Informazione
Il Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia – "CNJ ONLUS" o "JUGOCOORD ONLUS" – è una associazione non lucrativa di utilità sociale (ONLUS) iscritta con il n.ro 3/25455 (prot. 86181 del 20/11/2007) al registro della Agenzia delle Entrate del Lazio. In base allo Statuto, essa
è formata da persone, cittadini italiani e stranieri, a vario titolo impegnate sulle problematiche jugoslave, inerenti cioè allo spazio geografico, culturale e politico della disciolta Repubblica Federativa Socialista di Jugoslavia. (...) Il CNJ si fonda su quegli stessi valori su cui è stato fondato mezzo secolo di vita pacifica e di sviluppo della Jugoslavia, contro ogni secessionismo e contro ogni contrapposizione nazionalitaria od etnicistica, a partire dalla Guerra Popolare di Liberazione alla quale, assieme a tutti gli altri, parteciparono anche migliaia di italiani. Con la nostra attività ci prefiggiamo di contribuire anche a rimediare al profondo debito storico e culturale e alla profonda disinformazione sulle vicende jugoslave e del nostro confine orientale che, proprio in Italia, ereditiamo da lunga data, attraverso il nazionalismo italiano post-unitario, le annessioni coloniali ed il fascismo, la guerra fredda, lo smembramento della RFSJ. In questo ci sentiamo in continuità con lo spirito della comune lotta dei partigiani jugoslavi e italiani contro il nazifascismo.
JUGOCOORD è ONLUS dal 2007, ma le sue attività si esplicavano già, nella veste di associazione non riconosciuta, negli anni precedenti.Infatti, il Documento Costitutivo del Coordinamento – che prima ancora dello Statuto ha fissato valori e obiettivi di fondo – risale al 1/7/2001. Con quell'atto, diverse realtà che dalla seconda metà del 1999 avevano animato il Coordinamento Nazionale La Jugoslavia Vivrà stabilirono di conservare una struttura di collegamento a livello nazionale che continuasse a promuovere la necessaria controinformazione e mantenesse viva la memoria storica dei drammi recenti e della esperienza jugoslava, anche dopo il colpo di Stato che nell'ottobre 2000 aveva ipotecato, almeno per il breve e medio termine, le aspirazioni jugoslaviste.
Prima ancora della esperienza del Coordinamento Nazionale La Jugoslavia Vivrà, numerosi soggetti sul territorio italiano avevano animato la mobilitazione contro la aggressione della NATO della primavera del 1999; alcuni di questi erano attivi già negli anni ancora precedenti, impegnati a contrastare la disinformazione strategica che aveva consentito lo squartamento dello Stato unitario e lo scoppio della guerra fratricida in contesti come quello croato e bosniaco (1991-1992). Tra questi soggetti, va rilevato che il Coordinamento Romano per la Jugoslavia – la cui denominazione è non a caso simile a quella del CNJ – aveva operato nella Capitale sin dalla prima metà degli anni Novanta, curando la trasmissione televisiva "VOCE JUGOSLAVA" su Radio Città Aperta e promuovendo momenti di informazione e dibattito invero unici in un panorama assolutamente omologato sui pregiudizi correnti, come il convegno tenuto all'Università "La Sapienza" il 10-11/1/1996. E' significativo che gli attuali Presidente e Segretario di CNJ ONLUS vengano proprio da quella esperienza.
Torniamo dunque al luglio 2001 per passare brevemente in rassegna le principali iniziative ed i risultati conseguiti da JUGOCOORD:
– la prima iniziativa pubblica importante del nostro Coordinamento si è tenuta a Torino il 4 maggio 2002 quando abbiamo presentato, in anteprima assoluta per l'Italia, il documentario della BBC "FASCIST LEGACY" con una sottotitolazione originale in italiano prodotta per l'occasione. Con tale evento, cui partecipò il noto storico Angelo Del Boca, si portò all'attenzione del pubblico italiano la esistenza di questo documentario, che allora nessuno conosceva e che è tuttora censurato dalle reti RAI;
– grazie a JUGOCOORD fu promossa la traduzione in lingua italiana e furono organizzate presentazioni del libro di Jürgen Elsässer "MENZOGNE DI GUERRA" (2002–2004); con lo stesso Autore nel 2005 è stato organizzato un nuovo incontro a Roma sul tema, oggi più che mai attuale, della "JIHAD TARGATA U.S.A.";
– a Trieste il 16 novembre 2002 JUGOCOORD promosse il Convegno "PASSANDO SEMPRE PER LA JUGOSLAVIA...", primo tentativo di convergenza tra le numerose realtà che in Italia erano rimaste attive sulle questioni jugoslave e serbe (ma con ospiti anche dall’estero) e nell'ottica di mantenere tali questioni al centro dell'agenda del movimento contro la guerra;
– a Roma il 7-8 maggio 2005 JUGOCOORD ha co-promosso la convention “PARTIGIANI!”, iniziativa internazionale ed internazionalista nel 60.esimo anniversario della Liberazione dal nazifascismo. A fronte di una modesta partecipazione di pubblico, l'iniziativa è stata feconda nella costruzione di un'ampia rete di contatti che negli anni successivi ha permesso di sviluppare numerose attività attorno agli argomenti dell'internazionalismo partigiano e sulle questioni del Confine Orientale;
– su queste ultime siamo attivi da sempre. Sicuramente la nostra opera di controinformazione ha giocato un ruolo fondamentale nella divulgazione verso il largo pubblico, su scala nazionale, delle ricerche del gruppo di Resistenza Storica attraverso la prima diffusione via internet di articoli selezionati sul tema ripresi da La Nuova Alabarda e la pubblicazione integrale sul nostro sito della prima edizione de "OPERAZIONE FOIBE A TRIESTE" di Claudia Cernigoi (2003). Il Coordinamento ha co-promosso il convegno "FOIBE: LA VERITÀ. Contro il revisionismo storico" tenutosi a Sesto S. Giovanni (MI) il 9 febbraio 2008, partecipando alle attività anche successive degli organizzatori: pubblicazione degli Atti, costituzione del Comitato nazionale contro il revisionismo storico, fino alla produzione della mostra "TESTA PER DENTE. CRIMINI FASCISTI IN JUGOSLAVIA 1941/1945” ed allo sviluppo del sito dedicato “DIECI FEBBRAIO”, per la cui esistenza la nostra partecipazione è determinante;
– sempre sugli stessi temi, CNJ ONLUS è stata al centro della polemica e di iniziative di contrasto a pesanti operazioni revisioniste, come la fiction Il cuore nel pozzo (nostri attivisti hanno contestato verbalmente l'attore protagonista Leo Gullotta al V Congresso Nazionale del PRC a Venezia, 2005), la pièce teatrale Magazzino 18 e le altre comparsate di Simone Cristicchi (per cui il cantautore ha anche provato a far censurare il nostro sito internet attraverso un intervento del suo legale; la petizione sul ritiro della tessera ANPI a Cristicchi, da noi sostenuta, ha avuto enorme risonanza);
– di nuovo a Torino il 5-6-7 ottobre 2005 si è contribuito alla realizzazione di una RETROSPETTIVA DI LORDAN ZAFRANOVIC, prestigioso regista jugoslavo con il quale permangono contatti; lo stesso Zafranović ha partecipato nella stessa città nell’ottobre 2007 alle giornate su "LA MEMORIA RIMOSSA. L'occupazione italiana della Jugoslavia (1941 - 1943)" per le quali il contributo organizzativo di JUGOCOORD è stato sostanziale;
– nel maggio-giugno 2007 JUGOCOORD ha contribuito all'allestimento a Milano della mostra “JASENOVAC, TOMBA DI 19432 BAMBINI/E”, curata da Andrea Catone. Sullo stesso argomento sono state promosse rappresentazioni teatrali (di Dino Parrotta: “JASENOVAC, OMELIA DI UN SILENZIO“) e si è partecipato ad iniziative-dibattito (ad es. a Poggibonsi, il 28 gennaio 2009 alla presenza dell’Ambasciatore di Serbia);
– ancora a Torino il 17 maggio 2011 è stato proiettato il video “RADE KONČAR. UNA STORIA DI OPERAI JUGOSLAVI”. Si è trattato di una delle (finora troppo poche) iniziative dedicate a far conoscere le vicende gloriose del movimento operaio e resistenziale jugoslavo;
– il connubio tra memoria storica antifascista e intervento artistico-culturale si ha anche, in anni più recenti, con le rappresentazioni della pièce teatrale “DRUG GOJKO”, di e con Pietro Benedetti, incentrata sulla figura di Nello Marignoli partigiano italiano nella Resistenza jugoslava;
– a Vicenza nei giorni 21-22 marzo 2009 CNJ ONLUS ha organizzato, assieme alla Rete Disarmiamoli!, il Meeting internazionale “TARGET” nel X Anniversario dei bombardamenti della NATO sulla Repubblica Federale di Jugoslavia. Si è trattato dell'unico evento di carattere internazionale (tra gli ospiti: J. Elsässer e D. Johnstone) organizzato al di fuori della Serbia per la ricorrenza; è stato inoltre il solo nuovo tentativo effettuato in Italia, dopo quello di Trieste 2002 e parecchi anni dopo i bombardamenti, di rilancio della collaborazione tra le realtà rimaste attive sulle questioni jugoslave e serbe, sempre nell'ottica di riportare tali questioni al centro dell'agenda del movimento contro la guerra;
– nello specifico della questione kosovara JUGOCOORD ha prodotto informazione costante, in particolare attraverso la mailing list JUGOINFO e promuovendo alcune iniziative, come quella di Milano del 10 maggio 2014 ("Kosovo-Serbia-Jugoslavia: UN TESORO IN PERICOLO"), soprattutto incentrate sul patrimonio culturale storico-artistico; sullo stesso tema è in lavorazione un testo divulgativo a cura di Rosa D'Amico, componente del nostro Comitato Scientifico-Artistico (CSA);
– sulla questione linguistica serbocroata JUGOCOORD è intervenuto con documenti e prese di posizione pubbliche, avvalendosi della consulenza di esperti come la slavista Ljiljana Banjanin nostra socia, promuovendo a Sesto S. Giovanni (MI) il 3 marzo 2010 una iniziativa su "LINGUE E CONFINI: LA GUERRA INFINITA?"; più in generale, per la promozione della conoscenza della letteratura serbocroata la nostra associazione ha aperto apposite sezioni sul sito internet www.cnj.it dove sono proposte traduzioni originali di poesie e prose celebri;
– sotto il profilo della solidarietà, JUGOCOORD ha sempre sostenuto le campagne attive a livello nazionale, curate da altre associazioni che a questo si dedicano specificamente e continuativamente, tra l'altro attivando simbolicamente un affido a distanza per un anno (2002) e poi con continui aggiornamenti sul sito e la newsletter. Più recentemente, grazie all'impegno della socia Mengarelli, JUGOCOORD ha preso direttamente in carico iniziative di ospitalità e scambio culturale-didattico quali “UN PONTE PER… DOMANI!” (2013) e “NA MORE CON AMORE” (oramai alla quarta edizione);JUGOCOORD
– JUGOCOORD ha aderito a tutte le principali manifestazioni e campagne indette contro la guerra, contro l'imperialismo e contro il razzismo, partecipando talvolta con un proprio piccolo spezzone ai cortei: ricordiamo ad esempio la manifestazione di Roma dell’8 giugno 2008 indetta a seguito dell’ondata di pogrom contro i Rom, in occasione della quale fu prodotto il lungo striscione "Ridateci il nostro paese";
– proprio sul tema della condizione Rom, JUGOCOORD è intervenuto soprattutto con prese di posizione pubbliche e campagne riguardanti specifiche situazioni in Toscana tramite la nostra socia Paola Cecchi;
– recentemente sulla questione Ucraina/Donbass JUGOCOORD ha prodotto informazione (via JUGOINFO e con pagine dedicate sul sito internet), co-promosso o partecipato ad iniziative pubbliche, partecipato alla Carovana Antifascista promossa dalla Banda Bassotti nel maggio 2015, ed infine contribuito alla costituzione del Coordinamento Ucraina Antifascista;
– l'impegno dei soci del CNJ è stato determinante per operazioni editoriali come le pubblicazioni dei libri "IL CORRIDOIO. Viaggio nella Jugoslavia in guerra" di J.T.M. Visconti (2006), "A TE MIA DOLORES" di S. Bozović (a cura di D. Kovačević, trad. Giacomo Scotti, 2008), “UOMINI E NON UOMINI” di G. Jelisić (a cura di J.T.M. Visconti, trad. I. Kerečki, 2013), promuovendone la diffusione e le presentazioni in tutta Italia;
– soci della nostra ONLUS sono tra i protagonisti del progetto di riscoperta della vicenda dei partigiani jugoslavi in Appennino e della conseguente pubblicazione del libro “I PARTIGIANI JUGOSLAVI NELLA RESISTENZA ITALIANA” (Odradek 2011) per la cui promozione la ONLUS ha avuto un ruolo-chiave;
– ad Arezzo il 7 dicembre 2013 con il convegno intitolato "I FALSI AMICI", che ha dato seguito alla pubblicazione di un ampio dossier omonimo, si è affrontato per la prima volta in assoluto in una sede pubblica il problema delle infiltrazioni della destra nazionalista e fascista nelle battaglie antimperialiste;
– il nostro Coordinamento ha sviluppato una radicale critica al “Tribunale ad hoc” dell’Aia sin da tempi “non sospetti”, e dal 2001 ha sostenuto (in maniera informale e discreta, data l’esistenza di una apposita diversa struttura e ad evitare esposizioni di carattere prettamente “politico” inopportune per una ONLUS) le attività della Sezione Italiana del Comitato Internazionale per la Difesa di Slobodan Milošević; la mole di traduzioni e controinformazione prodotta da nostri soci sui temi correlati è stata enorme ed ha consentito tra l’altro la pubblicazione dei testi-documento “IN DIFESA DELLA JUGOSLAVIA” (Zambon 2005) e “UOMINI E NON UOMINI” (Zambon 2013); dopo l’assassinio di Milošević e il conseguente scioglimento della predetta Sezione Italiana JUGOCOORD si è caratterizzato come nuovo referente nazionale-internazionale su questi temi;
– sono state organizzate diverse altre iniziative-dibattito, specialmente nelle ricorrenze dei bombardamenti del '99 (24 Marzo) e in polemica con il Giorno del Ricordo (10 Febbraio), nonché presentazioni di libri, petizioni e campagne su diversi argomenti, presenze con banchetti informativi e diffusione di libri, eccetera – sulle quali non ci soffermiamo. Ancor più sono state le iniziative cui JUGOCOORD ha aderito, su diverse tematiche, pur senza esserne direttamente organizzatore, impegnandosi sempre per la loro massima pubblicizzazione attraverso i canali disponibili.
– Un capitolo a sé è quello riguardante le nostre attività nell’ambito dell’informazione.
JUGOCOORD ha ereditato dal Coordinamento Romano per la Jugoslavia una trasmissione radiofonica – VOCE JUGOSLAVA su Radio Città Aperta, che va avanti ininterrottamente dal 1993 – ed una newsletter telematica – oggi sotto il nome di JUGOINFO, che in un ventennio ha contato circa 10mila invii con una rassegna di testi spesso introvabili altrimenti –, mentre il sito internet, già articolato tematicamente e ricco di documentazione, negli anni si è “moltiplicato” sviluppando al proprio interno sezioni tematiche separate sui bombardamenti NATO del 1999 (https://www.cnj.it/24MARZO99/), sul carattere internazionale e internazionalista della Resistenza (https://www.cnj.it/PARTIGIANI/), sui partigiani jugoslavi nella Resistenza italiana (http://www.partigianijugoslavi.it/), su Milošević e il Tribunale “ad hoc” dell’Aia (https://www.cnj.it/MILOS/).
Il CNJ si è dotato anche di una propria presenza in Facebook, che se da un lato ha garantito la nostra visibilità sul social, dall’altro non è servita a incrementare la partecipazione fattiva alle nostre attività. Le ragioni di questo risiedono nel carattere stesso di Facebook, che mentre esalta l’esposizione individuale e la cacofonia comunicativa globale, attraverso precise “tagliole” (algoritmi selettivi e condizioni economiche per la visibilità dei post) relega in secondo piano le realtà associative o istituzionali, soprattutto se “scomode”. Si può stimare che a seguirci più o meno costantemente sulle diverse piattaforme (newsletter, Facebook) siano almeno 2000 persone; il numero delle visite al sito internet non è regolarmente monitorato, ma basti considerare che nella settimana 15/09--21/09/2016 si hanno avuti in media circa 600 click al giorno; 1500 accessi in quei giorni sono stati diretti, cioè non via motore di ricerca ma da chi ha direttamente digitato il nostro indirizzo!
Per molti anni (almeno fino al 2006) il nostro Coordinamento è stato la realtà che a livello nazionale si è più efficacemente impegnata per produrre le traduzioni dei documenti fondamentali - e tuttavia ignorati dai mass-media - sulle questioni jugoslave e affini. Questo lavoro di traduzione è andato però via via scemando, e attualmente le traduzioni da noi proposte (via JUGOINFO e sul sito) sono quasi sempre riprese da terze parti.
Il nostro lavoro ha gettato luce in tempi non sospetti e spesso in totale solitudine su questioni entrate solo in seguito nella discussione pubblica o almeno nel novero dei temi affrontati dai commentatori più attenti, ad esempio: i meccanismi della disinformazione strategica; le responsabilità occidentali nella “esplosione” dell’islamismo radicale; i dubbi sulla dinamica dell’11 Settembre; distorsioni e abusi della “legalità internazionale”; la propaganda italiana su “foibe” ed “esodo”; la strumentalizzazione delle questioni nazionali e i micro-nazionalismi; il dominio tedesco e la fondazione antipopolare e revanscista della Unione Europea; i caratteri neo-coloniali e da compradoras delle nuove “repubblichette” sorte dallo sfascio degli Stati ex-socialisti; i pregiudizi slavofobi, serbofobici e russofobici dominanti a tutti i livelli, anche accademici, nella nostra realtà culturale e politica.
Va rimarcato come il Coordinamento abbia sempre operato con disinteresse, mettendosi a disposizione per la divulgazione e realizzazione di iniziative di terzi o ascritte a terzi, facilitando in questo modo la circolazione di informazioni e la diffusione di un “senso comune” critico su questi argomenti senza preoccuparsi di averne un “ritorno”. Al contempo, abbiamo sempre rifuggito ogni tentazione di compiacere chicchessia, ponendo con rigore quesiti di principio e discriminanti sia verso l’esterno che al nostro interno, non avendo paura di criticare anche personaggi noti dai quali avremmo potuto avere un qualche sostegno, persino se membri del nostro CSA. La nostra funzione è stata finora al contempo di avanguardia e da “grilli parlanti”, siamo stati assieme generosi e impopolari: certamente queste attitudini non ci hanno agevolato nella crescita della organizzazione, ma la nostra coerenza è stata riconosciuta da chi ci ha seguito, come ha dimostrato Giuseppe Torre nominandoci a destinatari di un rilevante lascito, e ci consente di procedere a testa alta per il conseguimento dei nostri obiettivi.
Il quadro è dunque quello di una amplissima gamma di temi trattati e di una molteplice tipologia di iniziative: a fronte di ciò JUGOCOORD fino ad oggi ha potuto giovarsi solo di forze esigue. (...) Analogamente modesto è sempre stato il Bilancio sociale, con un patrimonio costantemente attestato attorno ai 2000 euro ed un ricircolo annuo di denaro di dimensioni non superiori. Negli ultimi anni la assegnazione del 5 per mille (600-1000 euro) ha comportato all'incirca il raddoppio delle entrate ma anche le uscite sono cresciute in proporzione, in virtù della aumentata mole di iniziative promosse.
Va certamente tenuta presente la odierna fase di crisi dell'associazionismo gravante a tutti i livelli, che vede anche sodalizi storici lamentare cali di partecipazione e di tensione ideale. Tale crisi, sulla quale non è questa la sede per sviluppare analisi approfondite, trova notoriamente le sue ragioni principali nella ricerca della gratificazione individualistica, nella commercializzazione di ogni rapporto sociale, nella scarsa abitudine al lavoro collettivo e alla verifica oggettiva dei risultati del lavoro di gruppo, ed ha come esito prevalente la autoreferenzialità e la perdita del carattere comunitario e conviviale della vita associativa.
Tra le priorità che abbiamo individuato c'è quindi quella di "far crescere il Coordinamento potenziandone la base di attivisti". Uno strumento che introduciamo a questo scopo, a partire dal 1 gennaio 2017, è quello di una forma di tesseramento “leggero”, rivolto ad es. ai giovani e a chi ancora non conosciamo di persona. Finora per aderire a JUGOCOORD è stato infatti necessario, tra l’altro, essere presentati da una persona già aderente; in futuro tale condizione continuerà a valere per i soci effettivi, mentre i simpatizzanti ne saranno esentati (non godranno perciò di alcuni diritti quali la eleggibilità alle cariche sociali e il diritto di voto).
Ricapitolando: per aderire a JUGOCOORD ONLUScome simpatizzanti è necessario- condividere i contenuti dello Statuto;
- compilare e trasmettere una scheda di adesione (da noi fornita);
- contribuire annualmente con il versamento di una sottoscrizione minima di 10 euro/anno.Per aderire come soci è inoltre necessario- essere presentati da una persona già aderente.Si può aderire dall'Italia e dall'estero. Sia i simpatizzanti che i soci in difficoltà economiche possono fare domanda motivata di esenzione dalla quota sociale annua.Con la ripresa del tesseramento rivolto a nuovi soci (2017) e la apertura della sede si daranno le condizioni per un significativo incremento della base sociale. (...) Questo è ciò che auspichiamo come condizione necessaria per lo sviluppo della nostra associazione, lo sviluppo dei rapporti con associazioni affini e organizzazioni jugoslaviste all’estero, ed il conseguimento dei tanti obiettivi che ci siamo posti e che grazie alla generosità di Giuseppe Torre forse diventano più vicini.
Nessuno dunque se ne voglia se rivolgiamo un augurio particolare per il Nuovo Anno a noi stessi del Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia!
December 6, 2016
Jerusalem – The Simon Wiesenthal Center today denounced the use of an Ustasha (Croatian fascist) slogan on a memorial plaque to Croatian soldiers who fell in the 90s, in the village of Jasenovac, site of the largest concentration camp in the Balkans, where close to 100,000 Serbs, Jews, Roma, and anti-fascist Croatians were murdered by the Ustasha.
In a statement issued here today by its director for Eastern European affairs, Dr. Efraim Zuroff, the Center noted that the use of slogans which incite to violence is forbidden by Croatian law, and that Za dom spremni (for the Homeland, ready) was an integral part of the propaganda accompanying the Ustasha genocidal campaigns against Serbs, Jews and Roma.
According to Zuroff:
"It is hard to believe that an incendiary slogan like Za dom spremni can be publicly displayed in a country which is a member of the European Union. Such slogans are an insult to the survivors of the Ustasha terror and part of an attempt to distort the history of World War II and the Holocaust, turning perpetrators into heroes."
For additional information please contact the Israel Office of the Wiesenthal Center, 972-2-563-1274 or 972-50-721-4156, join the Center on Facebook, www.facebook.com/simonwiesenthalcenter, or follow @simonwiesenthal or @EZuroff for news updates sent direct to your Twitter feed.
The Simon Wiesenthal Center is one of the largest international Jewish human rights organizations with over 400,000 member families in the United States. It is an NGO at international agencies including the United Nations, UNESCO, the OSCE, the OAS, the Council of Europe and the Latin American Parliament (Parlatino).
NOVA USTAŠKA PROVOKACIJA: "Za dom spremni" usred Jasenovca
OD STALNOG DOPISNIKA: ZAGREB
U neposrednoj blizini mesta gde je u ustaškoj NDH bio zloglasni logor Jasenovac, postavljena je tabla na kojoj su isklesana imena 11 pripadnika Hrvatskih odbrambenih snaga uz napis "Za dom spremni". Tabla je u centar Jasenovca stavljena pre mesec dana, na pročelje zgrade na Trgu kralja Petra Svačića, ali do sada niko nije reagovao. Na tabli piše da su je postavili veterani HOS-a iz Jasenovca i Zagreba, a na postavljanju su bili brojni hrvatski političari.
"Novostima" je rečeno da postoje sve potrebne dozvole za postavljanje table i da nijedna gradska služba nije imala nikakav prigovor - ni na tekst koji je ispisan na tabli, ni na hrvatski grb koji se koristio u vreme NDH, kao ni na ustaški pozdrav "Za dom spremni".
U vreme ratova devedesetih pripadnici HOS-a, koji su delovali kao paravojska, koristili su ustaška obeležja, a njihove jedinice nosile su imena najvećih koljača.
Do sada tabla nije izazvala pažnju van Jasenovca, jer hrvatski mediji nisu o tome pisali, i jedina informacija pojavila se u zagrebačkim "Novostima" koje izdaje Srpsko narodno veće.
Reč je, kako tvrdi istoričar Hrvoje Klasić, i o postupku koji zaslužuje kazneno gonjenje, jer je istaški pozdrav "Za dom spremni" zakonom zabranjen.
STRAŠNI GOVOR
NA postavljanju table govorio je, uz predstavnike Jasenovca, i Hrvoje Niče, predsednik HSP-a Ante Starčevića, spomenuvši da je "zločinac Tito 21 godinu posle Drugog svetskog rata postavio velelepni spomenik 'Kameni cvet' Bogdana Bogdanovića u Jasenovcu, a mi tek sada, 21 godinu nakon Domovinskog rata, a postavljamo tablu našim palim bojovnicima".
Piše: Salomon Jazbec (1)
Povijest interneta predstavlja kratku povijest manipulacije javnim mnijenjem. Koliko god pružao korisnih, značajnih i konkretnih podataka, toliko ujedno sadrži laži, obmana, opasnih i štetnih izobličavanja činjenica, pri čemu je historija omiljena meta iživljavanja mnoštva anonimnih pojedinaca i grupa. Čini se da gotovo i nije potrebno elaborirati taj fenomen, jer svatko intuitivno osjeća kako je u nekom dijelu svojeg korištenja web-a bivao žrtvom internetske podvale ili pak svjedočio iskrivljavanju povijesne istine elektronskim putem. Povijesni je revizionizam u internetu pronašao svoj hram.
Svakog se dana na oltaru tog hrama obavlja pogansko žrtvovanje Mnemozine, majke muza i božice pamćenja. Mnemozina u grčkoj mitologiji bješe božanstvo, no u ovom slučaju antičkog prokletstva za XXI. stoljeće lišena je svoje nedodirljive božanske prirode te poganskom pretvorbom preobličena u životinju. Svećenici i svećenice internetskih sljedbi svakodnevno kolju i pale Mnemozinu na sjajnom žrtveniku, da bi je – čudotvorno oživljenu – već sutradan nanovo ubijali. I ubijat će je tako iznova sve dok bude sredstava i načina. Za interes nema bojazni. Svjetina, sada „računalno opismenjena“ – no i dalje polupismena (s nepismenošću višeg reda) – tražit će i nadalje svoju porciju dnevne opsjene. Nebeska zaštitnica povijesti postade priklana junica.
Kineski matematičari iskoristiše samozatajnost ruskog matematičkog genija da ga ponize na globalnom nivou i njegove znanstvene rezultate pripišu sebi, iako nikakva stvarnog udjela u svemu tome ne imahu. Zbog toga je petrogradski matematičar dr. Griša Pereljman odbio primiti sve počasti i milijunske novčane nagrade koje su bile namijenjene onome tko razriješi jedan od najtežih i najprovokativnijih problema matematičke znanosti, postavljen 1904. godine. Tim činom ukazao je na činjenicu, koliko je u sadašnjem trenutku lako uprljati čitav jedan – po defaultu uzvišen – akademski svijet. Da, i prije su se događale takve stvari, ali nikad ovako široko, ovako duboko, ovako dalekosežno i ovako brzo kao danas, kad se jednim klikom miša može plasirati neistina na milijardu adresa, kad se s dva-tri posta pred oči svijeta može postaviti burleskna predstava na portalu svjetske informacijske prvostolnice.
Ovisno o odsutstvu ili unosu ideološkog napitka, jedna te ista „povijest“ može biti doktor Jekyll i mister Hyde. Vrhunac tog procesa ogleda se u internetskoj enciklopediji pod imenom wikipedija.
Što nam hrvatska wikipedija, primjerice, piše o Juri Francetiću? „Hrvatski političar i vojnik, veliki rodoljub, osobno neobično hrabar i pošten.“ (2) O Anti Paveliću i njegovoj vladavini? „Hrvatski radikalni nacionalistički političar, razni pjesnici pišu pjesme posvećene njemu, nastaju slike i skulpture, status Srba u NDH se poboljšao, posebice u urbanim dijelovima.“ (3) O Vjekoslavu Maksu Luburiću? „Čovjek koji se na svoj način posvetio borbi za Hrvatsku, spašava desetke pravoslavne siročadi i smješta u institucije koje o svom trošku održava Ustaška obrana.“ (4) O Jasenovcu? „Partizani su fotografirali ljude koje bi sami pobili i navodili da su to žrtve ustaškog režima. Tamo je stradala 481 osoba.“ (5)
Rad za 6. međunarodnu konferenciju o Jasenovcu, Banja Luka 18-20. 05. 2014. godine.
2. Prema stanju od 10. rujna 2013. Navodi su uzeti iz članka novinara „Jutarnjeg lista“ Gorana Penića „'NDH NIJE BILA TOTALITARNA, A ŽRTVE U JASENOVCU POBILI SU PARTIZANI’ – Desničari preuzeli uređivanje hrvatske Wikipedije“; s uvodnim tekstom: „Ustaški pokret nije bio svjesno desno-radikalan, rasistički i totalitaran, za pojavu ustaške ikonografije u modernoj Hrvatskoj krivi su masoni, antifašizam je ograničavanje svih osnovnih ljudskih sloboda, partizanskih zločina bilo je triput više nego ustaških, a u Hrvatskoj se redovito organiziraju antifašističko-četničke proslave na račun poreznih obveznika.“
3. http://www.jutarnji.hr/radikalni-desnicari-preuzeli-uredivanje-hr-wikipedije–ndh-nije-svjesno-bila-totalitarna–a-antifasizam-se-bori-protiv-svih-sloboda-/1125398/ (prema dostupnosti internetskog članka na dne 4. svibnja 2014. godine)
4. Ibid.
5. Ibid.
6. Ibid.
7. Doktor povijesnih znanosti i znanstveni savjetnik na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. (U doba nastajanja leksikona „Tko je tko u NDH“ magistar znanosti i znanstveni asistent u Hrvatskom institutu za povijest.)
8. Doktor političkih znanosti i redoviti profesor na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, urednik Hrvatske opće enciklopedije. (U doba nastajanja leksikona „Tko je tko u NDH“ magistar znanosti i urednik u Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“.)
9. Pjesnik, prevoditelj, esejist i publicist iz Zagreba. Od 1959. do 1991. novinar „Vjesnika“; od 1991. do umirovljenja 2004. godine kolumnist zagrebačkog tjednika „Globus“.
10. Novinar i publicist iz Zagreba. Bivši glavni urednik omladinske revije za mlade „Polet“, zabavnog časopisa „Pop express“ i tjednika „Arena“. Pomoćnik glavnog urednika dnevnog lista „Vjesnik“ od 1985. do 1993. Od 1997. do umirovljenja 2007. godine glavni tajnik Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“.
12. Prosječna brzina čitanja odraslog čovjeka iznosi 250 riječi u minuti. Kontinuirano svladavanje tog teksta je, dakle, običnom smrtniku nemoguće.
13. Wikipedije su svrstane prema jezicima na kojima su bile pokrenute i dalje nastaju. Wikipedija u sadašnjem času djeluje na 285 jezika, tj. postoji sveukupno 285 zasebnih wikipedija.
14. Prema studiji objavljenoj u časopisu Nature iz 2005. godine. To je istraživanje osporeno od strane predmetne tiskane enciklopedije, s argumentom da je tokom analize premali broj stručnjaka analizirao premali broj usporednih članaka na wikipediji i Britannici.
17. Problem je s medicinskim pojmovima, jer diletantski upisi mogu prouzročiti znatnu štetu, s obzirom da se primjećuje trend traženja medicinske samopomoći putem interneta, kod čega je wikipedija jedna od važnijih štacija za iznalaženje zdravstvenih savjeta o bolestima i njihovom liječenju. (Prema članku Julie Beck na portalu The Atlantic, 72% posjetitelja interneta je kroz proteklu godinu potražilo zdravstveni savjet na internetu, uključujući tu i same liječnike.) http://www.theatlantic.com/health/archive/ 2014/05/can-wikipedia-ever-be-a-definitive-medical-text/361822/ (dostupnost članka na dne 11. svibnja 2014. godine)
18. http://www.h-alter.org/vijesti/mediji/nezavisna-wikipedija-hrvatska (prema dostupnosti na dne 4. svibnja 2014. godine)
19. Ibid.
20. Ibid. Potcrtavanje moje.
21. https://www.facebook.com/ndh.wikipedia?fref=ts (prema dostupnosti na dne 11. svibnja 2014. godine)
22. http://www.safaric-safaric.si/materiali_cro/stefan_ljubica (prema pregledavanju natuknice „Logor Jasenovac“ na hr.wikipediji 11. svibnja 2014. godine; referiranje na taj link dano je u predmetnom tekstu kao fusnota br. 11, u okviru navoda: „Skrivajući se iza teških nedjela koje je ovdje počinio osovinski satelitski režim i koje je javno osudio nadbiskup Alojzije Stepinac, jugokomunistički je režim nastavio služiti se kapacitetima ovog logora sve do 1947./1948. godine. Ova je činjenica skoro više od pola stoljeća bila tajnom za koju je znao samo vrh vlasti, osoblje logora, okolni stanovnici i obitelji preživjelih logoraša. I nakon toga, komunističko korištenje kapaciteta ovog logora bilo je znanstvenim tabuom. Sabirni logor Jasenovac je stoga bio logor dva totalitaristička režima: prvo ustaškog od 1941. do travnja 1945., a od svibnja 1945. do 1947./1948. komunističkog. Raščišćavanje logorskog prostora trajalo je sve do 1951.“)
23. http://croative.net/index.php/vijesti/item/3266-tvrtko-dolić-isus-je-bio-hrvat (prema dostupnosti članka na dne 11. svibnja 2014. godine)
24. http://www.jutarnji.hr/index-hr-uklonio-ustaskog-blogera-sa-svojih-stranica/1142344/ (prema dostupnosti članka na dne 11. svibnja 2014. godine)
25. http://www.dnevno.hr/kolumne/tvrtko-dolic/117776-istina-o-jasenovcu.html (prema dostupnosti članka na dne 11. svibnja 2014. godine)
26. http://www.jutarnji.hr/sokantan-ispad-bloger-indexa—jasenovac-nije-bio-tako-los–a-ndh-je-isti-kao-rh–/1142224/ (prema dostupnosti članka na dne 11. svibnja 2014. godine) Prema tom članku, Tvrtko Dolić – na kojeg se poziva hr.wikipedija – je također autor tekstova „Četnički smrad Boba Dylana“ i „Milanović je dokaz da kršćanski bog ne postoji“. Mislim da to dovoljno ilustrira ozračje hrvatske wikipedije.
27. http://shp.bizhat.com/T.jasenovac.html (prema dostupnosti članka na dne 11. svibnja 2014. godine)
28. http://hr.wikipedia.org/wiki/Logor_Jasenovac (prema dostupnosti članka na dne 11. svibnja 2014. godine)
29. http://www.jutarnji.hr/radikalni-desnicari-preuzeli-uredivanje-hr-wikipedije–ndh-nije-svjesno-bila-totalitarna–a-antifasizam-se-bori-protiv-svih-sloboda-/1125398/ (dostupnost članka na dne 4. svibnja 2014 – kurziv moj) Manevre oko wikipedije možda objašnjava činjenica da je 91% kontributora muškog roda, iako je primijećen trend porasta suradnica u wikipedijskom miljeu.
30. Srpskohrvatska wikipedija postoji od kraja 2001. godine i ima 140 tisuća članaka, a pretpostavlja se da je može koristiti/razumjeti 23 milijuna ljudi, dok na njoj radi 46 urednika – no ima prosječnu posjećenost od samo 14 i pol tisuća posjeta na sat. Bosanska wikipedija ima skoro pedeset tisuća članaka, a prosječna posjećenost joj je šest tisuća posjeta na sat. Latinska wikipedija ima 105 tisuća članaka, a starocrkvenoslavjanska 540 članaka. Jidiš wikipedija ima šest urednika, jedanaest i pol tisuća članaka, tisuću posjeta na sat, a obraća se milijunu ljudi. Ladino wikipedija ima tri tisuće članaka, dva urednika, četiristo posjeta na sat, a obraća se stotini tisuća ljudi.
31. Ilja Erenburg Putevima Evrope; III. poglavlje „Jugoslavija“, 2. dio, str. 59 – prijevod: S. Danilevska i N. Kolčevska. (Primjerak u vlasništvu S.J.)
“As the leading Catholic priest in the Independent State of Croatia (NDH), Stepinac’s responsibility was to speak out on behalf of the innocent victims of the Ustasha, not to lend spiritual support to their murderers,” said the SWC’s top Nazi hunter, Dr. Efraim Zuroff.
“The genocidal campaign waged by the Ustasha against Serbs, their active participation in Holocaust crimes against Jews, and the murder of Roma and anti-fascist Croatians carried out in their network of concentration camps are among the most heinous crimes of World War II. No person who supported that regime should have their conviction annulled.”
The Zagreb County Court judge Ivan Turudić overturned the verdict last week, saying it had violated the right to a fair trial, the prohibition of forced labor and the rule of law.
Zuroff was dismissive of accounts that Stepinac later condemned Ustasha atrocities against Jews and Serbs.
“Bottom line is he was [NDH leader] Ante Pavelić’s priest, that says it all and it’s totally unforgivable,” he told The Jerusalem Post Monday. “He openly supported the regime, which committed mass murder and afforded them spiritual comfort and support,” he continued, saying the stance Stepinac took was of “huge significance.”
He says that for this reason, the annulment of the verdict is cause for celebration for nationalist and ultra right-wing Croatians. “Right now in Croatia there is a cultural, ideological war,” he states, saying that the latter are seeking to whitewash or modify the crimes of the Ustasha. “There are many people who view them as heroes because of their fierce patriotism and&
(Message over 64 KB, truncated)
RETE VOLTAIRE | 18 DICEMBRE 2016 – Gli jihadisti di Aleppo-Est sono stati autorizzati a raggiungere, a loro scelta, Idleb (Al Qaeda) o Rakka (Daesh), oppure possono costituirsi prigionieri. Sono portati a destinazione con autobus, sotto responsabilità di Siria e Russia e alla presenza di rappresentanti dell’ONU.
Il deputato e presidente della Camera di commercio di Aleppo, Farés Shehabi, ha pubblicato una prima lista non esaustiva di 14 ufficiali stranieri fatti prigionieri nel bunker della NATO. Sono:
Mutaz Kanoğlu – Turchia
David Scott Winer – Stati Uniti
David Shlomo Aram – Israele
Muhamad Tamimi – Qatar
Muhamad Ahmad Assabian – Arabia saudita
Abd-el-Menham Fahd al Harij – Arabia saudita
Islam Salam Ezzahran Al Hajlan – Arabia saudita
Ahmed Ben Naoufel Al Darij – Arabia saudita
Muhamad Hassan Al Sabihi – Arabia saudita
Hamad Fahad Al Dousri – Arabia saudita
Amjad Qassem Al Tiraoui – Giordania
Qassem Saad Al Shamry – Arabia saudita
Ayman Qassem Al Thahalbi – Arabia saudita
Mohamed Ech-Chafihi El Idrissi – Marrocco.
Si tratta di ufficiali che hanno declinato le loro generalità. Evidentemente, ci sono altri prigionieri che rappresentano altri Stati coinvolti nella guerra contro la Repubblica araba siriana. Conformemente alla Convenzione di Ginevra, non saranno pubblicate immagini.
A febbraio 2012 una quarantina di ufficiali turchi e una ventina di ufficiali francesi erano stati restituiti all’esercito di provenienza, grazie sia all’intermediazione di Mikhail Fradkov (direttore dell’intelligence russa), sia all’intervento diretto alla frontiera libanese dell’ammiraglio Edouard Guillaud (capo di stato-maggiore francese).
Fonte: http://www.voltairenet.org/article194622.html
Traduzione: Rachele Marmetti, Il Cronista
VIDEO: https://www.youtube.com/watch?v=Zs8D7flSn7s
VIDEO: https://www.youtube.com/watch?v=gBmxT3xrI08
http://www.lantidiplomatico.it/dettnews-nessuna_traccia_di_bombardamenti_sullospedale_pediatrico_di_aleppo_est/6119_17913/
http://www.lantidiplomatico.it/dettnews-lultimo_ospedale_pediatrico_di_aleppo_e_la_bufala_continua/6119_17885/
From: S. K. <srebrenica.historical.project @ gmail.com>
Date: Monday, 21 November 2016
Subject: Srebrenica denial law in Serbia
Stephen Karganovic
SERBIA TO ADOPT REPRESSIVE LAW AGAINST “DENIAL OF SREBRENICA GENOCIDE”
A process of revision of Serbia’s Criminal Code has been going on for quite a while. It recently emerged that a government Task Force was set up for the purpose. Nothing is publicly known about the composition of this committee or its brief.
One of the Task Force’s goals (or directives) apparently is to introduce a change in the Criminal Code that would make Srebrenica “genocide denial” a crime in Serbia. Accordingly, theexisting article 387 of the Criminal Code was revised and supplemented with a new clause (5) that would make such denial prosecutable with a maximum punishment of five years in prison.
The proposed draft of article 387 (5), which will be up for a vote in Parliament sometime this week, reads:
“Whoever publicly approves, denies, or significantly diminishes the gravity of genocide, crimes against humanity or war crimes committed against groups of persons or individual members of a group based on their race, skin color, religion, origin, or state, national, or ethnic affiliation, in a manner that could lead to violence or incitement to hate toward such a group or group-member, if such criminal acts have been adjudicated in a final judgment of a court in Serbia or the International Criminal Court, will be subject to imprisonment for a term from six months to five years.”
Information about the proposed revision of the Criminal Code became known to a limited segment of the Serbian public only on Wednesday of last week, when the text was circulated on the internet. The mass media had not reported a single word about this significant legal development up to that point.
On Wednesday, we called Miloš Jovanović, a professor of law and also vice-president of the Serbian Democratic Party, a small parliamentary group with three deputies in Parliament, to ask him what his party was planning to do about this. His response was that he had no idea of what we were talking about and had not even heard that such a thing was afoot at all. Once we informed him and sent him the text of the proposed new legislation, he called a press conference to express his party’s vehement opposition to this project.
The following day, something resembling a debate took place in parliament, with various parties taking positions in favor and against the “genocide denial” law. The ruling Serbian Progressive Party, which has a majority in parliament, was studiously silent, leaving advocacy for this obnoxious law to its junior coalition members.
However, probably taken aback by the ensuing uproar, the minister of justice, Nela Kuburović, finally made a public statement on this issue. She said that adoption of a “genocide denial law” was Serbia’s “European obligation.” She did not cite a specific source for her claim.
With a bit of internet research, however, we established the convoluted origin of this attempt to criminalize an important aspect of free speech in Serbia. It is the “Framework Decision on Racism and Xenophobia,” adopted by the Council of Europe on 28 November 2008 (see full text and further references in footnote).[1] It deals with genocide denial only in passing, mainly focusing instead on thetopics indicated in its title. But more importantly, it clearly states that whatever the directive requires is applicable only to EU member-countries, which Serbia is not. Therefore, minister Kuburović’s assertion that the new law is a “European obligation” was patently false.
Additionally, the Framework Decision contains wording with reference to genocide denial which the Serbian Task Force obviously transcribed practically without revision or adaptation, i.e. simply translated and incorporated it as such into “their” proposed draft. A more striking example of slavishness is difficult to imagine.
According to the 2015 Council of Europe compliance report, of 28 EU member countries, thirteen did not follow the directive in the Framework Decision of 2008 and as of last year did not introduce the required legislation. No punishment for such countries was indicated or envisaged. That makes Serbia’s rush to comply with a non-binding directive all the more bizarre. Just as incomprehensibly, while as the draft currently stands it will be permissible in Serbia to deny the well-established account of the persecution of the Jewish people during World War II, critical questioning of the controversial Srebrenica “genocide narrative” would be subject to imprisonment for up to five years.
Also pertinent is a 2015 judgment of the European Court of Human Rights which held that a Turkish public figure could not be prosecuted in Switzerland for denying the Armenian genocide because the right to articulate such a position was a legitimate exercise in free speech.[2] That raises the question of whether the Serbian regime’s legal advisors are aware that their proposed genocide denial law may be subject to nullification once it is brought on appeal before the European court?
There is also a distinct possibility that the proposed Serbian law is not only contrary to the provisions of the European Convention of Human Rights, but is unconstitutional in Serbia as well. Articles 18 and 43 of the Serbian Constitution guarantee freedoms of conscience and public expression.
If you have concerns about this repressive legislation, please address them to the following institutions:
(1) Parliament of Serbia Department of Public Relations:
(2) Serbia’s Human Right Ombudsman:
Thank you for supporting the rule of law in Serbia.