Informazione

Gli sloveni non fanno quello che vuole il papa

Nonostante i pressanti inviti a recarsi alle urne, giunti da parte di
tutte le cancellerie occidentali oltreche' dal papa, i cittadini
sloveni hanno disertato in massa le elezioni europee 2004.
Solo il 27,81 percento degli aventi diritto (451.000 persone su 1,6
milioni) e' andato a votare. Anche l'anno scorso, ai referendum per
l'adesione alla UE ed alla NATO, nonostante la forsennata campagna di
stampa ed il bavaglio messo alle posizioni dissidenti, la percentuale
dei votanti era stata di poco superiore al 50%.
Nel frattempo, continuano da parte vaticana le azioni per rafforzare il
potere temporale della Chiesa (vedi: religione a scuola ed
appropriazione di beni immobili) nella repubblica che proprio il
Vaticano tra i primi riconobbe come "indipendente" all'inizio del 1992.
(a cura di Italo Slavo)


PAPA: SLOVENIA CONTRIBUISCA A EUROPA FAMIGLIA DI POPOLI

(ANSA) - CITTA' DEL VATICANO, 28 MAG - Contribuire al ''comune impegno
di fare dell'Europa una vera famiglia di Popoli in un contesto di
liberta' e di mutua cooperazione'', ma salvaguardando ''la propria
identita' culturale e spirituale'' della quale fanno parte i valori
cristiani, e' il ''contributo'' che la Slovenia puo' dare al Vecchio
continente, nel discorso che Giovanni Paolo II ha rivolto al primo
ministro della Repubblica di Slovenia, Anton Rop, ricevuto in
occasione dello scambio degli strumenti di ratifica dell'Accordo
intervenuto fra la Slovenia e la Santa Sede su alcuni temi giuridici
di comune interesse.
L'Accordo, nella parole del Papa, ''testimonia l'impegno della
Repubblica di Slovenia di mantenere buoni rapporti con la Sede
Apostolica. Questi rapporti sono fondati sul mutuo rispetto e sulla
leale collaborazione a vantaggio di tutti gli abitanti del vostro
Paese''.
Giovanni Paolo II e' apparso in discrete condizioni: dopo un
colloquio a quattr'occhi di una quindicina di minuti, al momento del
saluto a tutta la delegazione, ha scambiato qualche battuta con i suoi
ospiti, anche se ha letto solo la prima e l'ultima riga del discorso
in sloveno (lingua che non conosce), lasciando il resto ad un prelato
della segreteria di Stato, mons. Mitja Leskovar. Il Primo ministro,
che era accompagnato dalla moglie KìJadranska Kolosa e da un seguito
di altre sei persone, ha fatto dono al Papa della copia di un antico
calice, ''dono - ha detto - dell'amore di tutta la Slovenia''.
Giovanni Paolo II ha ricambiato con medaglie del pontificato.
Prima dell'udienza papale, Rop era stato con il cardinale
segretario di Stato, Angelo Sodano nella Sala dei trattati del Palazzo
apostolico, per la cerimonia dello scambio degli strumenti di ratifica
di una accordo giunto in porto dopo una lunga trattativa e che
riguarda anche questioni come l'educazione religiosa ed i beni della
Chiesa. Nel discorso pronunciato dopo la firma, il card. Sodano ha
rievocato i legami storici del popolo sloveno con Roma. ''E' doloroso
ricordare che, con l'avvento del regime comunista in Jugoslavia si
cerco' di spezzare tali vincoli che furono non solo religiosi, ma di
cultura e di civilta'. Quel sistema politico non creava solo
difficolta' alla vita della Chiesa, ma tentava di negare la storia
stessa della Slovenia, un Paese che da secoli aveva sviluppato la sua
identita', in stretta unione con la Sede di Pietro''. Ma ''la liberta'
di un popolo non si puo' soffocare'', ha aggiunto ricordando la scelta
della popolazione di separarsi dalla Jugoslavia, nel dicembre 1990, ed
il riconoscimento del nuovo Stato da parte della Santa Sede il 13
gennaio 1992.
Il cardinale non ne ha parlato, ma quel riconoscimento,
contemporaneo a quello della ugualmente cattolica Croazia, fu una
scelta nella quale il Vaticano fu preceduto solo dalla Germania e che
provoco', in seguito al successivo conflitto nella ex-Jugoslavia, una
vera frattura con il mondo ortodosso, del quale faceva e fa parte la
Serbia, frattura superata solo dopo quasi un decennio. (ANSA).
PSA 28-MAG-04 12:39 NNNN 28/05/2004 15:49

[ In italiano, sul pestaggio subito da Collon nel 1999 per essersi
opposto ai bombardamenti della NATO, vedi:
http://it.groups.yahoo.com/group/crj-mailinglist/message/3577 ]


Michel Collon: Lettre ouverte à l'ex-bourgmestre de Bruxelles


1. Lettre ouverte à l'ex-bourgmestre de Bruxelles
2. Qui a protégé les flics brutaux de Bruxelles-Ville ?

M. Collon - Les minutes les plus longues de ma vie:
http://it.groups.yahoo.com/group/crj-mailinglist/message/3544


Source: Anti-imperialiste mailing list
Anti-imperialiste @ chiffonrouge.org
http://chiffonrouge.org/cgi-bin/mailman/listinfo/anti-imperialiste


=== 1 ===

Lettre ouverte à l'ex-bourgmestre de Bruxelles

Lettre envoyée personnellement à Monsieur de Donnéa, qui était
bourgmestre de Bruxelles en 1999, à l'époque des faits. Comme il n'a
pas répondu, je la lui réenvoie, publiquement. Les faits étant très
graves, peut-il se réfugier dans le silence ?

---

Liège, 21 mai 2004,

Monsieur de Donnea,

Prochainement (lundi 14 juin, 8h45), aura lieu au tribunal
correctionnel de Bruxelles (50ème chambre), le procès de deux policiers
bruxellois qui m'ont très violemment tabassé le 3 avril 1999, au moment
où aurait dû avoir lieu une manifestation pour la paix, contre
l'intervention de l'Otan en Yougoslavie.
Quatre côtes fracturées, de nombreuses contusions, une longue
immobilisation. (N.B. Voir mon courrier précédent "Les minutes les plus
longues de mon existence")
Vous étiez à l'époque bourgmestre de Bruxelles. Ces policiers
intervenaient donc sous vos ordres. Et après les faits, ils ont
continué à exercer leurs talents dans la police de Bruxelles. Je crois
qu'ils le font encore toujours.

Je me permets de vous interroger puisque vous étiez leur chef. Après
ces brutalités scandaleuses, vous êtes-vous informé auprès d'eux et
auprès de leurs supérieurs ? Les faits n'ont pu vous échapper, ils ont
été présentés par toutes les télévisions belges, et j'ai immédiatement
déposé plainte.
En fait, j'aimerais en avoir le coeur net : ces individus ont-ils agi
à l'encontre de vos directives, ont-ils donc été interrogés et
sanctionnés ? S'ils ne l'ont pas été, faut-il en déduire qu'ils
auraient été en quelque sorte, "couverts" ? Par qui ?
Ma question semble d'autant plus pertinente que vous aviez pris un
arrêté interdisant la manifestation. Arrêté qui fut jugé illégal et
annulé par le Conseil d'Etat, mais ce n'est pas l'objet de ma lettre.
Se peut-il que ces policiers se soient crus encouragés par votre arrêté
ou quelque autre phénomène créant une ambiance où on me présentait
comme un délinquant dangereux ?
Vous comprendrez l'importance de cette question. Le procès qui va
avoir lieu, doit établir la vérité, très importante à mes yeux et pour
beaucoup de gens soucieux de défendre nos libertés démocratiques.
Monsieur Bush nous annonce de nombreuses guerres, et la liberté de
manifester sera donc plus essentielle que jamais.

Si vous avez pris des initiatives à l'encontre de ces policiers, ou si
pour certaines raisons, vous n'avez pu le faire, ce sera un facteur
très intéressant pour déterminer la position à prendre. Sinon, que
penser ? Je tiens à être bien informé de votre point de vue.

En vous remerciant d'avance, Monsieur de Donnea, de la réponse que vous
m'apporterez.

Michel Collon

NOTE COMPLEMENTAIRE :
A l'époque, la Ville de Bruxelles était dirigée par une majorité MR -
PS - Ecolo. A ma connaissance, aucun de ces partis n'est intervenu
contre l'intervention illégale et brutale des policiers bruxellois.
Parce que tous approuvaient à tort les bombardements de l'Otan contre
la Yougoslavie, cela justifiait-il de bafouer ainsi la liberté de
manifester pour la paix ?

Audience ce lundi 14 juin, à 8 heures 45 au Palais de Justice de
Bruxelles, 50ème chambre correctionnelle. Ceux qui peuvent se libérer,
sont les bienvenus. Je pense qu'il est important de nous mobiliser
ensemble aujourd'hui pour faire respecter et garantir nos libertés
politiques de demain.

=== 2 ===

Qui a protégé les flics brutaux de Bruxelles-Ville ?

Vous trouverez ci-après la copie d'un article signé Gilbert Dupont dans
La Dernière Heure. Pour la première fois, un média belge lève le voile
sur des brutalités à répétition et d'autres illégalités commises par
des policiers de la Ville de Bruxelles.
L'un d'eux, Frank Van Impe, est justement l'un des deux policiers qui
m'ont arrêté arbitrairement et violemment tabassé (4 côtes fracturées)
en tant qu'organisateur d'une manifestation pour la paix en 99 (voir
mon courrier précédent Les minutes les plus longues de ma vie).
Ce média, classé à droite sur l'échiquier, n'a certes pas la réputation
de "casser du flic". Or, il montre clairement que ces policiers ont
multiplié les brutalités depuis des années. Il apparaît aussi qu'ils
ont bénéficié de protections.
Lundi prochain, devant la 50ème chambre du tribunal correctionnel, au
palais de Justice de Bruxelles (8h45), je demanderai non seulement que
justice soit faite envers ces brutes, mais aussi que soit éclaircie la
responsabilité de leurs chefs. Et j'apporterai d'autres révélations sur
des événements ultérieurs inquiétants.
Pourquoi durant cinq ans, ces flics brutaux et dangereux ont-ils été
maintenus en service et protégés ? On apprend maintenant qu'ils en ont
profité pour faire de nombreuses autres victimes. Monsieur de Donnea
était bourgmestre de Bruxelles lors des faits de 99. En protégeant ces
policiers, n'est-il pas responsable de ce qui est arrivé à leurs
victimes suivantes ? Le silence des responsables de la Ville de
Bruxelles pourra-t-il être maintenu indéfiniment ?

Toujours le même policier (La Dernière Heure, 11/06/2004)

Un policier convoqué comme témoin est depuis hier sous protection!

BRUXELLES Reprise, ce matin, devant la 52e chambre, du procès en
correctionnelle de trois policiers des stups de la police de Bruxelles,
le commissaire Welch et les inspecteurs Van Impe et Patrick D.W. pour
lesquels le parquet a déjà réclamé 12, 18 et 12 mois (sursis).

On attend un témoin exceptionnel - un policier dont le parquet a
demandé qu'il vienne avec une protection rapprochée: ce policier a
visiblement des choses à dire. Et lundi, le policier Van Impe et son
collègue Bernard J. comparaissent devant la 50e chambre pour deux
passages à tabac. L'un, en juin 2002, à la Bourse, pendant la Coupe du
Monde, d'un agent de la Stib.

L'autre, le 3 avril 1999, à Woluwe, lors d'une manif contre la guerre
en Yougoslavie. Manif interdite par le bourgmestre, interdiction
annulée par le Conseil d'Etat. Cinq manifestants dont un bon vieux prof
d'unif, Robert Franck, formaient une sorte de cordon. L'un d'eux,
Michel Collon, 52 ans, a été embarqué dans un combi de police. Collon
explique qu'une technique consiste à vous empoigner le sexe. Tout est
filmé.

Collon peut prouver ainsi qu'il est malmené, mais n'a rien quand il est
poussé dans le combi. Au commissariat, il faut faire venir un médecin,
le Dr De Cock, qui fait transférer Michel Collon aux Cliniques St-Luc.

Rapport du légiste, le Dr Frédéric Bonbled: quatre côtes fracturées.

Et pourtant, pendant des années, le juge ne veut rien entendre. Il
commence par prétendre qu'il n'est pas possible d'identifier les
policiers (qui pourtant ont été filmés...) puisqu'il est impossible de
déterminer le moment où M. Collon a été frappé (alors que ça s'est
passé dans le combi où ils étaient trois policiers dont un qui
conduisait). C'est ce que l'avocate Selma Benkhelifa fait remarquer à
la chambre du conseil: celle-ci ordonne au juge dit d'instruction de
procéder aux devoirs qui valent à présent à Frank Van Impe et à son
acolyte de s'expliquer lundi en correctionnelle pour coups et blessures
et arrestation arbitraire.

Dans le combi? «Ils ont commencé dès qu'on a démarré vers le
commissariat de Woluwe. En gros, le chauffeur prétend n'avoir rien vu
ni rien entendu. J'ai été menotté (liens en plastique) dans le dos et
jeté sur le plancher. Bernard J., assis, me maintenait et me frappait
méthodiquement, de façon répétée, à la tête, les poings serrés et les
phalanges à plat. Van Impe, debout mais courbé, me bourrait de coups de
pied dans le ventre et les côtes...»

Bilan, 4 côtes, une incisive cassée, des contusions multiples, trois
semaines d'immobilisation totale, etc.

Michel Collon a écrit au premier chef de la police d'alors. Et encore
tout récemment. Poliment. Pas de réponse. Collon fait remarquer que ces
policiers sont restés à la police de Bruxelles. Il s'inquiétait
d'apprendre qu'ils pourraient éventuellement recommencer... Et c'est
bien ce que les 50e et 52e chambres correctionnelles reprochent à Van
Impe sans que personne - ni bourgmestre ni direction de PolBru -
n'intervienne entre 99 et 2004. Au contraire, il y a 8 jours, leur
chef, le divisionnaire Lucien Vermeir, parle de «confiance à 100%».

Et Paul Dhaeyer, substitut, dit mercredi au procès que le Contrôle
interne de PolBru a manoeuvré pour disculper le policier et faire
accuser... un ex-gendarme à sa place!


Gilbert Dupont

© La Dernière Heure 2004

Audience lundi 14 juin, 8h45,50ème chambre correctionnelle, palais de
Justice de Bruxelles.

http://www.patriotmagazin.com/media/019.htm

PATRIOT (Republika Srpska)

BROJ 118
24. 5. 2004.

Utvrdivanje istine o zlocinima pocinjenim nad Srbima u Sarajevu


Moraju se razotkriti zlocini nad sarajevskim Srbima


Prirodna jama u stijenama, uska a izuzetno duboka, u narodu poznata kao
bezdan - "Kazani", iznad sarajevskog naselja Bistrik,jedno je od
spomenutih 28 stratista u koja su bacani Srbi pobijeni u Sarajevu u toku
rata. S tim sto su u "Kazane" bacani i jos uvijek zivi Srbi. Poslije su
na njih bacane stare automobilske gume, polijevane benzinom i paljene, a
onda bi dosao sloj kreca i zemlje, pa opet sloj pobijenih Srba. Na kraju
su, svjedoci kazu, nakon deset takvih slojeva, tijesni otvor i
stjenoviti zidovi kao i dio tijela vrlo pazljivo minirani, pa je danas
skoro nemoguce spustiti se u ovaj bezdan

pise: Zoran Jankovic

Komisija za istrazivanje desavanja u Srebrenici u julu 1995. koju je
formirala Vlada RS radi na prikupljanju cinjenica koje ce rasvijetliti
ove dogadaje. Istina, bilo je peripetija, personalnih promjena i
pritisaka od strane visokog predstavnika, ali komisija trenutno radi
uspjesno. Jos kad ne bi bila opterecena kratkim rokovima, vjerovatno bi
radila i uspjesnije. Iako to nece svi u RS glasno izreci, interes je i
srpskog naroda da se prava istina o Srebrenici sazna, a krivci budu
konacno imenovani. Da se prestane okrivljivati cio srpski narod, ali i
manipulisati u politicke svrhe zrtvama Srebrenice. Jer zrtve su u svakoj
prilici i uvijek bili obicni ljudi, bez skupih odijela, kravata i licnih
vozaca. Ma koliko se spominjala pripadnost zrtve jednom narodu,
stradanje je uvijek pojedinacno, a istinska bol i tuga - emocije su koje
iskreno osjecaju samo clanovi porodica i najblizi srodnici. Sve ostalo
je manipulacija. Kao sto rece pisac: "Covjek je uvijek na gubitku." I to
onaj obicni covjek, iz naroda. No, posto je u Bosni i Hercegovini sve
(boze oprosti) trilicno, ovdje i istina ima najmanje tri lica. I isto
toliko nalicja. Istinu o Srebrenici utvrdice Komisija. A sta je sa
istinom o Sarajevu 1992-1995; 124 logora i lokacije u koje su zatvarani
Srbi; izmedu 7.000 i 10.000 ubijenih Srba; 56 spaljenih srpskih naselja;
najmanje 28 masovnih stratista; preko 100 sarajevskih naselja u kojima
vise skoro da nema Srba; blizu 100.000 protjeranih Srba!? Istina o
Sarajevu utvrduje se ad-hok, djelic po djelic, pojedinacno i neefikasno.
Zasto se ne formira drzavna komisija, utvrdi konacna istina i kaze ko su
bile zrtve a ko zlocinci u glavnom gradu BiH - Sarajevu? Tek tada bi se
i na ovu stranicu istorije mogla konacno staviti tacka.

Krvavi sarajevski "Kazani"

Prirodna jama u stijenama, uska a izuzetno duboka, u narodu poznata kao
bezdan - "Kazani", iznad sarajevskog naselja Bistrik, jedno je od
spomenutih 28 stratista u koja su bacani Srbi pobijeni u Sarajevu u toku
rata. S tim sto su u "Kazane" bacani i jos uvijek zivi Srbi. Poslije su
na njih bacane stare automobilske gume, polijevane benzinom i paljene, a
onda bi dosao sloj kreca i zemlje, pa opet sloj pobijenih Srba. Na kraju
su, svjedoci kazu, nakon deset takvih slojeva, tijesni otvor i
stjenoviti zidovi kao i dio tijela vrlo pazljivo minirani, pa je danas
skoro nemoguce spustiti se u ovaj bezdan.

Pouzdano se ne zna koliko je sarajevskih Srba skoncalo u "Kazanima". To
bi trebalo utvrditi. Medutim, ima ljudi cija su imena i prezimena
poznata i za koje se pouzdano zna da su ovdje baceni. Ergin Nikolic,
Dusko Jovanovic, Predrag Salipur, Branislav Radosavljevic, Dragoslav i
Marina Komljenovic (stariji bracni par), Milena Draskovic, Ana i Vasilj
Lavriv (takode bracni par), kao i mnogi drugi, ubijeni su i baceni u
"Kazane".

"Kazani" su, inace, bili omiljeno mjesto Musana Topalovica Cace, jednog
od predratnih kriminalaca, koji ima velike "zasluge" za izbijanje rata u
Sarajevu. Caco je bio komandant ozloglasene 10. brdske brigade Armije R
BiH i on i njegovi "izabrani" vojnici najcesce su "koristili" "Kazane".
Topalovic je odrzavao prisne odnose sa generalom Seferom Halilovicem,
nacelnikom Generalstaba Armije BiH. U toku 1992. godine Halilovic je
cesto dolazio u Topalovicev stab.

Ni sta bez Alijinog znanja

Caco, prema podacima Komiteta za prikupljanje podataka o izvrsenim
zlocinima SRJ, koji se poziva na iskaz svjedoka, nista nije radio bez
saglasnosti Alije Izetbegovica. Prema tom izvoru, Topalovic je imao
posebnu, direktnu telefonsku vezu sa Izetbegovicem. Nesto kao "crveni
telefon", pa je naredenja primao bas od Izetbegovica. U ljeto 1992.
godine Alija Izetbegovic sa Biserkom Turkovic (kasnijim diplomatskim
predstavnikom BiH u Zagrebu) posjetio je vojne jedinice na ovom podrucju
i pred televizijskim kamerama pohvalio Musana Topalovica, a jos
izdasnija u pohvalama bila je gospoda Turkovic. Podsjetimo, licno Alija
Izetbegovic kasnije ce narediti da vojna policija likvidira Musana
Topalovica Cacu jer se toliko ostrvio i osilio da je odbio da izvrsava
cak i Izetbegoviceva naredenja. Takode, jedan od razloga za njegovu
likvidaciju bilo je i to sto se proculo da je naredenja primao direktno
od Alije, a ruke su mu bile toliko krvave da su krvavi tragovi mogli
odvesti sve do Izetbegovicevog kabineta.

"... Dok sam se nalazio u celiji broj 2 u Centralnom zatvoru u Sarajevu
(april 1993 - septembar 1995. godine), u njoj su izvjesno vrijeme
boravili i bivsi pripadnici oruzanih jedinica Musana Topalovica zvanog
Caco i njegovog zamjenika Ramiza Delalica zvanog Celo 2: Alen Hatic i
Emir Kapetanovic. U prostoriji za dnevni boravak razgovarao sam sa
Samirom Kapetanovicem i Harisom Kulenovicem. Hatic je u zatvoru bio zbog
krade, Emir i Samir zbog oruzane pljacke sa ubistvom neke djece, a Haris
Kulenovic kao saucesnik. U razgovoru sa Haticem i Kapetanovicem, oni su
mi ispricali da su ucestvovali u mnogim akcijama kao pripadnici navedene
jedinice, hvatali mnoge Srbe u Sarajevu, odvodili ih na kopanje rovova,
kojom prilikom su, prema njihovim rijecima, mnogi Srbi ubijeni. Njihovi
lesevi odvozeni su na mjesto zvano 'Kazani' iznad naselja Bistrik u
opstini Stari grad. U ovu provaliju 'Kazani' bacani su u slojevima i,
kako su objasnili, prvo bi bacali 30-40 leseva, zatim preko njih zivi
krec, a preko kreca jedan sloj zemlje i tako redom, tako da je po
njihovim rijecima bilo deset slojeva...", svjedoci jedan od ratnih
zatvorenika Centralnog zatvora o svojim saznanjima o "Kazanima".

Milenu Draskovic i Anu i Vasilja Lavriva pripadnici 10. brdske brigade
Armije R BiH, kojoj je komandovao Caco, doveli su na lokaciju "Kazana",
a zatim ih tukli i prebijali. Nogama i rukama tukli su ih Zijo Kubat,
Esad Tucakovic, Samir Seferovic, Suad Omanovic i Omer Tendzo, a drvenim
palicama Suad Omanovic, Esad Tucakovic i Zijo Kubat. Nakon maltretiranja
Zijo Kubat uzeo je noz i zaklao Vasilja tako sto je vise puta presao
nozem preko prednjeg dijela vrata. Esad Tucakovic nozem od oko 40 cm
duzine sa sjecivom sirine oko 8 cm (sablja koju su razliciti pripadnici
10. brdske brigade A BiH cesto koristili za klanje Srba, a odmila su je
zvali "granata"), jednim potezom zaklao je Anu, odsjekao joj glavu i
bacio u "Kazane". Milenu Draskovic Suad Omanovic udario je u glavu
drskom od krampe. Sve tri zrtve bacene su u "Kazane".

Srbin je Srbin

Sredinom septembra 1993. po naredenju Musana Topalovica Cace privedeni
su Ergin Nikolic zvani Ego i Dusko Jovanovic zvani Tarli - sarajevski
Srbi, inace i sami pripadnici Cacine 10. b. br. A BiH. Prvo su ih tukli
Samir Bajtic, Sead Kadic i Samir Seferovic, a zatim i Musan Topalovic,
Armin Hodzic, Sabahudin Ziga, Samir Bejtic, Sead Hasic, Sead Kadic,
Samir Ljubovic, Mevludin Selak i Esad Raonic. Uveli su ih u zemunicu
snajperskog voda, a zatim tukli i ubili. Samir Bejtic uzeo je sablju u
obje ruke i ubo u vrat Ergina Nikolica zaklavsi ga. Duska Jovanovica
nozevima su izboli Musan Topalovic i Sead Kadic. Samir Bejtic odrezao je
Nikolicu glavu i odvojio je od tijela. Oba tijela bacili su u "Kazane".
Nikolicu nije pomoglo ni to sto je bio pripadnik Armije BiH. Bio je
Srbin i zbog toga je ubijen.

Sredinom oktobra 1993. po Cacinom naredenju iz stana u ul. Borisa
Kidrica odveden je Predrag Salipur, a sa njim i Branislav Radosavljevic,
koji se slucajno zatekao u stanu kod Salipura, i dovedeni su u komandu
10 b. br. A BiH na Bistriku. Musan Topalovic, Sabahudin Ziga, Senad
Haracic i Asif Alibasic tukli su ih rukama i nogama, a Samir Bejtic
zeljeznom stangom po potkoljenicama, koljenima i clancima nogu. Tesko
pretucene nesretne srpske mladice zatim su odveli na "Kazane", gdje su
ih nastavili batinati. Caco je Branislava vise puta udario nogom u
glavu, dok mu je glava bila prislonjena na kamen, i ubio ga. Onda je
nozem, sa vise uboda, ubio i Predraga. Tijela su bacena u "Kazane".

Krajem juna 1993. u komandu 10. b. br. A BiH na Bistriku privedeni su
Marina i Dragoslav Komljenovic, stariji bracni par, jos i invalidi koji
su se kretali uz pomoc staka. Poslije privodenja odvedeni su na
"Kazane". Omer Tendzo i Asif Alibasic predali su ih Mevludinu Selaku i
Refiku Colaku, prenijeli im naredenje da ih zakolju i dali im nozeve.
Mevludin je gurao Dragoslava prema ivici jame, a onda ga s leda uhvatio
za usta, oborio na zemlju i zaklao ga. Refik je na isti nacin zaklao
Marinu. Oba tijela bacili su u "Kazane".

Dana 25. 12. 1992. Armin Hodzic i Samir Bejtic odveli su na Bogusevac
Zorana Vucurevica. Samir je Zorana odveo ispred linije i ubio ga sa dva
hica iz pistolja, polio razrjedivacem i spalio les.

Krajem jula 1993. Samir Bejtic iz stana je odveo Bozidara Sljivica.
Izveo ga je iz vozila, a onda je Caco Bozidara ubio sa dva hitca iz
pistolja. Sljivicu nije pomogla ni cinjenica sto je imao akreditaciju
"Zelenih beretki". Bio je Srbin i ubili su ga samo zbog toga.

Uvredljive presude

I koliko li je slicnih i jos gnusnijih ubistava pocinjeno na " Kazanima
" i u Sarajevu uopste za koje je mala vjerovatnoca da ce ikada biti
objelodanjena?

Dio zlocina i zlocinaca sa " Kazana " dobio je sudski epilog. Ali
optuznice su tako okvalifikovane a presude su toliko niske da vrijedaju
sjecanje na zrtve. Optuznica nije podignuta za genocid, ni za ratne
zlocine, vec za ubistva izvrsena na svirep i podmukao nacin. A sud je
nasao da se cak ne radi ni o ubistvima na svirep ili podmukao nacin,
iako su i po nalazu vjestaka tijela zrtava bila izmasakrirana. Okruzni
vojni sud u Sarajevu 1994. godine donio je presudu po kojoj su Esad
Tucakovic, Zijo Kubat, Refik Colak i Mevludin Selak osudeni na kazne
zatvora u trajanju po sest godina. Senad Hasic, Sabahudin Ziga, Samir
Seferovic, Omer Tendzo, Esad Raonic, Samir Ljubovic, Senad Haracic i
Armin Hodzic osudeni su na kazne zatvora od po 10 mjeseci. Posto im je
vrijeme provedeno u pritvoru uracunato u trajanje kazne, ispalo je da
su, nakon izricanja presude, svi osudeni na 10 mjeseci izasli iz
zatvora. Jos kad se uzme u obzir da je Ziji Kubatu i Esadu Tucakovicu
izrecena mjera obaveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u
zdravstvenoj ustanovi, s tim da se vrijeme provedeno u zdravstvenoj
ustanovi uracunava u vrijeme trajanja izrecene kazne i da ne moze duze
trajati od izrecene kazne zatvora, jasno je da je sudenje bilo prava
lakrdija.

U Kantonalnom sudu u Sarajevu u toku je sudenje Samiru Bejticu, koji je
konacno, nakon izdrzane kazne u njemackom zatvoru zbog otmice Kasima
Bjelavca, izrucen bh. vlastima. Medutim, svjedok zlocina na sudenju
Bejticu - Mesud Lagumdzija sada kaze da uopste ne poznaje optuzenog,
Osman Gedzo mijenja iskaze jer je ranije bio "pod pritiskom" i "morao
potpisati ono sto mu je sugerisano", a svi svjedoci krivicu svaljuju na
pokojnog Cacu.

Seadu Kadicu sudi se u odsustvu jer je u bjekstvu. Tim vjestaka, koji je
u svom nalazu i misljenju 1994. godine zakljucio da je Sead Kadic bio
bitno smanjeno uracunljiv u momentu kada su svirepo ubijeni Ergin
Nikolic i Dusko Jovanovic, ostaje kod nalaza iz 1994, ali i priznaje da
u njemu nije vidljiva osnova kojom bi tim potkrijepio zakljucak o bitno
smanjenoj uracunljivosti optuzenog. Dr Alma Bravo-Mehmedbasic, jedan od
clanova tog tima, iako je proslo deset godina od prvog vjestacenja,
prisjetila se odredenih stvari. "Izgleda da je optuzeni u vrijeme
inkriminisanog djela bio udaren u prepone, sto moze izazvati jak bol
zbog kojeg moze doci do privremene dusevne poremecenosti, koja za
rezultat moze imati bitnu smanjenu uracunljivost", pojasnila je
Mehmedbasiceva. Boginja pravde - Justicija vjerovatno se crveni zbog
ovakvih bosnjackih "sudenja" i "sudskih vjestaka".

Ko se boji istine o zlocinima u Sarajevu

Mnogo je primjera o stradanju Srba u Sarajevu. Previse. Nevjerovatno je
da i medunarodna zajednica sve to precutkuje. Pa zgrada OHR-a na Vrbanji
u Sarajevu, u kojoj sjedi i visoki predstavnik, vazdusnom linijom nije
udaljena vise od 500 metara od "Kazana". Voda koju pljuskovi u vrijeme
jakih kisa nose niz strme ulice Bistrika prema centru Sarajeva
vjerovatno jos uvijek nosi cestice tkiva srpskih zrtava iz "Kazana". I
sve to u Sarajevu - glavnom gradu BiH. Htio to neko priznati ili ne,
volio to neko ili ne, mnogi putevi vode i Srbe u ovaj grad. Bilo kakav
ozbiljniji posao da pokusate zavrsiti, posebno u istocnom dijelu
Republike Srpske, putevi i poslovi vode vas u Sarajevo. A, ne bi bilo
prijatno da covjek setajuci glavnim gradom drzave u kojoj zivi lice
slucajnog prolaznika prepozna kao lice nekog od zlocinaca, ili sa
iskaznice na odijelima sluzbenika procita jedno od spomenutih imena.
Ili, ne daj boze, sjedne da popije kafu sa nekim od njih. Zbog svega
toga trebalo bi formirati komisiju koja bi nepristrasno utvrdila istinu
o ratnim desavanjima u Sarajevu. Malo li je kadrova koji su sposobni za
nesto takvo? Profesor Istorije dr Smajo Cekic, koji je clan Komisije za
Srebrenicu Vlade RS, zivi u Sarajevu, a i direktor je Instituta za
istrazivanje ratnih zlocina i zlocina protiv covjecnosti Univerziteta u
Sarajevu, mogao bi kvalitetno poraditi i na ovom poslu. Naravno, skupa
sa clanovima komisije iz reda srpskog naroda kojima su poznata ova
desavanja. Trebalo bi to uciniti zbog Srba koji su stradali, zbog onih
koji su prezivjeli, zbog zlocinaca koji jos uvijek slobodno hodaju
sarajevskim ulicama. Najvise zbog istine.

(deutsch / srpskohrvatski)

http://www.artel.co.yu/sr/glas_dijaspore/2004-06-13.html


=== SRPSKOHRVATSKI ===

NEDAIST: Poziv na demonstracije u Hagu

Hanover, 12. juni 2004. godine

Dragi prijatelji,
saljemo vam poziv "NedaIst"-a upucenog clanovima srpske dijaspore u
Evropi.Demonstracije organizujemo zajedno sa clanovima ICDSM .Na skupu
ce iz Nemacke govoriti pored Klausa Hartmana najverovatnije i Jürgen
Elsaser .Ocekujemo da udruzenje "Sloboda" predlozi govornika iz
Beograda. Bilo bi dobro da se tekst objavi na "artel"u.
Puno pozdrava sa zeljom da skup u Beogradu i Hagu brojem ucesnika
pokaze svetskoj javnosti da su poslusnici u nasoj zemlji zanemarujuca
manjina.

Ljiljana Verner


12 godina borbe za ocuvanje teritorijalnog integriteta , suvereniteta i
nacionalnog dostojanstva
9 godina posle "Oluje" i prvih bacenih bombi osiromasenog
uranijuma na nas narod
5 godina posle NATO-agresije i okupacije Kosova i Metohije
3 godine posle kidnapovanja i hapsenja legitimno izabranih srpskih
politicara

Agresor ne miruje i njegov

" Tribunal" u Hagu je instrument odmazde NATO-pakta prema srpskom
narodu zbog nepovinovanja permanentnom politickom, vojnom i ekonomskom
diktatu i herojske borbe protiv separatizma, terorizma i agresije .
"Tribunal" u Hagu nije legalna pravosudna institucija i sudjenjem
zrtvama agresije, politicari drzava NATO-pakta pokusavaju da izbegnu
sopstvenu odgovornost za pocinjene zlocine prema srpskom narodu.
"Tribunal" treba da demoralise i obeshrabri i ostale progresivne snage
sveta koje sprecavaju ostvarenje neokolonijalnih ciljeva USA i EU.
Proces pred tim "Tribunalom" predstavlja nastavak agresije na nasu
zemlju i utice politicki na razvoj dogadjaja koji podrzavaju dalji
teror protiv naseg naroda, sprecavaju povratak izbeglica i forsiraju
dalju dezintegraciju nase otadzbine.
Srpski narod bi ponistio svoje morale vrednosti,slobodarske tradicije i
samopostovanje ako dozvoli amnestiranje agresije; ako dozvoli da se
njegovi branioci kriminalizuju i osude kao ratni zlocinci;ako dozvoli
da ostane bez sopstvene drzave.


Ne damo Istoriju - Ne damo Istinu - Ne damo Slobodu

Zato inicijativa srpske dijaspore u Evropi " NedaIst " poziva sve
patriotske snage na trece

vidovdanske
DEMONSTRACIJE U HAGU
26.juna 2004
Ne dozvolimo agresoru da nam falsifikuje istoriju i pise "novu"

14 h. pocetak na trgu "Plein", (ispred holandskog parlamenta) protestni
mars do zatvora
16.h manifestacija ispred zatvora - govorice internacionalini i srpski
govornici

Podignimo glas protiv laznog tribunala - Ne zaboravimo zrtve rata !
Upoznajmo Evropu sa pravim ciljevima "Tribunala" kao i razlozima zasto
ga vecina naseg naroda odbacuje i trazi njegovo ukidanje
Borba protiv "Tribunala" je borba protiv politike duplih standarda u
odnosu na terorizam i separatizam
Sloboda za sve branioce slobode i otadzbine

-----------------------------------------
Organizacioni Komitet
NedaIst Amsterdam, London, Hanover i Bec
u zajednici sa
ICDSM - Internacionalni Komitet za odbranu Slobodana Milosevica


=== DEUTSCH ===

Demonstration am 26. Juni in Den Haag

Die Demonstration wird vom Serbisches Diaspora-Komitee NedaIst (eine
Abkuerzung von "Nedamo Istoriju", was "Wir werden unsere Geschichte
nicht ausliefern" bedeutet) mit Unterstuetzung des ICDSM veranstaltet.

Abfahrt mit dem Bus ab Frankfurter Hauptbahnhof,
Kosten: 30,- Euro (auf das Konto: Peter Betscher; Stadt- und
Kreissparkasse Darmstadt; KTN: 102144163; BLZ: 50850150
Kennwort: Den Haag, vornehmen.
Infos: peter_betscher @ freenet.de )


Der "Strafgerichtshof für das frühere Jugoslawien" wurde unter Bruch
der UN-Charta geschaffen - vom UN-Sicherheitsrat, der sich damit ein
der UN-Vollversammlung vorbehaltenes Recht anmaßte.
Sonderbehandlung und Sondergerichte bedeuten nicht Rechtspflege,
sondern faschistischen Rechtsbruch, führen zum "System Guantanamo".
Deshalb fordern wir:

Schließt das völkerrechtswidrige Sondergericht in Den Haag!

Freiheit für Slobodan Miloševic
und alle politischen Gefangenen der NATO!

Seinen Charakter machte das "Tribunal" unmissverständlich klar, als es
auf dem Höhepunkt der Bombardierung Jugoslawiens durch die NATO seine
Anklage erhob - gegen Slobodan Miloševic und die politische Führung des
angegriffenen Landes - statt gegen die Aggressoren: Dieses Tribunal ist
kein Instrument des Rechts, sondern zur Zerstörung des Rechts, zum
fortgesetzten Bruch des Völkerrechts.
Am Vidovdan, dem höchsten serbischen Feiertag, am 28. Juni 2001
lieferte eine Marionettenregierung in Belgrad Slobodan Miloševic an das
"Tribunal" der Aggressoren aus - für eine Handvoll Dollar.
Die Angreifer wollen über die Angegriffenen zu Gericht sitzen. Sie
wollen aller Welt zeigen: Widerstand gegen die "Neue Weltordnung" ist
strafbar.
Der NATO dient ihr Haager "Tribunal" zur permanenten politischen
Erpressung und zur kolonialen Beherrschung des Balkan.
Dazu wollen sie die Geschichte umschreiben - jedoch:

Wir geben unsere Geschichte nicht her!
Deshalb rufen wir auf zur

DEMONSTRATION
in Den Haag am Samstag, dem 26. Juni 2004

14 Uhr Kundgebung am "Plein",
Protestmarsch zum Gefängnis,
ab 16 Uhr Kundgebung

Widerstand gegen das illegale Haager "Tribunal" ist Widerstand gegen
die Globalisierung der Barbarei!

NedaIst - Serbisches Diaspora-Komitee "Nedamo Istoriju" in
Zusammenarbeit mit dem
ICDSM - Internationales Komitee zur Verteidigung von Slobodan Miloševic

ViSdP: Klaus Hartmann, Schillstr. 7, 63067 Offenbach am Main, E-Mail:
vorstand @ freidenker.de