoslavia) https://www.cnj.it/documentazione/rimozione.htm

I commenti:

F. Grimaldi: Difendere Milosevic e' difendere la liberta' e la
sovranita' dei popoli
http://www.pasti.org/icdsm2.htm
N. Clark: "Il processo Milosevic e' una messinscena"
http://it.groups.yahoo.com/group/icdsm-italia/message/52
K. Hartmann: La “giustizia” dei Nazisti e quella della NATO
http://it.groups.yahoo.com/group/icdsm-italia/message/23
M. Parenti : La demonizzazione di Slobodan Milosevic
http://it.groups.yahoo.com/group/icdsm-italia/message/60

ed ancora, sul sito http://www.pasti.org/linkmilo.htm :

Statement of Slobodan Milosevic on the illegitimacy of the Hague
"Tribunal"
http://www.pasti.org/dichmilo.htm

# Un tribunale che viola il diritto internazionale - Una giustizia
tribale, di Raniero la Valle, 4 aprile 2001
# La vergogna internazionale del Tribunale ONU sulla Jugoslavia, di
Christopher Black e Edward Herman, febbraio 2000
# Il Tribunale per la Jugoslavia, creazione e strumento della NATO, di
Rajko Dolecek, testo inglese, presentato al Forum per la Pace di
Berlino, 23-24/3/2001
# Chi paga il Tribunale sulla Jugoslavia e come questo calpesta i
principi base del diritto, di Michel Collon, testo inglese
# Illegale fin dal principio: analisi accurata delle gravissime
violazioni di elementari principi legali che fanno del Tribunale
dell'Aja una sorta di nuova Inquisizione, di Kosta Cavoski, testo
inglese. Il testo contiene una ricostruzione particolareggiata del caso
del generale Djukic

Esiste inoltre un interessante documentario televisivo:
http://info.vpro.nl/info/tegenlicht/index.shtml?7738514+7738518+8048024


Si veda infine il testo del volantone diffuso da ICDSM-Italia:
http://www.pasti.org/difesasm.htm


---

http://www.ansa.it/balcani/serbiamontenegro/20040617131332981370.html

TPI: MILOSEVIC, CONTRO DI ME FLAGRANTI MENZOGNE

(ANSA) - L'AJA, 17 GIU - ''Intendo combattere le menzogne flagranti
lanciate contro di me''. Cosi' l'ex presidente jugoslavo Slobodan
Milosevic ha esordito presentando oggi davanti ai giudici del Tribunale
penale internazionale (Tpi), la difesa che fara' a partire dal 5 luglio
prossimo. E' stata la prima volta che l'imputato ricompariva da tre
mesi, dopo che la fase riservata alla difesa e' stata piu' volte
rinviata per motivi di salute accampati dall'accusato. ''Sapete molto
bene che delle terribili accuse sono state pronunciate qui e sapete
anche, come lo sa il pubblico in Serbia, che le menzogne piu' flagranti
sono state dette qui ed il solo modo per combatterle e' dire la verita'
'', ha aggiunto rivolto ai giurati. L'udienza era destinata a fissare
gli ultimi dettagli, tra i quali i tempi per l'esposizione e eventuali
limitazioni del numero dei testimoni indicati dall'imputato, che ha
deciso di difendersi personalmente e rinunciare agli avvocati. ''Voglio
provare qui davanti al pubblico che questi atti d'accusa sono sbagliati
e comportano accuse contro la Serbia, contro me stesso e contro quelle
che voi definite le truppe serbe'', ha aggiunto Milosevic, il quale e'
imputato di crimini di guerra e contro l'umanita' e di genocidio e di
una sessantina di altre imputazioni per le guerre di Croazia (1991-95),
di Bosnia (1992-95) e del Kosovo (1998-99). Milosevic, apparso molto
battagliero ed in buona salute, ha nuovamente chiesto di avere piu'
tempo per la difesa e che non siano messi limiti al numero dei
testimoni per i quali ha presentato una lista di oltre 1.500 nomi, tra
i quali numerosi capi di stato e di governo, incluso l'ex presidente
statunitense Bill Clinton. Il processo contro l'ex presidente jugoslavo
e' cominciato il 12 febbraio del 2002 e dovrebbe concludersi tra la
fine del prossimo anno e l'inizio del 2006.(ANSA). VS
17/06/2004 13:13


=== 2 ===


Da: ICDSM Italia
Data: Dom 20 Giu 2004 16:46:01 Europe/Rome
A: icdsm-italia @ yahoogroups.com
Oggetto: [icdsm-italia] V. Valkanov: Can the truth be killed ?


[ L'altro ieri, 18 giugno, i "giudici" dell'Aia hanno formalmente
rifiutato la richiesta di Milosevic di un prolungamento del tempo per
preparare la sua "autodifesa". A Milosevic erano stati accordati
solamente tre mesi - rispetto ai circa tre anni utilizzati dalla
"pubblica accusa" per istruire il processo - ma di questi tre mesi
Milosevic ne ha potuti usare appena la meta' a causa dei suoi problemi
di salute.
Inoltre, i "giudici" dell'Aia hanno concesso solo 150 giornate di
dibattimento per la "autodifesa", rispetto alle circa 300 usate per la
"accusa", dichiarando candidamente che Milosevic non puo' "pretendere"
che nel processo siano usati gli stessi standard per la difesa come per
l'accusa. Nervosi e preoccupati per come Milosevic usera'
l'opportunita' di questa "autodifesa" nell'aula del tribunale-fantoccio
dell'Aia, i "giudici" si sono premurati di diffidarlo dall'utilizzare
"impropriamente" il microfono - che infatti gli e' stato spento piu'
volte mentre parlava.
Milosevic ha presentato una lista di 1631 testimoni a suo favore. La
fase dibattimentale della "autodifesa" dovrebbe incominciare il
prossimo 5 luglio.

Vedi anche / see also:

Former Serb leader refused extra time to prepare fight against
"horrible false accusations". (By Ana Uzelac)
http://www.iwpr.net/index.pl?archive/tri/tri_363_4_eng.txt

Lawyers' motion to throw out main charge is rejected by majority of
Milosevic trial judges. (By Rachel S. Taylor)
http://www.iwpr.net/index.pl?archive/tri/tri_363_5_eng.txt%c2%a0%c2%a0 ]


Da: "Vladimir Krsljanin"
Data: Ven 18 Giu 2004  22:44:40 Europe/Rome
Oggetto: Can The Truth Be Killed (in The Hague)? - Statement By ICDSM
Cochairman

STATEMENT BY Professor VELKO VALKANOV,
FOUNDER AND COCHAIRMAN OF THE
INTERNATIONAL COMMITTEE TO DEFEND
SLOBODAN MILOSEVIC (ICDSM)

***************************************
CAN   T H E   T R U T H    B E    K I L L E D ?
***************************************

To the Organization of the United Nations
To the International Public

Yesterday the judges of the so-called International Criminal
Tribunal for the former Yugoslavia demonstrated in the clearest way
that for them their political tasks and goals are much more important
than truth, justice and law.
In the Pre-Defense Conference for Slobodan Milosevic's defense case,
which is expected to start in July this year, they were stubbornly
refusing to prolong the unjustly short three month period for the
preparation of the defense case, in spite of the fact that physicians
had forbid President Milosevic to work more than half that time. They
have refused once again without discussion the request for President
Milosevic's provisional release for medical treatment, recovery and
appropriate
preparations for the rest of the process. For presentation of the
defense case, they have allocated 150 working days in spite of the fact
that for its case the Prosecution had twice as much time. The judges
kept the right for themselves to refuse any defense witness as
irrelevant, even during his/her testimony. They have refused to discuss
the demands of President Milosevic for issuing subpoenas for the
leaders of the NATO aggression against Yugoslavia and for issuing
orders to the intelligence services of the leading NATO countries as
well as to the state of Serbia and Montenegro to disclose the relevant
documents, justifying their refusals with unacceptable
procedural reasons. Ignoring totally the fact that Slobodan Milosevic
with his seriously damaged health conducts his own defense while being
in illegal detention and deprived of any adequate material, financial
or time resources, the judges have imposed or tried to impose a whole
series of procedural restrictions and obstacles relating to the order
of the defense
witnesses and to the information that has to be submitted on the
witnesses and on the content of their testimony. Particularly
irritating was the way yesterday's proceedings were conducted by the
presiding judge Patrick Robinson, who has been, in the same manner as
his predecessor Richard May, switching off the microphone to President
Milosevic and attempting to turn
the debate on the presentation of the defense case into discussion
between the judges, prosecution and friends of the court, without
listening to the opinions of Slobodan Milosevic about the issues of his
primary concern.
Only a day earlier, the newly elected member of the Trial Chamber,
judge Ian Bonomy from Britain ruled with his vote to the detriment of
Slobodan Milosevic in a situation where the opinions of the other two
judges were in conflict on the issue of the acquittal for the charges
of genocide.
By this act Ian Bonomy confirmed that in only two months he managed to
become acquainted with a million pages of relevant material - an
unbelievably disgraceful example of legal malfeasance.

The Hague tribunal is attempting to kill the truth.

Nobody in the World needs such a false court, except those in NATO who
are responsible for the most serious crimes against peace, against
Yugoslavia and against the Serbian people.
In this moment when the whole world is rising up against
aggression and terror, but also against the associated manipulations of
the law, and when the people of Serbia with more and more courage enter
the battle for truth led by Slobodan Milosevic, the crime against
truth, law and elementary human rights being perpetrated at The Hague,
must be stopped now.
ICDSM and its national sections, today, in their statements and
public actions, will  intensify the struggle against the Hague crimes.
Fighters for truth and freedom for Slobodan Milosevic grow in
number. Recently, the Parliaments of the Russian Federation and of the
Republic of Belarus appeared with powerful declarations. The same was
done by the World Peace Council. On the initiative of Canadian poet
Robert Dickson, the most renown international artists - Harold Pinter,
Peter Handke, Alexander Zinoviev, Rolf Becker, Valentin Rasputin,
Dimitri Analis, Nikolai Petev and many others are signing the petition
demanding that this crime, the last, desperate phase of the NATO war
against Yugoslavia be stopped, in the interest of humanity and in the
interest of peace.

The truth cannot be killed.
Freedom for Slobodan Milosevic!
Freedom for Serbia!


Sofia, 18 June 2004

***************************************************************
***************************************************************
IMPORTANT NOTICE:
=================
ICDSM calls upon all its members and friends to react NOW in similar,
other appropriate or more effective way!
***************************************************************
***************************************************************


******************************************************************

TRUTH
OR SLAVERY, HUMILIATION AND DESTRUCTION OF SERBIAN NATION

  http://www.icdsm.org/battle.htm

THE DECISIVE BATTLE FOR TRUTH NEEDS YOUR HELP NOW!

******************************************************************

SLOBODA urgently needs your donation.
Please find the detailed instructions at:
http://www.sloboda.org.yu/pomoc.htm

To join or help this struggle, visit:
http://www.sloboda.org.yu/ (Sloboda/Freedom association)
http://www.icdsm.org/ (the international committee to defend Slobodan
Milosevic)
http://www.free-slobo.de/ (German section of ICDSM)
http://www.icdsm-us.org/ (US section of ICDSM)
http://www.icdsmireland.org/ (ICDSM Ireland)
http://www.wpc-in.org/ (world peace council)
http://www.geocities.com/b_antinato/ (Balkan antiNATO center)


==========================
ICDSM - Sezione Italiana
c/o GAMADI, Via L. Da Vinci 27
00043 Ciampino (Roma)
tel/fax +39-06-4828957
email: icdsm-italia @ libero.it

Conto Corrente Postale numero 86557006
intestato ad Adolfo Amoroso, ROMA
causale: DIFESA MILOSEVIC

sito internet:
http://www.pasti.org/linkmilo.htm

VIVA VIVA SANT'EUFEMIA


Il quotidiano croato Glas Istre di oggi, 20 giugno 2004, riporta la
notizia della attribuzione della cittadinanza onoraria di
Rovigno/Rovinj a Stjepan "Stipe" Mesic, presidente della Repubblica di
Croazia.
La proposta, formulata dal Consiglio comunale di Rovigno, ha la
seguente motivazione: Mesic sarebbe legato da cari ricordi alla
cittadina istriana, poiche' negli anni dell'Universita' il suo allora
collega, oggi defunto, giudice Luciano Stuparic lo tenne nascosto in
casa durante la cosiddetta "primavera croata", quando entrambi erano
ricercati dalla polizia. Si narra che ad aiutare i due "sovversivi"
furono alcuni pescatori, che ancora pare ricordino la vicenda.
La cittadinanza onoraria verra' conferita a Mesic in occasione della
festa di Sant'Eufemia, santa patrona di Rovigno.

In effetti Stipe Mesic fu, nel prima anni Settanta, tra i sostenitori
del movimento antijugoslavo, nazionalista e secessionista croato detto
"primavera croata". Braccio destro di Tudjman sin dalla fine degli anni
Ottanta, Mesic fu imposto nel 1991 dalla Comunita' Europea come
(ultimo) Presidente della RFS di Jugoslavia. Nel suo libro "Come
abbiamo distrutto la RFS di Jugoslavia" Mesic si e' poi vantato di
avere svolto quella alta funzione al solo scopo di tradire ed uccidere
il suo paese.

(a cura di Italo Slavo)

AUGURI


Le forze di occupazione della NATO in Bosnia-Erzegovina (SFOR) hanno
augurato a modo loro "Buon compleanno" a Radovan Karadzic, leader
politico dei serbi del paese. Con una inserzione a pagamento di ben due
pagine, apparsa sul quotidiano "Nezavisne" del 18/6/2004, la SFOR ha
espresso i suoi "Auguri" per il compleanno di Karadzic (che cadeva il
giorno dopo) annunciando come regalo un biglietto aereo prepagato
solo-andata da Sarajevo all'Aia, del quale e' stata pubblicata la
fotografia, a fianco di una immagine rappresentante una candela che sta
per spegnersi. L'inserzione si chiudeva con un "A presto!"

Le frustrazioni di questi anni, in cui la SFOR non e' riuscita a
catturare Karadzic nonostante uno spropositato impiego di uomini e
mezzi - e metodi non proprio "ortodossi" - evidentemente inducono i
responsabili SFOR a guardare alla situazione dal lato umoristico. Nel
frattempo, tutti gli osservatori sono concordi sulla intenzione
dell'Occidente di cancellare prima possibile la Repubblica Serba di
Bosnia dalle cartine geografiche.

(a cura di Italo Slavo)